nove odluke koje su mi potrebne da bih bila zadovoljna žena i mama

Na kraju još jedne godine. Na kraju još jednog poglavlja. Na početku novog poglavlja i nove knjige, novih stranica koje čekaju da budu ispisane. Odlučila sam staviti na papir i napisati neke svoje odluke koje želim ostvariti u novoj godini. Odlučila sam napisati sve ono što mi je prijeko potrebno kako bih bila zadovoljna mama i žena. 1. Pronaći vrijeme samo za sebe To mi mora postati prioritet, jer u posljednje dvije godine sam to posve zapostavila. Jer jednostavno uvijek stavljam sve ispred sebe, ali prijeko mi je potrebno biti sama sa sobom. Vrijeme u kojem ne radim ništa drugo nego odmaram, čitam, šetam ili jednostavno pijem kavu. Biti sama sa sobom ne podrazumijeva istovremeno kuhati ručak, pospremati stan ili slično. Već ne raditi ništa i samo biti prisutna u…

što sam shvatila nakon 10 godina braka?

Nakon deset godina braka teško je pronaći prave riječi ili dovoljno riječi u koje bi stalo sve što smo mi prošli. Nakon deset godina braka, dvoje djece, zajedničkog suživota i zajedničke svakodnevice još uvijek na kraju dana ostajemo samo mi. Na kauču, uz upaljeni televizor, umorne oči i razgovor koji dušu liječi. Zaista, na kraju dana, ponekad jedino što mi je potrebno je da me netko sasluša i da kažem sve što tijekom dana nisam mogla/nisam stigla i da ne budem samo mama, već i žena. Nakon deset godina mog svakodnevnog njurganja za sve što ostavlja posvuda, i njegovo klimanje glave u znak da me sve razumio, mogu reći da smo se oboje prilagodili. Na početku je bilo trnovito, svatko od nas je htio pokazati kako neće popustiti i mislili…

jedna kava ponekad je dovoljna da napunimo baterije

Kad ste zadnji put postavile to pitanje svojoj prijateljici ili kolegici s posla? Kad ste zadnji put otišle na tu dogovorenu kavu isti dan? Kad ste zadnji put napravile nešto samo za sebe? Kad ste zadnji put samo sjele na kauč i ne radile baš ništa? Radni tjedni su kaotični, od jutra do mraka. Dani koji jure, a ti pokušavaš imati sve konce u rukama. Pokušavaš održati kuću čistom i urednom, skuhati svaki dan ručak, biti s klincima na svježem zraku, dati najbolje od sebe na svom poslu. Ponekad si zadamo previše zadataka, previše posla, da ne stignemo samo sjesti na pet minuta i predahnuti. Predahnuti od obaveza. Predahnuti od svakodnevnih dužnosti koje su nam urođene. Jer svaka mama daje najbolje od sebe čak i na njen najlošiji dan. Daje…

privikavanje na jaslice s tatom

Ovaj put u glavnim ulogama su tata i naš malac. Mjesto radnje je vrtić, a vrijeme radnje je rujan i listopad nove pedagoške godine 2021. /2022. Stoga danas pišem svoj utisak kao vanjski promatrač i sudionik, ali ne i glavni lik. Kako to da je tata krenuo na privikavanje i adaptaciju s malcem? Vrlo jednostavno, malac je naučen da s tatom ujutro odlazi na posao, odnosno on je prije odlazio na čuvanje kod bake. Drugi razlog je što mama mora biti ranije na poslu nego tata. Prije same adaptacije malo sam se dvoumila jesmo li mi to dobro odlučili i hoće li to moji dečki uspjeti odraditi bez mene? Posebice jer kad bih nekome rekla kako tata kreće na privikavanje s malcem, svi bi u najmanju ruku ostali šokirani. Ali…

što za mene znači biti mama blogerica?

Promatrajući danas društvene mreže teško je ponekad pronaći dobar sadržaj koji je zanimljiv, poučan i zabavan. Društvene mreže danas nude sadržaj u kojem je potrošnja neophodna, ili se barem tako čini Pitam se: Jesam li ja upravo ušla u neku trgovinu ili na nečiji feed? Jer kuponi se dijele, popusti se zbrajaju, a kvalitetnog sadržaja nigdje. Izgleda da to svima nama odgovara jer takav se sadržaj prodaje i gleda. Samo se pitam za koga? Jer ako nemaš najnoviju njihaljku ili kolica za bebe, već imaš naslijeđena koja će svejedno sasvim dobro poslužiti, kako to onda prikazati na društvenim mrežama? Znam ja da je sve to dobra marketinška igra i da smo svi mi njihovi potencijalni kupci. Zato se to sve i prodaje i reklamira na svakom kutku društvenih mreža. Ali…

kako se što manje umoriti na godišnjem odmoru s djecom?

Naša otočka pustolovina došla je kraju. Naš obiteljski godišnji odmor je završio, i polako se vraćamo u svakodnevnu rutinu. Još malo uživamo u ljetnim radostima prije povratka u školske klupe i novim obavezama. Jesmo li se odmorili dok smo bezbrižno “otočarili” ili umorili? Ako kažem da smo se jedan tren smijali od uha do uha, a drugi tren galamili po kući, bila bi najrealnija scena kao iz nekog dobrog humorističnog filma. Zaista je bilo tako. Kad smo stigli na naš otok i u naš novi dom sljedećih dva tjedna bila nam je potrebna prilagodba koja je trajala otprilike dva dana. Posebno je ta prilagodba na novu okolinu i prostor bila potrebna našem malcu, kojemu je sve bilo novo i zanimljivo. Ta dva dana bila su izuzetno stresna i za mene,…

kakva je budućnost manjih škola?

Prije početka svake nove školske godine slušamo na vijestima kako su neke manje škole nažalost zatvorile svoja vrata i pitanje je hoće li se ikada ponovno otvoriti. Nažalost, svake godine rađa se manje djece, stoga je i manji broj učenika u školama. Svi znamo da se svake godine i veliki broj obitelji odluči preseliti i tražiti novi dom izvan lijepe naše. Sve to i još mnogo toga su razlozi zbog čega su manje škole posebno ranjive i zbog čega je njihova budućnost upitna. Područne škole ili manje škole u nekim sredinama su središte tog mjesta, općine ili manjeg grada. Ako se jedna manja škola ugasi, kaže se da će se postupno ugasiti i život u toj sredini. Ne treba to tako i biti i želim navesti koje su prednosti manjih…

dojenje

ništa više nije isto i sve je baš onako kako treba biti

Ništa više nije isto. Kako i može biti isto nakon što si postala po prvi put mama? Nakon što si postala po drugi put mama? Možeš li ti biti ona stara ti? Ili još je bolje pitanje, trebaš li biti ona stara ti? Ne i ne. Vrlo jednostavno – ne možeš biti i nećeš biti. Kako bi i mogla kad je tvoj svijet dobio sasvim drugu dimenziju? Kad sad nisi odgovorna samo za sebe, već za još jedno drugo biće koje je ovisno o tebi? Majčinstvo ne mijenja samo tebe kao osobu, mijenja i tvoj način života i tvoj život. Mnogi će reći da to nije tako, odnosno da se sve da prilagoditi i uskladiti. Naravno da se da, ali sve je poprimilo sasvim novu dimenziju. Dimenziju u kojoj ništa…

majčinstvo nije utrka

znam da majčinstvo nije utrka, no zašto imam osjećaj da sam zadnja na cilju?

Majčinstvo nije utrka, no zašto često imam osjećaj da sam zadnja na cilju? Zašto često imam osjećaj da nisam dovoljno dobra mama? Možda je razlog tome što ne uspijem staviti sve kvačice s moje check-liste, ili zato što sam dopustila gledanje crtića na TV-u, ili zato što danas nisam bila dovoljno s djecom, ili zato što danas nije moj dan. Mogu tako nastaviti unedogled. Puno faktora utječe na mene kao mamu i na mene kao sve ostalo što moram biti, a to je domaćica, učiteljica, spremačica, itd. Biti mama nije samo jedna stvar – to je cijeli jedan veliki paket emocija, strahova, ljubavi, nade, strpljenja i poštivanja. Biti mama je zaista privilegija i ne bih to mijenjala nizašto, ali i mame kad-tad trebaju svoj mom timeout. Trebaju vrijeme za resetiranje…

nakon porodiljnog

10 stvari koje mi neće nedostajati nakon porodiljnog

Sad kad se nalazim na raskrižju između kraja porodiljnog i povratka na posao, ne znam bih li trebala biti sretna ili tužna što je porodiljni završio. Ima dana kada se veselim povratku na posao i u našu novu rutinu, a ima i dana kada bih htjela da sve ovo još malo potraje. Znam samo što mi nikako neće nedostajati, a to je: 1. Osjećaj da nisam napravila ništa. To je vjerojatno jer se stalno vrtim u krug, odnosno napravim nešto, a već me drugo čeka na listi. I tako u krug. Jednostavno se trebam fokusirati na nešto drugo osim na kućanske poslove – a to je posao. 2. Stalan nered u stanu iako sam “stalno” doma. Mislim, trebam li što nadodati? Sve je baš zato i u neredu jer sam…