posao u dječjim očima ili dječji poduzetnički mindset

-Mama, koliko je električnih jegulji potrebno da bi se pokrenuo tramvaj? -Znam kako izgledaju visibabe, ali još nikad nisam vidio visidede… -Jesu li palme zapravo veliki ananasi koji rastu uz more i koji su narasli zbog morskog navodnjavanja? Na ovakva i još mnoga pitanja moram odgovarati na dnevnoj bazi. Osim što se dobro nasmijem, vježbam tehnike jasnog i pojednostavljenog objašnjavanja, opisivanja i definiranja svega što se nalazi oko nas i načina na koji sve oko nas funkcionira, vrlo često budem iznenađena briljantnošću pitanja koje moja djeca, a vjerujem i sva djeca ovoga svijeta, postavljaju. Moje jedino pitanje danas je: u kojem trenutku smo mi izgubili tu nevjerojatnu kreativnost i originalnost kojom djeca pristupaju svijetu? Kada bismo zadržali dječje oči, otvoreni i radoznali um za ono što ne poznajemo, kada ne…

zašto znam da su sve mame zapravo i poduzetnice?

Radila sam neko malo osobno istraživanje i pronašla zanimljive podatke o ženskom poduzetništvu inspiriranom majčinstvom. Ono o čemu sam razmišljala prilikom tog istraživanja bila je definicija ženskog poduzetništva i majčinstva kao takvog, te sam zaključila da postoje jasni znakovi da majke i žene poduzetnice treba izjednačiti. A zašto tako mislim? Evo i mojih dokaza za tu pretpostavku: Multitasking Dakle, ljudi moji, nitko ne multitaska bolje od mama. I poduzetnika. Da bi poduzetnik preživio, mora biti spreman raditi milijun stvari odjednom. A nitko to ne radi bolje od roditelja. Može li itko zamisliti da netko istovremeno nosi bebu, namješta kolica koja su uvijek natovarena duplim izdanjem svega – od igračaka do bodija, u pozadini kuha (i tempira vremenski) ručak (koji uključuje, po mogućnosti, milijun pročitanih zdravih recepata dan ranije i nabavku…