stavljamo li same sebi preveliki teret na leđa?

Upravo lovim svojih pet minuta predaha prije nego li se malac probudi. Tišina, ručak skuhan, veš se suši, a ja na terasi pijem hladnu kavu. Naravno da se ohladila jer sam “morala” obaviti sve s moje liste. U posljednje vrijeme osjećam da sam postala zarobljenik vlastitog stana, veša, suđa, prašine i nikako da se maknem iz toga. Pitam se zašto se loše osjećam kad nešto nisam napravila? Zašto ne ostavim malo prašine i malo prljavog suđa? Zašto sama sebi stvaram pritisak da moram sve napraviti? Jesam li tako odgojena ili mi je tako nametnuto od rođenja jer sam žensko? Posebice me ovaj osjećaj da nisam ništa napravila ili nedovoljno dobro hvata vikendom ili kad smo svi zajedno na praznicima. Tada uvijek mislim da imam dovoljno vremena za sve i da…

prestanak dojenja nakon dvije godine

Ispričat ću vam našu priču, sasvim iskreno o našem dojenju koje je trajalo pune dvije godine. Da mi je netko rekao prije trudnoće da ću toliko dugo dojiti rekla bih nema šanse.  Svog prvog sina dojila sam godinu dana, prestanak dojenja nismo ni osjetili. On je otpočetka imao dudu, jeo je sve uvijek bez  problema i nekako smo jednostavno tako lagano prestali dojenje da nismo ni on ni ja oko toga stvarali neki problem. Sada mi nevjerojatno zvuči kad kažem da sam ukupno oba sina dojila tri godine. No, krenut ću ispočetka kako je sve krenulo s mlađim sinom. On je odmah prihvatio dojku i dojio je bez problema. Zaista nismo imali previše problema oko dojenja, on je odlično napredovao i dobivao na težini, čega sam se nekako najviše strašila….

izazovi života u pandemiji

Kako ste? Umorni? Zasićeni? Dosta vam je više svega? Dosta vam je izolacija, straha, online nastave, mjerenja temperature, prehlade i svega ostalog iz paketa? Meni baš je, dosta mi je i voljela bih da je ubrzo tome svemu kraj. Jesam li se promijenila? Kako da ne, jesam itekako. Promijenila sam se, moje brige sad su još veće, moji strahovi i strepnje za moje bližnje su veće, sav teret na mojim leđima čini mi se svaki dan sve teži. Pitam se hoćemo li morati naučiti živjeti s ovom pandemijom ili ćemo morati promijeniti naš način života koji smo dosad imali? Svog drugog sina rodila sam 20 dana prije pojave pandemije kod nas, i tada sam mislila kako će sve to brzo završiti. Onda kako je to potrajalo, mislila sam da će…

nove odluke koje su mi potrebne da bih bila zadovoljna žena i mama

Na kraju još jedne godine. Na kraju još jednog poglavlja. Na početku novog poglavlja i nove knjige, novih stranica koje čekaju da budu ispisane. Odlučila sam staviti na papir i napisati neke svoje odluke koje želim ostvariti u novoj godini. Odlučila sam napisati sve ono što mi je prijeko potrebno kako bih bila zadovoljna mama i žena. 1. Pronaći vrijeme samo za sebe To mi mora postati prioritet, jer u posljednje dvije godine sam to posve zapostavila. Jer jednostavno uvijek stavljam sve ispred sebe, ali prijeko mi je potrebno biti sama sa sobom. Vrijeme u kojem ne radim ništa drugo nego odmaram, čitam, šetam ili jednostavno pijem kavu. Biti sama sa sobom ne podrazumijeva istovremeno kuhati ručak, pospremati stan ili slično. Već ne raditi ništa i samo biti prisutna u…

što sam shvatila nakon 10 godina braka?

Nakon deset godina braka teško je pronaći prave riječi ili dovoljno riječi u koje bi stalo sve što smo mi prošli. Nakon deset godina braka, dvoje djece, zajedničkog suživota i zajedničke svakodnevice još uvijek na kraju dana ostajemo samo mi. Na kauču, uz upaljeni televizor, umorne oči i razgovor koji dušu liječi. Zaista, na kraju dana, ponekad jedino što mi je potrebno je da me netko sasluša i da kažem sve što tijekom dana nisam mogla/nisam stigla i da ne budem samo mama, već i žena. Nakon deset godina mog svakodnevnog njurganja za sve što ostavlja posvuda, i njegovo klimanje glave u znak da me sve razumio, mogu reći da smo se oboje prilagodili. Na početku je bilo trnovito, svatko od nas je htio pokazati kako neće popustiti i mislili…

jedna kava ponekad je dovoljna da napunimo baterije

Kad ste zadnji put postavile to pitanje svojoj prijateljici ili kolegici s posla? Kad ste zadnji put otišle na tu dogovorenu kavu isti dan? Kad ste zadnji put napravile nešto samo za sebe? Kad ste zadnji put samo sjele na kauč i ne radile baš ništa? Radni tjedni su kaotični, od jutra do mraka. Dani koji jure, a ti pokušavaš imati sve konce u rukama. Pokušavaš održati kuću čistom i urednom, skuhati svaki dan ručak, biti s klincima na svježem zraku, dati najbolje od sebe na svom poslu. Ponekad si zadamo previše zadataka, previše posla, da ne stignemo samo sjesti na pet minuta i predahnuti. Predahnuti od obaveza. Predahnuti od svakodnevnih dužnosti koje su nam urođene. Jer svaka mama daje najbolje od sebe čak i na njen najlošiji dan. Daje…

privikavanje na jaslice s tatom

Ovaj put u glavnim ulogama su tata i naš malac. Mjesto radnje je vrtić, a vrijeme radnje je rujan i listopad nove pedagoške godine 2021. /2022. Stoga danas pišem svoj utisak kao vanjski promatrač i sudionik, ali ne i glavni lik. Kako to da je tata krenuo na privikavanje i adaptaciju s malcem? Vrlo jednostavno, malac je naučen da s tatom ujutro odlazi na posao, odnosno on je prije odlazio na čuvanje kod bake. Drugi razlog je što mama mora biti ranije na poslu nego tata. Prije same adaptacije malo sam se dvoumila jesmo li mi to dobro odlučili i hoće li to moji dečki uspjeti odraditi bez mene? Posebice jer kad bih nekome rekla kako tata kreće na privikavanje s malcem, svi bi u najmanju ruku ostali šokirani. Ali…

što za mene znači biti mama blogerica?

Promatrajući danas društvene mreže teško je ponekad pronaći dobar sadržaj koji je zanimljiv, poučan i zabavan. Društvene mreže danas nude sadržaj u kojem je potrošnja neophodna, ili se barem tako čini Pitam se: Jesam li ja upravo ušla u neku trgovinu ili na nečiji feed? Jer kuponi se dijele, popusti se zbrajaju, a kvalitetnog sadržaja nigdje. Izgleda da to svima nama odgovara jer takav se sadržaj prodaje i gleda. Samo se pitam za koga? Jer ako nemaš najnoviju njihaljku ili kolica za bebe, već imaš naslijeđena koja će svejedno sasvim dobro poslužiti, kako to onda prikazati na društvenim mrežama? Znam ja da je sve to dobra marketinška igra i da smo svi mi njihovi potencijalni kupci. Zato se to sve i prodaje i reklamira na svakom kutku društvenih mreža. Ali…

kako se što manje umoriti na godišnjem odmoru s djecom?

Naša otočka pustolovina došla je kraju. Naš obiteljski godišnji odmor je završio, i polako se vraćamo u svakodnevnu rutinu. Još malo uživamo u ljetnim radostima prije povratka u školske klupe i novim obavezama. Jesmo li se odmorili dok smo bezbrižno “otočarili” ili umorili? Ako kažem da smo se jedan tren smijali od uha do uha, a drugi tren galamili po kući, bila bi najrealnija scena kao iz nekog dobrog humorističnog filma. Zaista je bilo tako. Kad smo stigli na naš otok i u naš novi dom sljedećih dva tjedna bila nam je potrebna prilagodba koja je trajala otprilike dva dana. Posebno je ta prilagodba na novu okolinu i prostor bila potrebna našem malcu, kojemu je sve bilo novo i zanimljivo. Ta dva dana bila su izuzetno stresna i za mene,…

kakva je budućnost manjih škola?

Prije početka svake nove školske godine slušamo na vijestima kako su neke manje škole nažalost zatvorile svoja vrata i pitanje je hoće li se ikada ponovno otvoriti. Nažalost, svake godine rađa se manje djece, stoga je i manji broj učenika u školama. Svi znamo da se svake godine i veliki broj obitelji odluči preseliti i tražiti novi dom izvan lijepe naše. Sve to i još mnogo toga su razlozi zbog čega su manje škole posebno ranjive i zbog čega je njihova budućnost upitna. Područne škole ili manje škole u nekim sredinama su središte tog mjesta, općine ili manjeg grada. Ako se jedna manja škola ugasi, kaže se da će se postupno ugasiti i život u toj sredini. Ne treba to tako i biti i želim navesti koje su prednosti manjih…