pričat ću ti dječače

pričat ću ti dječače moj…

Pričat ću ti dječače moj o ovoj povijesnoj godini. Pričat ću ti kako je bilo kad su zagrljaji i susreti, druženja i poljupci stavljeni na čekanje. Pričat ću ti o tome kad smo utjehu tražili u naša četiri zida i kad nam je naš stan bio utočište. Pričat ću ti o tome kako su potresi razrušili kuće i zgrade, ali ne i zajedništvo i duh ljudi. Pričat ću ti o tome kako je u nekoliko minuta sve srušeno, a bilo je potrebno samo nekoliko sati da se svi ujedine i pomognu. Pričat ću ti o tome da si rođen u godini koja je mnogima za zaborav, u godini kada se sve činilo tako krhko i slomljivo, u godini koja je mnogima promijenila život, u godini u kojoj smo svakodnevno slušali…

biti tata

uloga oca jednako je bitna kao i uloga majke

Današnjim tekstom želim malo naglasiti ulogu muškaraca u našem društvu i obitelji. Oduvijek se smatralo kako je glavna uloga muškarca u društvu da radi i donosi novac u obitelji, a ostale uloge i funkcije se gotovo zanemaruju ili štoviše postaju i tabu tema. Ako tata kaže da je uzeo rodiljni dopust, to je kod nas nezamislivo ili smiješno. Kad tata uzme bolovanje za čuvanje djeteta, svi se čude i pitaju gdje je mama. Zašto je to tako? Zašto je iskrivljena slika tate u obitelji? Zašto još uvijek gledamo na oca kao patrijarhata, koji glasno i jasno odlučuje sve u obitelji, jer njegova je zadnja riječ? Zašto je društvu teško doživjeti oca kao osobu koja ravnopravno odgaja svoje dijete i koja obavlja sve roditeljske i ostale obaveze i dužnosti? Društvo ima…

što nas je naučila 2020. godina?

Vjerujem da nas je ova 2020. godina prije svega puno toga naučila i namučila i svakako će biti zapisana u povijesti za sve buduće naraštaje. Ova 2020. godina bila je izazovna godina, vjerojatno najizazovnija i najčudnija godina u mom životu. Jer sve što si ne tako davno, samo prije godinu dana, smatrao normalnim i sve što si radio svaki dan, poput običnog prijateljskog pozdrava, zagrljaja ili samo dodira s osobom, je postalo strano i nepoželjno. Vjerujem da mnogi misle i kažu kako bi ovu godinu trebalo jednostavno prekrižiti i izbaciti iz kalendara. No ipak mislim da ima nešto dobrog u ovoj godini. Iako ima više negativnih priča oko nas, iako nas svaki dan bombardiraju brojevima i vijestima iz bolnica, iako često umjesto pozitivnih priča, slušamo i gledamo samo negativne priče,…

kako je biti mama x2? nije lakše, ali je ljepše

U posljednje vrijeme često čujem ovo pitanje, što je sasvim normalno, jer sam tek uplovila u ove vode.  Znaju me i pitati kako mi sad izgleda majčinstvo u odnosu na to kad sam imala SAMO jedno dijete, je li lakše ili teže? Iskreno, uopće ne razmišljam o tome kako je bilo nekada, a kako je sada. Ali ako ćemo biti skroz iskreni – nije lakše, nikako. Tko god vam je to rekao laže. Kako može biti lakše? Sad imaš dvostruko više brige, dvostruko više obaveza, dvostruko više svega. Sjećate se kad ste imali samo jedno dijete i bili ste umorni, i niste znali od kuda početi od pospremanja do kuhanja, itd. Sad je sve isto, samo puta dva. Pranje djeteta x 2, pranje veša x 2, igranje s djecom x…

kome se požaliti?

Zašto je postalo novo normalno da se mame ne smiju više požaliti ili progovoriti kako im je teško ili kako su imale napornu noć ili kako nisu stigle ništa napraviti? Pitam se zašto je to sad tema koja nije poželjna u društvu ili na društvenim mrežama? Zato što sam ih sama sebi rodila?! Da jesam. Znači li da sada ne smijem imati teške dane ili dane kada mi se ne da ništa? Znači li to da mi svi dani moraju biti idealni ili da uvijek moram biti dobre volje spremna na sve izazove kroz koje jedna mama prođe tijekom dana? Žene su od pamtivijeka imale potrebu nekome se izjadati, požaliti, reći kako se osjećaju. Tada su to većinom bile susjede, prijateljice, mame, bake. Naravno isto to sve možemo reći i…

nekoliko minuta za mamu

Koliko je  dnevno vremena potrebno da osjetiš mir ili samo slušaš tišinu? Svi mi dobro znamo da mame nemaju vremena za sebe, da uvijek stavljaju druge ispred sebe, da ponekad zapostavljaju sebe i svoje potrebe. No jesmo li svjesne koliko nam je to da dnevnoj bazi to potrebno? Ponekad je dovoljno samo nekoliko minuta predaha, nekoliko minuta za sebe, zbog sebe. Teško je pronaći vrijeme za sebe uz sve obaveze koje obavljamo tijekom dana, teško je sve uskladiti kako bi svi bili sretni i ispunjeni. Ali tada zaboravljamo koliko je i nama potrebno da su nam sve potrebe zadovoljne i da smo ispunjeni. Možda će nekome to biti šetnja uz more, trčanje, plivanje, trening ili slično. Sve ono što nas čini sretnima i ispunjenima, sve ono što nas pokreće, jer…

mama dvojice dječaka

Iako nemam još dugi staž kao mama dvojice dječaka, tek pet mjeseci, odmah sam se susrela s predrasudama i žaljenjem. Znate onaj pogled iz žalosti, onaj u kojem kao da govore „Zar opet dečko???“  kad im kažete novosti. Ili njihovi odgovori na to pitanje – sada morate odmah na treće da bude curica. Mislim da su rijetki ljudi koji su mi onako iskreno čestitali ili koji nisu imali na to komentara, mogu ih nabrojati na prste jedne ruke. Nekako je kod nas normalno da kad imaš jedno dijete, moraš kad tad na drugo, ali ne na treće dijete. Isto tako je sa spolom, ako imaš dečka moraš imati curicu ili obratno. To se nekako podrazumijeva, kao da možeš birati. View this post on Instagram A post shared by Sara M….

jednodnevni izleti po Istri (prikladni i za djecu)

Onda kad su dani lijepi i topli, vikend je, a vi biste se negdje malo maknuli i promijenili sredinu. Barem na par sati zaboraviti na svakodnevicu i opustili se koliko je to moguće. Od malena sam s roditeljima i sestrama obilazila Istru, pa sam jednostavno nastavila tradiciju kratkih izleta. Ovo su tri izleta kojima se uvijek rado vraćamo. Uvijek gledam da su ti izleti zanimljivi i prilagođeni i djeci, jer naš T. uvijek putuje s nama, zato su ovo kratki izleti idealni za obitelji s djecom. savudrijski svjetionik Nama najbliže i najdraže mjesto u našoj okolici. Mjesto na koje odlazimo bacati kamenčiće u more, a mi pijemo kavu iz termosice, mjesto koje je atrakcija i zimi i ljeti. Mi najčešće odlazimo u zimskim i proljetnim periodima, jer ljeti je veća…

mama s felerima

Biti mama, to već svi dobro znamo, postaješ onog trenutka kad rodiš to prekrasno klupko sreće i za to ti nije potrebna nikakva škola. Iako unaprijed nije potrebno nikakvo znanje, potrebno je puno vremena, znanja, strpljenja i ljubavi kako bi obavljala najvažniji posao na svijetu. I neću sad pisati kakva mama bih trebala biti ili bih željela biti. Pisat ću o tome kakva sam mama, odnosno pisat ću o tome kakva nisam mama. Ja sam mama koja ljubi svoje dijete stoput dnevno i koja bezobrazno puno pokazuje koliko voli svoje dijete. Ali sam i mama koja zna povisiti glas i koja nakon svakog povika zna reći koliko je pogriješila i traži oprost. Ja nisam mama koja smišlja dnevne aktivnosti, ali se rado igra. Slaganje staza, vlakova, autića, trčanje i igranje…

nadam se da vaše dijete ne spava s vama u krevetu

Koliko ste puta čuli tu rečenicu? Koliko ste puta čuli tu rečenicu od osoba koje nisu vaši bližnji? Moj odgovor je previše puta. Pitala me to i medicinska sestra, i baka s tržnice, i teta iz trgovine, i mamina susjeda, i susjeda moje svekrve, i baba koju sam jednom upoznala. Kad bolje razmislim, pitali su me svi kojih se to pitanje ne samo ne tiče, nego ne znam kako se udostoje to pitati. Ovo pitanje je jedno od onih koje se novopečenim roditeljima ili mamama ne postavlja. Možda treba izraditi plakat s jasnim pravilima što se ne smije pitati: Dojiš li? Imaš li dovoljno mlijeka? Gdje beba spava? Nadam se da ne spava s vama u krevetu. Spava li po noći? Zašto ju stalno nosiš? I taj plakat objesiti ispred…