majčinstvo nije utrka

znam da majčinstvo nije utrka, no zašto imam osjećaj da sam zadnja na cilju?

Majčinstvo nije utrka, no zašto često imam osjećaj da sam zadnja na cilju? Zašto često imam osjećaj da nisam dovoljno dobra mama? Možda je razlog tome što ne uspijem staviti sve kvačice s moje check-liste, ili zato što sam dopustila gledanje crtića na TV-u, ili zato što danas nisam bila dovoljno s djecom, ili zato što danas nije moj dan. Mogu tako nastaviti unedogled. Puno faktora utječe na mene kao mamu i na mene kao sve ostalo što moram biti, a to je domaćica, učiteljica, spremačica, itd. Biti mama nije samo jedna stvar – to je cijeli jedan veliki paket emocija, strahova, ljubavi, nade, strpljenja i poštivanja. Biti mama je zaista privilegija i ne bih to mijenjala nizašto, ali i mame kad-tad trebaju svoj mom timeout. Trebaju vrijeme za resetiranje…

nakon porodiljnog

10 stvari koje mi neće nedostajati nakon porodiljnog

Sad kad se nalazim na raskrižju između kraja porodiljnog i povratka na posao, ne znam bih li trebala biti sretna ili tužna što je porodiljni završio. Ima dana kada se veselim povratku na posao i u našu novu rutinu, a ima i dana kada bih htjela da sve ovo još malo potraje. Znam samo što mi nikako neće nedostajati, a to je: 1. Osjećaj da nisam napravila ništa. To je vjerojatno jer se stalno vrtim u krug, odnosno napravim nešto, a već me drugo čeka na listi. I tako u krug. Jednostavno se trebam fokusirati na nešto drugo osim na kućanske poslove – a to je posao. 2. Stalan nered u stanu iako sam “stalno” doma. Mislim, trebam li što nadodati? Sve je baš zato i u neredu jer sam…

dojenje

dojiti ili ne dojiti – odluka je samo majke!

Čini li se i vama ili je to samo kod mene da se odmah nakon pitanja o spolu bebe, krije pitanje o dojenju? Onako usput, tijekom razgovora, pita se novopečenu mamu ili njenu mamu ili svekrvu, ili muža: “Je l’ doji?” I onda ovisno o odgovoru, ide daljnji razgovor. Ako je odgovor potvrdan, ide jasan stav kako je to normalno i potpuno prirodno i nešto što se podrazumijeva. Ako je odgovor negativan onda ide neprimjetno okretanje očima i razgovor se okreće u drugom smjeru. Zašto je to tako? Zašto se majke svrstava u dvije kategorije? Dojilje i nedojilje i po tome ih se ocjenjuje i kritizira? Zašto? Zašto naše društvo na temelju toga ocjenjuje mame? Da, dojila sam svoju djecu i dojim još uvijek. Ali isto tako sam s prvim…

pričat ću ti dječače

pričat ću ti dječače moj…

Pričat ću ti dječače moj o ovoj povijesnoj godini. Pričat ću ti kako je bilo kad su zagrljaji i susreti, druženja i poljupci stavljeni na čekanje. Pričat ću ti o tome kad smo utjehu tražili u naša četiri zida i kad nam je naš stan bio utočište. Pričat ću ti o tome kako su potresi razrušili kuće i zgrade, ali ne i zajedništvo i duh ljudi. Pričat ću ti o tome kako je u nekoliko minuta sve srušeno, a bilo je potrebno samo nekoliko sati da se svi ujedine i pomognu. Pričat ću ti o tome da si rođen u godini koja je mnogima za zaborav, u godini kada se sve činilo tako krhko i slomljivo, u godini koja je mnogima promijenila život, u godini u kojoj smo svakodnevno slušali…

biti tata

uloga oca jednako je bitna kao i uloga majke

Današnjim tekstom želim malo naglasiti ulogu muškaraca u našem društvu i obitelji. Oduvijek se smatralo kako je glavna uloga muškarca u društvu da radi i donosi novac u obitelji, a ostale uloge i funkcije se gotovo zanemaruju ili štoviše postaju i tabu tema. Ako tata kaže da je uzeo rodiljni dopust, to je kod nas nezamislivo ili smiješno. Kad tata uzme bolovanje za čuvanje djeteta, svi se čude i pitaju gdje je mama. Zašto je to tako? Zašto je iskrivljena slika tate u obitelji? Zašto još uvijek gledamo na oca kao patrijarhata, koji glasno i jasno odlučuje sve u obitelji, jer njegova je zadnja riječ? Zašto je društvu teško doživjeti oca kao osobu koja ravnopravno odgaja svoje dijete i koja obavlja sve roditeljske i ostale obaveze i dužnosti? Društvo ima…

što nas je naučila 2020. godina?

Vjerujem da nas je ova 2020. godina prije svega puno toga naučila i namučila i svakako će biti zapisana u povijesti za sve buduće naraštaje. Ova 2020. godina bila je izazovna godina, vjerojatno najizazovnija i najčudnija godina u mom životu. Jer sve što si ne tako davno, samo prije godinu dana, smatrao normalnim i sve što si radio svaki dan, poput običnog prijateljskog pozdrava, zagrljaja ili samo dodira s osobom, je postalo strano i nepoželjno. Vjerujem da mnogi misle i kažu kako bi ovu godinu trebalo jednostavno prekrižiti i izbaciti iz kalendara. No ipak mislim da ima nešto dobrog u ovoj godini. Iako ima više negativnih priča oko nas, iako nas svaki dan bombardiraju brojevima i vijestima iz bolnica, iako često umjesto pozitivnih priča, slušamo i gledamo samo negativne priče,…

kako je biti mama x2? nije lakše, ali je ljepše

U posljednje vrijeme često čujem ovo pitanje, što je sasvim normalno, jer sam tek uplovila u ove vode.  Znaju me i pitati kako mi sad izgleda majčinstvo u odnosu na to kad sam imala SAMO jedno dijete, je li lakše ili teže? Iskreno, uopće ne razmišljam o tome kako je bilo nekada, a kako je sada. Ali ako ćemo biti skroz iskreni – nije lakše, nikako. Tko god vam je to rekao laže. Kako može biti lakše? Sad imaš dvostruko više brige, dvostruko više obaveza, dvostruko više svega. Sjećate se kad ste imali samo jedno dijete i bili ste umorni, i niste znali od kuda početi od pospremanja do kuhanja, itd. Sad je sve isto, samo puta dva. Pranje djeteta x 2, pranje veša x 2, igranje s djecom x…

kome se požaliti?

Zašto je postalo novo normalno da se mame ne smiju više požaliti ili progovoriti kako im je teško ili kako su imale napornu noć ili kako nisu stigle ništa napraviti? Pitam se zašto je to sad tema koja nije poželjna u društvu ili na društvenim mrežama? Zato što sam ih sama sebi rodila?! Da jesam. Znači li da sada ne smijem imati teške dane ili dane kada mi se ne da ništa? Znači li to da mi svi dani moraju biti idealni ili da uvijek moram biti dobre volje spremna na sve izazove kroz koje jedna mama prođe tijekom dana? Žene su od pamtivijeka imale potrebu nekome se izjadati, požaliti, reći kako se osjećaju. Tada su to većinom bile susjede, prijateljice, mame, bake. Naravno isto to sve možemo reći i…

nekoliko minuta za mamu

Koliko je  dnevno vremena potrebno da osjetiš mir ili samo slušaš tišinu? Svi mi dobro znamo da mame nemaju vremena za sebe, da uvijek stavljaju druge ispred sebe, da ponekad zapostavljaju sebe i svoje potrebe. No jesmo li svjesne koliko nam je to da dnevnoj bazi to potrebno? Ponekad je dovoljno samo nekoliko minuta predaha, nekoliko minuta za sebe, zbog sebe. Teško je pronaći vrijeme za sebe uz sve obaveze koje obavljamo tijekom dana, teško je sve uskladiti kako bi svi bili sretni i ispunjeni. Ali tada zaboravljamo koliko je i nama potrebno da su nam sve potrebe zadovoljne i da smo ispunjeni. Možda će nekome to biti šetnja uz more, trčanje, plivanje, trening ili slično. Sve ono što nas čini sretnima i ispunjenima, sve ono što nas pokreće, jer…

mama dvojice dječaka

Iako nemam još dugi staž kao mama dvojice dječaka, tek pet mjeseci, odmah sam se susrela s predrasudama i žaljenjem. Znate onaj pogled iz žalosti, onaj u kojem kao da govore „Zar opet dečko???“  kad im kažete novosti. Ili njihovi odgovori na to pitanje – sada morate odmah na treće da bude curica. Mislim da su rijetki ljudi koji su mi onako iskreno čestitali ili koji nisu imali na to komentara, mogu ih nabrojati na prste jedne ruke. Nekako je kod nas normalno da kad imaš jedno dijete, moraš kad tad na drugo, ali ne na treće dijete. Isto tako je sa spolom, ako imaš dečka moraš imati curicu ili obratno. To se nekako podrazumijeva, kao da možeš birati. View this post on Instagram A post shared by Sara M….