Autor: Sara Novak

zašto pretpostavljamo da nam partner treba pročitati misli?

”Pretpostavljam da bi se mogao naljutiti ili uvrijediti ako ti kažem pa radije šutim.” ”Pretpostavljam da sam dosadna s tim pitanjima jer uvijek dobivam iste odgovore.” ”Pretpostavljam da nemaš vremena pa neću ni predložiti.” ”Pretpostavljam da mu se ne bi svidjelo pa neću ni pokušati.” ”Pretpostavljam da to već znaš jer se podrazumijeva pa neću više govoriti.” Uh, kako te pretpostavke guše. Uništavaju odnos. Mislimo da nam partner treba čitati misli jer je to dokaz ljubavi. Da zna što nam treba. Da se treba drugačije ponašati jer ovo što radi znači da me ne voli i ne poštuje dovoljno. Da ne moramo više govoriti jer se predugo poznajemo pa zna što očekujemo, koje stvari volimo, na koja mjesta želimo ići. Današnji parovi propterećeni su poslom, pod stresom su, zaokupljeni su…

kako je uloga majke postala središte sudbine žena?

Uloga majke kao društveni ideal. Majke će uvijek biti česta tema društva, a u današnjem svijetu, koji je preplavljen informacijama zahvaljujući razvoju tehnologije, ona je sveprisutna i provlači se kroz sve pore. Na majčinstvo nas pripremaju od malih nogu pa kroz neko vrijeme odabiremo želimo li postati majke ili ne. Ukoliko neka od nas ne odabere biti majka, očekuje ju osuda društva, propitkivanje i pokušaj ukazivanja da ne zna što propušta i kakvo blaženo iskustvo gubi. Kada neka od nas odluči biti majka, kreće prilagodba na potpuno nepoznatu i novu situaciju. Na majčinstvo nas nitko ne može pripremiti pa opet, svi to nastoje. Životna misija majki, baka i prijateljica, koje imaju djecu, je davanje savjeta i upozoravanje na teškoće koje će nastupiti. Tu je i spomenuti val informacija u kojemu…

instant rješenja ne postoje, promjena kreće od nas samih

Klijenti me često znaju pitati kako da postignu nešto, postanu sretni ili promijene svoje ponašanje. Traže recepte. Traže savjete. Savjeti su dobrodošli, kao i recepti, no ne znači da ćemo ih poslušati. A kada nešto ne poslušamo i ne uzmemo kao svoju istinu, znači da nam ta informacija (još) nema smisla. Jer nam je trenutno još uvijek bolje ovako kako je. Makar očajavamo i nezadovoljni smo trenutnim izborom. Makar ne vježbamo, a kile se nakupljaju ili nas leđa sve više bole. Nedavno sam krenula s vježbanjem. Kap koja je prelila čašu je bila trodnevna bol u kukovima, nakon šetnje od 8 kilometara. Hej…imam 33 godine i bole me kukovi od šetanja!!! (Svakodnevnu bol u leđima, minimalno 6 godina, da ne spominjem…) Što želim reći: otkad imam bol u leđima, isprobala…

ono što (ne) možemo promijeniti

Posao koji mi ne odgovara. Loše vijesti i opterećenost negativizmom. Umor, nedostatak vremena. Kolege koji mi ne odgovaraju. Gubitak. Loš otac mog djeteta. Stavila sam pauzu. Na posao, na vrijeme s djetetom, na tuđa očekivanja, na neizvjesnu budućnost. Zato što mogu. Zapravo zato što sam odlučila da mogu. Ne moram biti posvuda, ne moram čitati sve vijesti, ne moram slušati kolege uz koje se ne osjećam dobro, ne moram raditi ako imam slobodan dan. Ne moram. Intuitivno znamo što je najbolje za nas. Znamo kada smo u lošoj vezi, znamo kada trebamo naći bolji posao, znamo kada treba popustiti i kada treba uzeti predah. Samo to ne želimo. Nije da ne možemo već ne želimo. Možda ne znamo kako, ali ne želimo se upustiti u nepoznato. Jer: što ako uzmemo…

bolja ja

kako sam postala bolja verzija sebe?

Da ste me prije par godina pitali kakva sam, rekla bih da sam loša osoba, osoba koja ruši odnose, koja je nespretna, ironična, brzopleta, hrabra, tvrdoglava, uporna, jaka i da mogu sve sama. Pod cijenu rušenja odnosa. Rekla bih da svoj život ne mogu zamisliti bez partnera, da sam kriva za sve razrušeno, da sam očajna i nemam pojma kako dalje. Nitko me nije učio kako da volim sebe. Nitko mi nije rekao da mogu i da vrijedim bez obzira na to što drugi kažu. Nitko me nije učio da u svakoj situaciji imam izbor i da sam u potpunosti odgovorna za svoju sreću koju mogu birati. Nitko me nije učio kako da biram sreću i kako da gradim samopouzdanje i samopoštovanje ne odbijajući pritom druge već da mogu istovremeno…

odgoj djece

kako odgojiti samopouzdano dijete

Koliko ste puta u životu čuli da vaše dijete pitaju: „Slušaš li roditelje? Jesi li bio/bila dobar/dobra?“. Ili: „Tko koga više sluša? Ti mamu/tatu ili mama/tata tebe?“ Je li poslušnost uvjet za odobravanje djeteta ili davanje priznanja načinu na koji roditelj odgaja svoje dijete? Je li najbitnije da dijete bude mirno i dobro? Ističemo li mi takvo ponašanje svojem djetetu kada želimo da se primjereno ponaša i da nas sluša? „Ako nećeš biti dobar/dobra, nema crtića“, „Ako me nećeš slušati, Djed Božićnjak neće doći ove godine“. Na što se usmjeravamo kada želimo reći djetetu da ono što radi nije prihvatljivo? Na njegovu osobnost (zločest si, neposlušan si, smotan si, šeprtlja si…) ili ponašanje (to što radiš nije pristojno, ne sviđa mi se, ne želim da se tako ponašaš zbog…)? Kada…

o komunikaciji ili kako postići promjenu kod drugoga?

Ovo nije tekst o tehnikama komuniciranja niti receptima za bolju komunikaciju. Vjerujem da svatko od nas može vježbati asertivnu komunikaciju, „ja-ti“ poruke i aktivno slušanje. Brojne knjige su napisane o načinima na koje naše poruke mogu zvučati bolje i jasnije, a naše slušanje može postati usmjerenije na sugovornika. No, ono o čemu se premalo piše jest razumijevanje ponašanja drugoga i prvenstveno razumijevanje onoga što mi želimo postići svojim ponašanjem. Jer ti rezultati zapravo ne ovise o nama već i o percepciji druge osobe. Na temelju povratne poruke sugovornika odlučujemo što ćemo poduzeti kao i ona na temelju naše povratne informacije. Tako naša poruka nije uvjet da će druga osoba shvatiti odnosno učiniti promjenu koju očekujemo. potreba za ljubavi i potreba za moći Najprije bih rekla da je komunikacija naše ponašanje…

otuđenje djeteta od roditelja

Postoje razvodi u kojima roditelji surađuju, razmjenjuju informacije o djetetu, povremeno ručaju zajedno s djetetom, druže se s obiteljima drugog roditelja, organiziraju zajedničke proslave rođendana… Postoje oni u kojima roditelji izmjenjuju nužne informacije za dobrobit djeteta bez obzira na jaz koji je među njima i bez obzira na nedostatak potrebe za produbljivanjem odnosa. Postoje oni treći koji su visoko konfliktni i u kojima govorimo o otuđenju djeteta od roditelja. Otuđenje predstavlja proces koji se događa djetetu, a koji je vezan uz emocionalno zlostavljanje odnosno emocionalnu manipulaciju djeteta od strane jednog roditelja. Kada dolazi do otuđenja? Ne postoji određeno razdoblje života djeteta u kojem otuđenje nastaje, ali do njega sigurno dolazi zbog dugoročnog konflikta koji roditelji rade, a koji ostavlja posljedice na ponašanju djeteta odnosno rezultira odbacivanjem jednog roditelja od strane…

a što kada drugog roditelja nema?

Vjerujete li da su uloga majke i uloga oca međusobno ovisne? Vjerujete li da odnos oca s djecom određuje odnos majke s djecom i obrnuto? Vjerujete li da jedna uloga ne može bez druge? A što kada nema drugog roditelja? Kada ga nema jer je preminuo ili se odrekao svojeg djeteta ili ne sudjeluje u životu djeteta koliko biste vi htjeli bez obzira na to jeste li u braku, izvanbračnoj zajednici ili razvedeni. Roditelji mogu biti prisutni ili odsutni neovisno o obliku veze u kojoj se nalaze. Vjerujem da svoje roditeljske uloge gradimo neovisno o partneru s kojim jesmo ili s kojim smo se razišli. Naravno da se one isprepliću jer jedna ne bi postojala bez druge, no određuju li se međusobno? Svoj odnos s djetetom gradimo neovisno o ponašanju…

načini na koje brinemo o sebi

Zadnjih nekoliko dana više sam pažnje usmjerila na brigu o mentalnom zdravlju jer je ovaj mjesec posvećen upravo tome. Razmišljala sam koliko je moj put, otkad sam se razvela, trnovit, zahtjevan, ali i onaj koji ide uzbrdo. Ovdje ću govoriti o brizi o sebi koja dolazi nakon tugovanja, ljutnje, okrivljavanja i osjećaja jada i napuštenosti. Smatram da smo u tim fazama više usmjereni na druge osobe i nismo spremni na promjenu. Ako pronađemo odgovarajuće alate kojima ćemo ubrzati napredak, doći ćemo do faze kada počnemo raditi dobro za sebe. O načinima na koje se možemo nositi s ljutnjom i tugom sam pisala ranije. Briga o sebi zapravo počinje kada si dopuštamo tugu, prihvatimo svoju bol i nalazimo načine kako da se sprijateljimo s njom. To ne znači da zaboravimo sve…

poslušaj novu epizodu podcasta Iskreno o majčinstvu

Supermame – Iskreno o majčinstvu

@supermame.hr