Autor: Magdalena Plese

biti prisutan

Priznajem da sam nekoliko puta promislila hoću li uopće pisati o ovoj temi, te čak i sada kada pišem s određenim odmakom od posla biram riječi, ne zbog manjka svoje stručnosti, nego zbog toga koliko me emocionalno ova tema pogađa. Bez obzira na sve to, želim osvijestiti najprije sebi, a onda i ostalim roditeljima koji će ovo čitati važnost i nenadomjestivost roditeljskog odgoja. Otkad sam se vratila na posao, a tome ima već dobrih osam mjeseci, kao da sam istinski shvatila koliko je važno da majka i otac budu doista prisutni u životu djeteta, i to baš u ranom djetinjstvu. Ovo ne pišem vođena osjećajima prema svome djetetu, nego onime što sam iskusila baš u posljednjih osam mjeseci promatrajući mnoge situacije na poslu kroz svoje “majčinske naočale”. Radim u svojoj…

MALI I VELIKI

Kako dijete raste, socijalizacija i igra s vršnjacima igra sve veću ulogu u njegovom životu. Društvo vršnjaka je nezamjenjivo, a kroz igru s njima dijete uči vještine komunikacije, međuljudskih odnosa i razvija svoje potencijale. Većina djece pohađa vrtiće i tako ispunjava tu dimenziju svog života. No što je s djecom koja iz nekog razloga nisu uključena u odgojno-obrazovne institucije? Ove jeseni tri su se mame pobrinule da upravo ta djeca mogu kroz jedan pomno osmišljeni program sudjelovati u procesu socijalizacije te su pokrenule udrugu Mali i veliki na zagrebačkoj Knežiji.

Još jedan KLIK VRIJEDAN SIGURNOSTI

Bez obzira na to što nemamo televizor doma, ekrana nam na pedeset kvadrata i tri člana obitelji ne nedostaje – laptop, tablet, dva privatna i jedan poslovni mobitel. Od djeteta ekran ne možete sakriti, jer je dio svakodnevne komunikacije, zabave i posla, pa privikavamo bubača i na taj svijet.

POSTAVLJANJE GRANICA

Ne, ovo nije još jedan tekst o odgoju i discipliniranju djece. Nego o nečemu što je svim roditeljima jako dobro poznato, a primijetila sam da na portalu baš i nema tekstova na tu temu. Vjerojatno zato što mame i svekrve ponosno prate naše pisanje. Sigurno već pogađate, riječ je o bakama i djedovima naše djece.

KADA PRESTAJE SLATKOĆA?

Dok se bliži prvi rođendan našeg bubača, postajem pomalo nostalgična. Navečer prije spavanja gledam njegove slike. To stvarno nisam mislila da ću ikada raditi! I opet sam se primila slaganja slika u album, da, kao, to više završim. A zapravo mi je to samo izlika da stalno mogu pregledavati bubačeve fotografije.

MAJČINSTVO (NI)JE NAJBOLJA STVAR KOJA MI SE DOGODILA

Glavni razlog zašto sam pokrenula blog i počela pisati o majčinstvu jest zato što se o toj temi piše ili previše idealistično (majka je puna ljubavi, uvijek sve smireno objašnjava djetetu, nije umorna i dom joj izgleda savršeno) ili previše negativno (majčinstvo je iscrpljujuće, a volimo djecu jer su naša, ali inače samo smetaju našim zamislima i onome što bi zapravo htjele raditi).

JE LI DOVOLJNO BITI SAMO MAMA?

Nedavno sam razgovarala s jednom od šogorica koja je trenutno doma s trećim djetetom o tome kako volontira u jednom projektu te da ne može biti samo doma s djetetom nego da se mora nečim i baviti. I ja imam taj poriv. I mnoge druge mame. Možemo li biti samo majke i ništa drugo? I ako ne, koji su naši motivi?

KADA SUPERTATA SPASI STVAR

Nedavno sam iskusila kako je to biti bolestan uz malu bebu. Nije baš najugodniji osjećaj. Na samom sam se početku već osjećala jako loše i muž je uzeo slobodan dan kako bi se brinuo za bebu, jer ja jednostavno nisam mogla. Jedna mi je prijateljica rekla da bih sigurno sve mogla i sama da muž nije mogao ostati doma, jer hej, pa ja sam supermama!

MAJČINSTVO I ŠTO ISKUSTVO IMA S TIM?

Nemam puno iskustva s malom djecom. Priznajem. Čak ne mogu reći ni da djecu nešto posebno volim. Slatki su dok se smiju i igraju, a kad plaču i divljaju, radije ne bih bila u blizini. To se sve polako počelo mijenjati otkad radim u školi i posebno otkad sam postala mama. Djeca su mi postala još slađa, a s ovim drugim se moram nositi, i poslovno i privatno, htjela – ne htjela.