Autor: Leda Franić Draganić

mama, kupi mi nanule!

I vrapci na grani već znaju da je biti roditelj izazovna stvar. Čudna je ta dinamika, roditelj odgaja dijete, a taj put kao da je dvosmjeran pa je nemoguće da djeca drastično ne mijenjaju ponašanja, uvjerenja, stavove roditelja. Tako da dijete, na neki način, odgaja i roditelja. I to je proces koji traje i traje od rođenja djeteta pa do kraja roditeljskog života. Dok nisam imala djecu svašta sam baljezgala u stilu “ja to nikada ne bih” ili “ne mogu vjerovati da to djetetu dozvoljava”, a onda sam postala mama i shvatila kako sam glupa bila. U roditeljstvu je možda bolje držati se one nikad ne reci nikad, nego plivaj…samo plivaj…plivaj, plivaj! I prilagođavaj, traži kompromise i točno odredi u kojim ćeš situacijama biti dosljedna. E, sad se nedavno ponovno…

biti majka znači raditi najteži i najbolje plaćen posao

Prije tri pol godine moj se život potpuno promijenio. Postala sam mama. Moji prioriteti, moji fokusi, moji instinkti izokrenuli su se, dobili nove smjerove, izoštrili. Nedugo nakon toga povijest se ponovila, postala sam mama drugi put. I opet sve ispočetka – novi smjerovi, novi prioriteti, novi fokusi. Sve puta dva. Iako mi se ponekad čini da je sve postalo puta četiri. Biti majka upotpunilo je moju ličnost. Samim time, promijenilo neke druge karakteristike. Od potpunog kontrolmanijaka postala sam opuštenija jer su me djeca naučila kako je imati čvrste planove potpuna pišurija. I da je u redu umjesto u estetiziranom domu, živjeti u zabavnoj igraonici. Biti majka pokazalo mi je što sve i koliko sve mogu, a što ne mogu (i to je u redu). Biti majka dovelo me do spoznaje…

zašto sam ljubomorna na Maju Šuput?

Jedna poznata hrvatska pjevačica nedavno je rodila prelijepog dječaka guste crne kosice, neobična imena. Iskreno joj čestitam na tome i želim joj puno uspjeha u pustolovini zvanoj majčinstvo. Svi su se mediji o tome raspisali, mnogi su bili oduševljeni, mnogi zločesti. A ja? Ja sam samo, prostoseljački, ljubomorna. Htjela ja to ili ne, fotografije s prinovom su posvuda. Nemoguće ih je ne vidjeti, internet gori ovih dana. Prvo maženje, prva jutarnja buđenja, prvi zagrljaji…sve je to ono u čemu novopečena majka uživa. I priznajem, ljubomorna sam na Maju Šuput! Ljubomorna sam na činjenicu koliko ona uživa u maženju s bebom nekoliko dana nakon poroda. Ja nakon poroda, da prostite, nisam znala gdje mi je gu***a, a gdje glava, sjedila sam na kolutu za oboljele od dekubitusa zbog šavova kako bih…

svako dijete može naučiti spavati (ili kako je sika izašla iz raja)

Može li Hartmutu Morgenrothu i Annetteo Kast-Zahn?! Uistinu?! Cijelu noć?! Jer ako može, ja ću vam podići spomenik veličine Kule babilonske, Burja khalifa i Taipeija zajedno. S obzirom da se s nespavanjem bebe borimo od njezina rođenja (pa i u trbuhu je Mica imala noćne ludorije i nije dala spavati), naučiti ju prospavati barem dio noći zvučalo je kao rješenje za naš (zasad) najveći problem u kući. Neispavana beba, neispavana majka na ivici strpljenja, smanjene energije koja nema snage za igru i ono najljepše s bebom. Zapravo, naš problem nije nespavanje nego česta buđenja koja prekidaju san, a nisam od onih sretnica koje samo turnu bebi siku u usta ili ušuškaju čedo i svi mirno nastave spavati. Ja se, nažalost, razbudim pa mi treba čitava vječnost da se opet uljuljam…

nekoliko o odgoju

Kad se među roditeljima (pogotovo onih u međugeneracijskoj razlici) započne priča o odgoju, krene borba trojanskih razmjera. Svi imaju neke svoje teorije i strategije, iznose ratničke dnevnike, položaje vojnika u rovovima, odgovore na što ako…procjenu svake borbene situacije i potencijalne ishode bitke. Moj pogled tada često odluta u daljinu, smješkam se kao blažena i…isključim. Jer, ja nemam zasad nikakav plan. Ili je to neimanje plana isto svojevrstan plan? Moja prija je rekla, i to mi se jako urezalo u pamćenje, da sve faze kod djece dođu i prođu, ali ako zezneš u odgoju – tu nema nazad, nema ispravka. I to me ponukalo na proučavanje odgojnih metoda. Knjiga o odgoju i discipliniranju ima napretek, a kako se svijet i društvo mijenjaju, kako dolazi do novih socioloških, neuroznanstvenih, psiholoških otkrića, kako…

što očekujem dok iščekujem drugo

Neki dan kad mi je ginekologica rekla da je ovo naš zadnji susret prije poroda i da se sad javim u bolnicu u kojoj planiram porođaj…malne me strefilo. Kud prije? To je sažeta atmosfera moje druge trudnoće -prošla je brzo, da se nisam ni snašla. Nisam stigla istraživati svaku kraticu na nalazu, nemam niti jednu uokvirenu sličicu s ultrazvuka, zastajala sam i računala kad bi me netko pitao u kojem sam tjednu. Ljudi, pobogu, imam dva (evo i brojkom 2) bodija broj 50. Jednostavno, uz starije dijete i posao ova trudnoća mi je proletjela. Sad kad se termin približava, stalno si ponavljam da uživam u trudnoći još malo jer je možda zadnja koju ću imati prilike iskusiti (kad bi bar ista misao tješilica palila i za iskustvo porođaja). Da budem…

U POMOĆ, POČINJEM RADITI!

Kada osvijestim činjenicu da sam skoro 14 mjeseci bila u ulozi kućanice, prvo što mi dođe napraviti je potapšati se po ramenu, srčano stisnuti ruku, pogledati u ogledalo i reći: Stara, svaka ti čast! Održala si na životu dijete, sebe, muža, a prilikom toga nije pala nijedna kolateralna žrtva, nije zapaljen niti jedan stan, nije tvoj stres popila niti jedna blagajnica u lokalnom Konzumu ili teta na šalteru HZZO-a. Istinabog, zagorio je pokoji ručak, pukao je pokoji živac, bilo je ponekog ridanja što mojeg što djetetovog (ponekad i u duetu), ALI svi smo živi i zdravi i sve je dobro. Zapravo, jako dobro. Harmonija je zavladala našim obiteljskim gnijezdom. Mali korak za čovjeka, veliki za našu novonastalu zajednicu. I sad dolazi on. Taj datum koji sam ponekad tako priželjkivala, a sada…

BEZ VIKANJA, MOLIM!

Sve je počelo smirenom rečenicom moga muža: “Što se dereš tako nervozno?“. Rečenica koju svaka supruga voli čuti, rečenica-okidač, zar ne? I da nisam nervozna, kad ju čujem – poludim načisto. Međutim, ovaj put je djelovala drukčije jer biće na koje sam podigla glas bila je naša kći, a moj muž mi je postavio pitanje koje je ovaj put djelovalo kao okidač za osjećaj srama. Ne želim biti majka koja viče!

DANSKI ODGOJ NA HRVATSKI NAČIN

Danski odgoj djece  knjiga je koja je izazvala veliki hajp kod roditelja. Tko još nije čuo za razvikanu navadu danskih roditelja da ostave dijete ispred restorana dok oni bezbrižno uživaju u svom obroku ili pak onu da se roditelji ne miješaju u svađe klinaca u dječjim parkićima? Kao novopečena majka, odmah sam kupila knjigu i bacila se na podvlačenje ključnih informacija. I ostala ugodno iznenađena koliko su zdravorazumskih savjeta dale autorice Jessica Joelle Alexander i Iben Dissing Sandahl.