Moja je najveća životna zadaća kao roditelja oduvijek bila pružiti djeci ljubav, sigurnost i podršku.
Kad sam postala prvi puta mama, nisam imala neku preveliku pomoć sa strane i mislila sam u tom trenutku da mi je to nedostatak — jadna ja, kako ću…? Ali, kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da mi je to možda bila i velika prednost jer sam se od prvog dana oslonila na sebe samu i svoje instinkte.

djeca su naši učitelji od prvog dana

Kroz njihovo odrastanje kao da sam ponovno proživljavala svoj život, shvatila što želim i ne želim raditi, koji su mi prioriteti te da nije najvažnije hoće li prohodati mjesec prije ili kasnije, u kojem će se mjesecu odviknuti od pelena, znati prvo slovo… Shvatila sam da je bitnije graditi odnos povjerenja, biti im podrška, hrabriti ih…i kod mene u glavi sve je krenulo nekako lakše.

ne postoji recept za roditeljstvo

Prvi puta kad sam se našla u situaciji da nisam znala kako kćerki odgovoriti na određeno pitanje (bilo je vezano uz stvarnu situaciju koju je prolazila u vrtiću) na koje nema odgovora na Google-u, shvatila sam kolika je ogromna odgovornost na meni da joj dam savjete i upute kako bi trebala postupiti u datoj situaciji.

I nema tu pravila ni pisanih uputa kao kad kuhaš juhu iz vrećice ili spremaš kolač prema receptu s Instagrama. Ne, tu nema jednog jedinstvenog recepta jer je svako dijete individua i svako je dijete drugačije i kad tako pristupimo djeci i odgoju mislim da nam sve postane nekako jasnije.   

Mislim da ne postoje zločesta djeca, već su djeca različita, i konačno da ne zvučim grubo – mi smo same donijele odluku da postanemo mame, i mi smo ih odabrale donijeti na svijet i naša je odgovornost da budemo najbolji mogući roditelji i mentori. Da, mentori.

roditeljstvo – divna, ali odgovorna uloga

Često sam znala čuti komentare poput: “Blago tebi, kako su tvoje cure tako dobre.”. Pa nisu kruške da izrastu na drvu! Konačno, da bi kruška dobro rodila potrebno je uložiti vrijeme i energiju, trud…pa bježimo li mi onda od odgovornosti? Puno puta i da, idemo linijom manjeg otpora, ali sve nam se to vrati ubrzo kao bumerang. I upravo zato moramo preuzeti odgovornost, prije svega za svoje živote, a onda i za nas kao roditelje.

Da ne mislite da sam ja jedna od onih savršenih mama, ne, nisam. Uf, koliko sam puta samo pogriješila, ali priznala sam sebi da sam zeznula i, ako nisam znala kako sama, pitala sam, čitala… I tu kreće moja avantura samospoznaje. Iskreno svima kažem da su one moji najveći i najbolji učitelji, jer sam uz njih spoznala toliko toga o sebi, toliko toga naučila i učim još i danas…

Roditelji smo za cijeli život, ne prestajemo to biti ni kada navrše 18, samo nam se mijenjaju uloge i utjecaj u njihovim životima i to je ono što moramo prihvatiti. Kad prihvatiš da ne odgajaš sebi dijete, već ga odgajaš da kad odraste bude spremno samostalno, svjesno živjeti, što i je moj najveći cilj u roditeljstvu, puno samopoštovanja za sebe i za svijet oko sebe… Jer kad voliš sebe, voliš i ljude oko sebe, zar nije tako?

Kroz odrastanje učimo ih kako, pokazujemo im vlastitim primjerom, ako nešto ne znamo, naučit ćemo. Učimo o vlastitom prihvaćanju, vlastitim emocijama, pokušajima, padovima i usponima. Pa zar to nije divno da nam je data takva divna, ali i odgovorna uloga? Uloga s plemenitom zadaćom da budemo dio stvaranja i odrastanja jednog divnog bića.

I zato, divne mame, puno puta kad se osjećate izgubljeno ili nesigurno u ono što radite, uzmite predah, stanite na nekoliko minuta, udahnite, jer kad je mama dobro, svi u kući su dobro, a vjerujte mi na riječ: ono što djeca najviše pamte iz svog djetinjstva su emocije i trenuci provedeni s nama.

Objava djeca su naši najveći učitelji – ako se mi otvorimo za učenje pojavila se prvi puta na SUPERMAME.