Ništa od toga kod mene. Nema velikog čišćenja ni prije blagdana ni u proljeće. Lijepo je pripremiti se, ali kod mene se uvijek javlja bunt kada se nešto mora. Ne moram ja ništa, ja sam se namorala!

Ide proljeće, vrijeme je za uživanje u dužim danima i u suncu! Ok, možeš možda pospremiti zimske i izvaditi proljetne i ljetne stvari. Iako sam ja i tome doskočila- raščistila sam toliko stvari da mi stane u ormar sve zajedno, i ljetno i zimsko!

U redu je i ako radiš to proljetno čišćenje. Ali znaš da ne moraš. Ako te opterećuje što nisi, uopće nema veze. Znaš da će čišćenja uvijek biti. Ako si sve obavila, svaka čast, nagradi se!

U proljetnom čišćenju sva je pažnja usmjerena na naše domove, a treba razmišljati i o sebi. Ova je sezona odlično vrijeme za osvježenje svojih navika kako bismo poboljšali svoje zdravlje i dobrobit.

Krenimo s ponavljanjem!

Evo nekoliko self-care ideja kako biste se osjećali dobro ovog proljeća:

Odvojite malo vremena za sebe

Odvojiti malo vremena svaki dan da zaboravite na sve i očistite svoj um od negativnih misli odlična je praksa da se osjećate manje pod stresom i tjeskobom.

Budite više vani

Sigurno postoji mnogo šetnica i ruta u vašem lokalnom području koje vrijedi provjeriti. Hodanje je lijep i nježan oblik tjelovježbe.

Napravite više mjesta za stvari koje vas vesele

Unošenje radosti u vaš život znači raditi stvari koje volite i koje vas čine sretnim. Stvorite više prostora u svom životu za stvari koje vam donose radost. To može biti i neka mala sitnica kao paljenje svijeće dok ispijate svoju jutarnju kavu.

Provedite detoksikaciju na društvenim mrežama

S vremena na vrijeme treba se detoksicirati na društvenim mrežama i sa svojih feedova na društvenim mrežama ukloniti ljude koji imaju negativan učinak na vas. Na bilo koji način.

Jedite više voća i povrća

Usmjerite se na konzumaciju sezonskih namirnica i jedite u miru, bez ekrana.

Očistite svoj raspored

Za one od vas koji imate fomo (fear of missing out), ovo je za vas. S toplijim danima na horizontu, možda je primamljivo napuniti svoj kalendar društvenim događajima, ali razmislite o tome ne opterećujete li se previše obvezama. Pregledajte svoj trenutni raspored ili kalendar i zabilježite stvari koje vam vraćaju energiju – npr. vježbanje, filmska večer, cuga s prijateljima. Učinite što možete kako biste ograničili stvari koje vam troše energiju.

Proljetno čišćenje brige o sebi

Kako god vaš self-care izgledao, on će varirati svaki dan. Recimo da svako jutro vježbate ili meditirate. Nekad vam se baš i ne da, zar ne? I onda upadnete u zamku krivnje što je ustvari besmisleno. Self-care i treba varirati iz dana u dan jer nije svaki dan isti.

Uživajte u trenutku

Ovo je nešto najjednostavnije, a to najčešće zaboravimo. Ostavite mobitel, osjetite kako vas sunce grije, promatrajte svoju djecu kako se igraju, fokusirajte se na taj fini okus sladoleda i uživajte u trenutku!

Sretno!

Foto:unsplash.com

Objava proljetno čišćenje nije samo briga za dom, nego i za sebe pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nakon što sam pokrenula Magazin za mame Self-ish, iznenadila sam se koliko ga mama zaista čita! Odavno shvaćam da mame ne brinu o sebi. Ako uopće i brinu, brinu nedovoljno. I sama sam mama pa mogu reći iz iskustva.

Često se priča o ravnopravnosti spolova, o ravnopravnosti muškarca i žene u kućanstvu. To će biti moguće kada muškarci preuzmu dio brige o obitelji i kućanstvu kao i mi, tj. kada budemo u tome
potpuno jednaki. Možete li zamisliti da muž potpuno preuzme brigu recimo o prljavom vešu? Ja ne mogu. A trebala bih. Tu dolazimo do novog problema – prepuštanje kontrole nekom drugom. Sigurna sam da bi, kada bismo malo popustile, naišle na iznenađujuće rezultate! Kada bi morali, muškarci bi to odradili. Pri tome mi zaista nije namjera nikoga vrijeđati, nego mislim kako smo preuzele previše stvari na sebe, ne popuštamo i žalimo se i dosta nam je.

Mogu reći da sam control freak i to me zaista sekira! Zar je stvarno istina da nitko ne zna usisati stan kao ja? Nda. U našem se domu sve dijeli. Ako ja očistim kuhinju, on će kupaonu. Ako ja obrišem
prašinu, on će usisati stan. Naučila sam pustiti jer, pobogu, pa to je samo čišćenje i svi tu živimo i prljamo! Ali naravno da nisam pustila dovoljno.

I dalje ja organiziram kada će se čistiti, vodim brigu o prljavom vešu, planiram jelovnik i ostalo. Pa se ljutim kada moram sama, a ljutim se i kada mi se netko „petlja“ u posao.

Kako pronaći ravnotežu? Kako postići tu jednakost i ravnopravnost kada ja sama to očito ne dozvoljavam?

I neću reći da imam sreće što imam muža koji sudjeluje u svemu. Ne kažem mu hvala kada objesi veš ili spremi suđe iz perilice. Kao ni on meni. To je i naš veš i naše suđe. Smatram da je to poštovanje. Lijepo je pomagati i to nas uče od malena. Dosta je dijeljenja kućanskih poslova na muške i ženske. Tko prlja, taj sprema!

Naravno da preuzmem većinu stvari na sebe kada on radi više od mene, ako sam na godišnjem ili imam više slobodnih dana. Isto tako, ako je obrnuta situacija, on će preuzeti, ali će prije svega odmoriti. Što me u isto vrijeme sekira, ali sam i zavidna. To je ustvari sjajno!

Smijemo li priznati da trebamo nešto naučiti od muškaraca?

Koliko ste često ljute jer se tata više igra s djecom? Mame uvijek imaju nešto za raditi. Kada nemaju, obično padaju s nogu, nemaju snage ni volje za igru. A tate? Tate ne moraju ništa od tih dosadnih poslova. Prioritet je igra i odmor. Sve će se ostalo stići. Jer će mami dosaditi čekanje pa će sama napraviti sve te dosadne poslove. A kada bi i mama pustila, ne bi se ništa dogodilo. Vjerujte mi, probala sam jednom… Nisam spremila stan na vrijeme i znate što se dogodilo? NIŠTA! Pokušajte i vi!

Foto: pexels.com

možemo li pretjerati s organizacijom?

Objava što možemo naučiti od muškaraca? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ja jesam. Klasika, ne radim ono što „propovijedam“ svom djetetu. Recimo, treba jesti voće, ne smije se jesti previše slatkiša, treba se redovito vježbati, itd. Neki dan sam pojela cijelu čokoladu. Voće jedem samo u smoothiju i to nekad. I to naravno skrivam od nje. Želim da stvori dobre navike i u redu je ako se nekad prejedeš, neće se ništa dogoditi. Ali samo nekad.

Uspjela sam zasad, zna kada je dosta i makar joj ostao jedan zalogaj, ako više ne može, neće ga pojesti. Mi smo ona stara škola koja „mora“ pojesti sve sa tanjura, a na tanjuru je često bilo previše hrane. Sada si stavljamo manje pa ćemo si uzeti još ako treba. I to je napredak, zar ne?

Drugi primjer licemjerstva s moje strane je nervoza. Kad mi nije dan pa mi nešto ne ide pa kad ga kresnem ilitiga opsujem… Trudim se da to nije pred njom, naravno, ali i kad je nema osjećam se licemjerno! Kada njoj nešto ne ide, učim ju da radi polako i strpljivo, ako ne ide da proba opet i opet, da traži pomoć i slično. Koliko puta ti nešto ne ide, a ne bi pitala za pomoć nizašto…

U podcastu i na Instagramu i u magazinu za mame stalno pričam i pišem o tome koliko je važan taj self-care, posebno kad si mama. Tada ti trebaju svi živci svijeta! To se posebno vidi u ovo blagdansko doba. Većinu božićnih poslova rade mame. Mame JESU duh Božića! Hrpu poslova sigurno možemo prebaciti na druge, ali to „ne bi bilo odrađeno kako treba“. Ili bi? Ili nije uopće važno, važno je da se rasteretimo? Prestala sam brinuti o kolačima. Bitno mi je da nas troje imamo svoju malu tradiciju kada napravimo svoje keksiće i to mi je dovoljno. Ponekad napravim još nešto, a ponekad kupim ako ne stignem. Kuća je čista kao inače, ne radim nikakve generalke jer je blagdan. Samo mi još to treba…

Ja se ne sjećam jesu li prozori bili čisti 1995. za Božić. Sjećam se pune kuće i dobre zabave, bakinih kolača i jako dobrih osjećaja. To želim prenijeti svojoj curici!

Ja sam onaj tip osobe koji je uvijek spreman. Ide Božić? Nema problema, većina poklona je riješena već u 11. mjesecu. Odraslima ne kupujemo poklone, samo djeci. To je nekako nepisano pravilo u našoj ekipi i jako mi se sviđa. Uvijek imaš par djece one nezgodne dobi kada ne znaš što bi im kupio pa ih ostaviš za kasnije. Danas sam tražila što bi im mogla kupiti i uhvatila me takva nervoza jer to nisam danas riješila i morat ću ići opet u trgovinu. Mo’š mislit’! Odjednom sam počela razmišljati što sve moram napraviti prije Božića i doslovno me uhvatila i panika i nervoza i sve. A čemu? Pa ne moram ništa! I neće nikome ništa nedostajati. Uostalom, trgovine rade i nakon Božića, a ne možemo se sa svima vidjeti u ta dva dana… Samo što sam ja control freak i sve mora biti spremno sada odmah, da me ništa ne iznenadi. A uvijek me nešto iznenadi, koliko god ja bila spremna i nikako da naučim opustiti se. Odraditi ono najvažnije – imati našu božićnu tradiciju, s Djedicom riješiti poklon za dijete i obići najstarije članove obitelji i uživati u tome što su još tu! Za ostalo ima vremena.

Čak i dok sam izrađivala adventski kalendar sam samu sebe izludila. Uz moj raspored moram paziti koje zadatke stavljam na koji datum. Pa gledam raspored kad me ima, kad me nema, kad ću gdje koji papirić staviti, pa paketići, pa je li previše, pa je li premalo… Majko mila, pa uopće nije u tome čar! Čar je u tome što smo nas dvije same pravile, tata nas je slikao i divio se, kao da će se ona sjećati kad je dobila čokoladicu ili gumicu za kosu! Sjećat će se ovog osjećaja, a ako ovako nastavim sjećat će se moje nervoze. A to nikako ne želim!

Stalno „propovijedam“ tu jednostavnost, a onda me pojede taj konzumerizam pa sam ljuta sama na sebe i tako u krug. Onda se pomirim s time jer sam samo čovjek i lako se zanesem da sve mora biti savršeno. Svakako će biti savršeno, čak i ako nemamo zlatni pribor za jelo (šalim se, a zapravo ga jako želim). Samo se treba opustiti, posebno kada upadnete u taj krug moranja.

Kako bih ti olakšala blagdane, preuzmi božićne popise, ispuni ih i opusti se na vrijeme. A možeš se i pretplatiti na Self-ish, magazin za mame koji će ti stizati na mail svaki drugi ponedjeljak. (ovdje pogledaj kako je izgledao prvi broj)

Trebamo biti sebične, barem malo, ionako smo si rijetko na prvom mjestu…

Uživaj u blagdanima! Zaslužila si, znaš da jesi.

Naslovna fotografija: pexels.com

Objava jesi li licemjerna mama? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ljeto je pri kraju, a mi smo se već vratili u rutinu. Počeli su vrtić i škola, vraćamo se na posao i gomili obaveza – kućanski poslovi, smišljanje jela i kuhanje, rođendani, pokloni, pregledi… Previše svega prenaglo.

Kako nam sad izgleda početak dana? Šest je sati (možda i ranije) i vjerojatno ste popili svoju prvu od mnogih kava uz koju ćete preživjeti jutro. Nakon što ste sve izvukli iz kreveta, suočili ste se s velikom raspravom o doručku – tko jede koje žitarice i u zdjeli koje boje. Nakon toga slijedi spremanje – kosa, zubi, odjeća: hlače, majice, jakne, torbe, tenisice… I to ste riješili i napokon ste spremni izaći. E sada ste vi zaboravili mobitel, ne možete naći ključeve, zaboravili ste gdje ste parkirali možda? Nema osobe koja nije prošla ovaj vrtlog multitaskinga.

Koliko god bilo uzbudljivo gledati kako vaše dijete raste, sezona povratka u školu ili vrtić može biti vrlo stresna. Posebno jer se to događa baš nakon godišnjih odmora, kada smo se svi prepustili ljetu i bezbrižnosti, kada smo večerali sladoled i bili budni do kasno u noć. Da bismo se što lakše vratili u rutinu, potrebna je (dobra) organizacija i ne odgađanje. Odaberite što vam je važno, što je prioritet. Kod nas je to odlazak na spavanje. Pošto ga krajem ljeta više i ne poštujemo, važno je vratiti se na staro kako bi buđenje za vrtić ili školu protekli što lakše i bezbolnije. Barem dva tjedna prije početka vrtića se vraćamo na naše uobičajeno vrijeme spavanja.

Uslijed povratka na staro, potrebno je paziti na sebe kako ne bismo „izgorjeli“. Tu je najvažnije planiranje, organiziranje i delegiranje. Kada se nakupi hrpa obaveza (a nakupila se), napišite ih na papir i rasporedite po danima, čak i ljudima.

Delegirajte, ne morate sve sami!

Nema osobe koja nije doživjela burnout! Simptomi su različiti – psihički i fizički. To mogu biti bolovi u mišićima, glavobolja, nesanica, razdražljivost, umor, gubitak motivacije, negativna razmišljanja, socijalna izolacija… Lista je poprilično dugačka. Previše nam je stvari na pameti i potrebno je rasteretiti se s vremena na vrijeme. Najbolje što češće.

Kako biste izbjegli burnout, pokušajte slijedeće:

1. Planirajte. Pokušajte planirati što više. To ne znači da vam svaka minuta u danu mora biti isplanirana, samo vam pomaže da budete spremni i opušteniji. Biti će vam lakše kada znate što ćete ovaj tjedan skuhati, što ćete obući, što klincima možda treba kupiti… Ako možete, ne ostavljajte ništa za zadnji tren. Tako će vam jutro proći malo usporenije i naći ćete onih pet minuta mira kako bi vam dan počeo što bolje. Planiranje jelovnika je definitivno najbolja stvar jer zaista štedi jako puno vremena. Tako si isplanirate i tjedni odlazak u trgovinu s popisom. To je zaista velika ušteda vremena i živaca.
2. Odmorite. Uzmite si barem 10 minuta u danu kada nećete raditi baš ništa. Ali baš ništa.
3. Ne odgovarajte na poruke i mailove odmah, barem ne u svoje slobodno vrijeme.
4. Imajte vrijeme u danu bez mobitela, npr. sat ili dva prije spavanja.
5. Spavajte. Svi znamo koliko je san važan. Nađite si svoje rituale prije spavanja – tuširanje, čitanje, možda popis obaveza za sutrašnji dan čak, tako se nećete usred dobre knjige ili prvog sna sjetiti da trebate nešto kupiti ili napraviti pa se ustajati iz kreveta da biste si to zapisali.
6. Vježbajte! I malo je ponekad dovoljno. Ponekad je dovoljno ujutro se razgibati. A ponekad je dovoljno dobro se uznojiti trčanjem ili dužim treningom.
7. Maknite se od negativnosti. Prepoznali ste što i tko vam crpi energiju, vrijeme je da reagirate!

Ne zaboravite –  mali self-care rituali mogu pomoći da se stres ne pretvori u nešto ozbiljnije. Jer najbolji oblik brige za druge je briga o sebi.

Foto: unsplash.com

Objava povratak u rutinu – kako spriječiti burnout nakon godišnjeg pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ljeta su baš čarobna. Ali mogu biti iscrpljujuća, posebno ako je prevruće ili su česta nevremena. A i ako su klinci bolesni pa treba malo usporiti.

Za te dane donosim vam ljetne aktivnosti za kod kuće koje mi volimo s vremena na vrijeme raditi. Neke su korisne i edukativne, a neke su baš za odmaranje i uživanje. Pronađite nešto za vas!

Ljetne aktivnosti kod kuće

1. Pidžama party – ostanite cijeli dan u pidžamama. Gledajte filmove, čitajte i igrajte se. Ima li što ljepše?
2. Igrajte se u kuhinji – skuhajte nešto novo, neka i klinci pomognu. Možete napraviti piknik u dnevnoj sobi, recimo. Ako niste kuhali nešto tekuće
3. Jedite sladoled za večeru. Ili za doručak?
4. Napravite tematski dan. Neka klinci izaberu temu dana – dan igranja, čitanja, uljepšavanja, maski, pretvaranja, čak i škole. Diy radni zadaci su uvijek dobra ideja.
5. Organizirajte lov na blago. Ili Escape room. Brzo na internet i nađite neku super ideju! Ili smislite svoju.
6. Isprobajte pokuse. Također ih možete pronaći na internetu. Postoji pregršt super pokusa za koje vam ne trebaju neki posebni sastojci. Klinci će biti oduševljeni!
7. Napravite kolaž. Neka klinci nacrtaju ljeto, svoje najdraže ljetne aktivnosti, cvijeće , odjeću i slično. Možete i izrezivati papiriće i lijepiti ih, crtati vodenim bojama, flomasterima…
8. Društvene igre. Koliko će potrajati i kako li će to samo završiti?
9. Pričajte priče. Ja obožavam slušati izmišljene priče, npr. o princezi koja nije htjela prati zube 
10. Isprobavajte outfite. Sigurno u ormaru vaših klinaca ima stvari za koje sumnjate da su im male… Pravo je vrijeme za modnu reviju. Pustite glazbu i neka show počne!

Sigurno ćete se dobro nasmijati i stvoriti lijepe uspomene. Uživajte u ljetu, bilo to unutra ili vani!

Foto: unsplash.com

Objava ljetne aktivnosti s djecom kod kuće + ljetna to do lista pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Naslov je na engleskom jer zvuči blaže nego na hrvatskom – majčinska krivnja?

Konačno si otišla na tu dugo iščekivanu cugu, dotjerala si se, znaš koliko ti treba izaći i opustiti se, po mogućnosti ne pričati o djeci, prljavom vešu i kako mu nema kraja, što je tko kuhao i koliko koga bole leđa. Stavila si ruž čak, napravila frizuru, izgledaš odlično! I kreće večer. Smiješ se sa svojom ekipom, zabavljate se, ali tebi je stalno u nekom kutku mozga pitanje “je li dijete zaspalo”, “što ako se probudi i traži me” i slično. Osjećaš se kao da nisi provela dovoljno vremena sa svojim djetetom. Danas. Ili ikad! A zašto? Znaš i sama da to nije istina, dobro znaš da daješ sve od sebe. Ako baš danas ili jučer nisi, znaš da je i to ok jer si samo čovjek.

I čemu onda taj “mom guilt” gotovo svaki puta kada radimo nešto za sebe? Zašto se osjećamo sebično? Osjećaju li tate taj “guilt”? Sigurno. Ali taj osjećaj sigurno osjeća više majki nego očeva!

istraživanje

Na internetskoj anketi iz 2017. godine na 1200 muškaraca s Fatherly i Today.com, oko jedan od pet (19 %) očeva su rekli da se osjećaju krivima što nisu dovoljno prisutni u životu svoje djece. 17% ih je reklo da pati od “dad guilta” zbog toga što previše rade. Jedan od pet? Kada bismo pitali mame, to bi bilo sigurno gotovo 100 %. Ova je anketa je provedena u Americi pa ne znam koliko se može usporediti s našim mentalitetom. Činjenica je da očevi nisu nikad više bili uključeni u obiteljske i kućanske poslove. Sve više žele sudjelovati i sve ih više boli briga što će okolina reći. Bravo za tate!

kako si možemo pomoći?

Za početak, ostavimo mobitel. Ostavimo ga u drugoj sobi, jednostavno ga nemojmo toliko koristiti. Ne bi trebalo biti teško, zar ne?

Uzmite 15 minuta čak i u najužurbanijem danu koje ćete provesti sa svojom djecom. Neka odaberu što ćete raditi i neka vam ništa ne smeta. Za mene to nekad puno znači jer kad radim 12 sati, i tih 15 minuta je puno kada se ne vidimo cijeli dan.

Misli na sebe. Nećeš ništa postići kada si umorna i živčana, zato je jako važno odvojiti tih famoznih pet minuta za kavu u miru ili par stranica dobre knjige ili nekog časopisa ili gledanja kroz prozor.

važno je odvojiti vrijeme za sebe!

Činjenica je da imamo previše posla, previše nam je zadano. Same smo si zadale? Kako god, jako je važno odvojiti vrijeme i za sebe, dati si priliku uživati i prepustiti se nečemu što voliš bez osjećaja krivnje. Kako nam ne bi smetalo kada izađemo negdje bez obitelji pa nas pitaju “a tko čuva djecu?”. Očevi ne čuvaju djecu, žive s njima, nisu dadilje. Sigurno to ne pitaju očeve. Kada će to prestati? Ima li nade?

Gledam svog muža, koliko zajedno sve radimo, koliko smo ravnopravni u roditeljstvu, koliko ga boli briga što će netko reći i koliko me tjera da radim nešto za sebe kada i sama na to zaboravim. Puno majki na ovaj način odgaja svoje sinove, a ja se nadam da će moja cura naći nekoga tko je pun razumijevanja i obzira baš kao što je njezin otac.

Foto: unsplash.com

balans, balansiranje, tanjuri, bebe i gospođica krivnja – SUPERMAME

Objava “mom guilt” iliti majčinska krivnja pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kada govorimo o ljetima naše mladosti, često to činimo sa nostalgijom. Želimo da naša djeca dožive tu istu čaroliju. I mogu. Roditelji vole čeznuti za dobrim starim danima svog djetinjstva. Ja ću reći samo ovo: ljeta 90-ih bila su najbolja ljeta.

Kao klinci iz 90-ih igrali smo se vani dok se nije upalila ulična rasvjeta. Nismo imali pametne telefone – većina nas nije imala čak ni bežične telefone kod kuće. Ako smo imali više telefona u kući, u svakom trenutku nam je netko od ukućana mogao „upasti“ u razgovor. A kasnije i prekinuti Internet vezu.

Radili smo čudne stvari poput natjecanja u zalijetanju biciklima u drvo, šutanju lopte preko kuće i slično.

Razlog zašto su ljeta 90-ih bila najbolja ljeta je zato što je bilo ljeto, a mi smo bili djeca. Postoji nešto magično u ljetu kada ste dijete.

Svuda smo vozili bicikle. I role. Šetali smo po kvartu dok nismo našli još jedno dijete naših godina koje se želi igrati ili družiti (ako smo malo stariji). Nedjeljom smo išli na matineju, plesnjak prije ručka. Prljali smo se, raskrvarili koljena i jeli previše šećera.

Kako ponovno stvoriti čaroliju ljeta 90-ih?

1. Nabavite jeftine sladolede, tj. ledene štapiće i to po mogućnosti one koje dolaze u plastičnom omotu i u kutijama od 100 komada.
2. Uključite prskalicu, namažite svoju djecu kremom za sunčanje i pošaljite ih u dvorište.
3. Pronađite svoje omiljene filmove iz djetinjstva i gledajte ih sa svojom djecom.
4. Organizirajte prespavanac. Izvucite sve sve deke i pustite djecu da naprave utvrdu i spavaju u dnevnoj sobi.
5. Zakažite “yes day” ili dan za da.
6. Zatim zakažite dan bez ekrana i planova. Neka vam bude dosadno i vidjet ćete kakve će se čudne i super stvari dogoditi.
7. Kupite jeftini fotoaparat ili nađite stari mobitel te potaknite svoju djecu na tone slika. Krajem ljeta napravite kolaž.
8. Vozite se biciklima po susjedstvu dok vaša djeca ne nađu nekoga s kim će se igrati.
9. Slušajte vašu omiljenu glazbu 90-ih.
10. Naučite svoju djecu užitku pijenja vode iz crijeva nakon što su se satima igrali vani.
11. Pustite svoju djecu da se igraju u pješčaniku. Uživajte u njihovim prljavim nogama.
12. Igrajte se duhova na groblju i tražite krijesnice.
13. Gledajte stare crtiće.
14. Zgrabite dekicu i čitajte knjige izvaljeni na travnjaku.
15. Posjetite lunapark (ako ga uspijete naći).
16. Nosite nakit od bombona.

Postoji nešto čarobno u ljetima iz djetinjstva, pogotovo kada su to ona lijena ljeta dok smo bili na praznicima.

Opustite se i dopustite da radosti ljeta iz djetinjstva prevladaju. Onda će jednog dana naša djeca imati isti čeznutljiv i nostalgičan uzdah kada pričaju o tome kako su ljeta njihova djetinjstva bila najbolja ljeta.

8 tipova roditelja na plaži – koji ste vi tip?

Objava ljeta 90-ih bila su najbolja ljeta – kako vratiti čaroliju? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Smatram se poprilično organiziranom osobom. Organiziram si obaveze i jelovnik. Ponekad. Kod mene je spremanje svega stvar koja se mora, to ne organiziram, to je nešto što se redovno mora odraditi. A ne mora se ništa, je li tako? Sa spremanjem sam bila baš neumjerena. Kod mene je uvijek sve čisto i na svom mjestu. Uvijek. Znate li koliko to umara?

S vremenom sam shvatila koliko je to suludo. Jer zaista čista kuća ne može nadoknaditi gubitak vremena unutra, i to gubitak vremena na spremanje i čišćenje. Ništa neće zamijeniti dan proveden u igri i smijehu, posebno kad je vani sunčano.

Stalno nailazimo na savjete o čišćenju, spremanju, slaganju. I to je super, savjeti su uvijek dobrodošli. Najviše volim one tipa „ a sada ostavite usisavač i izađite van“. Kada kreneš istraživati kako organizirati neke stvari kod kuće, naiđeš na savršena, možda i presavršena rješenja.

Lijepo je imati sve „po špagi“, ali mora li nam smočnica biti složena po bojama i veličinama, s lijeva na desno, sve u sličnim ili istim spremnicima? Otkuda želja za tim?

Sve je to lijepo, ali to zaista opterećuje. Svaka savršenost opterećuje jer iziskuje jako puno truda i novaca i vremena. Ok, bit će savršeno u početku, a nakon nekog vremena nastane lagani kaos i ajmo ponovno u spremanje u slaganje i slično.  Što više stvari, više je i spremanja!

I tu se na društvenim mrežama pretjeruje. Kao i u svemu. Ljudi će na svoje profile stavljati super sređene sobe, kupaonice, smočnice. Neće nitko slikati paučinu i prašinu jer bi ih sigurno popljuvali! A zašto? I to je dio svakodnevice. Zašto sve mora biti savršeno, a ustvari nije? I sasvim je u redu što nije. Ni ne treba biti.

Pratila sam i organizaciju vremena. Neki planiraju doslovno svaku minutu svakog dana… Svaka čast, ali gdje je tu spontanost? Zašto sve moramo planirati? Ok, isplaniraš ljetovanje, gdje ćeš i kada ćeš ići, ali moraš isplanirati i sav sadržaj i obroke na tom ljetovanju. Kuhaj, smrzni, rezerviraj… Nekako se gubi čar. Dok sam bila dijete, sjećam se da vikendom roditelji nisu radili. Probudimo se u subotu ujutro, sjednemo u auto i odemo u Dubrovnik. Iz Osijeka. Na vikend. A sada svi imamo bolje aute, bolje su ceste i povezanost, a nama je sve teže i teže natjerati se i na puno bliža putovanja. Ok, prije je bila druga situacija, sve je bilo jeftinije, kvalitetnije se živjelo. Danas su cijene zaista nerealne u odnosu na plaće. Ne moramo ići iz Osijeka za Dubrovnik, uvijek u blizini ima divnih mjesta. Jesmo li preumorni i preopterećeni? Muči li nas što ne živimo savršene živote? Jer takvi ne postoje. Postoje samo u virtualnom svijetu, a svejedno se takav sadržaj jako puno konzumira. Jako je važno što ćemo pratiti i čemu ćemo posvećivati toliko pažnje.

Treba se pitati donosi li nam takav sadržaj mir, pronalazimo li inspiraciju ili nas opterećuje. Ako nas opterećuje, treba pronaći nešto drugo. Ili ništa. Izbor je potpuno na nama.

Sada kad sam majka i supruga, vidim koliko je organizacija važna. Treba organizirati i planirati obroke, znamo koliko je važna pravilna prehrana za djecu. A i za nas. U redu je planirati kupovinu poklona za rođendane, Božić, Uskrs i razne prigode. I u redu je planirati ljetovanje, čak i raspored spremanja i čišćenja. Ali nemojte si okupirati svaki dan time. Dobit ćete nenadani poziv na druženje, baš kada ste planirali ići u shopping. I to ne onaj uzbudljivi, nego u shopping namirnica. Bitnije je druženje, zar ne? Nemojte si napraviti pregust raspored, ostavite si vremena za spontanost. Jer oni pravi, profesionalni organizatori će vam sigurno to savjetovati. Ako ne savjetuju, onda krive pratite.

Fotografija: unsplash.com

u novoj epizodi podcasta otkrivamo vam sve tajne uspješne organizacije doma – SUPERMAME

Objava možemo li pretjerati s organizacijom? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dajete sve od sebe, ali se osjećate umorno?

Zašto se osjećate umorno? Evo zašto. Mi smo kraljice multitaskinga. Mame mogu kuhati ručak dok smišljaju onaj za sutra, rješavati zadaću iz matematike, puniti perilicu posuđa, skupljati rublje, raditi, misliti na sve doktore i zubare i rođendane… Vrlo često takav način života može dovesti do burnouta.

Zapamtite, ne možete odraditi baš sve! I ne trebate.

Iscrpljujuće je kad vam se čini da vam mozak ima previše otvorenih kartica. Čini se da uvijek postoji nešto što treba učiniti. Jesmo li ikada stvarno gotove? Naravno da nismo.

Znate onaj osjećaj, konačno položite iscrpljenu glavu na jastuk i odjednom se sjetite da ste na nešto zaboravili? Ja bih se najradije odmah ustala i napravila to inače me kopka sve dok ne zaspem.

Tada sam počela razmišljati o tome zašto se ponekad osjećam kao loša majka. Zaključila sam da nisam! Ja sam supermama koja daje sve od sebe i ponekad izgubim konce jer sam sama sebi previše zadala!

Odlučila sam se bolje organizirati kako ne bih bila preopterećena.

Nije važno jeste li preopterećena zaposlena mama ili tražite kako biti produktivna mama koja je kod kuće, ovih pet trikova bi vam moglo pomoći kako biste se bolje organizirali, uštedjeli svoje vrijeme, novac, a i zdrav razum.

1. Jutarnja rutina bez stresa

Ako su jutra kaotična, tada će i cijeli dan biti takav.

Prvi savjet za uspješnu jutarnju rutinu je da se probudite prvi, i to dovoljno ranije da u tišini popijete barem šalicu kave. To će vam omogućiti vam da se usredotočite na dnevne zadatke i da se psihički pripremite za novi dan.

Drugi savjet je da se ranije pripremite za nadolazeći dan. Pripremite si odjeću i torbu, a isto tako možete s djecom odabrati što će oni obući kako bi jutra lakše protekla.

2. Obiteljski zapovjedni centar

Nabavite veliku piši-briši ploču gdje možete upisivati i pratiti sve sastanke, izvannastavne aktivnosti, rođendane, preglede itd.

Nađite savršeno mjesto za ploču koje svi mogu vidjeti. Možda najbolje na hladnjaku

3. Postavite mjerač vremena – najbolji hack za produktivnost IKAD!

Ne biste vjerovali koliko vi i vaša djeca možete postići kada postavite mjerač vremena.

Ovaj mjerač vremena koristimo najčešće za vrijeme čišćenja i spremanja sobe.

Postavite mjerač vremena na mobitelu ili upotrijebite timer. Najbitnije je da je vrijeme vidljivo pa se pri kraju može i požuriti kako bi se sve stiglo.

4. Delegirajte

Ne moramo sve same. I točka. Ne možemo, ne trebamo i ne moramo!

Rasporedite kućanske poslove, odlaske po namirnice i ostalo. Svi smo preopterećeni i puno radimo, nije u redu da jedan član obitelji nosi sve obaveze.

5. Planiranje jelovnika

Ovo vam može uštediti puno vremena, živaca i novaca.

Prilikom planiranja obroka uzmite u obzir sve nadolazeće sastanke ili izvannastavne aktivnosti za tjedan koji je pred vama.

Kada isplanirate obroke, dovoljan je jedan, možda dva odlaska u trgovinu u tjedan dana. Isplanirajte si barem jedan obrok koji možete jesti dva dana, najčešće je to nešto na žlicu.

Primjer tjednog jelovnika pogledajte OVDJE. I tu je stvar dogovora, ne morate svaki obrok vi kuhati.

Između ostalog, planer jelovnika možete preuzeti OVDJE. Ispunite ga zajedno s ukućanima.

Nije tako lako sve držati na okupu. I to je ok!

Nadam se da će vam ovi trikovi pomoći da se bolje organizirate i budete mirnije i zadovoljnije.

Zapamtite da nitko nije savršen. Svi imamo te dane koji su puni pune zbrke, a ponekad i krivnje, samo neke mame to bolje skrivaju od drugih.

Važno je samo da ste vi i vaša obitelj sretni, organizirani ili ne!

Imate li neke hackove za produktivnost koje koristite da budeš manje opterećene?

Foto: unsplash.com

Objava trikovi za organizirane mame pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sve je bilo sjajno. Trudnoća uredna, beba dobro. Obavila sam sve kontrole koje su bile potrebne, svi su nalazi bili uredni. Vježbala sam u trudnoći, a zatim se beba dosta spustila pa mi je bilo teže kretati se tako da sam prestala s vježbanjem. Sve je bilo u dogovoru s doktoricom. I dalje sam šetala, a živimo na 5. katu bez lifta tako da mi je to bila sasvim dovoljna vježba.

Došao je dan termina i išla sam na kontrolu. Ništa se nije događalo, nije bilo trudova, bolova i očekivala sam da ću prenijeti , kako kažu da to obično biva s prvorotkinjama. Sjedim u čekaonici s još podosta trudnica. Dolazim na red nakon cca. 2 sata, a u garderobi u kojoj se pripremaš za pregled je jedna trudnica koja ima problema s hlačama pa me ljubazno pušta neka uđem prije nje jer će njezini problemi potrajati. Bezuspješno sam joj pokušala pomoći jer se ne možeš sagnuti da ti život o tome ovisi!

s pregleda u rađaonu

Ulazim na pregled, penjem se na stol i doktorica onako filmski proviruje između mojih mogu i pita me jesam li dobro. Odgovaram da jesam i pitam je li sve u redu. Kaže da je porod počeo, krenulo je. Zabrinuto pita kako sam došla. Odgovaram da sam došla tramvajem. Jer i jesam! Kakav crni porod pobogu, ništa ne osjetim, baš ništa! Srećom pa radim u bolnici pa sam si kofer sa stvarima ostavila na svom odjelu baš za ovakvu situaciju. Dižu me, hitno trebam u rađaonu. Nisam javila mužu, mami, stvari su mi na odjelu, nemam spavaćicu, nisam spremna! Ja i dalje ne razumijem riječ hitno i kažem doktorici da trebam nazvati muža, želi biti sa mnom na porodu. Usput sam ga nazvala, on je na terenu sat vremena od Osijeka. Čujem da mu nešto ispada iz ruku i molim ga da ne žuri, ako stigne, stigne, sve je u redu. Mamu nisam nazvala, kolegica iz laboratorija koja mi je donijela stvari ju je nazvala jer sam vikala dok su me vozili da ju nazove i javi joj jer će me se odreći ako ne sazna na vrijeme!

Čekala sam da me pripreme, bila sam sama. Tisuću misli prolaze kroz glavu i na kraju se zbrajam: „Majo, žene rađaju od davnina, rodit ćeš i ti. A i izvadila si sva 4 umnjaka, i to je bilo strašno.“ Preživjet ću ja to sama, nema šanse da ovaj moj stigne. A i ne treba žurit, kad god stigne, dobro je stigao. Legla sam na krevet u rađaoni i čekala doktoricu. A onda je došao ON! Stigao je! Toliko sam bila sretna u tom trenutku što ćemo to proći zajedno, onako kako smo i htjeli.

od sreće do zabrinutosti

Porod je trajao nešto manje od 3 sata. Čim se Sara rodila, vidjela sam da nešto nije u redu. Cijelo joj je tijelo bilo crveno. Pomislila sam da će to sigurno nestati kad ju okupaju. Ali nije. Nitko mi nije ništa govorio o tome, apgar je bio 10/10.

Smjestili su me u sobu s još 3 rodilje. To je bilo odlično jer smo izmijenile iskustva poroda i onda vidiš da smo sve u istom „sosu“. Prvo tuširanje nakon poroda je apsolutni preporod! A onda kreću priče o mlijeku, dojenju i iščekivanjima prve stolice.

Sve staje kad ti dofuraju to malo klupko, umotano, mekano, maleno i mirišljavo. Jer nisi mogla ništa doživjeti kako treba odmah nakon poroda, u šoku si, beba je na tvojim grudima i gledaš i misliš kako ćeš ti to malo biće održati na životu!

Nisam osjećala ljubav odmah, onako kako su mi neki rekli – vidjet ćeš što je ljubav čim ti ju stave u naručje. Osjećala sam samo zbunjenost i potrebu da ju čuvam.

Tek kad je stigla u sobu nakon sređivanja, e onda su krenule majčinske emocije. Prvo zabrinutost. I dalje je crvena, puna plikića! Došao je doktor s viješću da je u pitanju kožna infekcija. Ok. Nije strašno sve što je izvana, zar ne? Dobila je terapiju, a ja sam učila dojiti. Zaista to dođe prirodno, kao da si odavno znala postaviti dijete za dojenje.

Prošao je prvi dan, pa drugi, pa treći. Vidim da nećemo kući i to mi je bilo za očekivati jer moja beba nije dobro, želim da ozdravi pa ćemo onda kući bez brige. Tada smo dobili vijest da nas prebacuju na pedijatriju i tamo nam je doktorica rekla da Sara ne odgovara na antibiotike dovoljno brzo, moraju probati s drugom terapijom. Njezin ju tata još nije držao. On dolazi u posjetu i govorim mu vijesti. I dalje ju ne smije uzeti. Brzo je suznih očiju otišao da ga ne vidim jer sam se raspadala pa se vratio nasmijan i tješio me. Hormonalna, tek rodila, bebe oko mene odlaze kućama, a mi smo tu. I dalje se tješim da ima i gorih stvari (mrzim to!) i pokušavam biti hrabra. Najgore je bilo tješiti bake i djedove. Oni samo pitaju kada ćemo kući… Oni su duplo zabrinuti! I za svoju djecu, a sad i za unuče.

Ja sam ostala sa Sarom u bolnici, bila sam u internatu dok mi jedna starija sestra nije rekla da odem kući, odspavam u svom krevetu i okupam se u svojoj kadi. Tada ću skoro pa ozdraviti! I tako je i bilo. Osjećala sam se loše jer ostavljam svoje dijete u bolnici, nisam s njom. Ali kod kuće sam bila samo preko noći. Cijeli sam dan bila u bolnici, a kad god je zaspala, otišla bih nešto pojesti i vratila se. Poslijepodne je dolazio i muž i odlazili smo navečer kad je zaspala. Čak sam išla i na svoju promociju, a zaista nisam bila raspoložena, ništa mi nije bilo važno. Ali sve smo prebrodili!

poteškoće s dojenjem

Dojenje nije išlo. Premalo mlijeka. U periodu Sarinog testiranja na sve, postojala je mogućnost i alergije na kazein, jedan od glavnih proteina u majčinom mlijeku. Izdajala sam se tih par dana dok je ona bila na posebnoj dohrani. Vidjela sam da to nije dovoljno i zaista sam se trudila. Sara je bila sjajna, što god su joj dali papati, papala je. Ja sam se i dalje trudila. I dalje nije išlo. Kombinirali smo moje mlijeko i nadohranu jer jednostavno nije bilo dovoljno, a ja sam bila očajna. Kao da nisam dovoljno dobra! Muž me stalno ohrabrivao i molio da prestanem, neće dijete biti gladno. Uslijed svog tog stresa mlijeko je jednostavno nestajalo.

Nakon 2 tjedna dana sve je išlo na bolje, a nakon 3 smo išli kući. Bile smo otpuštene prijepodne, ali su nam dozvolili čekati tatu dok dođe s posla pa da dođe po nas. Sjećam se njezinog izraza lica, kao da je ljuta što sad ide negdje. Mi smo jedva dočekali.

napokon doma

Onaj osjećaj da će mi srce eksplodirati sam osjećala kada sam ju stavila u njezin žuti krevetić koji ju je mjesecima čekao. Tada je sve krenulo, ono majčinsko. Morali smo ju kupati u posebnim kupkama i ići češće na kontrole, ali i to je prošlo. Sara je bila potpuno zdrava beba, a mi smo bili najsretniji na svijetu!

Ja sam se i dalje trudila oko dojenja. I dalje nije išlo. Posudila sam električnu izdajalicu jer sam ruke potrošila! Sad vidim koliko je to sve bilo pretjerano i koliko sam si oduzela vremena umjesto da sam uživala u tim prvim mjesecima majčinstva. Ide, ide – ne ide, ne ide! Vrlo jednostavno. Mučiš sebe, a samim time i dijete! Jer čuješ, čitaš i misliš da nisi dovoljno dobra. Pročitaš kako je najlakše „turit“ bočicu u torbu i landrat po gradu. Ja ipak mislim da je lakše „turit“ sisu (da prostite) jer bočicu ipak moraš pripremati, grijati, nositi i termosicu i ostalo. Zato, ne obazirite se na komentare, ne čitajte forume jer će se uvijek naći ona jedna osoba koja vas može totalno obeshrabriti. A to vam ne treba! Kao i inače, treba slušati sebe. A i ako sumnjate, ima dovoljno stručnjaka oko vas kao što su pedijatri, savjetnice za dojenje, patronažne sestre ili netko tko ima slično iskustvo, osoba od povjerenja.

Prvi dani majčinstva su zaista teški. Hormoni luduju, tvog tijela niotkud, ne spavaš, bdiješ, očekuješ previše od sebe.

Potraži pomoć ako misliš da ti je potrebna, podijeli obaveze, odmori. Dok beba spava, spavaj! Ali zaista. To sve prebrzo prođe i šteta je da prođe u stresu i umoru. Jer bit će ga i više nego dovoljno, nemoj si ga sama dodatno stvarati.

Sretno, mama, možeš ti to.

BOLI LI POROD?! – SUPERMAME

Objava naši prvi zajednički dani – moja priča o porodu, boravku u bolnici i dojenju pojavila se prvi puta na SUPERMAME.