Autor: Sara Novak

što je loš odnos?

Naslov služi tome da vam privuče pozornost. Ono što ja zaista mislim jest da nije „odnos“ taj koji je loš jer onda znači da je odnos nešto izvanjsko. Volimo reći za odnos da je loš, no ja bih rekla da se radi o našem nezadovoljstvu uz drugu osobu. Našem neostvarivanju kako smo zamislili i nezadovoljenim potrebama kako nam najbolje odgovara. Trik je što svatko od nas želi na drugačiji način ostvariti se odnosno zadovoljiti vlastite potrebe. Pitanje je koliko će se naše ideje preklopiti i koje vrijednosti su nam slične. Netko će tako potrebu za zbližavanjem ostvarivati više kroz komunikaciju dok će druga osoba tu istu potrebu zadovoljavati kroz slušanje i fizički dodir. Nekome je moćno pomoći drugoj osobi i otići u dućan po njezin omiljeni jogurt dok je drugome…

imaju li psihoterapeuti savršene živote? primjer iz majčinstva

Često se stručnjake smatra osobama koje imaju sve pod kontrolom, imaju savršene odnose, ne osjećaju strahove, brigu ili ljutnju, nemaju problema u odgoju ili imaju savršene partnere, no istina je mnogo drugačija od realnosti. Mnogo toga nam se danas, na društvenim mrežama nudi, iz čega zaključujemo da su edukatori ili terapeuti ljudi koji znaju kako bi se se trebali ponašati u odnosima. Nerijetko, u radu s klijentima, čujem opterećenost tom savršenom slikom i nastojanjem da bez velikih teškoća „hendlamo“ svoju djecu, partnerski odnos te profesionalni dio života kao i vrijeme za sebe. Na svjesnoj razini znamo da ne može sve biti idealno, no u praksi nekako uvijek „šteka“, zar ne? Kako sam razvedena, i imam kćer od 5 godina te smo se nedavno preselile u moj stan, iskusila sam onaj…

koristite li vi i vaš partner zahodsku školjku…istovremeno???

Ne znam jeste li čuli za TwoDaLoo proizvod namijenjen parovima koji žele obavljati nuždu…zajedno, u isto vrijeme. Ako i jeste, nadam se da ga ne koristite jer bi vam, osim eventualne neugodnosti, mogao opako zagorčati partnerski odnos! Šalu na stranu, ovo je poprilično ozbiljna dosjetka i poticaj za pisanje na temu „jedinstva“ u partnerskom odnosu s kojom se velika većina parova bori. Prisjetimo se kako smo odgajani i što smo kroz život naučili. Učili smo da su tamo neki živjeli sretno do kraja života, a rijetko tko od nas je zapravo i naučio kako se to radi; izgovaramo riječi poput „ovo je moja bolja/gora POLOVICA“, računamo na zajedništvo i jedinstvo u svemu, očekujemo da se partner ponaša na način da zadovolji naše potrebe, vjerujemo da mi možemo njega promijeniti i…

očekivanja kao teret majčinstva

Nedavno sam naišla na sljedeći citat: „Društvo od majke traži da odgaja dijete kao da joj je to jedini posao; da radi kao da nema dijete; da izgleda poput žene koja nema ni posao niti dijete.“ (Isabelle Roskam) Zadržimo se na pojmu DRUŠTVO TRAŽI. Pred mene sjedaju žene koje su iscrpljene, koje traže rješenja za osjećaj premorenosti i moranja. Pored mene sjede prijateljice koje se muče odgojem svoje djece, odnosom sa svojim partnerima i lošim odnosima na poslu. U njihovim izjavama često čujem riječi „moram“, „ja sve radim“, „tko će drugi“, „ne mogu više“ i „dosta mi je“. Često ih pitam: „Tko ti je rekao da moraš?“ Nitko nam nije rekao da moramo, ali smo tijekom života negdje povjerovale u to. Ne možemo zanemariti činjenicu da je društvo tijekom vremena…

ima li prevara veze s onima koji su prevareni?

Najprije, ne možemo se svi usuglasiti oko ove teme niti to očekujem. Nekima će ovaj tekst poslužiti kao utjeha i razumijevanje, neke će uzrujati, nekima će dati mjesta za promišljanje o vlastitim postupcima i preispitivanje vlastitih odluka. Kako god, ovaj tekst ne pišem kako bih ikoga osudila ili opravdala već ponudila svoj pogled na ljudsko ponašanje. Ipak, to mi je i posao. Postoje kulture u kojima je prevara prihvaćena, postoje kulture u kojima je monogamija čudna, postoje one u kojima žene imaju više muževa. Društvene norme, odnosno očekivanja društva, su ono što oduvijek postoji i postojat će samo se s vremenom pogled na njih mijenja ovisno o napretku društva i javnom dijeljenju iskustava na određenu temu. Za primjer, sve veća samostalnost i osviještenost žena te sloboda izbora mijenja pogled na…

za oživjeti strast u braku ili vezi potrebno je upoznati samog sebe

Seksualni život je duboko razumijevanje erotskog. A erotsko su u ovom kontekstu sloboda, zabava, životna strast i povezanost. Neki parovi osjećaju snažnu kompatibilnost, privlačnost koja se može „rezati nožem”, strast i požudu. Iz toga razloga se imaju potrebu neprestano otkrivati, upoznavati, iščekivati, iznenađivati i napredovati. Takvi su iznimke. Što je s onima kojima to ne uspijeva? Dužnosti i obaveze nerijetko guše strast koju smo osjećali tamo negdje na početku. Neki je uspijevaju ponovno otkriti zajedničkim radom, ali za to su potrebne obostrane jaka želja i upornost. Nije lako pronaći izgubljenu strast nakon toliko godina i djecom u obitelji. Pomaže prisjetiti se početaka i ponovno se početi međusobno zavoditi – kao na početku. Mnoge u tom procesu sprječavaju protekle godine, životno iskustvo, posvećenost djeci ili pretpostavka da će ih partner odbiti….

zašto pretpostavljamo da nam partner treba pročitati misli?

”Pretpostavljam da bi se mogao naljutiti ili uvrijediti ako ti kažem pa radije šutim.” ”Pretpostavljam da sam dosadna s tim pitanjima jer uvijek dobivam iste odgovore.” ”Pretpostavljam da nemaš vremena pa neću ni predložiti.” ”Pretpostavljam da mu se ne bi svidjelo pa neću ni pokušati.” ”Pretpostavljam da to već znaš jer se podrazumijeva pa neću više govoriti.” Uh, kako te pretpostavke guše. Uništavaju odnos. Mislimo da nam partner treba čitati misli jer je to dokaz ljubavi. Da zna što nam treba. Da se treba drugačije ponašati jer ovo što radi znači da me ne voli i ne poštuje dovoljno. Da ne moramo više govoriti jer se predugo poznajemo pa zna što očekujemo, koje stvari volimo, na koja mjesta želimo ići. Današnji parovi propterećeni su poslom, pod stresom su, zaokupljeni su…

kako je uloga majke postala središte sudbine žena?

Uloga majke kao društveni ideal. Majke će uvijek biti česta tema društva, a u današnjem svijetu, koji je preplavljen informacijama zahvaljujući razvoju tehnologije, ona je sveprisutna i provlači se kroz sve pore. Na majčinstvo nas pripremaju od malih nogu pa kroz neko vrijeme odabiremo želimo li postati majke ili ne. Ukoliko neka od nas ne odabere biti majka, očekuje ju osuda društva, propitkivanje i pokušaj ukazivanja da ne zna što propušta i kakvo blaženo iskustvo gubi. Kada neka od nas odluči biti majka, kreće prilagodba na potpuno nepoznatu i novu situaciju. Na majčinstvo nas nitko ne može pripremiti pa opet, svi to nastoje. Životna misija majki, baka i prijateljica, koje imaju djecu, je davanje savjeta i upozoravanje na teškoće koje će nastupiti. Tu je i spomenuti val informacija u kojemu…

instant rješenja ne postoje, promjena kreće od nas samih

Klijenti me često znaju pitati kako da postignu nešto, postanu sretni ili promijene svoje ponašanje. Traže recepte. Traže savjete. Savjeti su dobrodošli, kao i recepti, no ne znači da ćemo ih poslušati. A kada nešto ne poslušamo i ne uzmemo kao svoju istinu, znači da nam ta informacija (još) nema smisla. Jer nam je trenutno još uvijek bolje ovako kako je. Makar očajavamo i nezadovoljni smo trenutnim izborom. Makar ne vježbamo, a kile se nakupljaju ili nas leđa sve više bole. Nedavno sam krenula s vježbanjem. Kap koja je prelila čašu je bila trodnevna bol u kukovima, nakon šetnje od 8 kilometara. Hej…imam 33 godine i bole me kukovi od šetanja!!! (Svakodnevnu bol u leđima, minimalno 6 godina, da ne spominjem…) Što želim reći: otkad imam bol u leđima, isprobala…

ono što (ne) možemo promijeniti

Posao koji mi ne odgovara. Loše vijesti i opterećenost negativizmom. Umor, nedostatak vremena. Kolege koji mi ne odgovaraju. Gubitak. Loš otac mog djeteta. Stavila sam pauzu. Na posao, na vrijeme s djetetom, na tuđa očekivanja, na neizvjesnu budućnost. Zato što mogu. Zapravo zato što sam odlučila da mogu. Ne moram biti posvuda, ne moram čitati sve vijesti, ne moram slušati kolege uz koje se ne osjećam dobro, ne moram raditi ako imam slobodan dan. Ne moram. Intuitivno znamo što je najbolje za nas. Znamo kada smo u lošoj vezi, znamo kada trebamo naći bolji posao, znamo kada treba popustiti i kada treba uzeti predah. Samo to ne želimo. Nije da ne možemo već ne želimo. Možda ne znamo kako, ali ne želimo se upustiti u nepoznato. Jer: što ako uzmemo…