Vodič kroz Interliber – temeljiti popis dječjih knjiga i slikovnica s recenzijama i popustima.

Počeo je Interliber, najveća književna manifestacija u Hrvatskoj. I ove godine u gotovo svim knjižarama u zemlji, kao i na web shopovima nakladnika, traju akcije u kojima se naslovi mogu kupiti po sniženim cijenama, upravo onakvim kakve čekaju posjetitelje Interlibera na Zagrebačkom velesajmu (Avenija Dubrovnik 15).

Online kupnja mnogima je jednostavnija i draža. Neki, pak, online prouče sve popuste, sastave svoje popise i disciplinirano odu na fizički sajam, nadajući se da neće ugledati još pokoju knjigu koju bi baš bilo šteta ne kupiti po tako dobroj cijeni!

Detaljno proučavanje i uspoređivanje popusta oduzme mnogo (mnogo!) vremena. Srećom, tu je tradicionalni #djecolakunoc interliberski popis!

“Djeco, laku noć!” je blog o kvalitetnim slikovnicama koji sam pokrenula kako bih s drugim roditeljima podijelila dojmove o knjigama za djecu koje obožava naša mala obitelj.

Svoju misiju poticanja čitanja djeci prenijela sam i na društvene mreže, tako da nam se možeš pridružiti u Facebook grupi  “Slikovnice – preporuke i popusti” i na Instagram profilu @djecolakunoc.com.hr.

Ipak, ekskluzivne informacije poput ovakvih interliberskih popisa prvi dobiju oni koji se besplatno pretplate na #djecolakunoc newsletter.

S obzirom na to da mi je Supermame portal već godinama prirastao srcu, odlučila sam taj popis podijeliti i preko ove platforme pa se nadam da će ti dobro doći!

Pripremila sam za tebe popis interliberskih preporuka u kojem ćeš moći naći:

• snižene i redovne cijene (u eurima i kunama)
• direktne poveznice za online kupnju
• posebne napomene o popustima većima od 30%
• informacije o cijeni dostave
• poveznice na #djecolakunoc reCenzije za određene naslove
• lokacije štandova nakladnika koji izlažu na fizičkom sajmu

Primjer stavke iz popisa:

• Plava patka 8,00 (60,28 kn) – 13,27 (99,98 kn) – recenzija – popust

Dakle, svaka stavka je posložena na ovaj način:

• Naziv slikovnice – snižena cijena u eurima (snižena cijena u kunama) – redovna cijena u eurima (redovna cijena u kunama) – recenzija – posebno dobar popust

Napominjem da nemaju sve stavke link s recenzijom i bilješku za posebno dobar popust!

Popisom koji sam pripremila nesumnjivo ću ti uštedjeti vrijeme, a za “uštede” ostalih vrsta ne odgovaram!

Napomenula bih još nešto:

• Imaj na umu da su moje preporuke uvijek temeljene na mom iskustvu, koje se veže, naravno, uz moju djecu.
• Trenutno moji dječaci imaju 2,5 i 6,5 godina, tako da su mi “forte” slikovnice i knjige za mlađu djecu, odnosno za predškolce.
• Većinu knjiga koje ovdje preporučujem sam čitala svojoj djeci. Mnoge od njih već imamo na svojim policama, nego smo posuđivali u knjižnici, neke prolistali u knjižarama.
• Ako neki novitet nisam ni prolistala, stavit ću ga na popis samo ako bih ga i sama kupila “na slijepo”.
• Preporučit ću ti samo naslove koji se meni sviđaju, a imaju koliko-toliko dobar popust. Dakle, ovo nije popis svih mogućih popusta slikovnica s ovogodišnjeg Interlibera!

Eto, to je bio kratki uvod. Počnimo!

IBIS GRAFIKA

Lokacija na Interliberu: Paviljon 5, štand 11 D

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 35 eura na području Republike Hrvatske.

Toliko volim ovu nakladničku kuću da i ove godine počinjem upravo s njima. Ja sam mnoge njihove naslove kupovala po redovnim cijenama…toliko su dobri!

Slikovnice autorice Julije Donaldson i ilustratora Axela Schefflera klasici su koje preporučujem i bez Interlibera pa s njima ne možeš pogriješiti, a ovom prilikom naglasak stavljam na još neke naslove koje mi redovito čitamo.

Napominjem kako je Ibis grafika u Zagrebu otvorila knjižaru Pričozemska, a imaju i istoimeni web shop, tako da su to adrese na kojima tijekom cijele godine možeš naći njihove naslove po najpovoljnijim cijenama.

Noviteti:

Kuhar i kralj 9,00 (67,81 kn) – 9,99 (75,27 kn)

More 12,00 (90,41 kn) – 14,60 (110,00 kn)

Uhvatio sam Gnoma 13,00 (97,95 kn) – 16,00 (120,55 kn)

Moja baka 13,00 (97,95 kn) – 16,00 (120,55 kn)

Crta 13,50 (101,72 kn) – 16,00 (120,55 kn)

Djevojčica i grad 13,50 (101,72 kn) – 16,00 (120,55 kn)

Veliki zločesti vuk u mojoj kući 13,50 (101,72 kn) – 16,00 (120,55 kn)

Malo starije super slikovnice:

Kartonke za najmlađe po cijeni do 8 – 9,50 eura (redovne cijene od 9,29 – 10,62 eura).

Tko je Antonio? 7,00 (52,74 kn) – 13,27 (99,98 kn) – recenzija – popust

Moja baka ne zna tko sam 8,00 (60,28 kn) – 13,27 (99,98 kn) – recenzija – popust

Kiosk 8,00 (60,28 kn) – 13,27 (99,98 kn) recenzija – popust

Plava patka 8,00 (60,28 kn) – 13,27 (99,98 kn) – recenzija – popust

Tim Tigran 8,00 (60,28 kn) – 13,27 (99,98 kn) – recenzija

Boja 8,50 (64,04 kn) – 11,95 (90,04 kn) – recenzija

Uho 9,00 (67,81 kn) – 13,27 € (99,98 kn) – recenzija – popust

U blizini živi djevojčica 9,00 (67,81 kn) – 11,95 (90,04 kn) – recenzija

Gdje se skriva Vedran 10,00 € (75,34 kn) – 14,60 € (110,00 kn) – recenzija – popust

Božićna jelka 10,00 € (75,34 kn) – 13,27 € (99,98 kn)

Nevidljiva kuća 11,00 (82,88 kn) – 15,93 (120,02 kn)

Domaćin 13,00 (97,95 kn) – 15,93 (120,02 kn)

MOZAIK KNJIGA

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 3 D

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 30 eura na području Republike Hrvatske.

Mozaik knjiga je pripremila posebne pogodnosti za online kupovinu: osim uobičajenih sajamskih popusta do 80%, dodatni popusti čekaju te za kupnju većeg broja knjiga. Za kupnju 3 knjige dobivaš još 10% POPUSTA, a za kupnju 5 knjiga čak 15% POPUSTA. Za kupnju iznad 15 € dobivaš i DAR iznenađenja!

Iz mora njihovih super slikovnica izdvajam one koje su mi posebno drage ili su na nešto većim popustima:

Vrlo gladna gusjenica 11,50 € (86,65) – 13,14 € (99) – recenzija

Ured za izgubljene stvari 6,50 € (48,97) – 9,16 € (69)

Moj tata Zeko 7 €  (52,74) – 9,16 €  (69) – recenzija

Duga poslije kiše 8 € (60,28) – 11,93 € (89,90) – recenzija – popust

Djevojčica i čarobna ploča 9 € (67,81) – 11,93 € (89,90)

Najbolji dar 9 € (67,81) – 12,99 € (97,87) –  popust

Čudesan svijet oko nas 10 € (75,35) – 13,26 € (99,90)

Tia i cvjetići 10,50 € (79,11) – 11,99 €  (90,34)

Klupa prijateljstva 10,50 € (79,11) – 11,99 € (90,34)

Raščupani lav 10,50 € (79,11) – 11,93 € (89,90 kn)

Problem s problemima 11,50 € (86,65) – 12,99 € (97,87)

Divlja svinja ide na more 11,50 € (86,65) – 12,90 € (97,20)

Djed i vještica 11,50 € (86,65) – 12,99 € (97,87)

Mamina maza 11,50 € (86,65) – 12,99 € (97,87)

Greta, najmanja od svih 13,50 € (101,72 kn) – 14,90 € (112,26 kn)

Najbolja mama na svijetu 14 € (105,48) – 15,90 € (119,80)

Geronimo 14 € (105,48) – 15,91 € (119,90)

Za malo starije:

Dječak tigar 8 € (60,28) – 13,26 € (99,90) popust

Kimi, nemaš vremena! 9,50 € (71,58 kn) – 10,61 € (79,90 kn)

Pudingo 10,50 € (79,11) – 11,90 € (89,66)

PLANET ZOE

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand Hoću knjigu

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 39 eura na području Republike Hrvatske.

Za najmlađe (do otprilike 1,5 godine) preporučujem:

serija kartonki Ku-ku! (slikovnice s ogledalom za bebe) – cijene od 8,39 (63,21) umjesto 10,49 (79,04)

Gdje je? (taktilne slikovnice-skrivalice s ogledalom) 8,50 (64,04) – 10,62 (80,02)

serija kartonki Pino – male od 5,20 (39,18) umjesto 6,50 (48,97), velike od 14,34 (108,04) umjesto 17,92 (135,02)

MOJA IGRAONICA – Prve riječi, boje, brojevi, oblici  12,79 (96,37) – 15,99 (120,48)

Dragi ZOO 7,33 (55,23) – 9,16 (69,02)

Za dob od otprilike 1,5 do 3 godine najveća preporuka ide za serijal slikovnica Pip i Popi . Ove slikovnice su rijetko kad na popustu, ali vjeruj mi da se isplate i ako ih kupiš po redovnoj cijeni.

Za djecu od otprilike 3-6 godina uvijek preporučujem slikovnice o Kastoru, no trenutno je iz te serije na sniženju samo jedan nastavak: Mali majstor Frippe 9, 45 (71,20) – 11,81 (88,98)

Moj stariji sin obožava serijal o Pettsonu i Findusu (4-8 god.), tako da velike preporuke idu i za sve naslove iz te serije (gotovo svi su trenutno na popustu, detalje možeš vidjeti ovdje).

Za djecu od otprilike 3 do 8 godina preporučujem sljedeće slikovnice:

Serijal Vina Vina 3,54 (26,67) – 11,81 (88,98) popust

Stablo knjiga 3,94 (29,69) – 7,88 (59,37) popust

Mirišljavi Alfi 5,26 (39,63) – 13,14 (99) popust

Vučica Virginia 5,26 (39,63) – 9,20 (69,32) popust

Ptica u meni leti kamo hoće 6,85 (51,61) – 11,47 (86,42) popust

Ida i leteći kit 7,88 (59,37) – 13,14 (99) popust

Mumin 7,91 (59,60) – 11,81 (88,98) popust

Planina  9,20 (69,32) – 13,14 (99) – recenzija – popust

To ti je ime?!  9,20 (69,32) – 13,14 (99)

Piknja u bolnici   9,20 (69,32) – 13,14 (99) popust

Mini i Tin u velikoj pustolovini 9,29 (70) – 13,27 (99,98)

Medino proljeće 10,51 (79,19) – 13,14 (99)

Jesen male guske 10,51 (79,19) – 13,14 (99)

Detektivka Neli 10,51 (79,19) – 13,14 (99)

Princeze buntovnice  10,62 (80,02) – 13,27 (99,98)

Dasher 11,05 (83,26) – 15,79 (118,97)

Serijal o zoološkom vrtu  11,20 (84,39) – 14,00 (105,48)

S Karlom iz dana u dan  12,63 (95,16) – 15,79 (118,97)

Crvendać Robin  12,64 (95,24) – 15,80 (119,05)

JESMO LI PRIJATELJI? Priče o Mami Mu i Kraksu 12,92 (97,35) – 18,45 (139,01) popust

I za kraj izdvajam dva noviteta:

Nađi svoju sreću 11,60 (87,40) – 14,50 (109,25)

Godina u šumi 14,76 (111,21) – 18,45 (139,01)

EVENIO

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 3 C

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 50 eura na području Republike Hrvatske.

Iza nakladničke kuće Evenio stoje mlade, snažne, poduzetne, sposobne i tople žene koje samo s takvim ženama surađuju.  Rezultat toga su, između ostalog, lijepe slikovnice fokusirane na građenje empatije i pomaganje djeci s teškoćama.

Ipak, naši favoriti koje rijetko što može skinuti s trona su zloćkaste bakterije Mrljek i Prljek, o kojima sam pisala na blogu.

Oduševila nas je vijest o najnovijem nastavku i upravo je to jedna od slikovnica koje ću i sama kupiti:

Mrljek i Prljek u sluzavom svemiru – Priča o kopanju nosa 7,80 (58,77) – 9,16 (69,02)

Od ostalih naslova, za najmlađe preporučujem serijale:

Montessori baby i Moja prva knjiga 9 (67,81) – 10,50 (79,11)

Za malo stariju djecu preproučujem sljedeće pakete slikovnica:

Djeca i kultura: Upoznajemo KNJIŽNICU, MUZEJ i KAZALIŠTE 30 (226,04) – 48,47 (365,20)

Serija HRKALO 36 (271,24) – 51 (384,26)

Djeca s teškoćama 31,20 (235,08) – 36,63 (275,99)

PROFIL

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 3B

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 40 eura na području Republike Hrvatske.

Čini mi se da upravo Profil ima najviše svojih naslova (barem onih koji se meni sviđaju) po super cijenama!

Preporučujem sljedeće:

Noviteti:

Miš lavljeg srca (kartonka) / Vjeverice svađalice (kartonka) 10.00 € (75.35 kn) – 12.00 € (90.41 kn)

Kralj lav 11.00 € (82.88 kn) – 13.20 € (99.46 kn)

Istraži zanimanja 11.00 € (82.88 kn) – 13.20 € (99.46 kn)

Pepi i Mozart / Pepi i orkestar 13.00 € (97.95 kn) – 15.90 € (119.80 kn)

Aaron majstor, ilustrator 14.00 € (105.48 kn) – 17.12 € (128.99 kn)

Malo starije slikovnice:

Pas sa zgodnim ušima  3.00 € (22.60 kn) – 9.16 € (69.02 kn) popust 67%

Olivia i vilinske princeze 3.00 € (22.60 kn) – 9.16 € (69.02 kn) – recenzija – popust 67%

Dug put kući 3.00 € (22.60 kn) – 7,95 (59,90) popust 62%

Mala mica, dizajnerica 5.00 € (37.67 kn) – 13.14 € (99.00 kn) popust 62%

Veličanstveni izum 5.00 € (37.67 kn) – 7.83 € (59.00 kn) popust 36%

Potraga 5.00 € (37.67 kn) – 9.16 € (69.02 kn) popust 45%

Plavi cvijet 5.00 € (37.67 kn) – 10.49 € (79.04 kn) popust 52%

Velika knjiga brojeva 5.00 € (37.67 kn) – 11.81 € (88.98 kn) popust 58%

Laku noć, gorilo 5.00 € (37.67 kn) – 6.50 € (48.97 kn) – recenzija

Noć kad je Lisac uhvatio Mjesec 5.00 € (37.67 kn) – 10.49 € (79.04 kn) popust 52%

Vrlo zapetljan čvor 7.00 € (52.74 kn) – 12.61 € (95.01 kn) popust 44%

Jura i upute za odrastanje 7.00 € (52.74 kn) – 11.81 € (88.98 kn) popust 41%

Sofija Tvrdoglavica, buduća predsjednica 8.00 € (60.28 kn) – 11.81 € (88.98 kn) – recenzija – popust 32%

Što su osjećaji? 8.00 € (60.28 kn) – 10.50 € (79.11 kn)

Poplava 10.00 € (75.35 kn) – 13.14 € (99.00 kn) – recenzija

Zašto ptice pjevaju 10.00 € (75.35 kn) – 13.14 € (99.00 kn)

Tu sam, uz tebe / I ja sam tu, uz vas 10.00 € (75.35 kn) – 13.14 € (99.00 kn)

Miš lavljeg srca / Kit koji je uvijek želio još 10.00 € (75.35 kn) – 13.20 € (99.46 kn) – recenzija Miš i recenzija Kit

Gušter koji je želio biti zvijezda 10.00 € (75.35 kn) – 13.14 € (99.00 kn)

Mirno leži kamen taj 10.00 € (75.35 kn) – 13.14 € (99.00 kn)

Boje, boje posvuda 11.00 € (82.88 kn) – 15.79 € (118.97 kn) popust 30%

Serija slikovnica Što je bubamara čula 11.00 € (82.88 kn) – 13.14 € (99.00 kn)

Rosie Zakovica, izumiteljica 13.00 € (97.95 kn) – 17.12 € (128.99 kn)

Suli u avanturi – Škola 14.00 € (105.48 kn) – 18.90 € (142.40 kn)

Bijeg uz brijeg 14.00 € (105.48 kn) – 19.78 € (149.03 kn)

Projekt Barnabus 14.00 € (105.48 kn) – 19.78 € (149.03 kn)

U ovoj je kući duh 15.00 € (113.02 kn) – 19.78 € (149.03 kn)

IRIS ILLYRICA

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 5 D

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 33 eura na području Republike Hrvatske.

I ova nakladnička kuća ima zaista kvalitetna djeca i za djecu i za odrasle. Posebno moram pohvaliti koristan priručnik koji ti može poslužiti kao izvor inspiracije i zabave s djecom:

100 jednostavnih STEAM aktivnosti 17,00 € (128,09 kn) – 19.99 € (150,61 kn)

Što se tiče slikovnica, izdvajam nekoliko naslova s važnom tematikom ili super popustom:

Inja želi imati sve što imaju drugi 6 € (45,21) – 9,16 € (69,02)

Pijanist Mago Drago 7 € (52,74) – 13,27 € (99,98) – recenzija –  popust

Priča o plavom stablu 11 € (82,88) – 14,60 € (110) – recenzija

Kako je Tuga postala Radost 8 € (60,28) – 11,81 € (88,98)

Bocka! 7 € (52,74) – 13,27 € (99,98) popust 

Za stariju djecu (8+):

Bob, bobić, mahuna 7 (52,74) – 13,27 (99,98) popust

Ribe na drveću 7 (52,74) – 13,27 (99,98) https://irisillyrica.com/proizvod/ribe-na-drvecu/ popust

Hirovita Mara i brbljava Ara 4,50 (33,91) – 6,50 (48,97)

HARFA – KNJIGE KOJE VOLE DJECU

Lokacija na Interliberu:

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 20 eura na području Republike Hrvatske.

Harfa je moja omiljena postaja kad su u pitanju knjige o roditeljstvu i osobnom razvoju (baci oko na cijelu ponudu jer imaju popuste od 20% na sva svoja izdanja, 50% na izabrane naslove i 25% popusta na svaki komplet knjiga uz kod KOMPLET25%).

Što se tiče Harfinih slikovnica, imam riječi pohvale za svaku koja mi je došla u ruke pa vjerujem da su i ostale odlične. Trenutno su sve na popustu od 20%, a ovdje izdvajam one o kojima sam pisala na blogu:

Djevojčica i sreća 10,51 € (79,00 kn) – 13,14 € (99,00 kn) – recenzija

Ja sam zvijezda 10,51 € (79,00 kn) – 13,14 € (99,00 kn) – recenzija

Lav i ptica 11,68 € (88,00 kn) – 14,60 € (110,00 kn) – recenzija

VBZ

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 4 D

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 40 eura na području Republike Hrvatske.

Iščekivanje božićnog jutra 4 € (30,14 kn) – 5,18 € (39,03 kn)

Trol 5 € (37,67 kn) – 11,81 € (88,98 kn) popust 58%

Mila i Zelenvila 7 € (52,74 kn) – 10,49€ (79,04 kn) popust 33%

Riba duginih boja / Riba duginih boja i mali stranac u nevolji / Riba duginih boja i čudovište iz morske špilje 10 €  (75,35 kn) – 13,14 € (99 kn)

Sjemenka i jaje 12 € (90,41 kn) – 14,50 € (109,25 kn)

Riba duginih boja uči da nije najvažnije uvijek pobijediti / Laku noć, ribice duginih boja

13 €  (97,95 kn) – 15,79 € (118,97kn)

Ovca koja je bila svoja  13,00 € (97,95 kn) – 15,90 € (119,80 kn)

Nemam (još) iskustva s Muminima, ali primijetila sam da su na super popustu pa možda nekome i ovo dobro dođe:

Opasno ljeto u Mumindolu 8 € (60,28 kn) – 13,14€ (99 kn) popust 39%

Zima u Mumindolu 8 € (60,28 kn) – 13,14 € (99 kn)

I ostale Mumindol slikovnice vidi ovdje.

I za sam kraj moram spomenuti jednu od najboljih knjiga o roditeljstvu koje sam pročitala, a koja je sad na super popustu:

Željeli biste da su ovu knjigu pročitali vaši roditelji (nasreću, vi ste je pročitali) 9,00 € (67,81 kn) – 13,14 € (99,00 kn)

ZNANJE

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 3 F

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 25 eura na području Republike Hrvatske.

Noviteti:

Svi koji duže prate blog “Djeco, laku noć” znaju da obožavamo slikovnice o Vuku. Trenutno nam nedostaje samo jedna pa je pravo vrijeme da upotpunimo kolekciju.

Sad su sve na popustu, a posebnu pažnju skrećem na dvije najnovije:

Vuk koji je htio biti vođa / Vuk koji je htio ići u školu 5,90 € (44,45 kn) – 6,90 € (51,99 kn)

Od ostalih slikovnica, za mališane od otprilike 2 – 5 godina preporučujem sljedeće:

Mala krtice, otvori mi vrata! / Sretan Božić, mala krtice! 2,70 (20,34) – 5,30 (39,93) popust 49%

Mala kišna kap / Mala snježna pahulja / Mali žir 5,30 (39,93) – 7,95 (59,90) popust 33%

Za ekipicu od otprilike 4 – 8 godina super su mi ove:

Kornjačica i more 5 (37,67) – 10,49 (79,04) popust 52%

Trol 5 (37,67) – 11,81 (88,98) popust 58%

Ako dođeš na Zemlju  8,00 € (60,28 kn) – 11,81 € (88,98 kn) popust 32%

Muzej dinosaura 9,30 (70,07) – 13,14 (99)

Najpoznatija djela klasične glazbe (zvučna slikovnica) 20,00 € (150,69 kn) – 26,41 € (198,99 kn)

Za još mrvicu starije preporučujem:

Na nebu – izumi nadahnuti prirodom 5 (37,67) – 11,93 (89,89) popust 58%

Jedan savršeno običan dan 5 (37,67) – 13,14 (99) popust 62%

Moram priznati da ovaj naslov još nisam ni prolistala, ali čini mi se kao materijal za ljubav na prvi pogled pa je stavljam kao preporuku “na slijepo”: Pčela i ja 7,00 € (52,74 kn) – 9,16 € (69,02 kn)

NAŠA DJECA

Lokacija na Interliberu: paviljon 5

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 12 eura na području Republike Hrvatske.

Ježeva kućica 3 € (22,60) – 3,97 € (29,91)

Mirisne priče – Vuk koji miriše na jagode 4 (30,14) – 4,64 (34,96)

Tonka će sutra 9 € (67,81) – 11,90 € (89,66)

ŠKOLSKA KNJIGA

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 4 E

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 40 eura na području Republike Hrvatske.

kartonke s prozorčićima Tko se sve skriva na selu? / Tko se sve skriva u džungli? 8,10 € (61,03 kn) 9,50 € (71,58 kn)

serija kartonki Tralalart – umjetnost za najmlađe (Van Gogh, Monet i dr.) 8,50 € (64,04 kn) – 10,49 € (79,04 kn)

Djevojčica i ptica (slikovnica o razvodu) 4,00 € (30,14 kn) – 10,49 € (79,04 kn) – popust

Uljuđeni vuk 5,20 € (39,18 kn) – 7,83 € (59,00 kn)

Kralj koji je zabranio mrak 5,60 € (42,19 kn) 7,83 € (59,00 kn) – recenzija

Cvjetić 7,00 € (52,74 kn) – 9,95 € (74,97 kn) – recenzija

Čarolija knjižnice 7,40 € (55,76 kn) – 9,16 € (69,02 kn)

Mama Medvjedica i Mali Medo 7,60 € (57,26 kn) – 10,49 € (79,04 kn) – recenzija

Jedrenjak na kraju ulice 7,80 € (58,77 kn) – 11,02 € (83,03 kn)

Čudesni hotel / Velike tajne u Čudesnom hotelu 8,40 € (63,29 kn) 9,90 € (74,59 kn)

Božićna tišina 9,00 € (67,81 kn) – 12,74 € (95,99 kn)

Greta i divovi  9,30 € (70,07 kn) – 13,14 € (99,00 kn) – recenzija

Dijete knjiga 8,50 € (64,04 kn) – 10,62 € (80,02 kn)

Osjećajte se kao kod kuće 10,20 € (76,85 kn) – 14,47 € (109,02 kn)

serija zvučnih slikovnica Orkestar priča priču od 15,30 € (115,28 kn) – 19,00 € (143,16 kn)

MEANDAR MEDIA

Lokacija na Interliberu: Paviljon 5, štand 12 C

Čini mi se da na web shopu trenutno nemaju popuste, kao i da se dostava plaća bez obzira na iznos narudžbe.

Nema njihove slikovnice u koju se nisam zaljubila, samo ću ti to reći!

Predlažem da ovih dana stalno provjeravaš njihov web shop nadajući se popustima… S druge strane, njihove slikovnice vrijede i više nego što koštaju. (Druga opcija je da njihove naslove pronađeš na drugim web shopovima, npr. Hoću knjigu.)

Na blogu “Djeco, laku noć!” pisala sam o malim remek-djelima Fantastične leteće knjige G. Morrisa Lessmorea, Djedov otok, Olujni kit i Noćni vrtlar pa možeš pogledati da dobiješ dojam o čemu ja to pričam.

FRAKTURA – BODONI

Lokacija na Interliberu: Paviljoni 5 i 7

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 33,20 eura na području Republike Hrvatske.

Ako ideš na Interliber, na policama Frakturinog štanda u paviljonu 5 možeš pronaći najnovija izdanja Frakture i Bodonija, hit-naslove iz područja domaće i strane beletristike, publicistike, poezije i slikovnica za najmlađe, dok u paviljonu 7 možeš naći starije naslove.

A što reći nego probaj ih ne skupiti sve! Zaljubljena sam u njihove slikovnice i ja sam jedna od onih koji će posegnuti za novčanikom upravo na njihovu štandu! Ovom prilikom izdvajam sljedeće:

Dječak i kuća 10 € (75,35) – 13,26 (99,91)

Tata u pidžami 13 (97,95) – 15,91 (119,87)

Glava i rep 10 (75,35) – 15,99 (120,48) popust

Tko to svira 13 (97,95) – 15,99 120,48)

PLANETOPIJA

Lokacija na Interliberu: paviljon 5, štand 11B i paviljon 7, štand 5

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 50 eura na području Republike Hrvatske.

Na Interliberu te čekaju popusti od 20-80%.

Za vrijeme trajanja Interlibera traje akcija “Knjiga svima i svuda”, tj. u njihovim knjižarama u Zagrebu i Puli te online svi njihovi naslovi sniženi su barem 20%.

Slaba sam i na Planetopijine slikovnice, posebno one nastale iz ljubavi prema prirodi, kao i na tople slikovnice na koje mi oči lako zasuze.

Sve su prekrasne, a ovom prilikom izdvajam samo neke očaravajuće novitete i malo starije naslove s nešto većim popustima:

Mali Mudri Vuk 8,50 € (64,04 kn) – 11,81 € (88,98 kn) – recenzija

Cijeli svijet se grli 8,50 € (64,04 kn) – 11,81 € (88,98 kn) – recenzija

Alba – riba koja živi sto godina 10,09 € (76,02 kn) – 12,61 € (95,01 kn) – recenzija

Koliko stvari! 10,56 € (79,56 kn) – 13,20 € (99,46 kn)

Ljubav je… 12,40 € (93,43 kn) – 15,50 € (116,78 kn)

Poljubac u ruci 12,72 € (95,84 kn) – 15,90 € (119,80 kn)

Ti, moj predivni dječače 12,72 € (95,84 kn) – 15,90 € (119,80 kn)

Uđi u vilinski svijet 13,52 € (101,87 kn) – 16,90 € (127,33 kn)

Ne mogu ne spomenuti i jednu slikovnicu koja je više za odrasle, puna mudrih misli:

Dječak, krtica, lisica i konj 16,45 € (123,94 kn) – 20,57 € (154,98 kn)

PETRINE KNJIGE

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 5 C

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 30 eura na području Republike Hrvatske.

 Slikovnica koju u zadnje vrijeme najčešće poklanjam 4-godišnjim dječacima je upravo jedna urnebesna “Petrina knjiga” – Tko se to maloj krtici pokakao na glavu. Veselim se i naslovima za malo stariju dječicu, a sve detalje o mojim favoritima možeš vidjeti dolje:

Tko se to maloj krtici pokakao na glavu 9,00 € (67,81 kn) – 13,00 € (97,95 kn) popust 31%

Svi se brojimo 13,00 € (97,95 kn) – 16,00 € (120,55 kn)

Mago-Mago 6,00 € (45,21 kn) – 11,81 € (88,98 kn)

Doktor Jabuka i tajna božićna poruka 7,00 € (52,74 kn) – 11,81 € (88,98 kn)

SLATKOPEDIJA

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 6F (SPLITSKI KANTUN)

Na Slatkopedijinom web shopu pronađi sve pakete njihovih slatkih slikovnica po akcijskim cijenama!

Ja se veselim uživo posjetiti Splitski kantun i našu kolekciju nadopuniti novitetom “Čarobna moć božićnog kuglofa”.

NAKLADA FRAGMENT

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 6F (SPLITSKI KANTUN)

Moćni Goran – Ja, vatrogasac… 7,00€ (52,74 kn) – 11,94€ (89,96 kn) – recenzija – popust

SANDORF

Lokacija na Interliberu: paviljon 5, štand 11 C

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 55 eura na području Republike Hrvatske.

Sami na cilome svitu 5,64 € (42,48 kn) – 11,28 € popust 50%

Šporki Špiro i Neposlušna Tonka 7,89 € (59,48) – 11,28 €

Moj prijatelj Mačkodlak 7,89 € (59,48) – 11,28 €

EGMONT

Lokacija na Interliberu: Paviljon 5

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 16,99 eura na području Republike Hrvatske.

 Prijavom na njihov newsletter dobivaš 10% popusta, a dodatnih 5% popusta dobivaš za sve narudžbe iznad 35 €/ 263,71 kn.

Bubamara / Eci peci pec / Ide maca oko tebe / Išo medo u dućan / Pliva patka preko Save 3 € (22,60) – 3,97 € (29,91)

Gric životinje 3.98 € (29.99) – 6.62 € (49.88) popust 40%

Medvjedić Winnie Pooh: Zaželi želju 5 € (37.67) – 11.93 € (89.89) popust 58%

Moj mali zoo  5.30 € (39.93 HRK) – 6.62 € (49.88)

Pogodi koliko te volim 8.72 € (65.70) – 10.90 € (82.13)

Volim te do Mjeseca i natrag 10.39 € (78.28) – 12.99 € (97.87)

FORUM

Lokacija na Interliberu: paviljon 5

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 30 eura na području Republike Hrvatske.

Medo Tobi u kući Djeda Božićnjaka 11,14€ (83,93 kn) – 15,91€ (119,87 kn)

Medo Tobi – Zaviri…ovdje živi (slikovnica s prozorčićima) 9,28€ (69,92 kn) – 12,99€ (97,87 kn)

VERBUM

Lokacija na Interliberu: paviljon 5, štand 9 B

Dostava na web shopu je besplatna za narudžbe iznad 30 eura na području Republike Hrvatske.

Moja krsna Biblija 14,76 € (111,21kn) – 18,45 € (139,01kn)

Biblija za najmanje 10,41 € (78,43kn) – 13,01 € (98,02kn)

Lijepe priče za laku noć – Isus 7,09 € (53,42kn) – 11,81 € (88,98kn)

MALA ZVONA

Ove godine nemaju štand na Interliberu, ali zato na web shopu imaju besplatnu dostavu unutar Hrvatske.

 Ovoj nakladničkoj kući odlično pristaje njihov slogan – “Knjige koje traju”. Svaka njihova slikovnica koja mi je došla u ruke je odlična i vjerujem da, koju god odabereš, nećeš pogriješiti.

Ovom prilikom preporučujem sljedeće:

Piccola con piccolo 9,10 € (68,56 kn) – 13,00 € (97,95 kn)

Sretan put 10,22 € (77,00 kn) – 14,60 € (110,00 kn) popust

Ptica Rugalica 11,75 € (88,53 kn) – 15,66 € (117,99 kn) – recenzija

Luda kuća 11,75 € (88,53 kn) – 15,66 € (117,99 kn)

KREATIVNA MREŽA

Ove godine nisu na Interliberu.

Online njihove slikovnice možeš naći na Facebook stranici i Slikovnica – prozor u svijet i na platformi Mali poduzetnici.

Trenutno najveći popust imaju na komplet slikovnica: Albin, Kako je leopard dobio pjege, Perka i Pećko, Obnova ježeve kućice i Što sve mogu sa svojih šest nogu – navedene slikovnice pojedinačno se prodaju po 13 eura, dok komplet košta 30 eura.

Sva 4 kompleta slikovnica su na akciji s obzirom na pojedinačnu cijenu slikovnice.

Njihove slikovnice mogu se naći i na Hoću knjigu, gdje je dostava besplatna za sve narudžbe iznad 53,09 eura.

Moj tata se smanjuje 9,11 € (68,64 kn) – 13,01 € (98,02 kn) – recenzija

Ja 9,11 € (68,64 kn) – 13,01 € (98,02 kn) – recenzija

Leti, leti…vrećica! 9,11 € (68,64 kn) – 13,01 € (98,02 kn)

Staško Nestaško 9,11 € (68,64 kn) – 13,01 € (98,02 kn)

Moj djed bježi od kuće 11,03 € (83,11 kn) – 15,75 € (118,67 kn)

Amadej 11,03 € (83,11 kn) – 15,75 € (118,67 kn)

Posjet Male smrti 10,03 € (75,57 kn) – 14,33 € (107,97 kn)

KAŠMIR PROMET

Nisu na Interliberu, ali imaju popuste na svom web shopu, gdje je dostava besplatna za narudžbe iznad 40 € na području Republike Hrvatske.

Zašto žabe pjevaju? 3,90 € (29,38 kn) – 9,28 € (69,92 kn) popust

Poljski miš i gradski miš 5,29 € (39,86 kn) – 9,28 € (69,92 kn) popust

Volim, ne volim 5,29 € (39,86 kn) – 9,28 € (69,92 kn) popust

Čudnovata priča i još čudniji ja 5,29 € (39,86 kn) – 9,28 € (69,92 kn) popust

Suprotnosti 5,29 € (39,86 kn) – 9,28 € (69,92 kn) popust

Kad odrastem 7,88 € (59,37 kn) – 14,59 € (109,93 kn) popust

Zvuk i kralj 7,96 € (59,97 kn) – 13,26 € (99,91 kn) popust

Kad sanjam 9,31 € (70,15 kn) – 17,24 € (129,89 kn) popust

NAKLADA SEMAFORA

Nisu na Interliberu, ali imaju 20% popusta na sve knjige na svom webu www.semafora.hr uz kod: 20postonasve

Također, svaka narudžba tijekom trajanja Interlibera dobiva besplatnu besplatnu poštarinu.

Mi posebno volimo njihove slikovnice  Majstorica Nola popravlja tatu i Park u oblacima.

PIA MIA SLIKOVNICA

Tim koji stoji iza ove pametne slikovnice čine magistri logopedije, a za svoju inovativnu slikovnicu kažu da “sadržajem potiče cjelokupan razvoj djeteta uz proširenu stvarnost. Dijete uči uz slikovnicu, a paralelno uživa u virtualnom svijetu koji nudi sadržaj osmišljen od strane stručnjaka i kroz koji, također, uči.”

Uz kod  INTERLIBER2023, na njihovom web shopu sve proizvode možete kupiti na popustu od 20%.

Za djecu od 3-5 godina: Pia Mia u parku

Za djecu od 5-7 godina: Pia Mia ima novog prijatelja

HOĆU KNJIGU

Lokacija na Interliberu: Paviljon 6, štand 12 B

Dostava je besplatna za sve narudžbe iznad 53,09 eura.

Hoću knjigu će na Interliberu i putem svog web shopa nuditi snižene naslove brojnih nakladnika, a ovdje bih istaknula nekoliko naslova manjih izdavača:

LUSIO

Ove kartonke su mi među najboljim slikovnicama za mališane od 6 – 18 mjeseci pa ih ističem ovdje iako nisu na velikom popustu:

male kartonke “Promotri, dodirni i osjeti”: Životinje / Selo / Riječi / Brojevi 7,16 € (53,95 kn) – 7,95 € (59,90 kn)

Promotri, dodirni i osjeti 10,74 € (80,92 kn) – 11,93 € (89,89 kn)

Promotri, dodirni I osjeti: Igrajmo se! 10,74 € (80,92 kn) – 11,93 € (89,89 kn)

Prvih 100 životinja 10,74 € (80,92 kn) – 11,93 € (89,89 kn)

ALEGRIA KNJIGA

Moja mama kaže da sam ja sunce 10,32 € (77,76 kn) – 12,90 € (97,20 kn) – recenzija

Moj tata kaže da ne postoje preveliki snovi 10,32 € (77,76 kn) – 12,90 € (97,20 kn)

Moj tata kaže da sam ja princeza 11,12 € (83,78 kn) – 13,90 € (104,73 kn)

I evo nas na kraju!

U ovaj sam besplatni popis uložila pozamašnu količinu svog slobodnog vremena pa bih cijenila da, ako ti bude koristan, širiš dobar glas o blogu o kvalitetnim slikovnicama “Djeco, laku noć!” i podržiš ovu priču na društvenim mrežama! Hvala! 

Ako već nisi, svakako nam se pridruži u Facebook grupi “Slikovnice – preporuke i popusti” i zaprati #djecolakunoc na Instagramu.

Isto tako, puno bi mi značilo da mi se javiš s dojmovima i prijedlozima za poboljšanje ovog, sad već tradicionalnog, “kratkog” interliberskog popisa. Javi mi se putem društvenih mreža ili na mail djecolakunoc@gmail.com!
Uživaj u čitanju s mališanima!

Objava ultimativni vodič kroz Interliber s recenzijama i popustima! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Vjerujem da ste nedavno iz medija čuli vijest o nevjerojatnom uspjehu hrvatskih liječnika koji su uspješno razdvojili sijamske blizanke. Ta mi je priča, iako sa sretnim završetkom, izmamila suze; nisam mogla prestati razmišljati o tim bebama te mi se u glavi vrtjelo sto pitanja koje bih najradije postavila njihovoj mami… Danas vam donosim priču supermame Marije Tambolaš.

“Jako sam mlada postala mama, već sa 19 godina”, počinje svoju priču 25-godišnja Marija iz okolice Virovitice: “Ipak, naravno, nije mi žao. Lijep je osjećaj kad te tako malo biće neizmjerno voli. S jedne je strane teško, ali s druge prekrasno. Kažu da je porod jedini spoj naslijepo gdje si siguran da ćeš voljeti – i zaista je tako! Majka sam četvero prekrasne djece: šestogodišnje Maje, koja sama sebe naziva Pčelicom Majom, četverogodišnjeg sina Ivana, koji se od milja predstavlja Pametnim dečkom, i šestomjesečnih blizanki Valentine i Kristine, koje braco i seka od milja zovu Tina i Kika. Oni su svima dali nadimke! Vrijeme ide, najesen će naša Pčelica u predškolu…”

Marija otkriva da ona i suprug dolaze iz većih obitelji, tako da su i sami oduvijek mislili kako bi bilo lijepo imati veliku obitelj, pogotovo zato što bi imali potrebnu pomoć: “Maja i Ivan ne idu u vrtić pa za čuvanje uskaču bake, djedovi, tete, ujo…sve je lakše uz podršku obitelji!”

Razveselila ih je zato i njena treća trudnoća, koja je ispočetka tekla uredno… Međutim, nakon tri mjeseca je uslijedio dvostruki šok: “Kad mi je ginekolog rekao da nosim blizance, nisam mogla vjerovati! Moja baka sa majčine strane je rodila blizanke pa sam znala da je moguće da se i meni dogodi blizanačka trudnoća, ali nikad zapravo nisam vjerovala da će se to doista dogoditi. U deset sekundi su mi se izmiješali osjećaji straha, sreće i veselja: kako ću ja sa blizancima, pa to je četvero djece, velika odgovornost, kako ću se ja brinuti za njih…stotinu misli mi je prolazilo kroz glavu, a onda je uslijedio još veći šok…”

Liječnik joj je obznanio da nosi sijamske blizance. Spojene trbuščićima.

“Što?! Ne razumijem! Kako je to moguće? Hoće li se moći razdvojiti? Kakav će život imati ako se ne budu mogli razdvojiti? Sve mi je to prošlo kroz glavu u jednoj sekundi… Uvijek mislimo da se takve situacije ne događaju nama, ali život je takav. Tim je pregledom započelo razdoblje neizvjesnosti, suza i nevjerice, no ni u jednom mi trenutku nije palo na pamet, usprkos savjetima koje sam dobivala, prekinuti trudnoću. Ne može – to su moja djeca!”

Marija ne može pronaći dovoljne riječi zahvale svim liječnicima koji su joj vodili trudnoću i bili dostupni za sva njena pitanja i nedoumice.

“Vrijeme do poroda prolazilo je kao vječnost, pogotovo zato što sam cijelu trudnoću morala čuvati. Nije bilo lako. Bilo mi je zabranjeno podići teret teži od 1 kg, a uza sve to, imala sam nezgodu oko 20. tjedna trudnoće, kad sam pala na trbuh i završila u bolnici…”, prisjeća se Marija.

“Cijela je trudnoća protekla u iščekivanju i neizvjesnosti, ali svaki nam je ultrazvuk davao nadu. Strepili smo oko toga imaju li uopće sve organe i koji su im zajednički. Otkrilo se da su im zajednička jetra i crijeva, ali ništa se točno nije moglo znati dok se curice ne rode. Kad smo saznali da bebe imaju svaka svoje srce, bili smo presretni jer je to značilo mogućnost operacije.”

Njihovu “dijagnozu” znao je samo uži krug obitelji. Nisu se, objašnjava Marija, mogli nositi ni s pitanjima bez odgovora koja su sami imali, tako da se nisu htjeli zamarati dodatnim objašnjenjima ljudima van obitelji.

Djeca su mi davala snagu i mislim da sam zbog njih “sačuvala” razum; kad te zagrle dječje ruke i poklone ti osmijeh koji topi i sante leda…oni su mi bili zaista bili spas u svemu ovome!

“Suprug mi je bio oslonac, rame za plakanje i taj koji je tješio i suze brisao kada je bilo najteže. Podrška u svemu. Djeca su mi davala snagu i mislim da sam zbog njih “sačuvala” razum; kad te zagrle dječje ruke i poklone ti osmijeh koji topi i sante leda…oni su mi bili zaista bili spas u svemu ovome! Naravno, i roditelji su mi pružili veliku podršku.”

Dana 16.1.2019., u 33. tjednu trudnoće, Marija je rodila: “Došle su na svijet moje prekrasne djevojčice! Porodili su me u bolnici Sv. Duh, a curice su hitno prebačene u KBC Rebro. Teško mi je bilo tih prvih nekoliko dana bez njih. Suprug me posjećivao svaki dan i pokazivao mi njihove slike, no to mi nije bilo dovoljno… Nisam ih mogla dotaknuti, nisam čula njihov plač… Sve me boljelo, rodila sam carskim rezom u kojem sam bila rezana od pupka nadolje, no kad bi me netko pitao boli li me, odgovorila sam da me samo malo boli jer mi je tako bilo lakše… Pet dana od poroda puštena sam kući, uz upute za strogim mirovanjem, ležanjem i minimalnim kretanjem. A ne! Ja moram ići svojim curama! Moram ih vidjeti i barem malo dotaknuti, moram im reći da je mama tu za njih i da ćemo se boriti skupa, kao tim i kao obitelj!”

Marija se prisjeća kako je njihov prvi susret protekao uz brojne suze: radosnice jer je bila sretna što ih napokon vidi, ali i žalosnice od straha kako će se one tako malene izboriti za život.

“Mama je tu, ne dam vas nikome, sve će biti dobro – govorila sam i njima i sebi.”

Dani su prolazili, nekad im se činilo da idu više natrag nego naprijed, ali nisu se dali, već su išli korak po korak: “Izmorila su nas česta putovanja i psihički i fizički. Nekad mi se činilo da ni nismo doma. U neko doba noći dolazili smo doma spavati, a ujutro smo već išli natrag svojim curama. Pomoglo nam je puno vjere, nade i molitve. Tješiš se, moliš, vjeruješ… Nismo bili ni gladni ni žedni. Zapravo, nismo ni znali jesmo li jer smo stalno bili u brizi za njih. Teško je, ali išla bih i pješice na kraj svijeta za svoju djecu.”

Ova hrabra mama ističe kako joj je žao starije djece jer zna da su ona i suprug i njima potrebni, a često nisu doma: “Srećom, razumni su i shvaćaju da su seke bebe i da nas trebaju. Čak mi znaju reći: ‘Mama, budi sa sekama koliko god treba, one su male bebe koje trebaju mamu, nemoj da plaču bez tebe, idi k njma, mi smo veliki i znamo sve i sami.’ Kad čujem takve riječi, stegne me oko srca i knedla mi zapne u grlu, plače mi se, ali ne smijem pred njima jer moraju znati da su roditelji jaki… I onda shvatim kako nam je dragi Bog dao pametnu, hrabru i snažnu djecu… Idemo dalje, glavu gore i nema plakanja! Bori se! Ako dobiješ šamar od života, okreni drugu stranu, ne poginji glavu i sve će biti dobro!”

Liječnici su čekali da bebe malo ojačaju i narastu kako bi operacija koju su pomno planirali bila što uspješnija. Međutim, zbog iznenadnih komplikacija zbog kojih su bebe dovedene u životnu opasnost, morali su taj pothvat obaviti prije no što su planirali. Operacija je trajala 15 dugih sati, a taj dan Marija pamti kao jedan od najstresnijih. Srećom, liječnički tim ispisao je povijest i uspješno izveo operaciju, nakon koje su djevojčice samo napredovale.

“Danas svaka ima oko 5 kg i 57 cm. Idemo dan po dan i nadamo se da će djevojčice uskoro moći kući. Nadam se da će se nastaviti boriti kao i dosad”, puna zahvalnosti i vjere govori Marija, još jednom ističući zahvalnost svim liječnicima, koji su suprugu i njoj u ovih šest mjeseci, kako kaže, postali kao obitelj.

Marija je, usprkos svim crnim prognozama, od prvog dana vjerovala u svoju djecu, a isto poručuje i ostalim ženama koje se nađu u sličnim situacijama: “Držite se, ne dajte se i slušajte sebe, a ne druge! Vjerujte u sebe i borite se jer se zaista isplati borba za svaki njihov osmijeh i pogled nevinosti!”

Ova supermama priznaje da je nakon svega što je prošla postala snažnija i jača. Neka vas njena priča potakne na pronalazak ljepote i snage u svakodnevnim obiteljskim trenucima!

Fotografije: Pexels; privatna arhiva

Objava supermame koje čine promjene: Marija Tambolaš pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prije nekoliko sam mjeseci na Instagram profilu podijelila svoje misli o tome kako je za mene prava #supermama gospođa Marina Bartulović Rogošić, o kojoj sam stalno slušala iz medija; njena borba za prava njene 4-godišnje kćeri Nore, koja boluje od spinalne mišićne atrofije, ali i za svu ostalu djecu s istom bolešću, zaista mi je inspirativna i vrijedna divljenja. A tek kad sam doznala da joj je u međuvremenu dijagnosticiran karcinom… Napisala sam tada kako bih najradije intervjuirala upravo nju, ali ne usudim joj se javiti i oduzimati joj vrijeme… Tada se dogodilo malo čudo; moja mala Instagram zajednica potaknula me da joj se javim, oni su došli do gđe. Marine, pitali ju bi li pristala na intervju i nabavili mi njen broj! I tako smo Marina i ja dogovarale kavu i napokon se našle prije koji tjedan.

Ona i Nora su me dočekale na autobusnoj stanici u prekrasnom Omišu. Potražile smo hlad u starim kalama, koje su, kao i svugdje, sve više podređene turistima. Naručile smo kavu i počele razgovarati, a ja nisam mogla prestati zapisivati sve što sam čula. Htjela sam da sve bude zabilježeno i da ništa ne propustim; svaka mi se riječ činila vrijedna divljenja i širenja.

Zbog toga će i ovaj tekst zasigurno biti dug i premašivati sva pravila dobrog novinarskog teksta.

Savijanje gnijezda

Marina je odrasla u malenom mjestu Blato na Cetini, srednju je školu pohađala u Omišu, a studij hrvatskog jezika završila u Zadru. Nakon studija upoznala je svog budućeg supruga, s kojim je u Omišu stvorila dom. Saznanje da je trudna donijelo im je ogromnu sreću; trudnoća je protekla u potpunom redu (osim činjenice što je većinu trudnoće provela sama jer joj je muž pomorac!) i Marina je otišla na porodiljni tek “kad je morala”. Marina, tada 29-godišnjakinja, ubrzo je postala mama: na svijet je došao Stipe. 

“Iako je muž ‘namjestio’ da dođe doma pred moj porod i ostane s nama duže vremena, već pet dana nakon Stipinog rođenja dobio je poziv za povratak, tako da taj period pamtim kao stresan. Kad dobiješ dijete, pun si pitanja i kad je sve u redu. U to su vrijeme počele intenzivne kampanje o dojenju, stalno sam slušala kako svaka žena može i mora dojiti te sam, naravno, i sama htjela isključivo dojiti. Međutim, trudila sam se, ali jednostavno mi nije išlo. To je bilo zaista frustrirajuće”, prisjetila se Marina, opisujući kako Stipe nekoliko godina nije dobro spavao noću pa je bila kronično neispavana.

“Ipak, bio je divno i mirno dijete! Kao 3-godišnjak je krenuo u vrtić i odlično se uklopio, a ja sam nastavila raditi te sam često odrađivala zamjene po školama. Stipe me u to vrijeme oduševljavao svakodnevnim propitkivanjima, a posebno mi je zanimljivo što je kao tako mali poštovao ‘ne’, ali je želio znati razloge zbog kojih mu nešto ne dopuštamo. Rekao bi: ‘U redu, ali mi objasni zašto’. Ako nije bio zadovoljan odgovorom, vodili smo rasprave do besvijesti. Čini mi se često da podcjenjujemo koliko djeca razumiju…”

Novi život

Kad je Stipe bio predškolac, Marina je ponovno zatrudnjela. I ovog je puta trudnoća protekla u najboljem redu. “Radila sam dok sam god mogla jer sam se super osjećala. Nora je bila toliko aktivna da sam je zvala ‘nogometašica’. Duboko mi se urezalo u sjećanje kako mi je na zadnjem pregledu prije poroda ginekolog rekao da ga veseli tolika bebina aktivnost jer to znači da je neurološki izvrsna… Porod je protekao u redu. Apgar 10. Zdrava curica – sreći nema kraja! Međutim…”

Ovdje počinje dio priče koji me najviše naježio. Je li moguće da je majčinska intuicija tolika?

Svi su me začuđeno pitali zašto sam preplašena i uvjeravali da je sve u redu, a ja sam osjećala neobjašnjiv strah.

“Već sam u rodilištu stalno pitala liječnike je li sve u redu. Svi su me začuđeno pitali zašto sam preplašena i uvjeravali da je sve u redu, a ja sam osjećala neobjašnjiv strah. Otišli smo doma, dočekala nas je cijela obitelj, svi su bili presretni…a mene loš osjećaj nije napuštao. Kad bih ostala sama s Norom, uzela bih ju u naručje i samo bih plakala. Usred noći bih znala ustati i plakati nad krevetićem. Pomislila sam da imam postporođajnu depresiju. Muž me tješio da će sve biti u redu i da ćemo potražiti stručnu pomoć”, ispričala mi je Marina.

Nekoliko dana prije redovne mjesečne kontrole, primijetila je da joj kćerkica slabašno plače i da ima minimalne pokrete nožicama, no svi su to pripisivali tome što je Nora “mirna curica”. Došao je dan kontrole; pedijatrica im je rekla da je Nora hipotonična i da je potrebno obaviti ultrazvuk mozga.

“Tada sam se samo okrenula mužu i rekla mu: Jel sad vidiš zašto plačen?”

Dva dana čekanja do zakazanog pregleda činila su se kao vječnost.

“Liječnica nam je odmah rekla: S mozgom je sve u redu, ali Nora je teško bolesna. Više ćemo znati kad stignu drugi nalazi.”

Krenule su brojne pretrage u Splitu i Zagrebu. Neuropedijatrijski pregledi otkrili su da Nora boluje od spinalne mišićne atrofije tipa 1.

“Rečeno nam je da se ne nadamo jer lijek ne postoji. Rekli su nam da ju odvedemo doma i da ne smije puno ljudi biti oko nje. Rekli su i da joj je očekivana dob do 2. rođendana. Bukvalno rečeno – kažu nam rok trajanja našeg djeteta i očekuju da se vratimo doma i nastavimo normalno živjeti.”

Veliki brat

Nora je u dobi od pola godine trajno prestala samostalno disati, a to se dogodilo upravo u vrijeme kad je njen stariji brat Stipe polazio u osnovnu školu.

“Sjećam se da sam bila vrlo zabrinuta za njega. Nora je bila u bolnici, a njemu se događala velika promjena – polazak u školu. Grizla sam se što sam ga samo prvi dan ja mogla odvesti u školu, a kasnije je tu obvezu preuzela njegova baka jer sam ja u isto vrijeme išla u posjete Nori. Brinula sam se i kako će on reagirati kad se Nora vrati iz bolnice. Kako će mu biti kad ugleda seku na aparatima, drukčiju nego što je bila… Naposljetku smo odlučili uključiti ga u sve. Razgovarala sam s njim dok je ona još bila u bolnici. Rekla sam mu da seka ima problem i da su liječnici pitali ima li ona starijeg brata jer upravo starija braća najbolje rješavaju te probleme. Odmah se osjetio važnim i rekao: ‘Nema problema! Što trebam raditi?’ Dugo smo razgovarali.”

Nora se za nekoliko dana vratila doma, a Stipe ju je dočekao sa crtežom obitelji i natpisom “Zabranjen ulaz prehlađenima!” Uskoro mu je Marina objasnila sve o funkcioniranju aparata na koje je Nora spojena, a Stipe je odgovorno obavljao svoju ulogu dočekivanja gostiju na ulazu.

“Na vratima bi ih pitao jesu li prehlađeni i davao im upute kako se ponašati s Norom. Jednog dana me zaskočio pitanjem što će značiti ako brojevi na aparatima budu – nula! Ja sam ostala zatečena i odgovorila da bi to značilo da se aparat pokvario. On je ponovio pitanje, a ja sam mu rekla da ćemo u tom slučaju aparat odnijeti na popravak. Nije odustajao; rekao mi je: Mama, znan šta san te pita, u redu je ako sad ne možeš odgovorit”, prepričala je Marina, još uvijek u nevjerici da je dječak od 6,5 godina tako reagirao.

 “Jednom me pitao hoće li ona ozdraviti. Mogla sam lagati, ali nisam htjela. Rekla sam da neće ozdraviti. Ni hodati ni pričati. Počeo je plakati, a ja sam ga pokušala utješiti objašnjavajući mu da ćemo mi sve učiniti da ona ima što bolje djetinjstvo i da je ona sretna što ima velikog brata. Bio je toliko neutješan da sam mu predložila da ostane kući s nama, a on mi je podrugljivo rekao: A jel, oće Nora ozdravit ako ja ne iden u školu?! Neće! Iden u školu!”

Marina mi je istaknula kako se trudi da je Stipe okružen ljudima koji su pozitivni i na takav način utječu na njega. “Vrlo mu je bitno da se družimo kao obitelj, da smo svi skupa. Stalno planira neka putovanja i najvažnije mu je da i Nora ide. Navikla sam ga već da je ona svugdje s nama, nisam htjela da ona kao bolesno dijete bude zatvorena u kući. Treba se posvetiti zdravom djetetu, ali i stvarati zajedničke trenutke. Oni su izgradili super odnos, ona se smije od uha do uha čim čuje njegov glas.”

Borba

Iako su svi bili negativni oko Norine budućnosti, Marina je odlučila uzeti stvar u svoje ruke i iz cijele situacije izvući najbolje. Napravila je Facebook profil kako bi se uključila u grupe roditelja djece s istom bolešću te se informirala o lijekovima, aparatima i sl. Kad je naišla na vijest da je pronađen lijek za Norinu bolest – tzv. spinraza, bila je oduševljena i van sebe od sreće. Međutim, kad je shvatila da je lijek preskup (jedna doza košta 650 tisuća kuna, a lijek se uzima doživotno) i da nije na listi HZZO-a, sve su joj lađe potonule.

“Osjetila sam se toliko jadno i napušteno. Poželjela sam da nisam ni saznala za lijek; ima li goreg osjećaja za roditelje nego znati da lijek postoji, ali da ne možeš do njega?”

Nakon prvotnog razočarenja, kao članica Udruge Kolibrić odlučila je pokušati nešto poduzeti; krenuli su s dopisima, sastancima u Ministarstvu zdravlja, a krajem studenog 2017. organiziran je i prvi prosvjed na Markovu trgu.

“Krenuli smo pomicati granice. To je najmanje što smo mogli. Zahvalna sam medijima koji prate naš put i ne dopuštaju da naša borba padne u zaborav, a ljudima iz lokalne zajednice ne mogu dovoljno zahvaliti na potporiI koju nam iskazali. Iza nas su brojni razgovori sa čelnicima države. Nakon sastanaka s njima bili bismo još frustriraniji jer bismo se uvjerili da nemaju valjanih argumenata za neizdvajanje novca za spinrazu za sve oboljele. Osjećala sam se jadno što zbog nečijeg nemara moje dijete ne može do lijeka.”

Poželjela sam da nisam ni saznala za lijek; ima li goreg osjećaja za roditelje nego znati da lijek postoji, ali da ne možeš do njega?

Marinina i borba ostalih roditelja polako je ostvarivala rezultate; spinraza je dospjela na listu lijekova HZZO-a, ali uz ograničenja, poput onih da nije dostupna starijima od 18 i onima na respiratoru. Polako su se rušile i te granice. “Na samom sam početku očekivala da će najdulja borba biti upravo za djecu na respiratoru. Koliko sam samo obećanja čula… Nekad budem umorna i frustrirana od ove borbe s vjetrenjačama… S jedne strane se nalaze roditelji bez veza, a  s druge politika i lobiji.”

Nora ima svoje ja!

Marina mi je objasnila kako je Nora intelektualno zdrava četverogodišnjakinja zarobljena u nepokretnom tijelu. Ima izražen karakter, zna koga voli i što voli raditi…i obrnuto! Uživa u društvu druge djece, nije jutarnji tip, zovu je “Mala šefica”. “Nepokretna je i ne može pričati, no odlučno pokaže što želi, nevjerojatno!”

Već godinu dana koristi se asistivnim komunikatorom, odnosno tabletom kojim upravlja očima. “Dugotrajan je proces učenja rada putem komunikatora, no zasad dobro reagira. Ipak, ima dana kad ju molimo i potkupljujemo crtićima da ga pogleda, a ona prkosi i ne želi. Neki dan smo ju 40 minuta pokušavali naučiti kako da pritisne ‘play’ a ona nije reagirala, već sam bila luda… Čim sam se maknula, ona ga je počela paliti-gasiti i smijati se. Tipični dječji nestašluk! Nadam se da će Nora, zahvaljujući upravo ovom čudu tehnologije, kao predškolac ići u vrtić te kasnije u školu. Naime, i djeca s Norinom bolešću pohađaju nastavu: dio odrade u školi, a ostatak vremema im učiteljica dolazi doma i donese pripremljene individualizirane zadatke.”

Ranjena lavica

Kao da joj svakodnevna borba nije bila dovoljna, Marina je lani u lipnju doznala da boluje od karcinoma dojke. “Svakom je roditelju teško kad se razboli, odmah se pitaš što će ti biti s djecom ako sve pođe po krivu, a kad imaš bolesno dijete, možda je još teže… Kad sam saznala za bolest, pomislila sam: Pa je li moguće?! Uhvatilo me tupilo. Mislila sam kako je gotovo s borbom za spinrazu i kako sad samo moram ostati na životu kako bih se uopće brinula za Noru.”

Uslijedile su operacija, kemoterapija i zračenje. Kad je bila najgore, doznala je da je djevojčica iz Srbije, koja je na respiratoru, dobila spinrazu. Tada joj se probudio inat i rekla je: “Borit ću se, ona ima pravo na život i ja od toga ne odustajem! Ozdravit ću i borbu za spinrazu provesti do kraja! 

Svjesna sam da Nora neće prohodati ili progovoriti zahvaljujući spinrazi, no lijek bi joj zaustavio daljnju progresiju bolesti i odgodio kraj. Ovo je borba za goli život!”

Sinu nije rekla od čega boluje, no otkrila mu je kako ima tešku imunološku bolest i objasnila da će uzimati lijekove od kojih će joj otpadati kosa, ali da će ozdraviti za nekoliko mjeseci. Tako je i bilo. 

Borit ću se, ona ima pravo na život i ja od toga ne odustajem! Ozdravit ću i borbu za spinrazu provesti do kraja!

“Sad sam dobro, funkcioniram. Zahvaljujući udruzi Anđeli, jedna je gospođa prošla edukaciju i u ovom periodu, dok se ja oporavljam, čuva Noru četiri sata dnevno. Čak ću se uspjeti i okupati ovo ljeto, što nisam učinila u zadnje 4 godine, a more mi je pred zgradom… Ovo mi je velika promjena jer Noru ranije, osim mužu i medicinskoj sestri koja je povremeno dolazila, nikome nisam mogla ostaviti. Prihavtiš da ti je dijete bolesno i da život ide dalje, no ispočetka mi je bilo frustrirajuće što sam sve svoje obveze morala odraditi u dva sata dnevno, koliko je trajala navedena medicinska skrb na koju smo imali pravo putem HZZO-a. Naravno, puno mi je lakše kad je muž kući.”

Ističe kako misli da je njenom mužu, koji je doma tek svako nekoliko mjeseci, još teže nego njoj jer je on odvojen od obitelji i ne može sudjelovati u svemu. Međutim, kako kaže, ruke su im vezane jer im je novac, zbog brojnih dodatnih troškova, prijeko potreban.

Usprkos svemu, Marina mi je priznala da se ne boji budućnosti jer ne razmišlja negativno. “Nisam negativna ni po pitanju svoje ni Norine bolesti. Da sam takva, ne bih se trebala ujutro ni ustajati iz kreveta.”

Spinraza za sve

Ovog su se siječnja, po snijegu i ledu, tri autobusa iz Omiša uputila u metropolu. Marina je upravo bila završila s kemoterapijom i nije se osjećala najbolje, no skupila je snagu i s Norom i Stipom otišla na prosvjed, baš poput brojnih drugih roditelja i djece iz cijele Hrvatske. 

“Bila je to velika pljuska hrvatskoj Vladi.”

Na razgovorima u Banskim dvorima dana im je garancija u smislu da je novac osiguran i da će sva djeca biti pozvana na procjenu za dobivanje lijeka. Nora je pozvana na procjenu tek dva mjeseca kasnije, a djeci s takvom bolešću svaki je dan od neizmjerne važnosti… 

Nedavno je objavljeno da će spinraza napokon postati dostupna svima, čak i djeci na respiratoru, no upravo na dan kad sam se našla s Marinom, pojavile su se glasine da ipak neće biti tako.

“O sudbini svog djeteta saznajem iz medija, kao i ostatak Hrvatske. Svi su bili oduševljeni i čestitali nam kad su nedavno čuli dobre vijesti na Dnevniku, no ja sam sve to uzela s dozom opreza jer znam s kim imam posla… Cijelo smo vrijeme čekali službenu obavijest, no ništa od toga.. Evo sad sam čula na radiju neke demantije.. Pretpostavljam da će se sve ponovno odugovlačiti, a nama ne preostaje ništa drugo nego čekati i nadati se da će i drugi lijekovi, koji se trenutno ispituju u SAD-u, zaista funkcionirati…”

Poruka za #supermame

Marina je mamama koje se također nose s teškim bolestima svoje djece poručila da gledaju pozitivno i ne odustaju od svog djeteta, pogotovo ako čuju za neki lijek koji se koristi u inozemstvu jer, da nije bilo aktivizma roditelja, ni danas se nitko u Hrvatskoj ne bi liječio od brojnih bolesti.

“Pokušajte, koliko je god moguće, organizirati život za cijelu obitelj, kao i bračni život. Ne vjerujte kada drugi kažu da nije moguće jer često postane moguće! Djeca su blagoslov, iako zna biti toliko teško da bi samo plakao i ne micao se. Zahavljujući napretku medicine, djeci s ovom bolešću produžen je život, zato nastojimo olakšati svaku situaciju i biti pozitivni. Nadam se da ćemo do kraja godine uspjeti kupiti automobil prilagođen Norinim potrebama. Tada ćemo napokon moći otići na koje putovanje Hrvatskom, jedva čekam!”

#spinrazazasve

Marina mi je za kraj otkrila recept za sretnu bračnu plovidbu: “Kronično nam nedostaje vremena samo za nas dvoje, no način kako opstati je – svaki dan naći razlog za nasmijati se zajedno! Ostatak dana je teško ludilo!”

Uz nadu da će Marinina borba ubrzo ipak doći do krajnjeg cilja te da će i Nora dobiti lijek, sve vas molim za pokoju molitvu da se ostvari #spinrazazasve!

Fotografije: Unsplash; privatna arhiva

Objava supermame koje čine promjene: Marina Bartulović Rogošić pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

„Kao društvo možemo učiniti puno kako bismo djecu naučili socijalnoj osjetljivosti, pomaganju i skromnosti. Djeca su mali ljudi, žele pomagati. Svjesni su svijeta koji ih okružuje. Znaju da postoje siromašni sugrađani, znaju da postoji socijalna isključenost. Svi oni vrlo dobro znaju što je dobrota i pomaganje drugima, samo im ponekad nedostaje uputa o tome kako oni to zaista mogu učiniti.“

Veseli me voditi ovakve razgovore, pričati o odgoju i prenošenju pravih vrijednosti na djecu, učiti od drugih, potvrđivati da je biti primjer najbolji način za pokazati djetetu kako „biti dobar“.

Oduševljava me kad nečije super ideje i dobre želje ne ostanu samo na tome, već kad se taj netko uhvati posla i počne ostvarivati ono što je nekoć bilo samo zamisao; a tek kad je riječ o projektu koji ima pozitivnog učinka na širu zajednicu – mom oduševljenju nema kraja!

Ovog vam puta donosim priču o odličnom projektu za koji ste sigurno već čuli, odnosno o ženama-supermamama koje su pokretačice i izvoditeljice niza djela koja su kao val krenula od samo jedne ideje.

Portal dobrote je humanitarni portal istoimene udruge, odnosno mjesto gdje zainteresirani, neovisno o društvenom statusu, pomažu članovima našeg društva kojima je pomoć najpotrebnija. Navedenu humanitarnu udrugu osnovale su četiri žene – tri sestre i njihova prijateljica:

Sanja Bijonda, majka dvoje djece, dipl. politologinja, počela je raditi u udruzi kad se nakon porodiljnog vratila na posao i dobila otkaz,

Tanja Bijonda, majka dvoje djece, tekstilna dizajnerica, zaposlena kao stilistica u Varteksu,

Josipa Bijonda Šepović, majka djevojčice, stručna trenerica fitnessa i aerobika, voditeljica stručnih i rekreativnih treninga u Sisačko moslavačkoj županiji.

„Svaka od nas je različita, ali upravo se u tim različitostima nadopunjujemo. Prvenstveno se smatramo prijateljicama pa onda kolegicama. Želimo svojim primjerom pokazati da se promjene mogu dogoditi, ali moramo djelovati zajedno i imati više empatije jedni za druge“, ističe Petra Mikić, njihova prijateljica i suosnivačica udruge, s kojom sam popričala o cijelom projektu. Petra je financijska savjetnica sa dvadeset godina radnog iskustva; radila je na rukovoditeljskim poslovima u financijskom poduzeću, a nakon zatvaranja istog, sa suprugom je pokrenula mali obiteljski startup za najam i održavanje IT opreme.

„Ponosna sam majka trojice predivnih dječaka: 10-godišnjeg Leona, 9-godišnjeg Vite i 3-godišnjeg Maksa. Često su mi oni najveća inspiracija u smislu da želim njima ostaviti malo bolji svijet. Naime, svjedoci smo da, osim porasta dugotrajnog siromaštva, u Hrvatskoj raste broj stanovništva u riziku od siromaštva. To su najčešće jednoroditeljske obitelji, obitelji s više djece, umirovljenici i zaposleni mladi kojima plaća nije dovoljna za samostalan život, zbog čega su idealni kandidati za iseljavanje. Sve zemlje sjeverne Europe uspjele su u naumu da smanje ili izbrišu dugotrajno siromaštvo konkretnim materijalnim mjerama i razvojem socijalnog poduzetništva. Postoji omjer za izračun socijalnih davanja s obzirom na BDP po stanovniku, no Hrvatska je još uvijek puno ispod tog praga. S konkretnim financijskim mjerama u smjeru plaćanja grijanja, struje i besplatne prehrane, koja se ne bi odnosila samo na pučke kuhinje, te pravim i konkretnim financijskim poticajima za razvoj socijalnog poduzetništva, s promjenom zakona o doniranju i usmjeravanjem fiskalne politike prema poreznim olakšicama za doniranu hranu, možemo napraviti jako puno jer – gdje ima volje, ima i načina.“

Nasreću, Petra i njene prijateljice razmišljaju globalno, ali i djeluju lokalno, tako da su pokrenule konkretne projekte kao svoj zalog u borbi protiv siromaštva. Pitate se na koji način one rade na činjenju svijeta boljim mjestom i kako njihovi projekti, koji se provode već šest godina, funkcioniraju?

„Kao humanitarna udruga koncentrirale smo se na provođenje projekata koji nemaju određeno trajanje, a nazivamo ih humanitarne inicijative:

Kruh za poslije počele smo provoditi u 2013. godini te smo do sada obuhvatile preko 500 prodajnih mjesta u Republici Hrvatskoj. Do danas je podijeljeno preko 1,5 milijuna komada kruha. Inicijativa se proširila na susjedne zemlje – Sloveniju, Srbiju, BIH, Mađarsku, čak i na Češku, Slovačku i Njemačku. Riječ je o unaprijed plaćenom kruhu, koji u pekarnici može zatražiti netko tko nema novca da ga sam kupi.

 Projekt „Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno“ počele smo provoditi nakon surovog saznanja kako oko nas postoje djeca čiji roditelji nisu u mogućnosti platiti im obrok u školi, kao i da je nekima od njih to jedini obrok u danu. Zahvaljujući projektu, koji se provodi preko Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, svake godine besplatni obrok dobije preko 26 000 mališana.

Krajnji nam je cilj osigurati besplatne obroke za djecu u svim osnovnim i srednjim školama jer smatramo da smo im mi, kao odrasle osobe, dužni pružiti barem topli obrok.“

Projekti za svaku pohvalu, zar ne? Što bi se reklo: Ali ni to nije sve!

Štandovi dobrote provode se dva puta godišnje na većim tržnicama Grada Zagreba, a za cilj imaju sve ono što se tijekom dana ne proda postaviti na posebnu klupu kako bi potrebiti građani dostojanstveno uzeli ono što im treba.

Jakna za drugog provodi se u zimskim mjesecima, a cilj inicijative je omogućiti  beskućnicima i ljudima slabijih primanja provođenje zimskih mjeseci u toplijim uvjetima, i to pomoću jakni i kaputa koji nekome više nisu potrebni.

Klubovi dobrote su interaktivna predavanja za učenike šestih razreda, kojima budimo njihovu svijest o pomaganju drugima. S učenicima razgovaramo o tome kako se oni mogu uključiti u činjenje dobrih djela, potičemo razmišljanja o vrijednostima u društvu, s njima radimo prezentacije za niže razrede o aktualnim temama te na taj način oni sami postaju ambasadori dobrote u svojoj zajednici.

Odakle Petri i prijateljicama ideje za sve navedene projekte?

„Nasreću, u svijetu postoje divni i vrlo jednostavni primjeri pomaganja drugima. Kako smo u svom radu povezani s drugim udrugama, ustanovama i zakladama diljem svijeta, ponekad naiđemo na ideju koja je nastala vani, a svaku ideju nastojimo preoblikovati u projekt za koji smatramo da bi u našoj zemlji najviše pomogao potrebitim sugrađanima. Primjerice, humanitarnu inicijativu koja je izvorno nastala u Italiji kao „Kava za poslije“, mi smo preoblikovale u „Kruh za poslije“ jer smo to smatrale prikladnijim za naše sugrađane koji žive u siromaštvu.“

Najnoviji „proizvod“ iz njihove male tvornice dobrote je inovativna humanitarna aplikacija:

„Nedavno smo predstavile „Humanitarnu akciju u Vašem džepu“; osmislile smo inovativnu aplikaciju koju ne morate „skinuti” na svoj pametni telefon, već je dovoljno da uđete u Messenger, u tražilicu ukucate „Portal Dobrote” i kliknete „Započnite”. Javit će vam se naš humanitarni asistent Goran Navojec i dogovoriti s vama što, gdje i kako donirati. Stručnim rječnikom, radi se o Chat bot-u, aplikaciji kroz Facebook Messenger.

Od sada putem svog mobilnog uređaja, u svega nekoliko minuta, možete pronaći najbližu udrugu i donirati sve ono što vam je višak!“

Pomaganje putem mobitela? Pa di ćeš bolje?!

Zanimalo me znaju li njihova djeca čime se bave, kako oni doživljavaju njihov aktivizam te kako isti utječe na njih, a Petra odgovara:

„Volimo reći da su naša djeca socijalno osjetljiva. Uvijek se sjetim riječi koje je kćer uputila Sanji, vidjevši čovjeka koji kopa po smeću: „Mama, jel tako da ćeš mu ti pomoći, ti ćeš to riješiti?“ Moj sin Vito je jednom razdijelio naš ručak na moru jer su, eto, prijatelji rekli da su gladni. Njegujemo komunikaciju sa svojom djecom i pokušavamo im u svakom trenutku objasniti što radimo i zašto to radimo jezikom koji oni razumiju. Nije svaki put lagano otići od kuće kad nas i oni trebaju, ali oni znaju zašto i gdje idemo i podržavaju nas u tome.“

Iako, kako Petra kaže, ima teških dana, teških odluka i teških sugovornika, pomagati nije teško, to nije posao nego poziv, tako da one više ne rade u humanitarstvu, već žive u humanitarstvu.

„Svaki osmijeh djeteta kojem pomognemo i svaka gesta beskućnika kojem omogućimo jaknu vrijede kao milijun tankih niti sreće koje se onda vežu za srce i osjećamo se ispunjenima. U svemu ovom svakako mi je najvažnija potpora moje obitelji, bez koje ne bih bila u mogućnosti ponekad raditi to što radim. Neke od naših inicijativa provode se u popodnevnim satima, neke se provode vikendima. Bez razumijevanja i potpore bližnjih zasigurno se ne bih mogla aktivirati u humanitarstvu onoliko koliko bih željela. Moja djeca su mi svakako pozitivan pokretač jer im mogu pogledati u oči i reći da sam barem pokušala pomoći svijetu u kojem živimo.“

Pokušajmo i mi učiniti svijet boljim mjestom – sudjelujmo u humanitarnim projektima poput Portala dobrote i pružimo svojoj djeci pravi primjer!

ROMANA @jadna.ti.san.

Vodeći se dobrom starom „Manje grintanja, više rintanja!“, pokušavam pretočiti svoju strast za kreativnošću u ideje koje pozitivno dotiču ljude. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Suosnivačica sam Kluba mladih Split, u kojem sam zaposlena kao voditeljica projekata za neformalno obrazovanje mladih. Nadahnjuju me proaktivni, a jednostavni ljudi. Uživam ih otkrivati drugima. Najspokojnija sam u prirodi. Ne volim filtere, namještene kadrove ni umjetne emocije. Moja razmišljanja o kaotičnim trenucima mlade žene koja tek počinje pojmiti težinu nebavljenja samo samom sobom možete pratiti na Instagram profilu @jadna.ti.san. Nadam se da će mi uvijek biti važnije biti, doživjeti i naučiti nego imati.

Objava SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Petra Mikić pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nekad pomislim kako svaka budala može imati djecu, a upravo oni koji bi zasigurno bili divni roditelji godinama muku muče kako bi stvorili barem jednog potomka… Nepravedno, ha?

Nekoliko meni bliskih osoba ima poteškoća s ostajanjem u drugom stanju. Kao da im taj teret i sam nije dovoljan, često im se, ne iz loše namjere, već više iz znatiželjne ljudske prirode, postavljaju pitanja i dobacuju komentari o djeci koju (još) nemaju. Oni se nasmiju, odgovore šalom, a u sebi vjerojatno još dublje zatomljuju patnju koja svakog mjeseca sve grublje udara nadu.

Neki ljudi se, nakon propalih pokušaja različitim metodama, pomire sa situacijom. Drugi, pak, ne priznaju poraz ni kraj dok nisu pokušali zaista sve. Neki daju priliku posvajanju.

Kad pomislite na posvajanje, pomislite li odmah i na hrvatsku birokraciju? Ako niste, trebali biste. Međutim, i birokracija je samo jedna u nizu savladivih prepreka ako uz pojam posvajanja pomišljate i na vrijednosti poput ljubavi, sigurnosti, doma, obitelji, DJETETA.

Danas vam donosim priču supermame koja nikad nije rodila. Čini li ju to manje mamom? Prosudite sami.

Margarita Vržina ((41) živi u Splitu i radi kao asistentica u nastavi u osnovnoj školi. Ona i suprug su godinama bezuspješno pokušavali dobiti dijete, nakon čega su odlučili da će se upustiti u avanturu posvajanja. Znali su da će proces biti težak, no nisu mogli ni zamisliti koliko: „Posvojiteljstvo je vrlo težak proces u Hrvatskoj, gotovo nemoguć, zbog čega nam je stručni tim koji radi u splitskom Centru za socijalnu skrb savjetovao udomiteljstvo. S razlogom. Brzo smo shvatili da iz pozicije razmišljanja o svojim potrebama i željama trebamo prijeći na razmišljanje o potrebama djece koja su iz različitih razloga oduzeta biološkim roditeljima“, objašnjava Margarita, koja je sa suprugom prošla sve zakonske testove i procedure kako bi dobili dozvole za posvajanje, ali i udomljavanje.

„Ako volite djecu, učinit ćete sve da to ostvarite na ovaj ili onaj način. Nakon što smo dobili dozvolu za posvajanje, lupnuli smo glavom o zid… Jednostavno smo shvatili da je vrlo malo djece koja imaju pravne uvjete da budu posvojena. Pitali smo se hoćemo li provesti najbolje godine čekajući. Srećom, divne gospođe iz Centra uputile su nas na udomljavanje i počeli smo vjerovati da možemo pomoći barem jednom djetetu u potrebi i ispuniti sebe kao roditelje. Usprkos mnogim manjkavostima sustava, u Splitu je prednost što se nastoji upariti dijete s udomiteljima koji su i posvojitelji, tako da dijete ne mora mijenjati obitelj ako se steknu pravni uvjeti za posvajanje. Udomiteljstvo nije stvar prava nego izbora. Mi smo izabrali postati udomitelji i sve nam se posložilo – ubrzo smo udomili Mericu*“, prepričava moja sugovornica, u čiju je obitelj ušla dvogodišnja djevojčica, praktički još beba, koja je iza sebe već imala teško životno iskustvo, no koja je već nakon šest mjeseci doživjela preobrazbu u veselo, razigrano i privrženo dijete.

„Važno je da ste kao udomitelj svjesni da to dijete ima svoju prošlost i identitet, da poznaje svoju primarnu obitelj te da je za osobnost i razvoj djeteta najbolje da ih nastavi viđati. Tako se i naša malena redovito viđa sa svojim bratom i sestrama“, ističe Margarita, koja se zadnjih godina izvrsno upoznala sa svim manjkavostima sustava i problemima s kojima se potencijalni udomitelji i posvojitelji susreću.

Vođena željom da pomogne sadašnjim i budućim udomiteljima i/ili posvojiteljima i djeci u potrebi, pokrenula je osnivanje Udruge udomitelja za djecu Tobolac: „Udruga je osnovana uz potporu stručnog tima splitskog Centra za socijalnu skrb, kao odgovor na potrebu povezivanja udomitelja i djece van institucija, kao i zbog osnaživanja samih udomitelja i jačanja samopouzdanja djece, koja međusobnim druženjem lakše prihvaćaju činjenicu kompleksnosti obiteljske situacije“, prepričava ova žena-zmaj dok mi pokazuje fotografije s različitih promotivno-volonterskih aktivnosti koje su proveli, kao i fotografije prekrasnih prostorija Udruge, uređenih različitim donacijama i projektima. (Ako želite saznati više o udomiteljstvu, posjetite njihove stranice i slobodno im se obratite!)

„Djeca koja se udomljavaju obično dolaze iz obitelji u kojima su vladali zaista veliki problemi. Komunikacija s biološkim roditeljima je komplicirana i teška, a usprkos svim njihovim manama i lošim ponašanjima prema djetetu, zakoni su im naklonjeni. Zbog svega toga, sustav pojede dijete ako niste spremni boriti se za njega! Ja sam bila spremna ići do Strasbourga da svojoj curici, koja je s nama već treću godinu, osiguram ostanak u našoj obitelji! Srećom, životnom zrelošću i međusobnom komunikacijom svih uključenih došli smo do rješenja koje je najbolje za nju, a to je posvajanje“, govori Margarita kroz smijeh, vjerojatno ni sama još ne vjerujući božićnom poklonu koji su dobili: pokrenut je postupak za posvajanje Merice!

Svjesna je da je njihov slučaj, gdje su udomili malo dijete i posvojili ga za tri godine, rijetkost. Ja bih rekla da je svakako i dokaz da strpljiva ljubav sa sobom ipak nosi darove!

Margariti i njenoj obitelji čestitam i želim i dalje puno ljubavi i borbenosti za prave vrijednosti i ljude, a a za kraj posebno pozdravljam sve supermame koje to još nisu, uz želju da se uspiju ispuniti kao roditelji, ostavši u drugom stanju ili postavši udomitelji/posvojitelji.

*ime osobe zamijenjeno je zbog zaštite podataka

ROMANA @jadna.ti.san.

Vodeći se dobrom starom „Manje grintanja, više rintanja!“, pokušavam pretočiti svoju strast za kreativnošću u ideje koje pozitivno dotiču ljude. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Suosnivačica sam Kluba mladih Split, u kojem sam zaposlena kao voditeljica projekata za neformalno obrazovanje mladih. Nadahnjuju me proaktivni, a jednostavni ljudi. Uživam ih otkrivati drugima. Najspokojnija sam u prirodi. Ne volim filtere, namještene kadrove ni umjetne emocije. Moja razmišljanja o kaotičnim trenucima mlade žene koja tek počinje pojmiti težinu nebavljenja samo samom sobom možete pratiti na Instagram profilu @jadna.ti.san. Nadam se da će mi uvijek biti važnije biti, doživjeti i naučiti nego imati.

Objava SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Margarita Vržina pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Znate onaj osjećaj kad vam oči zasuze od ljepote koju promatrate? Događa mi se to gotovo svaki put kad na misi gledam jednu obitelj kako ide na pričest. Pritom ne mislim samo na vanjsku ljepotu, koja zaista krasi sve njene članove, već na zajedništvo, toplinu i emociju koja zrači iz njih. Primijetila sam da nisam jedina kojoj „ispadnu oči“ kad ih ugleda: teško se ne okrenuti za prekrasnom osmeročlanom obitelji! Da, da, roditelji i čak šestero djece! Iako se samo najstarija curica pričešćuje, ostala dječica idu u koloni za pričest ruku pod ruku ili u naručju roditelja. Kažem vam, prizor „stani pa gledaj“!

Otkad sam i sama majka, ta obitelj me još više fascinira. Muž i ja često ostavimo sina na čuvanju kod bake i, kasneći, trčimo u crkvu. Ja cijela razbarušena, muž neopeglan…I onda ugledam njih – svi besprijekorno izgledaju i zrače mirom i ljubavlju. Kako?! Odlučila sam doći do majke i saznati je li riječ ipak samo o dadilji djece koja uopće nisu braća i sestre.

Srećom, nisam ostala razočarana:

Tanja Uglešić je 38-godišnja majka šestero djece, od kojih četiri curice i dva dječaka: Marija ima 11 godina, Klara 9 i pol, Petra 8, Marko 6 i pol, Nikola 3 i Marta 1 godinu! Po struci kineziologinja, Tanja je zaposlena kao fitness trenerica. Sa djecom i suprugom Dankom, srednjoškolskim profesorom i trenerom brazilskog jiu jitsua, živi u podstanarskom stanu u Splitu. Popričala sam s njom o svakodnevnim izazovima koje nose briga o velikoj obitelji i posao…

„Suprug i ja vjenčali smo se kao studenti, radili smo i studirali te polako dovodili stvari na svoje mjesto. U početku smo imali financijsku pomoć roditelja, ali smo se ubrzo osamostalili. Uvijek smo govorili da bismo htjeli imati najmanje 3 djece, a znali smo se našaliti i s brojem 10… Nismo čekali da se „stvari poslože“, smatramo da su posložene onog trenutka kad uđeš u brak. Od početka smo otvoreni prema djeci, a prvo dijete smo dobili nakon dvije godine braka. Danas ih imamo šestero, premda se nikad ne zna hoće li biti i sedmo!“

Pitate se kako izgleda tipičan dan u 8-članoj obitelji?

„Organizacija je ključ svega. Dani u tjednu su većinom unaprijed organizirani i mora se točno znati raspored pojedinog dana. Ustajemo oko 6.30 i počinjemo se pripremati za dan koji je počeo: troje djece ide u školu, dvoje u vrtić, najmanja ostaje kod kuće s dadiljom, a muž i ja idemo na posao. Ja najčešće radim dvokratno pa nakon jutarnje smjene dovršavam ručak i pokupim djecu iz vrtića. Oko 13.30-14 bude ručak, a ovisno o dječjim školskim i sportskim obvezama, trudimo se organizirati da na ručku uvijek bude što više djece. Ručak nam nije samo obrok, već prilika za zajedničko druženje i razgovor, kad puno raspravljamo, hvalimo i kudimo. Nakon ručka slijede odmor i pisanje domaćih zadaća. Popodnevni sati uvijek budu kombinacija jednog roditelja i djece, ovisno o našim roditeljskim i poslovnim obvezama. Nakon svih dnevnih obveza, koje uključuju i trening za najstarije tri curice, navečer djecu legnemo od 21 do 22 h. Tada sve pripremim za sutrašnji dan, tj. jutro. Većinom navečer dovršavam pospremanje i vraćam sve na svoje mjesto jer nema više malih nogica da stvaraju nered. Suprug i ja porazgovaramo i „prođemo“ sva događanja u danu, pripremimo se za idući dan te se malo opustimo, najčešće do ponoći. Noći nekad budu prospavane, nekad neprospavane, no u novi dan svejedno trebamo krenuti.“

Zanimalo me koliko njihove strukturirane rasporede poremete vanredne situacije poput bolesti. Imaju li Tanja i muž uopće vremena biti bolesni? Imaju li, zapravo, vremena za išta što ne uključuje roditeljske obveze? Uspiju li pronaći vrijeme za sebe i vrijeme jedno za drugo?

„Nema nikad kaotičnih situacija zbog bolesti, stvari se jednostavno uvijek poslože, malo napravimo reorganizaciju i sve ide po starom.

Svakome je potrebno vrijeme za sebe, tako i meni. Srećom, obožavam svoj posao pa mi je trening ujedno vrsta odmora, gdje vratim svu energiju. Radim funkcionalne „Women next level“ treninge s ciljem učvršćivanja tijela, izgradnje mišića i smanjenja kilaže. Posao fitness trenerice je kombinacija ispušnog ventila i dodatne obveze. U poslu uživam i ne gledam ga kao otežavajući životni faktor. Odmalena treniram i obožavam trenirati, to je moj pokretač u svakom danu. S druge strane, ponekad i posao iscrpi pa me upravo druženje s obitelji odmara.

Ponekad odem s prijateljicama na kavu, a povremeno si priuštim odlazak na masažu i wellness za napuniti baterije. Mislim da bi se svatko s vremena na vrijeme trebao time počastiti jer počneš propadati ako nemaš neko svoje zadovoljstvo.

Što se tiče vremena provedenog nasamo s mužem, radnim danima rijetko tijekom dana uspijevamo uhvatiti vremena jedno za drugo, tako da uglavnom druženje ostavimo za večer i vikend. Vikendi su nam posebni, uvijek smo negdje s djecom i tu se uspijemo posvetiti jedno drugom…dok djeca ne počnu ‘mamakati’. Posebno nas je veselilo kad bismo uspjeli „pobjeći“ na sedam dana skijanja bez djece, koju bi preuzeo baka servis.“

Tanja kaže kako su im djeca odgovorna i samostalna. Kako odrastaju, uključuju ih u svakodnevne kućanske obveze, tako da svatko u danu ima svoj mali dio posla koji mora obaviti. Starije curice znaju pomoći pri čuvanju mlađih, a svi međusobno pomažu jedni drugima. Tri najstarije curice treniraju natjecateljski taekwondo:  „Što ih sport više zahvaća, manje je vremena za igru, ali mislim da im ljubav prema sportu to nadoknađuje i ne smatram to negativnim. Odmalena moraš znati što želiš, a i u životu će biti teških situacija. Treba djecu pustiti da sami osjete što im život pruža. Mislim da nije dobro pustiti ih da puno biraju jer onda ni sami neće znati što žele. Ako nemaju autoriteta od strane roditelja, djeca ne znaju gdje su. Što se tiče odgoja, nikad se nisam služila savjetima iz knjiga, priznajem samo smjernice od strane roditelja i starijih generacija. Muž ima bolji autoritet nego ja, koja im često popustim, tako da znamo sličiti na dobrog i lošeg policajca. Ne treba im pružiti sve na dlanu, više će cijeniti ako do nečega sami moraju doći, a to izvrsno uče upravo kroz sport“, smatra Tanja.

Njen stav očituje se i u stavu prema tehnologiji kojoj su njena djeca izložena: samo najstarija kćer povremeno ima mobitel, a smije ga koristiti samo doma, i to u ograničenom periodu, najviše za komunikaciju u vezi treninga. Shodno tome, Tanja i Danko ne „kažnjavaju“ svoju djecu oduzimanjem mobitela ili igrica. Kako Tanja kaže, ona ni ne zna kakve igrice postoje, a ni djeci nije puno stalo do gledanja TV-a, tako da im je najgora kazna prijetnja neodlaskom na trening ili na igru vani.

Neki kažu da je bolje „kvalitetno“ podići jedno-dvoje djece nego imati veliku obitelj u kojoj će uvijek nešto nedostajati, dok Tanja misli da se kvalitetno može podići i jedno i desetero djece: „Bitno je posložiti prioritete. Sigurno će uvijek nešto nedostajati u obitelji s 10 djece, kao što uvijek nešto nedostaje i u obitelji s jednim djetetom, no važno je pozitivno graditi obitelj i truditi se u izgradnji kvalitete i zajedništva.“

U današnje doba ljudi teže za mnogim materijalnim dobrima i luksuzima, tako da se i odgajanje djece često gleda kao na „skup sport“, no Tanja ističe da dijete ne košta, već da s djetetom samo dobiješ: „Zaboraviš stranu u kojoj si samo sebi nešto davao i sebi ispunjavao. Vidiš da možeš bez mnogih stvari. Ljudi se zapravo najviše boje gubljenja svog slobodnog vremena. Ipak, individualna je stvar koliko ih netko želi imati, a broj djece nije pokazatelj vrijednosti.“

Pitate se kako je roditi šest puta? Ili kakav je osjećaj biti majka šestero djece?

„Porodi su mi bili lagani, svi su trajali vrlo kratko i oporavak mi je bio brz, možda zato što vježbam tijekom cijele trudnoće, praktički dok ne počnu trudovi! Već nakon 20-30 dana se vratim laganijem vježbanju. Dojila sam svu djecu, nekoga duže, nekoga kraće, ovisno o količini mlijeka. Što se tiče samog majčinstva, nije mi pretjerano teško, jednostavno se navikneš na svakodnevni ritam i prilagođavaš. Majčinstvo dobiva svoju puninu kad se majka u potpunosti preda i služi obitelji…nekad bude umora i neplaniranih situacija, bude trenutaka kad misliš da možeš puknuti, ali ti se nasmije najmanje dijete i sve je opet dobro. Svi izazovi su maleni naspram velike ljubavi, tj. obitelji. Nemam osjećaj da nešto propuštam, mislim da mi ništa ne nedostaje. Ispunjena sam sa svih strana, ali bilo bi super da imam malo više sati u danu i da više spavam. Kada djeca odrastu, nadam se da ćemo muž i ja otputovati na mjesta koja su nam zasad neispunjene želje…ako budemo imali vremena od obavljanja baka-servisa Često se smijemo zamišljajući kako će izgledati kad nam jednog dana na ručak dođu sva djeca sa svojom djecom…veselimo se tome!“

Zaista mi je bila čast razgovarati s Tanjom, supermamom koja svakodnevno ruši stereotipe i čini promjene u svijesti o obiteljima s puno djece. Ako želite pratiti njen rad i primijeniti koji fitness savjet za umorne mame, bacite oko na njene Instagram i Facebook profile „Fit&Mum“. I za kraj mogu reći samo: svaka čast i sretno!

ROMANA @jadna.ti.san.

Vodeći se dobrom starom „Manje grintanja, više rintanja!“, pokušavam pretočiti svoju strast za kreativnošću u ideje koje pozitivno dotiču ljude. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Suosnivačica sam Kluba mladih Split, u kojem sam zaposlena kao voditeljica projekata za neformalno obrazovanje mladih. Nadahnjuju me proaktivni, a jednostavni ljudi. Uživam ih otkrivati drugima. Najspokojnija sam u prirodi. Ne volim filtere, namještene kadrove ni umjetne emocije. Moja razmišljanja o kaotičnim trenucima mlade žene koja tek počinje pojmiti težinu nebavljenja samo samom sobom možete pratiti na Instagram profilu @jadna.ti.san. Nadam se da će mi uvijek biti važnije biti, doživjeti i naučiti nego imati.

Objava SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Tanja Uglešić pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kod mog malca i mene nije dugo trajala faza „mirne kave s prijateljicama“. Beba spokojno spava u kolicima, a mama pije kavu…sad mi to zvuči kao da se događalo prije sto godina…zapravo, toliko mi je to u magli da uopće nisam sigurna jesam li o tome samo maštala ili se to zaista nekad i dogodilo… Bogu hvala, beba raste, sve je glasnija i sve joj je dosadnije na jednom mjestu, tako da su se kave u gradu prorijedile na one slučajne kad malac zaspi u kolicima. Ne moram onda ni objašnjavati da nikad nisam ni pomišljala ići s njim u, primjerice, kazalište ili ljetno kino. Čemu kvariti ugođaj drugima? Ne lažimo se – čemu kvariti ugođaj sebi i zašto bi netko uopće vodio bebu u ludi izlazak do 22 h?!

Šalu na stranu, malo je reći da me zaintrigirala objava koju sam nedavno vidjela na društvenim mrežama: „Ciklus klasičnih koncerata za roditelje i djecu od 0 do 6 godina: Harfa“. Molim? Jesam li dobro pročitala? Netko organizira koncert za bebe? Koncert harfe? U Splitu???

Oduševljenje se samo povećalo kad sam saznala da je cijeli program „Odgoj s glazbom: Musica“ za predškolsku djecu, koji se sastoji od različitih radionica i koncerata, pokrenula mlada majka, akademski obrazovana glazbenica. Nije mi trebalo puno da njenu ideju odlučim prenijeti supermamama diljem Hrvatske.

Lana Marasović Krolo akademski je obrazovana glazbena teoretičarka koju je krajem studija zaintrigirao rad slavnog njemačkog skladatelja i glazbenog pedagoga Carla Orffa, točnije njegovo učenje o glazbenoj pedagogiji.

„On kaže da svi imaju pravo na glazbu, kako odrasli, tako i djeca. Tvrdi da nema djeteta koje je rođeno bez dara te ističe kako se dar razvija i kako svatko ima mogućnost razvijati svoj dar. Kako sam dublje ulazila u njegovo učenje, tako sam htjela saznati još više. Posvetila sam toj temi svoj diplomski rad, krenula na brojna usavršavanja u inozemstvu… Nisam propustila ni važnu edukaciju koja se održavala u Austriji dok sam bila na porodiljnom, i to zahvaljujući razumijevanju i potpori mog muža; nas dvoje smo pošli na put s 8-mjesečnim djetetom kako ne bih propustila tu jedinstvenu priliku. Danas putem interneta razmjenjujem ideje s kolegama iz cijelog svijeta koje sam upoznala na različitim edukacijama. Nama se na tim radionicama ništa teoretski ne objašnjava, već fizički radimo – pjevamo, plešemo…a tek nakon toga trebamo posložiti u glavi sve što se dogodilo i pronaći način kako to iskoristiti… Vratimo se s edukacija s brdom ideja koje treba isfiltrirati da bi se dobio način kako to prezentirati djeci…“

Lanu su sva profesionalna usavršavanja inspirirala i potaknula da u rodnom gradu pokrene inovativni glazbeni program za predškolsku djecu: „Vođena Orffovom naukom, krenula sam u realizaciju svoje ideje kako bih popravila stanje zanemarenog područja glazbe za predškolsku dob. Pokrenula sam redovni program „Odgoj s glazbom: Musica“, u kojem djeca jednom tjedno sudjeluju na radionicama na kojima se upoznaju s različitim instrumentima, plešu, sviraju, oslikavaju klasičnu glazbu… Sve navedeno ima puno dublji smisao nego što na prvu izgleda! Primjerice, pri oslikavanju glazbe, u kojem surađujemo s akademskom kiparicom Anjom Rakidžijom, djeca kistom izražavaju svoje osjećaje, dok pri upoznavanju s instrumentima dolaze u dodir s različitim kulturama. Korsistimo se tzv. Orffovim instrumentarijem, odnosno instrumentima poput štapića, marakasa, kastanjete i raznih udaraljki, koji proizvode zvuk neodređenog tona, a potom instrumentima s određenom razinom tona, poput ksilofona i metalofona. Glazba je djeci prirodno urođena i pokreće ih, a instrumenti ih očaravaju. Na našim radionicama rađaju se novi svjetovi i oslobađa se um! Nije nam cilj da djeca koja sudjeluju postanu glazbenici, već da napreduju u svemu što mogu, dakle cijelim svojim bićem, a ne samo glazbeno!“

Osim radionica, pokrenuti su i ciklusi koncerata klasične glazbe, na kojima djeci sviraju glazbeni akademici. Prisustvo roditelja djece do 4 godine obvezno je na svim radionicama, a na koncertima je obvezno za sve dobi; naime, Lana navedeni program smatra kvalitetno provedenim vremenom roditelja i djeteta pa želi da su i roditelji prisutni. Djeca se na koncertima ponašaju prirodno i nitko ih u tome ne sputava – mogu slobodno plesati, pjevati, plakati, spavati… Uza svu zabavu, istraživanja su već odavno pokazala da djeca kroz Orffove metode pristupa glazbi razvijaju i svoje glazbene sposobnosti, koncentraciju, socijalizaciju, verbalne i neverbalne, odnosno govorne i pokretne sposobnosti.

„Cilj mi je zaljubiti djecu u glazbu. Od početka sam znala da ideja o takvom programu mora upaliti – toliko je dobra da ne može biti neuspješna! Zaista osjećam da je ovo dobar put. Djeca prepoznaju glazbu, čak bolje nego odrasli. Ne treba ih se sputavati – djeca glazbu izražavaju pokretom te ju mogu upoznati i zavoljeti samo ako im se odvežu ruke. Štoviše, ja se zabrinem ako neko dijete ostane sjediti dok sluša glazbu“, ističe Lana.

Vrlo joj je važno bilo i da struka prihvati njenu ideju: „Struka me podržava i to mi je zaista bitno! Bilo mi je potrebno da prepoznaju dubinu toga što radim. Bivši profesori mi šalju svoje unuke, a kolege nude suradnju i sudjelovanje, što me čini sretnom, kao i to što se i roditelji i djeca rado vraćaju!“

Uz ovaj program, Lana vodi svoje grupe i u Montessori vrtićima, a ističe da su joj i obitelj i prijatelji ogromna podrška te da se bez njihovog uskakanja za čuvanje sinčića ne bi uspjela uhvatiti u koštac s realiziranjem svoje ideje i svih poslovnih planova: „Ne može mi ne ići kad su mi svi tu! Svi se nude, svi ga žele čuvati…čak i svekrva mi je predobra!“, reče Lana i ostade živa

Ja vam za kraj samo mogu reći da jedva čekam da mi se sin uozbilji i izvede me na koncert harfe jer, kako supermama Lana kaže: „Glazba je igra, ali vrlo ozbiljna igra!“

ROMANA @jadna.ti.san.

Vodeći se dobrom starom „Manje grintanja, više rintanja!“, pokušavam pretočiti svoju strast za kreativnošću u ideje koje pozitivno dotiču ljude. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Suosnivačica sam Kluba mladih Split, u kojem sam zaposlena kao voditeljica projekata za neformalno obrazovanje mladih. Nadahnjuju me proaktivni, a jednostavni ljudi. Uživam ih otkrivati drugima. Najspokojnija sam u prirodi. Ne volim filtere, namještene kadrove ni umjetne emocije. Moja razmišljanja o kaotičnim trenucima mlade žene koja tek počinje pojmiti težinu nebavljenja samo samom sobom možete pratiti na Instagram profilu @jadna.ti.san. Nadam se da će mi uvijek biti važnije biti, doživjeti i naučiti nego imati.

Objava SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Lana Marasović Krolo pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nevjerojatno je koliko se način života, ali i sami ljudi, mogu promijeniti u tek nekoliko godina, a da ne govorim o promjenama u usporedbi s nekim drugim generacijama…

Odrasla sam u selu nadomak Splita, koje je tek nakon rata počelo dobivati neke od osnovnih životnih uvjeta bez kojih danas ne možemo zamisliti život. Prvi telefonski aparat bio je, po mojem dječjem viđenju, čudo ravno otkriću Amerike. Mobitel sam dobila u srednjoj školi. Danas gotovo svako dijete ima svoj. „Vremena su se promijenila“.

Pitam se – kakva će situacija biti s mojom djecom po pitanju tehnologije, kad je stanje koje vidim u okolini već sad pomalo zabrinjavajuće?

Kakvi se god digitalni i tehnološki izumi koristili u narednim desetljećima, nadam se da će moja djeca voljeti i čitanje dobrih starih knjiga. Međutim, nije dovoljno nadati se. Kako da im prenesem svoju ljubav prema knjigama, a da ne budem naporna i izazovem kontraefekt, pogotovo kad budu u pubertetskom razdoblju? Vjerojatno je najvažnije da ne čekam da nauče čitati, da ne kažem da ne uđu u pubertet, već djelovati odmah.

Istražujući o slikovnicama, oduševila sam se činjenicom da je jedna majka, po struci knjižničarka, pokrenula blog s preporukama dječjih knjiga, na kojem piše osvrte, daje preporuke (i to prema dječjoj dobi!), otkriva nam zanimljive domaće autore/ice i ilustratore/ice. Nakon što je moj sinčić dao pozitivnu ocjenu jednoj od njenih preporuka za slikovnice za bebe (oduševljenje prozorčićima koje u slikovnici može otvarati ne jenjava), bila sam uvjerena da i drugim majkama, ali i svima koji se bave djecom, moram otkriti ovu supermamu! Vjerojatno se ni njoj samoj ne čini tako, no prema mom skromnom mišljenju, ona svojim radom dotiče živote roditelja i djece, ona u svijetu (barem u hrvatskim granicama) otuđenom od knjige čini male promjene za čovjeka, ali velike za čovječanstvo! Krenimo redom…

Marija Bratonja, pokretačica bloga „Mali čitači“ i istoimene Facebook stranice, majka je troje djece: Mihael ima 8, Matea 6, a Maja 2 godine. Što se tiče njenog posla, godinu dana je radila u osnovnim školama kao nastavnica hrvatskog jezika, a nakon toga se posvetila svojoj drugoj struci – knjižničarstvu. Već 11 godina radi kao stručna suradnica-školska knjižničarka u Ekonomskoj školi Vukovar: „Jezici su oduvijek moja velika ljubav, kao i čitanje. Nakon Jezične gimnazije u Osijeku, došlo je vrijeme odabira fakulteta. Knjižničarstvo je tada na Filozofskom fakultetu u Osijeku bilo nešto novo, kao dio dvopredmetnog studija zajedno s kroatistikom. Odlučila sam da je to to i nisam požalila; radim posao koji obožavam i koji me ispunjava pa se zapravo niti ne osjećam kao da radim. Moram reći i da mi je rad u knjižnici ipak draži od nastavničkog posla.“

Biti knjižničarka u školi punoj tinejdžera 21. stoljeća…mora da je Marija često usamljena na radnom mjestu! Ili ne? Što je uopće u opisu njenog posla? Je li knjižničarstvo nešto više od posuđivanja knjiga, a knjižnica više od prostorije za pohranjivanje lektirnih naslova? Ima li Marija „hobi deformaciju“ pa preporučuje naslove i na poslu?

„Svima koji dođu u školsku knjižnicu uvijek preporučim dobar naslov. Iako, to su srednjoškolci, zanimaju ih više neke druge stvari, čitanje ne toliko. Naravno, uvijek ima izuzetaka. Ja u srednjoj školi nisam mogla zamisliti život bez knjige, oni ga ne mogu zamisliti bez svojih pametnih mobitela i Interneta. Vremena se mijenjaju pa se tako i mi knjižničari mijenjamo i prilagođavamo. Ne preporučujemo samo knjige, već pokušavamo svoje učenike opismeniti čitalački, digitalno, medijski, multikulturalno. Knjižnica nije mjesto gdje se samo posuđuju i vraćaju knjige, davno je to prerasla. Knjižnica je centar svih vrsta znanja i cjeloživotnog učenja i tako ju treba gledati.“

Marija ističe da voli čitanje i knjige otkad zna za sebe. Njeni roditelji uvijek su kupovali različite slikovnice i dječje knjige, od bajki i enciklopedija do romana i stripova. Kako u vrijeme njenog djetinjstva nije bilo Interneta, knjige su bile neiscrpan izvor zabave i avanture. Danas najviše voli čitati psihološke trilere, kriminalističke i povijesne romane.

„Često čitam i stručnu literaturu vezanu uz posao koji radim te knjige o djeci, odgoju i roditeljstvu. Dok sam imala više vremena, kao luda sam gutala romane skandinavskih autora, baš sam se bila navukla. Više ne stignem čitati za svoj užitak onoliko koliko bih htjela, ali i čitanje slikovnica i dječjih knjiga s mojim klincima je užitak. To je jedan sasvim drugi književni svijet, meni možda čak i mrvicu draži od onog za odrasle.“

Pitate se koje je „metode“ koristila kako bi svoju djecu privoljela na čitanje?

„Ne mogu reći da sam ih pokušala privoljeti na čitanje. Oni su od rođenja okruženi knjigama, slikovnicama, posjetima našem lokalnom ogranku knjižnice, gledaju mene kako čitam. Mislim da u takvom okruženju nisu mogli ne zavoljeti čitanje. Najstariji sin je imao puno slikovnica jer je dijete s teškoćama iz autističnog spektra pa je dio terapije bilo čitanje slikovnica i imenovanje predmeta. Tako je skupio pozamašan broj slikovnica i dječjih knjiga, a sa curama je ta naša mala biblioteka samo rasla. Neke je slikovnice već i najmlađa cura prerasla, ali ih svejedno ljubomorno čuvamo. Čitanje od najranije dobi ima toliko pozitivnih strana i za djecu i za one koji im čitaju da čak i ako ne budu neki veliki ljubitelji pisane riječi u odrasloj dobi, nije toliko važno. Moji klinci obožavaju čitanje, rijetke su večeri kad ne pročitamo niti jednu priču za laku noć. Slikovnice i dječje knjige su im stalno na raspolaganju i nadohvat ruke tako da često sami uzmu ono što im se čita i jednostavno listaju i čitaju.“

Marija ističe da su svakoj dobi djeteta primjerene određene slikovnice. Tako su, primjerice, najmanjima, koje na blogu zove najmlađima od najmlađih, primjerene slikovnice u kojima nema puno teksta ni detalja. Ili, ako ćete detaljnije: velike, jednostavne i razumljive ilustracije, jarke boje, bez oštrih rubova, oslikane neškodljivim bojama, slikovnice od mekanoga materijala, maštovitih oblika, sa zvučnim elementima, interaktivne slikovnice s prozorčićima, krugovima koji se okreću, pomicaljkama, rupama…

Nevjerojatno koliko je detalja važno za „dobru“ slikovnicu za najmlađe, zar ne? Svladali smo „tehnički“ dio, a sad se podsjetimo zašto je uopće čitanje bebama važno!

Kako ova supermama ističe, djeca od najranije dobi reagiraju na glas, pogotovo svojih roditelja. Čak i dok dijete ne razumije sve, čitanjem se stvara osjećaj bliskosti između roditelja i djeteta, dijete se osjeća sigurno i osjeća da se roditelj posvećuje baš njemu. Iako je u prvoj godini slikovnica zapravo igračka koju dijete proučava i prelistava, kasnije će postati predmet koji će zavoljeti poput igračke. Čitanje utječe na cjelokupan djetetov razvoj, potiče razvoj komunikacije, govora, mašte, pažnje, kritičkog mišljenja, obogaćuje djetetov rječnik, stvara međugeneracijske veze između djece i odraslih, a dijete prepoznaje i razumije svoje i tuđe osjećaje.

Dovoljno razloga za kupiti koju slikovnicu! Ipak, nisu ni slikovnice jeftine, možda bi bilo pametnije učlaniti se u lokalnu knjižnicu?

„S obzirom na stanje u našoj državi, sve je skupo, ne samo slikovnice, ali slikovnice imaju trajnu vrijednost. Naravno da se isplati uložiti u njih. Ulaganjem u slikovnice ulažete u svoje dijete, u njegovu budućnost, jer djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle! Svakako, smatram da bi svako dijete trebalo biti član lokalne knjižnice, neovisno o tome kupuju li roditelji djetetu slikovnice i dječje knjige ili ne. To je jednostavno razvijanje kulture odlaska u knjižnicu, u prostor pun mašte i avanture i svako dijete bi trebalo imati priliku redovito posjećivati knjižnicu ili barem bibliobus u mjestima gdje nema knjižnica. O financijskoj uštedi neću niti pričati. Ipak, neke slikovnice i dječje knjige poželimo imati i u svojoj kućnoj biblioteci. Mi klincima radije kupimo slikovnicu nego neku plastičnu igračku. Volimo i drugima darovati slikovnice i dječje knjige pa tako za rođendane i blagdane često malim prijateljima poklonimo upravo njih.“

Kad je prošle godine u travnju shvatila da su u jednoj godini pročitali preko 200 slikovnica i dječjih knjiga, a da teško pronalazi osvrte i preporuke za dječju književnost, Mariji je sinula ideja o pokretanju bloga.

„Postojali su popisi slikovnica po razvojnim dobima djeteta i preporuke knjižničara, ali nakon što smo prošli sve slikovnice s tih popisa, vodili smo se metodom pokušaja i promašaja pa mi je palo na pamet da bi možda i drugim roditeljima, bakama, djedovima, odgajateljicama/ima bilo lakše kad bi postojalo mjesto gdje mogu pronaći osvrte na slikovnice i dječje knjige, preporuke i novosti o dječjoj književnosti. Pitala sam prijateljice što kažu na tu ideju; nakon što su rekle da bi to bilo odlično i da bi im pomoglo, krenula sam. U svibnju je bio prvi blogorođendan, svakim danom je sve više pratitelja i jako mi je drago zbog toga“, ponosno će Marija, ističući da slikovnica prije svega mora biti kvalitetna kako bi dobila njenu preporuku: „Mora biti primjerena dobi djeteta kojemu se čita. Odnos teksta i ilustracije mora biti primjeren. Tekst treba biti razumljiv, zanimljiv, maštovit, bez pravopisnih i gramatičkih grešaka, a ilustracije autentične. Materijal od kojeg je načinjena slikovnica treba biti kvalitetan, a prijelom i grafički elementi su izuzetno važni jer ilustracija treba pomno pratiti tekst. Moji klinci vole čitati o svemu. O ljudima, životinjama, prirodi, a važno mi je i da u tekstu nema nikakve diskriminacije, nasilja, psovki, uvreda, rodnih i drugih stereotipa.“

Naravno, i dojmove svoje djece uzima u obzir kao smjernice za blog: „Uvijek prokomentiramo pročitano. I poslije čitanja, i dok čitamo. Svatko tko čita djeci i sa djecom, zna kako to izgleda ?. Milijun pitanja, potpitanja, digresija, preskakanja, definiranja. Uvijek u osvrtima napomenem kakvo je njihovo mišljenje o pročitanoj slikovnici ili dječjoj knjizi, što im se svidjelo, a što ne.“

Reakcije roditelja na blog su, kaže Marija, sjajne. Javljaju se redovito u inboks i komentare i kažu da su im preporuke pomogle, što ju iznimno usrećuje jer je upravo zbog toga i pokrenula blog.

„Moji su osvrti poprilično subjektivni i jednostavni jer ne volim preveliko teoretiziranje i kompliciranje pa se nadam da su svima razumljivi i zanimljivi“, objašnjava ona i dodaje da joj je najdraže u vezi pisanja bloga to što je upoznala mnogo novih ljudi, roditelja, odgajatelja, autora, ilustratora i nakladnika te što je putem bloga saznala da zapravo postoji mnogo ljudi koji prate dječju književnost i koji čitaju svojim klincima iako se možda, u ovom ubrzanom vremenu u kojem živimo, ne čini tako. „Drago mi je što su čitanje, slikovnice i dječje knjige i dalje živi, što rastu, što se shvaća važnost čitanja od najranije dobi. Najmanje drago mi je što nisam imala pojma koliko vremena oduzima kvalitetno i redovito pisanje bloga. To me poprilično iznenadilo, ali evo, zasad se uspješno nosim s tim.“

Kaže se da su u postolara uvijek najgore cipele (hoće li postolari još uvijek postojati kad naša djeca malo odrastu, hmm?), znači li to da Marijina djeca ne slušaju njene književne preporuke, odnosno da ne dijele njen ukus i žele nešto drugačije?

„Kompromis. To je prava riječ. Ja bih, naravno, da oni čitaju samo kvalitetne slikovnice, ali ne ide to tako. Često dođemo u knjižnicu s popisom koji sam ja napravila, a izađemo s nula slikovnica s popisa jer su oni sebi izabrali što žele čitati. Njih često privuku naslovnice s junacima iz poznatih animiranih filmova, ali vole poslušati i moj savjet i pročitati ono što ja predložim. Mislim da se iz svake pročitane slikovnice i dječje knjige može ponešto naučiti, bez obzira bila kvalitetna ili ne, jer tako se grade pravi čitatelji, koji će biti kritični prema literaturi. Ponekad, čitajući im slikovnice, znam ponešto i izmijeniti ako smatram da nije primjereno, da oni to neće shvatiti na pravi način ili ako je tekst jednostavno loš (ponekad je to slučaj s prijevodima), loše lektoriran i pun pravopisnih i gramatičkih pogrešaka (što uopće nije rijetkost), a ilustracije vrijedne pažnje. Slikovnice i dječje knjige često su pune rodnih stereotipa, a na to sam alergična, pa takve tekstove jednostavno promijenim ili im objasnim zašto to ne bi trebalo biti tako.“

Marija uvijek radije bira domaće kvalitetne autore i ilustratore ispred stranih pa je na blogu pokrenula rubrike „Predstavljamo autora/icu“ i „Predstavljamo ilustratora/icu“, kojima je cilj promovirati sve naše odlične autore/ice i ilustratore/ice.

„Često slikovnice i dječje knjige domaćih autora i ilustratora izdaju male nakladničke kuće, koje možda nemaju velike reklame pa se za njih malo čuje, tako da putem bloga to pokušavam barem malčice popraviti. Veliki nakladnici izdaju puno prijevoda, što je pohvalno jer je uvijek dobro imati široki spektar djela dječje književnosti, ali možda bi se mogli malo više posvetiti domaćim autorima i ilustratorima. Što se tiče sajmova dječje knjige, u Hrvatskoj ih definitivno nema dovoljno. Ja znam samo za Monte Librić i Međunarodni sajam dječje knjige u Šibeniku, koji su specijalizirani za dječju književnost. Međutim, drugih događaja vezanih uz slikovnice i dječje knjige ima sve više i to me veseli. Razni festivali, projekti, pričaonice, bajkaonice – sve to utječe na promociju čitanja od najranije dobi. Kao zanimljivu i korisnu istaknula bih ‘Čitaj mi’, prvu nacionalnu kampanju za poticanje čitanja naglas djeci od najranije dobi. Velika očekivanja imam od Nacionalne strategije poticanja čitanja za razdoblje od 2017. do 2022.“

Za kraj našeg razgovora upitala sam Mariju što ju je majčinstvo naučilo, što je naučila iz knjiga o odgoju ako ih je čitala i jesu li knjige u tom smislu jedno, a život sasvim drugo?

„Majčinstvo me ponajprije naučilo da se ljubav množi kada se dijeli. Najveći strah roditelja koji odluče imati više djece je kako će ih sve jednako voljeti. Barem je moj bio. Ali evo, više ga nema. Osim toga, majčinstvo me naučilo strpljenju, toleranciji i prihvaćanju. Kako cijeniti sitnice i biti zahvalan na onome što imamo. Kako tuđu sreću staviti ispred svoje, a da ti to nimalo ne smeta. Ma puno je toga čemu me majčinstvo naučilo… Čitala sam knjige o odgoju djece, pogotovo prije prvog djeteta. Tada se upuštaš u nepoznato, ne znaš što te čeka, a ja volim sve unaprijed znati i biti pripremljena. Štreberski tip! Najviše sam čitala knjige Jespera Juula, razne priručnike o odgoju i roditeljstvu, a kasnije literaturu o autističnom spektru i ranoj intervenciji. Nedavno sam pročitala jednu knjigu koja me oduševila – „How to Talk so Kids will Listen & Listen so Kids will Talk“, autorica Adele Faber i Elaine Mazlish. Puna je primjera u kojima će se svaki roditelj pronaći i praktičnih, primjenjivih savjeta. Mene je oduševilo već prvih nekoliko rečenica, u kojima sam se pronašla: ‘Bila sam divan roditelj prije nego sam imala djecu. Bila sam stručnjak u tome zašto svi drugi imaju probleme sa svojom. A onda sam dobila svojih troje’.“

ROMANA @jadna.ti.san.

Vodeći se dobrom starom „Manje grintanja, više rintanja!“, pokušavam pretočiti svoju strast za kreativnošću u ideje koje pozitivno dotiču ljude. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Suosnivačica sam Kluba mladih Split, u kojem sam zaposlena kao voditeljica projekata za neformalno obrazovanje mladih. Nadahnjuju me proaktivni, a jednostavni ljudi. Uživam ih otkrivati drugima. Najspokojnija sam u prirodi. Ne volim filtere, namještene kadrove ni umjetne emocije. Moja razmišljanja o kaotičnim trenucima mlade žene koja tek počinje pojmiti težinu nebavljenja samo samom sobom možete pratiti na Instagram profilu @jadna.ti.san. Nadam se da će mi uvijek biti važnije biti, doživjeti i naučiti nego imati.

Objava SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Marija Bratonja pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Zasigurno ste mnogo puta čule, pomislile i rekle staru narodnu: „Samo da je živo i zdravo!“ Isto tako ste, sigurna sam, kao i ja, vidjevši dijete koje po nekim mjerilima nije zdravo, često pomislile: „Jadno dijete! Jadni roditelji!“ Ljudski je užasavati se bolesti, strepiti nad nemoći i patnjom. Međutim, isto je tako samo ljudski stisnuti zube, ustati i nastaviti dalje. Čudesno je kako neki ustanu iz pepela ne usprkos, već zahvaljujući izazovima, koje mnogi percipiraju kao probleme…

Sjećam se da sam s gospođom Irenom Orlović na prvu imala osjećaj da je to – to! Možda zvučim kao zaljubljena tinejdžerka, ali ako poznajete Irenu, znate o čemu pričam. Njena životno-poslovna priča ostavlja bez daha. Ona pripada majkama-lavicama koje preokreću svijet zbog svoje djece. Kao majka troje djece, od kojih je jedno s poteškoćama u razvoju, nije prihvaćala pesimizam kojim je često bila okružena. Nije prihvaćala ni činjenicu da nešto što je potrebno za razvoj njenog djeteta ne postoji, tako da je to sama odlučila stvoriti. Irena, dakle, pripada ženama koje je majčinstvo motiviralo na poduzetništvo, a ona je svoju poduzetničku priču gradila godinama, kako se sve kvalitetno i stvara.

Ne prihvaćajući stavove da njena djevojčica gotovo i ne može napredovati ni u kojem smislu, ne mogavši se osloniti na materijale dostupne u Hrvatskoj, proučavala je najnoviju stranu literaturu iz psihologije i neurologije te sama izrađivala radne materijale za poticanje intelektualnog razvoja. Iz brojnih intervjua možete saznati kako je sve to nakon nekog vremena dovelo do toga da je Irena osmislila nagrađivanu aplikaciju Pametnica za poticanje ranog razvoja te pokrenula izdavačku kuću Harfa, koja na hrvatskom jeziku donosi najpopularnije i najkvalitetnije svjetske naslove iz područja roditeljstva, odgoja i razvoja djece. Jesam li spomenula da je nedavno izdala svoju prvu slikovnicu „Djevojčica i sreća“, da diljem Lijepe naše i susjednih zemalja organizira, ali i sama drži, predavanja o odgoju, da studira psihologiju…? Da, sve je to Irena, koja ne prihvaća „ne može“ i koja vas obara osmijehom.

Kao što sam već napomenula, njenu priču možete pronaći na dr. Google-u, ali ja sam vam željela donijeti…kako se ono kaže…unboxing! Želeći vam približiti njenu priču na topliji način, zagnjavila sam ju brojnim pitanjima koja bi joj, sigurna sam, i vi same postavile.

Zanimalo me, s obzirom na to da je njena poduzetnička priča inspirirana majčinstvom, kakva je ona sama bila prije uloge majke. O čemu je maštala, čime se bavila, što ju je veselilo?

„Moje djevojačke godine znatno se razlikuju od uobičajenih djevojačkih godina s obzirom na to sam u tom razdoblju bila primorana pogledati u oči ratu i najvećim strahotama koje nosi sa sobom. Još u tim godinama spoznala sam što je točno mir i koliko nam je važan. Kad sam kao djevojka napustila grad u kojem sam živjela i otišla živjeti u drugu zemlju bez ikoga koga poznajem, spoznala sam koliko samoća može biti bolna, ali i korisna. Mogu reći da sam u tim godinama počela učiti o najvećim životnim lekcijama. Skupljala sam mirisne svijeće i najviše sam voljela za sebe kreirati trenutke mira. Uživala sam u pjevanju i slušanju opuštajuće glazbe. U slobodno vrijeme puno sam čitala. Čitanje je za mene uvijek bilo oblik meditacije. Čitajući sam pronalazila sebe“, naglašava Irena.

Kao i mnoge djevojke, i ona je maštala o zasnivanju svoje obitelji. Željela je sretnu obitelj s puno djece, a za budućeg muža je priželjkivala nekog sličnog njenom ocu. I našla je svog Ivana. Postala je majka rodivši prekrasnog sina, a nakon godinu i pol na svijet je donijela i posebnu djevojčicu. Šokantna dijagnoza srčane mane, teške operacije i pesimistične prognoze postali su njihova svakodnevnica.

„U početku nisam razmišljala o tome kako će kćerkina situacija utjecati na njenog brata i na moj odnos s njim.Bila sam usredotočena samo na to kako preživjeti. Međutim, kasnije me je duboko i vrlo dugo grizla savjest da sam previše bila fokusirana na Mateu, da nisam dovoljno primjećivala starijeg sina. Ipak, kasnije sam uspjela, radeći na sebi, pomiriti se sa sobom i više se ne kriviti ni za što. Sve je bilo kako treba biti, a ja sam radila onako kako sam najbolje znala. Znam da se nerijetko dogodi da zbog zanemarivanja i drugo dijete ima problem, ali Mirko je na kraju izrastao u krasnog momka. Čitav život je bio tu u cijeloj priči s nama. Danas studira psihologiju jer mu je želja da svojim iskustvom pomaže i drugima. Vjerujem da ga je Matea potaknula na takve izbore.

Kako kaže, što je vrijeme prolazilo, sve se manje bojala ičega: „Došla sam do točke gdje se više nisam bojala zapravo ničega u vezi života. U jednom trenutku smo odlučili da idemo na treće dijete i da, što god se dogodi, prihvaćamo. Nekako smo tada već počeli vjerovati da je sve onakvo kakvo mu mi damo značenje. Ako gledamo da je dobro, dobo je. Ako gledamo da je loše, loše je. Ubrzo smo dobili dijete i dali mu ime Emanuel, što znači Bog s nama.“

Irena je, kako kaže, u početku proživljavala cijeli spektar strahova, od toga što će biti s kćerkom, do toga hoće li se znati nositi sa svim problemima koji ju čekaju. Međutim, kad je ovladala strategijom da probleme gleda kao izazove, sve se promijenilo: „Suočavajući se oči u oči sa strahovima, oni su nestajali. I tako sam išla naprijed, uvijek tražeći što je sad dobro tu gdje jesam, dok sam brigu o tome što će biti sutra potpuno isključila kao opciju. Život možeš živjeti u punini samo ako ga živiš u trenutku, iz dana u dan, bez opterećenja zašto se nešto dogodilo u prošlosti i što će sutra biti.“

Možda ćete pomisliti da je to lako reći i da su neki ljudi rođeni takvi pa na probleme gledaju kao na izazove, ali ni Irena nije bila uvijek ni odmah sklona takvom razmišljanju.

„Dogodio se rez. Točno se sjećam trenutka kad sam sve otpustila. Bilo je to kad smo Mateu vodili na treću, završnu, operaciju u Munchen. Zbog oblika srčane greške ta operacija je bila nužna da bi mogla nastaviti živjeti. Ona je tada imala sedam godina. Otišli smo u Munchen s puno nade i vjere, uvjereni da je tu kraj svih Mateinih problema kad je srce u pitanju. Međutim, odmah nakon prvih nalaza rekli su nam da im je žao, no da Matea ne može biti operirana. I direktno, bez okolišanja, da je stanje toliko loše da neće moći još dugo živjeti, najkasnije do ulaska u pubertet. Slomljena, nazvala sam sestru i sve joj plačući ispričala. Sestra je tada izgovorila riječi koje su promijenile moj život: ‘Tko zna tko će kada umrijeti? Uživaj u današnjem trenutku i tu dok si s njom i otpusti tu brigu. Nećeš valjda sada plakati zato što je neki doktor rekao da će Matea umrijeti za tri ili četiri godine.’ To je bilo 2006. godine, danas je 2018., a Matea je s nama.“

Irena nije odlučila samo da neće očajavati, već da će napraviti sve što je u njenoj moći kako bi poboljšala situaciju. Počela je tako sama izrađivati materijale, crteže i igre, koje je koristila u radu s Mateom. Čitala je o najnovijim spoznajama o intelektualnom razvoju, i to literaturu na stranim jezicima jer je na hrvatskom malo toga bilo dostupno. Polako se u njoj rađala poslovna ideja: „Sjećam se kad mi je ta ideja došla. Sva ushićena sam je svima prepričavala, ali nisam baš naišla na neko odobravanje. Većinom su ljudi vjerovali da mi nije dobro. Meni nije bilo važno što misle drugi, ja sam vjerovala i to mi je bilo dovoljno.U to vrijeme sam bila nezaposlena i preokupirana Mateom i svime što se događa. U ovom poslu sam već tada vidjela jedan oblik izlaza i spasa za sebe.“

S obzirom na sve obveze, svojom poslovnom idejom se bavila na kraju dana: „Dugo vremena je moje radno vrijeme počinjalo u 22 sata, a ponekad je trajalo i do zore. Na taj dio nisam ponosna, iako sam postigla puno. Nisam ponosna jer sam u tom razdoblju zanemarila sebe i svoje zdravlje. Trebalo mi je vremena da shvatim da najprije moram biti zdrava i dobra sama sa sobom ako želim dobro svojoj obitelji. Danas obavezno idem leći u 22 sata, a vrijeme kreiram tako što sam spoznala kad sam najproduktivnija pa u tom razdoblju radim za firmu.“

Irena ističe važnost „vremena za sebe“ i za majke i za očeve: „Upravo radimo na novoj knjizi Jespera Juula «Ostati u ljubavi: Obitelj treba roditelje koji više brinu o sebi» jer želim osvijestiti roditeljima koliko je za djecu važno da se oni posvete sebi. I ja uvijek nastojim odvojiti trenutke mira za sebe. To su mi najvrjedniji trenutci jer kad sam dobra sebi, dobra sam i svojoj obitelji.“

A kako biti dobar svojoj obitelji? Kojim bi vrijednostima, stavovima i ponašanjima roditelji trebali učiti svoju djecu? I na koji način? Zanimalo me kakve bi navike ili razmišljanja, po njenom mišljenju, trebale usvojiti obitelji koje žele biti sretne, povezane, čvrste? Ima li Irena savjet kako možemo biti bolji roditelji? Da čitamo literaturu, gledamo dokumentarce, slušamo bake…?

„Sve, ali najprije da slušamo svoje dijete i otkrivamo tko je ono uistinu. Za što je stvoreno. Koje darovitosti ima. Što voli. Što ga usrećuje.

Obitelji bi ponajprije trebale usvojiti navike poštivanja. Iako smo obitelj, trebamo shvatiti da smo mi jedna mala zajednica ipak vrlo različitih ljudi. Poštivati pravilo da nitko od nas nije tu da bi ispunjavao očekivanja drugoga. Svaki od nas ima neke svoje potrebe i interese, što trebamo respektirati. Otvorenost u komunikaciji također. Svatko od nas treba znati i moći jasno reći što mu izaziva nelagodu, zbog čega je sretan ili tužan. S druge strane, treba imati sposobnost aktivnog slušanja. Zajedno gradimo jednu priču i tu smo jedni za druge.

Što se tiče najvažnijih vrijednosti kojima bismo trebali učiti svoju djecu, za mene je to zdravlje. Zdrav život nastojim uvijek stavljati na prvo mjesto. Mislim da je zatimvrlo važno pomoći djeci da razviju samosvijest i samopouzdanje, potom empatiju, a nakon toga bih izdvojila brigu o okolini u kojoj živimo. Nažalost, čini mi se da nedostaje svijesti našem kompletnom društvu. Vrijednosti su se malo pomiješale, a mi kao pojedinci možemo raditi promjene samo svojim primjerom…

I još jednom poručujem svim roditeljima da je neizmjerno važno brinuti o sebi, pronaći ono što nas snaži i usredotočiti se na to!“

Irena u javnosti često zagovara promjene u školstvu. Smatra da je najveća greška današnjih škola to što ne drže dovoljno do gore spomenutih vrijednosti – zdravlja, samosvijesti, samopouzdanja, empatije i brige o okolini. Na svojim predavanjima ističe da su za obrazovanje, u istoj mjeri kao obrazovni sustav, važni roditelji, dok za odgoj odgovornost leži isključivo na roditeljima. Irena je dobila nekoliko nagrada za svoj rad, koje joj puno znače, ali ističe da je najponosnija na put kojim je išla do uspjeha. „Radimo i na nekim novim projektima, ali ne bih sad o njima. Stari-novi planovi su da do zime izdamo deset novih naslova, a Pametnica, na koju sam posebno ponosna, za koji dan izlazi u potpuno novom ruhu!“

Irena svojim uspjehom i životnom pričom inspirira mnoge, i to na svakodnevnoj bazi. Naime, osim na predavanjima i u knjigama, Irenine misli možemo pratiti i na društvenim mrežama. (Sigurno ste i vi vidjele fotografiju izbornika Dalića uz Irenine misli: Poniznost je pobijedila bahatost! J )

„Meni je dugo trebalo da shvatim da sam uzor nekome. Moj muž je jednom rekao: ‘Pa ne radimo ništa što ne bi napravili i drugi da su bili u našoj situaciji. Nismo ni po čemu različiti od drugih.’ Ipak, vidim da svojim djelovanjem inspiriram druge i zato ću nastaviti s radošću djelovati javno. Predivan je osjećaj kad ti roditelji kažu da je nešto što sam rekla ili napisala djelovalo na njih kao neki A-HA efekt. To je onaj osjećaj kad se naježiš od glave do pete!“, ponosno će Irena, dodajući da je na nju najveći motivirajući trag ostavio Nick Vujicic: „On je dokazao da, ako otvorimo um i srce i povjerujemo da možemo, onda možemo i biti sretni i uspješni u svim okolnostima, čaki u životu bez obje ruke i noge!“

Drage supermame, sjetimo se Irene i njenih riječi kad nas, ugledavši neku mamu djeteta s poteškoćama u razvoju ili, pak,  pomislivši kako nemamo vremena ni za što, a kamoli za uspjeh, preplave tužne emocije: „Majčinstvo mi je pomoglo da izrastem i budem ono tko sam danas. Odgajajući djecu, pronašla sam sebe. Danas, kad pogledam unazad, imam dojam da ovakav život nisam mogla ni sanjati. Često imam običaj reći, da me je Bog tada pitao da mu opišem ili nacrtam kakav život želim, ne bih znala sve ovako savršeno posložiti!“

ROMANA

Vodeći se dobrom starom „Manje grintanja, više rintanja!“, pokušavam pretočiti svoju strast za kreativnošću u ideje koje pozitivno dotiču ljude. Volontiranje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Suosnivačica sam Kluba mladih Split, u kojem sam zaposlena kao voditeljica projekata za neformalno obrazovanje mladih. Nadahnjuju me proaktivni, a jednostavni ljudi. Uživam ih otkrivati drugima. Najspokojnija sam u prirodi. Ne volim filtere, namještene kadrove ni umjetne emocije. Moja razmišljanja o kaotičnim trenucima mlade žene koja tek počinje pojmiti težinu nebavljenja samo samom sobom možete pratiti na Instagram profilu @jadna.ti.san. Nadam se da će mi uvijek biti važnije biti, doživjeti i naučiti nego imati.

INSTAGRAM: @jadna.ti.san.

Objava SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Irena Orlović pojavila se prvi puta na SUPERMAME.