što za mene znači biti mama blogerica?

Promatrajući danas društvene mreže teško je ponekad pronaći dobar sadržaj koji je zanimljiv, poučan i zabavan. Društvene mreže danas nude sadržaj u kojem je potrošnja neophodna, ili se barem tako čini Pitam se: Jesam li ja upravo ušla u neku trgovinu ili na nečiji feed? Jer kuponi se dijele, popusti se zbrajaju, a kvalitetnog sadržaja nigdje. Izgleda da to svima nama odgovara jer takav se sadržaj prodaje i gleda. Samo se pitam za koga? Jer ako nemaš najnoviju njihaljku ili kolica za bebe, već imaš naslijeđena koja će svejedno sasvim dobro poslužiti, kako to onda prikazati na društvenim mrežama? Znam ja da je sve to dobra marketinška igra i da smo svi mi njihovi potencijalni kupci. Zato se to sve i prodaje i reklamira na svakom kutku društvenih mreža. Ali…

kako se što manje umoriti na godišnjem odmoru s djecom?

Naša otočka pustolovina došla je kraju. Naš obiteljski godišnji odmor je završio, i polako se vraćamo u svakodnevnu rutinu. Još malo uživamo u ljetnim radostima prije povratka u školske klupe i novim obavezama. Jesmo li se odmorili dok smo bezbrižno “otočarili” ili umorili? Ako kažem da smo se jedan tren smijali od uha do uha, a drugi tren galamili po kući, bila bi najrealnija scena kao iz nekog dobrog humorističnog filma. Zaista je bilo tako. Kad smo stigli na naš otok i u naš novi dom sljedećih dva tjedna bila nam je potrebna prilagodba koja je trajala otprilike dva dana. Posebno je ta prilagodba na novu okolinu i prostor bila potrebna našem malcu, kojemu je sve bilo novo i zanimljivo. Ta dva dana bila su izuzetno stresna i za mene,…

kakva je budućnost manjih škola?

Prije početka svake nove školske godine slušamo na vijestima kako su neke manje škole nažalost zatvorile svoja vrata i pitanje je hoće li se ikada ponovno otvoriti. Nažalost, svake godine rađa se manje djece, stoga je i manji broj učenika u školama. Svi znamo da se svake godine i veliki broj obitelji odluči preseliti i tražiti novi dom izvan lijepe naše. Sve to i još mnogo toga su razlozi zbog čega su manje škole posebno ranjive i zbog čega je njihova budućnost upitna. Područne škole ili manje škole u nekim sredinama su središte tog mjesta, općine ili manjeg grada. Ako se jedna manja škola ugasi, kaže se da će se postupno ugasiti i život u toj sredini. Ne treba to tako i biti i želim navesti koje su prednosti manjih…

dojenje

ništa više nije isto i sve je baš onako kako treba biti

Ništa više nije isto. Kako i može biti isto nakon što si postala po prvi put mama? Nakon što si postala po drugi put mama? Možeš li ti biti ona stara ti? Ili još je bolje pitanje, trebaš li biti ona stara ti? Ne i ne. Vrlo jednostavno – ne možeš biti i nećeš biti. Kako bi i mogla kad je tvoj svijet dobio sasvim drugu dimenziju? Kad sad nisi odgovorna samo za sebe, već za još jedno drugo biće koje je ovisno o tebi? Majčinstvo ne mijenja samo tebe kao osobu, mijenja i tvoj način života i tvoj život. Mnogi će reći da to nije tako, odnosno da se sve da prilagoditi i uskladiti. Naravno da se da, ali sve je poprimilo sasvim novu dimenziju. Dimenziju u kojoj ništa…

majčinstvo nije utrka

znam da majčinstvo nije utrka, no zašto imam osjećaj da sam zadnja na cilju?

Majčinstvo nije utrka, no zašto često imam osjećaj da sam zadnja na cilju? Zašto često imam osjećaj da nisam dovoljno dobra mama? Možda je razlog tome što ne uspijem staviti sve kvačice s moje check-liste, ili zato što sam dopustila gledanje crtića na TV-u, ili zato što danas nisam bila dovoljno s djecom, ili zato što danas nije moj dan. Mogu tako nastaviti unedogled. Puno faktora utječe na mene kao mamu i na mene kao sve ostalo što moram biti, a to je domaćica, učiteljica, spremačica, itd. Biti mama nije samo jedna stvar – to je cijeli jedan veliki paket emocija, strahova, ljubavi, nade, strpljenja i poštivanja. Biti mama je zaista privilegija i ne bih to mijenjala nizašto, ali i mame kad-tad trebaju svoj mom timeout. Trebaju vrijeme za resetiranje…

nakon porodiljnog

10 stvari koje mi neće nedostajati nakon porodiljnog

Sad kad se nalazim na raskrižju između kraja porodiljnog i povratka na posao, ne znam bih li trebala biti sretna ili tužna što je porodiljni završio. Ima dana kada se veselim povratku na posao i u našu novu rutinu, a ima i dana kada bih htjela da sve ovo još malo potraje. Znam samo što mi nikako neće nedostajati, a to je: 1. Osjećaj da nisam napravila ništa. To je vjerojatno jer se stalno vrtim u krug, odnosno napravim nešto, a već me drugo čeka na listi. I tako u krug. Jednostavno se trebam fokusirati na nešto drugo osim na kućanske poslove – a to je posao. 2. Stalan nered u stanu iako sam “stalno” doma. Mislim, trebam li što nadodati? Sve je baš zato i u neredu jer sam…

dojenje

dojiti ili ne dojiti – odluka je samo majke!

Čini li se i vama ili je to samo kod mene da se odmah nakon pitanja o spolu bebe, krije pitanje o dojenju? Onako usput, tijekom razgovora, pita se novopečenu mamu ili njenu mamu ili svekrvu, ili muža: “Je l’ doji?” I onda ovisno o odgovoru, ide daljnji razgovor. Ako je odgovor potvrdan, ide jasan stav kako je to normalno i potpuno prirodno i nešto što se podrazumijeva. Ako je odgovor negativan onda ide neprimjetno okretanje očima i razgovor se okreće u drugom smjeru. Zašto je to tako? Zašto se majke svrstava u dvije kategorije? Dojilje i nedojilje i po tome ih se ocjenjuje i kritizira? Zašto? Zašto naše društvo na temelju toga ocjenjuje mame? Da, dojila sam svoju djecu i dojim još uvijek. Ali isto tako sam s prvim…

pričat ću ti dječače

pričat ću ti dječače moj…

Pričat ću ti dječače moj o ovoj povijesnoj godini. Pričat ću ti kako je bilo kad su zagrljaji i susreti, druženja i poljupci stavljeni na čekanje. Pričat ću ti o tome kad smo utjehu tražili u naša četiri zida i kad nam je naš stan bio utočište. Pričat ću ti o tome kako su potresi razrušili kuće i zgrade, ali ne i zajedništvo i duh ljudi. Pričat ću ti o tome kako je u nekoliko minuta sve srušeno, a bilo je potrebno samo nekoliko sati da se svi ujedine i pomognu. Pričat ću ti o tome da si rođen u godini koja je mnogima za zaborav, u godini kada se sve činilo tako krhko i slomljivo, u godini koja je mnogima promijenila život, u godini u kojoj smo svakodnevno slušali…

biti tata

uloga oca jednako je bitna kao i uloga majke

Današnjim tekstom želim malo naglasiti ulogu muškaraca u našem društvu i obitelji. Oduvijek se smatralo kako je glavna uloga muškarca u društvu da radi i donosi novac u obitelji, a ostale uloge i funkcije se gotovo zanemaruju ili štoviše postaju i tabu tema. Ako tata kaže da je uzeo rodiljni dopust, to je kod nas nezamislivo ili smiješno. Kad tata uzme bolovanje za čuvanje djeteta, svi se čude i pitaju gdje je mama. Zašto je to tako? Zašto je iskrivljena slika tate u obitelji? Zašto još uvijek gledamo na oca kao patrijarhata, koji glasno i jasno odlučuje sve u obitelji, jer njegova je zadnja riječ? Zašto je društvu teško doživjeti oca kao osobu koja ravnopravno odgaja svoje dijete i koja obavlja sve roditeljske i ostale obaveze i dužnosti? Društvo ima…

što nas je naučila 2020. godina?

Vjerujem da nas je ova 2020. godina prije svega puno toga naučila i namučila i svakako će biti zapisana u povijesti za sve buduće naraštaje. Ova 2020. godina bila je izazovna godina, vjerojatno najizazovnija i najčudnija godina u mom životu. Jer sve što si ne tako davno, samo prije godinu dana, smatrao normalnim i sve što si radio svaki dan, poput običnog prijateljskog pozdrava, zagrljaja ili samo dodira s osobom, je postalo strano i nepoželjno. Vjerujem da mnogi misle i kažu kako bi ovu godinu trebalo jednostavno prekrižiti i izbaciti iz kalendara. No ipak mislim da ima nešto dobrog u ovoj godini. Iako ima više negativnih priča oko nas, iako nas svaki dan bombardiraju brojevima i vijestima iz bolnica, iako često umjesto pozitivnih priča, slušamo i gledamo samo negativne priče,…