Gotovo svaki roditelj zna kako izgleda ta situacija. Znaš da bi dijete trebalo jesti više voća, znaš da su vlakna, vitamini i zdrava mikrobiota važni, ali u stvarnosti dijete odbija voće, a traži nešto slatko. I tako gotovo svaki dan završi pregovaranjem, nagovaranjem ili kompromisom s kojim nitko nije potpuno zadovoljan.

Upravo iz tog svakodnevnog roditeljskog iskustva nastala je ideja za HipoHop IMMUNO – dodatak prehrani u obliku voćnog snacka s dodanim vitaminima, mineralima i probiotikom. Iza proizvoda stoje Ekaterina Šprajc, koja se bavi razvojem prehrambenih i nutraceutskih proizvoda, i Marijan Sudić, stručnjak za proizvodnju i optimizaciju proizvodnih procesa, koji su kroz svoj rad željeli razviti proizvod koji ima stvarnu nutritivnu vrijednost, ali i funkcionira u svakodnevnom životu roditelja i djece.

Kako objašnjava Ekaterina, ideja nije nastala u teoriji, nego u stvarnim životnim situacijama koje roditelji svakodnevno proživljavaju.

„S jedne strane, iz struke sam godinama slušala koliko je važno da djeca jedu voće, unose vlakna i imaju zdravu mikrobiotu. A s druge strane, u stvarnom životu gledaš dijete koje to isto voće jednostavno ne želi, ali će bez problema tražiti nešto slatko. I tu nastaje onaj konflikt. Znaš što je dobro, ali realnost izgleda potpuno drugačije.“

Primijetila je i još jedan problem – dodaci prehrani za djecu često su ili privlačni djeci, ali sastav nije nešto što roditelji žele davati svaki dan, ili su kvalitetni, ali ih djeca nakon nekoliko dana odbijaju.

„U jednom trenutku sam si postavila pitanje. Mogu li napraviti proizvod koji će dijete doživjeti kao nešto fino, a da roditelj pritom ima osjećaj da je napravio dobru odluku?“

Problem nedovoljnog unosa voća kod djece bio je jedan od glavnih razloga za razvoj proizvoda. Kako objašnjava Ekaterina, roditelji često ne žele djeci uskratiti zdrave navike, ali svakodnevica se često svede na pregovaranje i kompromise.

“Hipo Hop nije zamišljen kao zamjena za voće nego kao pomoć u situacijama kad ga dijete odbija ili ga jede jako selektivno. Ideja nam je bila da voće prestane biti borba, da zadovoljimo želju za slatkim i da postane nešto što dijete zapravo želi.”

Zato je cilj bio da voće bude stvarna baza proizvoda, a ne samo dodatak u malom postotku. „Htjela sam da dodatak prehrani bude napravljen u potpunosti od voća. Sve ostalo je zapravo došlo kao nadogradnja na tu ideju. Kako iz nečega što je već prirodno i nutritivno vrijedno napraviti proizvod koji će djeca stvarno htjeti jesti, a roditeljima olakšati te svakodnevne situacije.“, nadodaje Ekatarina.

Jedan od ključnih kriterija tijekom razvoja, ističe Marijan, bio je vrlo jednostavan – hoće li dijete samo posegnuti za proizvodom ili će ga roditelj morati podsjećati i uvjeravati da ga uzme.

„U praksi se vrlo brzo pokaže što funkcionira, a što ne. Možete imati proizvod koji je odličan po sastavu, ali ako ga dijete ne prihvati, tu priča završava. Nama je bilo važno da to postane dio svakodnevice. Jer na kraju dana, jedino ono što dijete stvarno želi uzeti ima smisla dugoročno.“

Roditeljima je danas sastav proizvoda jedan od najvažnijih kriterija, a upravo na tome su, kako kaže Marijan, inzistirali od početka: „U HipoHopu je baza pravo voće, i to u velikom udjelu, 95 %, što je otprilike 100 grama voća, tako da dijete zapravo jede voće, a ne nešto što ga samo imitira. Nema dodanog šećera, nema želatine, nema glukoznog sirupa ni umjetnih bojila ili konzervansa. Prisutni su samo prirodni šećeri iz voća i vlakna.“.

„Razlika je u tome što s HipoHopom više ne moraš birati između zdravog i nečega što će dijete stvarno htjeti pojesti. Dijete ne dobiva klasični vitaminski bombon, nego stvarno jede voće. Nema ograničenja na jedan bombon, nema borbe, a ti u toj situaciji ne moraš razmišljati jesi li donijela dobru odluku.”, nadodaje Ekatarina.

Ekatarina posebno ističe probiotički soj DE111, koji je odabran zbog svoje stabilnosti i kliničkih istraživanja u kojima su pokazani učinci na ravnotežu crijevne mikrobiote i probavne funkcije.  “To je bio važan kriterij jer sam željela koristiti sastojak iza kojeg stoje konkretni podaci.”

„Velik dio imunološke aktivnosti odvija se upravo u probavnom sustavu, pa održavanje uravnotežene mikrobiote ima širi utjecaj na zdravlje.“, objašnjava Marijan.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by HipoHop IMMUNO (@hipohop_)

Razvoj proizvoda nije bio jednostavan, posebno zato što su odlučili da neće koristiti dodani šećer, želatinu ni glukozni sirup.

„Imali smo puno verzija koje su bile dobre na papiru, ali nisu prošle kod djece. I svaki put bi se vratili na početak jer nam nije imalo smisla napraviti nešto što će roditelj kupiti, a dijete neće htjeti.“, objašnjava Ekatarina i ističe: “Na kraju smo sve vrijeme imali jednu sliku u glavi. Dijete koje se veseli HipoHopu. Jer ako se to dogodi, onda znaš da proizvod neće ostati na polici, nego će stvarno postati dio svakodnevice.”

Povratne informacije roditelja, kaže Marijan , često su vrlo slične – pitaju ima li alergena i iznenade se kad vide da nema umjetnih dodataka. Prvo gledaju sastav, a onda ih iznenadi okus.

„Kažu da im je nevjerojatno da nešto može biti toliko slatko i fino, a da nema dodanog šećera, pa nas često dodatno pitaju ‘ali stvarno nema šećera’?”. I tu im uvijek objasnimo da su to prirodni šećeri iz voća.”

Za kraj, na pitanje koji bi bio njihov jedan savjet roditeljima kada je riječ o prehrani i imunitetu djece, odgovaraju:

„Gledajte tjedan, a ne jedan obrok ili jedan dan. Djeca jedu neujednačeno. Jedan dan će pojesti sve, drugi gotovo ništa od onoga što bismo htjeli. To je razvojno normalno. Ono što je važno za prehranu i imunitet je ukupni unos kroz vrijeme.“

Ekaterina i Marijan u budućnosti planiraju razvijati nove proizvode, ali s istom idejom – stvarna nutritivna vrijednost i proizvod koji funkcionira u svakodnevnom životu.

„U svemu tome nam je najvažnije da zadržimo isti princip. Čista formulacija, napravljeno samo od pravog voća, jasna svrha i proizvod koji dijete stvarno želi uzeti bez nagovaranja.“

Ako ste se i sami našli u situaciji da pregovarate oko voća, tražite zdraviju alternativu slatkišima ili jednostavno želite proizvod koji ima smisla i nutritivno i u svakodnevnom životu, HipoHop Immuno je dodatak prehrani koji će zadovoljiti sve vaše kriterije, a klinci ga obožavaju. Dostupan je u praktičnim pakiranjima, kao vrećica za jedan dan ili kutija za 2 tjedna, što roditeljima olakšava organizaciju i uvođenje rutine bez dodatnog razmišljanja i kombiniranja.

HipoHop IMMUNO dostupan je u više od 300 ljekarni diljem Hrvatske ili online na Vaše zdravlje web ljekarni.

Novosti i edukativne sadržaje za roditelje možete pratiti na Instagram profilu @hipohop_

Fotografije: Darko Mareš

Objava znate da bi dijete trebalo jesti voće, ali ga odbija? zbog tog problema nastao je HipoHop pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

O odnosu, granicama, emocijama i roditeljskom osjećaju da nisu dovoljno dobri razgovarali smo s dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom Nikolinom Đurić.

Roditeljstvo danas nikada nije bilo informiranije, ali i nikada nesigurnije. Roditelji su okruženi savjetima, metodama i pravilima, a usput se često pitaju rade li nešto pogrešno i hoće li njihovo dijete zbog neke njihove reakcije imati posljedice.

O tome što djeci zaista treba za zdrav emocionalni razvoj, zašto je odnos važniji od metode, trebaju li djeci granice i što zapravo znači biti „dovoljno dobar roditelj“, razgovarali smo s Nikolinom Đurić, dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom u edukaciji.

“Djeca i mladi rijetko skrivaju da im je teško”

Nikolina Đurić po struci je socijalna radnica s dugogodišnjim iskustvom rada s djecom, mladima i njihovim obiteljima. U svom radu bavi se emocionalnim razvojem, regulacijom ponašanja i obiteljskom dinamikom, a naglašava kako je odnos temelj psihološke stabilnosti djeteta.

Kako kaže, radu s djecom i adolescentima privukla ju je njihova autentičnost.

„Djeca i mladi rijetko skrivaju da im je teško. Oni to pokažu kroz ponašanje, povlačenje, otpor ili šutnju.“

Dodaje kako se u praksi često događa da se dijete vrlo brzo označi kao problematično, iako se zapravo radi o razvojnoj fazi, emocionalnoj preplavljenosti ili obiteljskoj dinamici koja zahtijeva drugačiji pristup.

Upravo je iz te potrebe nastao i Lumos – mjesto gdje se dijete promatra kroz cjelinu, a ne kroz problem.

„To je mjesto u kojem dijete može istraživati svoje emocije bez straha, a roditelj dobiti stručno vođenje bez osjećaja krivnje ili osude.“

Odnos je temelj emocionalnog razvoja

Integrativna psihoterapija, kojom se Nikolina bavi, stavlja snažan naglasak upravo na odnos, a ne samo na metode i tehnike. „Odnos je primarni kontekst u kojem se razvija dječji živčani sustav, emocionalna regulacija i slika o sebi.“

„Dijete ne uči kako upravljati emocijama samo kroz upute, nego kroz iskustvo, kroz to kako odrasla osoba reagira kada je ono uznemireno, ljuto, posramljeno ili tužno“, objašnjava.

Posebno naglašava važnost toga da odrasla osoba ostane smirena kada je dijete preplavljeno emocijama.

„Ako odrasla osoba ostaje smirena i regulirana dok je dijete preplavljeno, dijete kroz ponavljana iskustva počinje internalizirati taj model.“

S druge strane, ignoriranje ili kažnjavanje emocija može imati dugoročne posljedice. „Ako su djetetove emocije ignorirane, umanjivane ili kažnjavane, ono može razviti obrasce potiskivanja, pojačane reaktivnosti ili nesigurnosti u odnosima.“

Zašto je važno da se dijete vidi i čuje i što to zapravo znači?

Roditelji često čuju da je važno da dijete bude viđeno i čuto, ali ne znaju što to konkretno znači u svakodnevnim situacijama.

„Biti ‘viđen i čut’ za dijete znači da je njegov unutarnji doživljaj prepoznat, čak i kada njegovo ponašanje treba korekciju.“

„U praksi to podrazumijeva da roditelj najprije pokuša razumjeti što se događa ispod reakcije, a tek potom reagira na ponašanje.“ Navodi i konkretan primjer: „Dijete koje burno reagira na zabranu ili promjenu plana često zapravo reagira na frustraciju, gubitak kontrole ili osjećaj nepravde. Kada roditelj zastane i imenuje emociju bez ironije, bez umanjivanja, dijete dobiva poruku da su njegovi osjećaji legitimni. Tek nakon toga granica ima razvojni smisao.“

„Emocija je uvijek dopuštena, ali način izražavanja može zahtijevati usmjeravanje.“

Rečenice koje govorimo djeci postaju njihov unutarnji glas

Jedan od važnih dijelova odgoja je i način na koji razgovaramo s djecom, osobito u trenucima pogreške i konflikta.

„Djeca način na koji govore sebi uče iz načina na koji mi govorimo njima.“

„Unutarnji glas ne nastaje spontano, on se oblikuje kroz ponavljane poruke u trenucima pogreške, konflikta i ranjivosti. Kada odrasla osoba komunicira da je određeni postupak neprihvatljiv, ali da dijete ostaje vrijedno i voljeno, ono razvija stabilan osjećaj identiteta.“, objašnjava Nikolina.

S druge strane, poruke koje dijete etiketiraju ili generaliziraju poput izjava da je „uvijek takvo“ ili da „ništa ne zna“ mogu dugoročno oblikovati osjećaj manje vrijednosti. “Dijete tada ne internalizira odgovornost, nego sram.”

„Emocionalno snažno dijete nije ono koje ne griješi, nego ono koje ima unutarnji osjećaj da je sigurno i vrijedno čak i kada pogriješi.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lumos | Nikolina Đurić (@lumos_fera)

Granice ne narušavaju odnos – one ga grade

Roditelji se danas često boje postavljanja granica jer se boje da će time narušiti odnos s djetetom, no Nikolina naglašava da su granice jedan od ključnih izvora sigurnosti. „Granica ne mora biti gruba da bi bila čvrsta. Kada je granica izrečena mirno, dosljedno i bez posramljivanja, dijete dobiva dvije važne poruke: emocija je dopuštena, ali pravilo ostaje.“

Dodaje i nešto što mnogim roditeljima bude veliko olakšanje:

„Djeca se ne osjećaju sigurno uz popustljivost, nego uz stabilnost.“

„Kada odrasla osoba može izdržati djetetovu frustraciju bez povlačenja ili eskalacije, dijete postupno razvija toleranciju na odgodu i frustraciju. To je temelj emocionalne zrelosti, a ne suprotnost toplini.“

Izazovno ponašanje je poruka, a ne napad na roditelja

Kada dijete pokazuje izazovno ponašanje, roditelji to često doživljavaju kao neposluh ili testiranje granica. No iza takvog ponašanja najčešće stoji nešto drugo. „U većini slučajeva izazovno ponašanje nije namjerno testiranje granica, nego znak da je djetetov kapacitet za regulaciju u tom trenutku premašen.“

„Kada su preplavljena umorom, frustracijom, promjenom rutine ili emocionalnom napetošću, djeca reagiraju ponašanjem.“ Zato je važno kako odrasli reagiraju u tim situacijama.

„Reakcija koja podržava razvoj započinje regulacijom. Odrasla osoba najprije stabilizira situaciju i vlastitu reakciju.“

Igra je prirodni jezik djeteta

U svom radu Nikolina puno koristi igru i crtanje jer, kako kaže, djeca kroz igru govore ono što još ne mogu reći riječima. „Dok odrasli emocije objašnjavaju, djeca ih odigravaju.“

Roditelji kod kuće, kaže, ne moraju analizirati igru. „Kada odrasla osoba sjedne na pod, prati dijete i pokaže iskren interes, dijete dobiva snažnu poruku da je važno.“

Što znači biti “dovoljno dobar roditelj”?

Mnoge majke danas imaju osjećaj da nisu dovoljno dobre, a upravo je to jedna od tema s kojom se Nikolina često susreće u radu s roditeljima.

„‘Dovoljno dobar’ roditelj nije onaj koji nikada ne pogriješi. To je roditelj koji je emocionalno dostupan i koji se zna vratiti u odnos nakon konflikta.“

Kada roditelj može reći: “Preburno sam reagirao, žao mi je”, dijete uči nešto izuzetno važno, a to je da odnos može preživjeti pogrešku. “Djeci nije potrebna perfekcija. Potrebna im je stabilna prisutnost. Potrebno im je iskustvo da su voljena i kada su teška, glasna ili nesigurna. Upravo ta dosljedna dostupnost, a ne savršenstvo, gradi dugoročnu emocionalnu sigurnost.”

Kada potražiti stručnu pomoć?

Roditelji najčešće osjete da nešto nije u redu puno prije nego što to mogu jasno formulirati, objašnjava Nikolina Đurić. Kaže kako je važno ozbiljno shvatiti taj unutarnji osjećaj, osobito ako roditelji primjećuju da se ponašanje ili raspoloženje djeteta promijenilo i da te promjene traju.

„Znakovi mogu uključivati dugotrajnu povučenost, pojačane strahove, učestale i intenzivne ispade koji se ne smanjuju s vremenom, nagli pad samopouzdanja, probleme sa spavanjem ili funkcioniranjem u vrtiću i školi. Ključno je pitanje utječe li to značajno na svakodnevni život djeteta i obitelji? Prvi korak ne mora odmah uključivati dijete. Često je dovoljno da roditelj dođe na savjetovanje kako bi dobio stručno mišljenje i sagledao situaciju iz šire perspektive. Već sama činjenica da roditelj traži podršku govori o odgovornosti, a ne o neuspjehu.”

“Stručna pomoć ne znači da je dijete ‘problematično’. Ona znači da obitelj želi razumjeti što se događa i reagirati na vrijeme, prije nego što se teškoće prodube.“

Razvojna faza ili teškoća – kako prepoznati razliku?

Mnogi roditelji teško procjenjuju radi li se o ponašanju koje je dio urednog razvoja ili o teškoći koja zahtijeva dodatnu pažnju. Kako objašnjava Nikolina Đurić, djeca tijekom odrastanja prolaze kroz faze intenzivnih emocija, otpora i potrebe za autonomijom, što može izgledati zabrinjavajuće, ali je često razvojno očekivano i prolazno.

„Razvojno očekivane faze obično su prolazne i povezane s određenim razdobljem, primjerice snažnije reakcije u dobi od dvije do tri godine ili izraženija potreba za autonomijom u predškolskoj dobi.“

Razlika između razvojne faze i teškoće najčešće se vidi u trajanju, intenzitetu i utjecaju na svakodnevno funkcioniranje djeteta. „Ako reakcije postaju sve učestalije, snažnije ili dugotrajne i počnu značajno utjecati na funkcioniranje u školi, vrtiću ili odnosima, tada više ne govorimo samo o fazi.“

U takvim situacijama, naglašava, važno je potražiti stručno mišljenje jer traženje pomoći nije znak neuspjeha, nego brige za dijete. „Kada dijete ostaje ‘zaglavljeno’ u teškoći bez pomaka, tada je podrška znak brige, a ne dramatiziranja.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lumos | Nikolina Đurić (@lumos_fera)

Što djeci danas najviše nedostaje?

Iako djeci danas ne nedostaje aktivnosti, sadržaja ni poticaja, ono što im često nedostaje jest vrijeme bez strukture i emocionalno dostupna odrasla osoba, objašnjava Nikolina. Upozorava kako su djeca danas često izložena stalnim podražajima, obavezama i ekranima, zbog čega njihov živčani sustav rijetko ima priliku usporiti. „Djeci danas ne nedostaje aktivnosti, sadržaja ni poticaja. Ono čega često manjka jest miran, nestrukturiran prostor u kojem mogu biti bez očekivanja i emocionalno dostupna odrasla osoba koja nije istodobno preplavljena vlastitim tempom.“

Dodaje kako je djeci potrebna i dosada jer upravo tada razvijaju kreativnost, maštu i unutarnju stabilnost.

„Dosada je razvojno važna jer potiče kreativnost i samostalno organiziranje igre.“

Na kraju naglašava da nijedna aktivnost ne može zamijeniti odnos. „Djeci je najpotrebnija odrasla osoba koja je istinski prisutna.“

Najčešće zablude o dječjim emocijama

Jedna od najčešćih zabluda, kaže Nikolina, jest uvjerenje da su dječje emocije pretjerane ili manipulativne. Kada dijete snažno reagira, odrasli često misle da dramatizira, iako je djetetova emocija u tom trenutku stvarna i razvojno očekivana. „Dječje emocije jesu intenzivne, ali to ne znači da su neautentične.“

Još jedna česta zabluda je da će razgovor o emocijama pojačati problem, no iskustvo i istraživanja pokazuju suprotno. „Imenovanje emocije smanjuje njezin intenzitet jer dijete dobiva strukturu za razumijevanje onoga što osjeća.“

Zato je, zaključuje, važno emocije shvatiti ozbiljno, ali istovremeno zadržati jasne granice.

Na kraju razgovora postaje jasno da djeci ne trebaju savršeni roditelji, nego odrasli koji su spremni učiti, griješiti, popravljati odnos i biti emocionalno prisutni. Roditeljstvo nije u tome da uvijek reagiramo savršeno, nego da dijete uz nas osjeća sigurnost, prihvaćenost i stabilnost.

Kako naglašava Nikolina, upravo odnos koji gradimo s djetetom dugoročno oblikuje njegovu sliku o sebi, njegovu emocionalnu sigurnost i način na koji će jednog dana graditi odnose s drugima.

Ako kao roditelj imate osjećaj da je vaše dijete preplavljeno, da se muči, da se ponašanje naglo promijenilo ili jednostavno želite bolje razumjeti njegovo emocionalno funkcioniranje, važno je znati da ne morate kroz to prolaziti sami.

Traženje podrške nije znak slabosti, nego odgovornosti i brige za dijete.

Za dodatne informacije o savjetovanju i terapijskom radu s djecom i roditeljima, možete se javiti Nikolini Đurić putem web stranice www.lumosfera.hr , a za korisne sadržaje za roditelje zapratite na Instagramu @lumos_fera.

Fotografije: unsplash.com, pexels.com, osobna arhiva

Objava najčešće pogreške koje roditelji rade kada je dijete preplavljeno emocijama pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Postoje ljudi koji ne izgledaju anksiozno. Odgovorni su, pouzdani i funkcionalni. To su oni na koje se uvijek može računati. Oni koji sve drže pod kontrolom – posao, obitelj, obaveze, rokove. Izvana djeluju stabilno, sabrano i sposobno.

Ispod te funkcionalnosti često postoji napetost koja ne prestaje. Misli koje se vrte kao na “ringišpilu”, uz osjećaj da nikad nije dovoljno što god su napravili.

Čak i kada sve ide dobro, u njima postoji tihi glas koji govori da su mogli bolje, više, brže. Mnogi od njih osjećaju krivnju kada odmaraju. Kao da je odmor luksuz koji nisu zaslužili. Kao da moraju prvo sve riješiti, svima pomoći, sve dovršiti pa tek onda možda smiju stati. Riječ “ne” gotovo da i ne postoji u njihovom rječniku.

Oni su generacija koja je odrasla uz puno moranja. I sama sam iz te generacije. Učili su nas da moramo biti dobri i pristojni. Moramo se truditi i uspjeti. I, naravno, biti jaki. Jer slabe nitko ne voli.

Uz to je često dolazio i tihi osjećaj krivnje. Onaj koji se javi ako nešto ne uspijemo, ako pogriješimo i ako, ne daj Bože, nekoga razočaramo.

Učili su nas da vrijedimo samo onda kada smo dovoljno dobri za druge. Pritom nas nisu učili da smijemo misliti i na sebe, jer to je sebično.

Mnogi su tako naučili da su dobri samo ako su savršeni. Ako su odgovorni i sve drže pod kontrolom. I ako nikoga ne opterećuju svojim osjećajima.

Problem je što nas nisu naučili nečemu što je jednako važno, a po meni i najvažnije – kako voljeti sebe. Nisu nas naučili kako biti nježni prema sebi kada pogriješimo. Kako da stanemo i odmorimo. Ne učimo kako reći “ne” ljudima i situacijama koje nas povređuju. Umjesto toga učili su nas izdržati, stisnuti zube i bez pogovora gurati kroz život.

Zato danas imamo mnogo ljudi koji na van funkcioniraju gotovo izvrsno, ali ne žive mirno. To su ljudi koji preuzimaju više nego što trebaju i više nego što mogu nositi. I više nego što bi itko od nas trebao nositi.

Ljudi koji teško postavljaju granice. I stalno analiziraju svoje postupke preispitujući se jesu li nešto mogli napraviti bolje ili više. Analiza je paraliza, a onda se javlja strah, nelagoda, frustracija i anksioznost.

Anksioznost, ona tiha, uporna i često vrlo dobro maskirana uspjehom i odgovornošću.

Zato je važno stvoriti prostor u kojem se o tome može govoriti bez etiketa i bez osjećaja da nešto s nama “nije u redu“, jer s nama je sve u redu, samo ne znamo dovoljno voljeti sebe.

Postoje pristupi koji pomažu ljudima da razumiju što se nalazi ispod stalne napetosti – uvjerenja o tome da moramo biti savršeni, da moramo sve kontrolirati, da smo odgovorni za sve oko sebe.

U psihoterapijskim pristupima, poput realitetne terapije koju sam ja završila, fokus nije na etiketiranju ljudi nego na razumijevanju obrazaca našim ponašanja koja proizlaze iz naših nesvjesnih i svjesnih uvjerenja.

Ponekad je prvi korak samo shvatiti razliku između brige i anksioznosti. Drugi je prepoznati koliko perfekcionizam i pretjerana odgovornost zapravo iscrpljuju. Treći je početi učiti nešto što mnogi nikada nisu imali priliku naučiti, a to je kako živjeti s više unutarnjeg mira. Ne savršeno i bez pogreške, već s više razumijevanja prema sebi.

Možda je najvažnija promjena u tome da prvi put u životu prestanemo vjerovati da vrijedimo samo onda kada smo savršeni. I počnemo učiti da vrijedimo i kada samo postojimo.

Voljeti sebe je imperativ, a ne egoizam. I sva sreća, može se naučiti.

Ako si se prepoznala u ovom tekstu, za tebe sam kreirala radionicu “Anksioznost kao svakodnevna pojava? Kako ju preživjeti?” Namijenjena je ženama koje izvana djeluju stabilno, a iznutra nose stalnu napetost, pretjeranu odgovornost i osjećaj da nikad nije dovoljno. Na radionici ćemo prolaziti razliku između brige i anksioznosti, obrasce perfekcionizma, overthinkinga i način kako početi živjeti s više unutarnjeg mira. Radionica je uživo u Zagrebu, 25. 3. 2026., u maloj grupi do 10 žena.

Više informacija o radionici i prijavu potraži na ovom linku.

Anastazija Godić je psihoterapeutkinja i mindfulness trenerica s više od 16 godina kliničkog iskustva rada s osobama koje visoko funkcioniraju, ali žive pod stalnim unutarnjim pritiskom, kroz individualni i grupni rad. U svom radu spaja jasnoću strukture, razumijevanje ljudskih potreba i uvjerenja u podlozi, uz praktične korake promjene.

Objava anksioznost kod žena koje “drže sve pod kontrolom” pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Intimna njega i dalje je jedna od onih tema o kojima žene često govore tiho – ili uopće ne govore. O promjenama, nelagodi, suhoći ili iscjetku rijetko se razgovara otvoreno, čak i među prijateljicama.

Ivana Gabre, magistra farmacije i mama troje djece, odlučila je to promijeniti. Nakon godina rada u ljekarni i osobnog iskustva majčinstva pokrenula je Mariene, brend intimne njege koji spaja farmaceutsko znanje, fitoterapiju i nježan pristup ženskom tijelu.

„Kada sam radila u ljekarni često sam ženama trebala preporučiti proizvode za intimnu njegu, ali rijetko sam bila potpuno zadovoljna onime što je dostupno na tržištu. Tada je zapravo počela ideja o vlastitom brendu“, govori Ivana.

Od ljekarne do vlastitog brenda

Ivanin profesionalni put započeo je prilično “klasično” – studij farmacije, rad u ljekarni i svakodnevni kontakt s pacijentima. No s vremenom je shvatila da želi više prostora za savjetovanje i individualan pristup.

„Rad u ljekarni me ispunjavao do određene mjere, ali uvijek sam osjećala da postoji još nešto. Administracije je bilo puno, a premalo vremena za razgovor sa ženama i za ono što zapravo najviše volim – edukaciju i savjetovanje.“

Veliki zaokret dogodio se tijekom njezina trećeg porodiljnog dopusta.

„Tada sam upisala edukaciju iz fitoaromaterapije kod Stribora Markovića i otvorio mi se jedan potpuno novi svijet. Nakon toga sam prošla i mentorski program kod Mirele Ilenić i tada sam prvi put ozbiljno počela razmišljati o vlastitom kozmetičkom brendu.“

Ideja o vlastitim proizvodima zapravo je postojala još od fakulteta, ali tek tada je dobila konkretan oblik.

„Nakon trećeg rodiljnog dopusta nisam se vratila u ljekarnu. Danas radim posao koji volim, imam više vremena za djecu i gradim brend koji je lansiran u srpnju 2025. godine.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mariene žensko intimno zdravlje clean kozmetika (@mariene_cosmetics)

Ideja koja je nastala nakon poroda

Iako je godinama radila u ljekarni, trenutak u kojem je ideja dobila osobnu dimenziju bio je – porod.

„Sjećam se tog trenutka u rodilištu. Bila sam beskrajno zahvalna svom tijelu što je donijelo život na svijet, ali istovremeno nisam imala proizvod kojim bih njegovala to najintimnije područje. Taj osjećaj jako dobro pamtim.“

Taj trenutak bio je početak razmišljanja o proizvodima koji bi bili nježni, sigurni i formulirani posebno za potrebe ženskog tijela.

Zašto je intimna njega i dalje tabu?

Unatoč tome što živimo u vremenu u kojem se otvoreno govori o zdravlju, intimna njega i dalje je tema obavijena nelagodom.

Ivana smatra da razlozi za to leže duboko u društvenim obrascima.

„Intimno područje stoljećima je bilo povezano sa sramom, seksualnošću i moralom. Čak se i u udžbenicima koristio izraz stidnica, a riječ vulva često se izbjegavala ili zamjenjivala umanjenicama.“

O menstruaciji se govorilo tiho, o vaginalnim tegobama često se šutjelo, a o užitku gotovo da nije ni bilo javnog razgovora.

„Kada nešto generacijama nosi etiketu srama, nije čudno da ženama treba vremena da počnu o tome govoriti otvoreno. Primjećujem i da žene osjećaju sram postaviti pitanja, čak i u sigurnom prostoru. A to mi jasno govori koliko je edukacija još uvijek potrebna.”

Zablude koje žene i dalje imaju

Kroz rad sa ženama Ivana je primijetila da mnoge od njih nisu sigurne što je zapravo normalno kada je riječ o intimnom zdravlju.

„Žene me često pitaju kakav iscjedak je normalan, treba li koristiti posebne proizvode ili je dovoljna voda. Ta nesigurnost često vodi do pretjerane higijene i agresivnih preparata. Druga velika tema je suhoća i nelagoda povezane sa stresom, hormonima, trudnoćom ili dojenjem.“

Jedna od najvećih zabluda, kaže, povezana je s mirisom.

„Najveća zabluda je da vulva mora mirisati na parfem. Ako je mirisna – znači da je čista. To je zapravo potpuni apsurd.“

Pretjerano pranje, parfimirani gelovi i agresivni sastojci mogu narušiti prirodnu ravnotežu mikrobioma.

„Intimno područje ima vlastitu ravnotežu i mehanizme zaštite. Kada to razumijemo, shvatimo da manje često znači – bolje.“

Još jedna velika zabluda je da su suhoća i nelagoda “normalne” i da se s tim treba pomiriti, osobito nakon poroda, tijekom dojenja ili u peri/menopauzi. “Te promjene jesu česte, ali to ne znači da žena treba trpjeti i da ne smije potražiti pomoć.”

Ivana kaže kako mnoge žene i dalje misle da je voda uvijek dovoljna za intimnu higijenu. U nekim situacijama to doista može biti dovoljno, primjerice kao brzo osvježenje, no u današnjem načinu života često je potrebno nešto više – proizvod koji je formuliran upravo za potrebe osjetljivog intimnog područja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mariene žensko intimno zdravlje clean kozmetika (@mariene_cosmetics)

Farmaceutsko znanje kao temelj formulacija

U razvoju proizvoda Ivani je najviše pomoglo upravo farmaceutsko obrazovanje. „To mi je omogućilo da formulacije razvijam i kao farmaceut i kao žena. Bilo mi je važno da proizvodi budu clean, bez endokrinih disruptora i bez sastojaka koji bi mogli štetiti zdravlju žene.“

Posebno je pazila na kompatibilnost sastojaka s intimnom sluznicom, koja je osjetljivija i propusnija od mnogih drugih dijelova tijela te da izbjegava sastojke koji dugoročno mogu narušavati barijeru kože ili mikrobiom, čak i ako su u industriji široko prihvaćeni.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mariene žensko intimno zdravlje clean kozmetika (@mariene_cosmetics)

Proizvodi koji prate ženu kroz različite faze života

Mariene proizvodi namijenjeni su ženama kroz različite životne faze – od prve menstruacije do perimenopauze.

„Posebno su korisni u periodima kada je intimno područje osjetljivije – tijekom trudnoće, dojenja ili nakon poroda.“

Ivani je bilo važno da formulacije budu prikladne i za žene koje su preboljele hormon ovisne karcinome: „O tome sam jako puno razmišljala tijekom formuliranja.“

“Sunce u bočici”

Najveća potvrda da je na dobrom putu dolazi od korisnica. „Recenzije na webshopu su mi ogromna motivacija. Jedna korisnica je napisala da je proizvod za nju ‘sunce u bočici’, i takve poruke me stvarno dirnu.“

Posebno je raduje kada vidi da se žene vraćaju proizvodima. „Ponovljene kupnje su mi najveći kompliment.“

Misija: normalizirati razgovor o intimnom zdravlju

Kroz svoj rad Ivana želi promijeniti način na koji govorimo o intimnoj njezi. „Voljela bih da intimna njega postane jednako normalna tema kao njega kože ili kose – bez srama i bez marketinga koji ženama stvara nove nesigurnosti.“

Posebno joj je važno da nove generacije djevojčica odrastaju bez tabua koji su pratili prethodne generacije.

„Voljela bih da mame svoje djevojčice uče o tijelu s više znanja i manje srama.“

Na Mariene platformama Ivana redovito dijeli edukativne sadržaje o intimnom zdravlju, a više informacija o proizvodima dostupno je na službenim stranicama brenda.

Fotografije: Simona Svalina

nije roza sve što sija – praktični vodič kroz hormonske disruptore

Objava zašto smo naučene šutjeti o vlastitom tijelu? Ivana Gabre pokrenula je brend koji mijenja tu priču pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Fotografkinja koja lovi prve uspomene: priča Lidije Lovrenčić Hosi o bebama, majčinstvu i fotografijama koje zaustavljaju vrijeme

Postoje fotografije koje su lijepe i postoje one koje nose emociju koja traje cijeli život. Upravo takve uspomene stvara fotografkinja Lidija Lovrenčić Hosi, koja se posljednjih šest godina specijalizirala za trudničko, obiteljsko i newborn fotografiranje. Njezin studio postao je mjesto gdje roditelji dolaze sačuvati najnježnije trenutke – prve dane života, zagrljaje mama i djece te obiteljske uspomene koje će jednog dana postati neprocjenjivo nasljeđe.

U razgovoru za Supermame Lidija nam je otkrila kako je sve počelo, zašto je strpljenje ključ u fotografiranju novorođenčadi i zašto bi svaka mama barem jednom trebala stati pred objektiv sa svojom djecom.

Od “ćelave lutke” do vlastitog studija

Lidijina fotografska priča započela je 2019. godine, nakon rođenja njezina drugog djeteta. Kao i mnoge trudnice, sate je provodila na internetu tražeći savjete o trudnoći i porodu, ali ubrzo su joj pažnju privukle fotografije novorođenčadi.

„Bila sam potpuno opčinjena tim nježnim fotografijama tek rođenih beba. Pitala sam se kako je uopće moguće tako savršeno zabilježiti prve dane života“, prisjeća se.

Kako tada u njezinoj blizini nije bilo puno fotografa koji su se bavili newborn fotografijom, odlučila je pokušati sama. „Prva pomisao bila mi je: Ma gdje ću sad s malom bebom do Zagreba, imam fotoaparat – pokušat ću sama. Tako je počela moja avantura.“

Njezin prvi model bila je lutka njezine starije kćeri. „Imala sam ‘ćelavu lutku’ na kojoj sam satima učila kako pravilno umotati bebu. Tek kad je moj sin Lovro napunio mjesec dana, odlučila sam pokušati s pravim modelom. Danas kad pogledam te fotografije, jako su mi drage, ali pomislim: ‘Jadno dijete lude matere!’“, govori kroz smijeh.

Godinu dana kasnije otvorila je Lil Star Newborn Photography Studio, a prvi klijenti dolazili su kroz model callove i simbolične cijene.

„Ujutro sam radila u školi, a popodne fotografirala bebe ili uređivala fotografije. Bila je to intenzivna godina, ali bez podrške mog supruga ništa od toga ne bi bilo moguće. On mi je bio najveći vjetar u leđa – i poklonio mi je moj prvi fotoaparat.“

Sigurnost i strpljenje temelj su svakog newborn fotografiranja

Fotografiranje novorođenčadi jedno je od najzahtjevnijih područja fotografije. Lidija naglašava da su sigurnost i strpljenje apsolutni prioriteti. „Kod newborn fotografije dvije su stvari temelj svega – sigurnost djeteta i beskrajno strpljenje. Te sneno postavljene poze zahtijevaju stručnost i mirnu ruku.“

Kaže da se u studiju uvijek nalazi u posebnom „zen stanju“. „Privatno sam možda dinamičnija osoba, ali čim primim bebu u ruke ulazim u potpuni mir.“

Fotografiranje zapravo počinje puno prije samog dolaska u studio.

„Mame mi se javljaju već u trudnoći. Onaj trenutak kad dobijem poruku iz rodilišta ‘Stigli smo!’ uz prvu fotografiju bebe – to me svaki put dirne.“

Sam session traje između sat i pol i dva i pol sata. „Ništa se ne forsira. Pauze za hranjenje, maženje i uspavljivanje potpuno su normalne. Svaka beba ima svoj ritam i ja ga pratim.“

U studiju roditelje dočekuju kava, čaj i opuštena atmosfera. „Ako dolaze sa starijom djecom, moj sin Lovro je zadužen za igru, a suprug često ‘preuzme’ tate. Važno mi je da roditelji osjete da su kod mene sigurni i opušteni.“

Zašto bi svaka mama trebala biti na fotografijama

Jedna stvar koju Lidija često primjećuje jest da su mame obično iza kamere. „Kad gledam naše privatne fotografije, na njima su svi – osim mene. Zato smo kod kuće uveli pravilo: jednom godišnje radimo obiteljski session, najčešće oko Božića.“

Primjećuje i da se svijest kod mama polako mijenja.

„Mame sve češće žele biti na fotografijama sa svojom djecom. Često na početku kažu da nisu fotogenične ili da ne znaju pozirati, ali kad ih vodim kroz proces i pokažem im fotografije, shvate koliko su zapravo lijepe u očima svoje djece.“

Upravo su te fotografije često najdraže u cijeloj galeriji. „Nema ljepšeg nego vidjeti mamu koja se na fotografiji konačno vidi onako kako je vidi njezino dijete – prelijepu i punu ljubavi.“

Mommy & Me: fotografije koje dirnu ravno u srce

Jedan od posebnih projekata u Lidijinom studiju su Mommy & Me mini sessioni koje organizira svake godine uoči Majčina dana.

„Moja je želja da svaka mama ima barem jednu takvu uspomenu godišnje – bez obzira na to koliko joj je dijete staro.“

Na tim snimanjima naglasak je na emociji, a ne na savršenstvu. „Ne tražim savršene frizure ni namještene osmijehe. Lovim zagrljaje, smijeh, a ponekad i suze.“

Posebno je dirljivo kada odrasla djeca dovedu svoje majke na fotografiranje. „Često ih pitam: ‘Kada si zadnji put čuo mamino srce kako kuca?’ U tom trenutku, dok su zagrljeni i slušaju taj poznati ritam, svima nam poteku suze.“

Od newborna do cake smasha

Iako Lidija fotografira različite obiteljske trenutke, newborn fotografija i dalje je najtraženija. „Kroz moje je ruke u šest godina prošlo nekoliko stotina bebica i to iskustvo je neprocjenjivo.“

Zbog toga ove godine planira i edukacije za druge fotografe. „Želim podijeliti znanje o ovoj nježnoj i zahtjevnoj vrsti fotografije.“

Nakon prvih dana života, mnoge obitelji joj se vraćaju i za druge prilike – krštenja, rođendane i popularni cake smash.

„To su snimanja puna akcije! Jednogodišnjaci bježe, istražuju i rade potpuni kaos, ali upravo tu nastaju najiskrenije reakcije. Scenografije izrađujem po mjeri, a u suradnji s provjerenom slastičarkom osmišljavamo torte koje oduševe i velike i male. Najbolji dio? Sve što ostane od torte nakon “rušenja” i slavlja, roditelji nose kući za desert, tako da zabava traje i nakon odlaska iz studija.“

Velik hit su i sezonski mini sessioni, posebno božićni. „Scenografiju počinjem osmišljavati još ljeti na moru, a suprug je pretvara u stvarnost. Važno mi je da scenografija bude stvarna, a ne digitalna.“

Trudničko fotografiranje je nešto na čemu još uvijek aktivno radim s mamama. Često čujem: “‘Ma debela sam, nemam samopouzdanja za stati pred kameru.’ U tim razgovorima trudim se biti im podrška i podsjetiti ih koliko su zapravo moćne. Želim da vide tu transformaciju kao nešto predivno i jedinstveno. Ta fotografija nije tu da zabilježi “kilograme”, već nevjerojatnu snagu žene koja stvara život. To je uspomena na period kad je žena bila dom jednom novom biću.”

Obiteljska fotografiranja na otvorenom

Iako Lidija rado stvara uspomene u toplini svog studija, s dolaskom lijepog vremena fotografiranja često seli na otvoreno, gdje priroda postaje najljepša kulisa za opuštene i vesele obiteljske trenutke. Posebno voli proljeće kada organizira jedan od najslađih tematskih sessiona – mini fotografiranje s pravim malim patkicama.

Ljubav prema prirodi i životinjama nastavlja se i u jesen, kada u vlastitom dvorištu priprema jesenski pumpkin mini session. Na scenografijama koje zajedno osmišljavaju i izrađuju ona i njezin suprug, djeca imaju priliku istraživati prirodu i susresti se sa životinjama, a kroz takva iskustva razvijaju i empatiju. Upravo u tim spontanim trenucima ona svojim objektivom bilježi njihovo čuđenje, radost i znatiželju dok otkrivaju svijet oko sebe.

Bezvremenski stil umjesto prolaznih trendova

Iako se trendovi u fotografiji stalno mijenjaju, Lidija je od početka ostala vjerna minimalističkom stilu.

„Moj potpis je jednostavnost i emocija. Rekviziti su tu samo da podrže fotografiju, ali glavna zvijezda uvijek mora biti dijete.“ Ne voli presvlačiti bebe u kostime ili raditi trendovske scene.

„Želim stvarati fotografije koje će biti jednako lijepe i za deset ili dvadeset godina.“

A što roditelji zapravo žele sačuvati? „Žele zaustaviti vrijeme. Ti prvi dani prolaze nevjerojatno brzo, a newborn fotografiranje događa se samo jednom u životu.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by ᴘʀᴏꜰᴇꜱɪᴏɴᴀʟɴᴏ ꜰᴏᴛᴏɢʀᴀꜰɪʀᴀɴᴊᴇ ᴛʀᴜᴅɴɪᴄᴀ, ʙᴇʙᴀ, ᴅᴊᴇᴄᴇ ɪ ᴏʙɪᴛᴇʟᴊɪ (@lilstarnewbornphotography)

“Nemojte čekati savršen trenutak”

Na kraju razgovora Lidija ima poruku za sve mame koje razmišljaju o fotografiranju, ali ga stalno odgađaju. „Nemojte čekati savršen trenutak. Samo se odvažite.“

Kaže da često dobiva poruke mama koje žale što nisu fotografirale određeno razdoblje. „Vrijeme se ne može vratiti, ali se može ‘zaključati’ u fotografiji.“

I upravo zato vjeruje da su te uspomene neprocjenjive. „Neke fotografije svoju pravu vrijednost dobiju tek nakon deset ili dvadeset godina. Tada shvatite da je svaki trenutak koji ste sačuvali – zapravo mali komadić vječnosti.“

Ako i vi želite sačuvati prve dane života svoje bebe ili zabilježiti posebne obiteljske trenutke, Lidiju Lovrenčić Hosi možete pronaći u njezinu Lil Star newborn photography studiju u Valpovu. Za informacije o terminima i fotografiranjima javiti joj se možete putem DM-a na Instagramu @lilstarnewbornphotography.

Objava mame, jeste li i vi uvijek iza kamere? ova fotografkinja ima važnu poruku za vas pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Razdoblje trudnoće i oporavka nakon poroda donosi brojne promjene u tijelu žene. No mnoge tegobe koje žene često prihvaćaju kao “normalan dio majčinstva” zapravo su znak da tijelu treba stručna podrška.

Maja Kolarić, fizioterapeutkinja koja se već godinama bavi radom s trudnicama i ženama nakon poroda, danas vodi vlastiti Centar za masažu i fizioterapiju u trudnoći i majčinstvu BellyBalance, a njezin profesionalni put započeo je sasvim neočekivano.

Od slučajne zamjene do vlastitog centra

Sve je počelo još tijekom studija, kada ju je kuma zamolila da je privremeno zamijeni na masažama dok je na godišnjem odmoru.

“Iako tada nisam imala gotovo nikakvo znanje o masaži trudnica, nisam osjećala otpor prema tome. Upravo me to potaknulo da počnem istraživati i dodatno učiti”, prisjeća se.

U to vrijeme edukacije o masaži trudnica u Hrvatskoj i okolnim zemljama gotovo da nisu postojale, pa je znanje morala graditi samostalno.

“Bila sam primorana sama pronalaziti literaturu, proučavati i učiti. Vrlo brzo sam bila spremna za tu dvotjednu zamjenu – ali ona je na kraju potrajala sedam godina.”

Tijekom tog razdoblja počela se sve više baviti i rehabilitacijom, a područje trudnoće i postpartuma postalo je njezin profesionalni fokus.

“Danas, nakon više od osam godina rada i brojnih dodatnih edukacija, ostvarila sam svoj san i otvorila vlastiti centar posvećen upravo ženama u trudnoći i majčinstvu.”

Zašto je važno raditi s educiranim stručnjakom

Rad s tijelom žene u trudnoći i nakon poroda značajno se razlikuje od klasičnih tretmana.

“Rehabilitacija u ovom razdoblju nije samo rješavanje problema zbog kojeg je žena došla. Važno je pronaći uzrok i gledati tijelo kao cjelinu – od glave do pete”, objašnjava.

Svaki tretman, dodaje, mora biti potpuno individualan.

“Potrebno je stalno osluškivati kako tijelo reagira na pokrete i tehnike. To je nešto što osoba bez edukacije jednostavno ne može pružiti jer ne zna kako bi tijelo trebalo reagirati i kada nešto nije u redu.”

Tegobe koje žene smatraju normalnima – a zapravo nisu

Mnoge žene tijekom trudnoće bolove u tijelu prihvaćaju kao neizbježan dio tog razdoblja.

“Najčešće su to bolovi u leđima i zdjelici. Nažalost, mnoge žene, pa čak i neki ginekolozi, to pripisuju ‘trudničkom paketu’”, kaže. No to, naglašava, nije nešto što bi se trebalo ignorirati.

“Takve tegobe su znak da tijelu treba podrška i rješenje. Nažalost, kao društvo smo jednostavno normalizirali bol.”

Što je “normalno” nakon poroda?

Slična situacija događa se i u postpartum razdoblju, kada žene često čuju da su određeni simptomi očekivani. “Najčešće su to urinarna inkontinencija, dijastaza i bolovi u donjem dijelu leđa”, objašnjava.

Fraze koje često čuje od klijentica zvuče poznato mnogim majkama.

“‘Podižem bebu pa je normalno da me boli’, ‘normalno je da mi curka, imala sam veliku bebu’, ili ‘dijastaza ne boli pa ju ne moram rješavati’. No to su stanja koja definitivno preporučujem riješiti jer se posljedice mogu pojaviti i godinama nakon poroda.”

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maja Kolarić – fizioterapeut za trudnice i rodilje (@masaza_za_trudnice)

Kada se javiti fizioterapeutu nakon poroda?

Dobra vijest je da za početak rehabilitacije nikada nije kasno.

“Žene danas već u rodilištu često dobiju posjet fizioterapeuta koji im pokaže kako se pravilno podizati i što smiju raditi nakon poroda.”

Ipak, za konkretniji rehabilitacijski rad preporučuje malo pričekati. “Moja preporuka je doći nakon šest do osam tjedana, kada dobijemo i potvrdu ginekologa da su se organi vratili na svoje mjesto.”

Smiju li trudnice ići na masažu?

Jedno od najčešćih pitanja koje dobiva odnosi se upravo na masažu u trudnoći. “O da, trudnice itekako smiju ići na masažu”, kaže kroz osmijeh.

Važno je samo da je trudnoća uredna, bez hematoma, rizika od prijevremenog poroda ili nerazjašnjenog krvarenja.

“Masaža može značajno smanjiti bolove u leđima, zdjelici i vratu koji nastaju zbog promjene posture i rasta trbuha. Također poboljšava cirkulaciju, smanjuje oticanje nogu i opušta prenapete mišiće.”

Osim fizičkog učinka, važan je i psihološki aspekt.

“Masaža smanjuje stres, poboljšava san i daje trudnici osjećaj sigurnosti i podrške. A to je u ovom razdoblju jednako važno kao i rad na tijelu.”

Najveći mitovi o oporavku nakon poroda

U svakodnevnom radu često se susreće s brojnim zabludama. “Jedan od najvećih mitova je da su bolovi u leđima, inkontinencija ili dijastaza ‘normalni’ nakon poroda i da ih žena jednostavno mora prihvatiti.”

Drugi čest mit je da će se tijelo oporaviti samo od sebe. “Šest tjedana nakon poroda je administrativna kontrola – to ne znači da su mišići i zdjelično dno automatski oporavljeni.”

Još jedna česta zabluda odnosi se na Kegelove vježbe.

“Mnoge žene misle da su Kegelove vježbe rješenje za sve. Ako je zdjelično dno već preaktivno ili bolno, dodatno stiskanje može čak pogoršati simptome.”

Posebno ističe i zabludu vezanu uz carski rez.

“Carski rez je velika abdominalna operacija i zahtijeva jednako ozbiljan oporavak. Rad na ožiljku je izuzetno važan.”

Problemi o kojima se i dalje premalo govori

Problemi poput inkontinencije ili boli u zdjelici mnogo su češći nego što žene misle.

“Urinarna inkontinencija javlja se kod oko 30 do 40 posto žena nakon vaginalnog poroda, a bolovi u zdjelici i donjem dijelu leđa pogađaju više od polovice trudnica.”

Razlog zašto se o tome malo govori često je kombinacija srama i društvenih očekivanja. “Žene često čuju ‘rodila si, to je tako’. Uz to, teme poput inkontinencije ili boli pri odnosu mnogima su neugodne za izgovoriti.”

Greška koju žene najčešće rade

Jedna od najčešćih pogrešaka događa se kada žene prerano krenu s intenzivnim vježbanjem. “Nakon poroda mnoge žene brzo počnu raditi trbušnjake, plank ili trčati kako bi ‘vratile trbuh’.” Problem je što tijelo još nema stabilnu bazu.

“Zdjelično dno i duboki trbušni mišići moraju prvo ponovno naučiti surađivati kroz disanje i kontrolu tlaka. Ako se to preskoči, može se pogoršati dijastaza, inkontinencija ili osjećaj težine u zdjelici.”

Druga velika pogreška je ignoriranje boli. “Bol je informacija, ne slabost.”

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maja Kolarić – fizioterapeut za trudnice i rodilje (@masaza_za_trudnice)

Kako izgleda prvi dolazak

Prvi susret započinje detaljnim upitnikom koji klijentica ispunjava prije dolaska. “Zanimaju me tjedan trudnoće ili postpartum razdoblja, razlog dolaska, alergije i druge važne informacije.”

Kod masaže se tretman prilagođava potpuno individualno. “Masaža se izvodi u potrbušnom ili bočnom položaju, ovisno o procjeni i ženinoj ugodi. Tijekom tretmana procjenjujem svaki dio tijela i ovisno o tome koristim različite tehnike.”

Kod rehabilitacije je pristup još detaljniji. “Procjenjujem disanje, posturu, stanje trbušne stijenke, pokretljivost zdjelice i način na koji tijelo podnosi opterećenje. Tek nakon toga slijedi terapijski dio koji uključuje manualnu terapiju, mobilizaciju zdjelice i ciljane vježbe.”

Vježbe se čak i snimaju kako bi ih klijentica mogla pravilno raditi kod kuće. “Želim da žena razumije što radimo i zašto – jer tako dobivamo najbolje rezultate.”

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maja Kolarić – fizioterapeut za trudnice i rodilje (@masaza_za_trudnice)

Poruka koju bi svaka žena trebala čuti

Maja ima poruku koju bi, kaže, voljela da svaka žena čuje na vrijeme.

“Voljela bih da svaka žena zna da njezino tijelo nije ‘pokvareno’ jer boli, curi ili se razdvojilo. Ono samo prolazi kroz ogromne promjene i treba pravu podršku, a ne prešutno prihvaćanje boli kao ‘normalnog stanja’.”

Dodaje kako je važno razumjeti da je oporavak proces. “Oporavak nije rok od šest tjedana. Tijelu treba vrijeme, razumijevanje i ciljani koraci kako bi se stvarno vratilo u funkciju.”

Ako ste se prepoznale u nekim od simptoma o kojima smo razgovarali, bolovima u leđima, zdjelici, inkontinenciji ili dijastazi, važno je znati da to nije nešto što morate prihvatiti kao normalno. Stručna procjena i pravilan pristup mogu značajno pomoći u oporavku.

Više informacija o Majinom radu  i Centru za masažu i fizioterapiju u trudnoći i majčinstvu BellyBalance možete pronaći na njezinim društvenim mrežama i službenim kanalima.

Fotografije: Tea Čizmek Mesarić

Objava bolovi, curenje mokraće i dijastaza nisu “normalni”: fizioterapeutkinja otkriva što žene u trudnoći i nakon poroda ne bi smjele ignorirati pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dan žena stiže, pakiranje se bojaju u tonove ružičaste, a odjednom baš svi brendovi vole žene. Ali roza nije sve što sija, a tu temu za Dan žena donose dvije magistre farmacije – Ivana Gabre, koja stoji iza brenda za intimnu njegu Mariene, te Lana Vitas, vlasnica skincare brenda Maleena.

Što su endokrini disruptori, kako utječu na žensko zdravlje, kako ih prepoznati i ukloniti saznajte u vodiču.

Što su endokrini ili hormonski disruptori i kako utječu na nas?

Hormonski disruptori su kemikalije koje ometaju rad našeg hormonskog sustava.

Dugotrajna izloženost hormonskim disruptorima može povećati rizik za hormonsku neravnotežu (neredoviti ciklusi, jači PMS, problemi s ovulacijom), poremećaje štitnjače, smanjenu plodnost (žene i muškarci), metaboličke probleme (inzulinska rezistencija, lakše nakupljanje masnog tkiva), veći rizik za hormonski ovisna stanja (npr. PCOS, endometrioza, miomi) te osjetljiv razvoj fetusa i male djece.

Važno je napomenuti kako se ne radi o jednoj izloženosti, nego o kumulativnom učinku kroz godine.

Gdje treba posebno obratiti pažnju?

BPA i BPS
Nalaze se u plastici i unutarnjim oblogama konzervi.

Što možeš učiniti još danas?

Plastika može sadržavati BPA, BPS ili druge spojeve koji se mogu otpuštati u hranu, osobito pod utjecajem topline, masnoće ili dugog skladištenja. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) 2023. značajno je snizila prihvatljivi dnevni unos BPA zbog mogućeg utjecaja na imunološki sustav (EFSA, 2023).

Posebno je važno ne zagrijavati hranu u plastici, ne skladištiti toplu hranu u plastici, izbjegavati oštećene plastične posude te izbjegavati plastične boce za vodu.

Ftalati

Često se skrivaju iza oznake “fragrance” ili “parfum” u kozmetici i proizvodima za dom.

Parfem može biti sintetskog ili prirodnog podrijetla, ali često je to krovni naziv (koji po zakonu mora biti tu ako proizvod sadrži parfem ili aromu) iza kojeg se ne vidi točan sastav. Kod nekih sintetskih mirisa ponekad se mogu nalaziti spojevi koji mogu biti potencijalni hormonski disruptor (ne u svakom proizvodu i ne uvijek). Ukoliko niste sigurni u podrijetlo mirisa možete i kontaktirati proizvođača. Oznaka “fragrance/parfum” može predstavljati mješavinu brojnih spojeva, uključujući ftalate, koji se koriste za stabilizaciju mirisa.

Što možeš učiniti već danas?

Provjeriti svoje police i  birati proizvode bez umjetnih/sintetskih mirisa. Prirodni mirisi često će imati naznaku da su “natural”, a možeš tražiti i potpuno bez mirisa – “fragrance free”.

Parabeni
Konzervansi u kozmetici čest su hormonski disruptor (methylparaben, propylparaben…).

Što možeš učiniti danas?

Prođi kroz svoje police s kozmetikom, a osobito onom za djecu. I mudro je kroz godine naučiti čitati sastav kozmetike koju koristiš, osobito svaki dan. “Bez parabena” već sada je često naglašeno na pakiranjima proizvoda koji ih ne sadrže.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mariene žensko intimno zdravlje clean kozmetika (@mariene_cosmetics)

PFAS (“vječne kemikalije”)
Nalaze se u neprijanjajućem posuđu i nekim vodootpornim materijalima. Birati kvalitetno posuđe, s sve oštećene tave bitno je brzo mijenjati.

Što možeš učiniti danas?

Biraj posuđe od lijevanog željeza koje je stabilno i dugotrajno, inox koji je kemijski stabilan i pri visokim temperaturama te keramiku bez PFAS premaza.

Kod keramike je važno provjeriti deklaraciju “PFAS free” ili jasno naveden sastav premaza.

Triklosan
Antibakterijska tvar u nekim sapunima i pastama za zube. Potrebno ga je zaobilaziti, a svojim čistilicama uredno provjeravati sastav.

Pesticidi
Ostaci sredstava za zaštitu bilja na voću i povrću. Je li danas uopće potrebno napomenuti kako je presudno temeljito prati namirnice i, kad je god moguće, birati organsko.

Što možeš učiniti danas?

Namakanje u vodi s dodatkom sode bikarbone može pomoći u uklanjanju određenih pesticida s površine hrane.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Fermentirana clean beauty kozmetika (@maleena_cosmetics)

Ivana i Lana pripremile su potpuno besplatan Hormonski vodič te grupu za besplatni izazov gdje ćeš kroz male zadatke svaki dan promijeniti barem jednu stvar i(li) obratiti pažnju na novu stvar i zagledati se u vlastite navike i čuvanje svog ženskog zdravlja. Edukativni materijal poklon je za Dan žena od brendova Mariene i Maleena, a pridružiti se možeš OVDJE.

Fotografije: unsplash.com

Objava nije roza sve što sija – praktični vodič kroz hormonske disruptore pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Iz osobne potrebe i svakodnevice s djecom nastala je Maglla – brend ručno rađenih komada koji spajaju funkcionalnost, toplinu i filozofiju “manje je više”. Upoznjte Ninu Ivanović.

Nina Ivanović je kreativka i mama koja ne vjeruje u gomilanje ni generička rješenja. Sve što stvara duboko je povezano s njezinim načinom života i vrijednostima koje živi.

„Sve što stvaram u velikoj je mjeri odraz mene, mog ritma i pogleda na život. Volim stvari koje traju i imaju svrhu. Ne vjerujem u gomilanje i generički pristup uređenju.”

Maglla je nastala iz osobne potrebe, ali je prerasla u nešto puno veće: filozofiju življenja u kojoj vrijedi pravilo manje, ali bolje.

Nini kreativnost nije hobi, nego potreba. Nešto bez čega, kaže, ne može zamisliti život. Sitnice, detalji, male stvari koje daju karakter prostoru – upravo su to temelji njezine priče.

Maglla je, objašnjava, produžetak nje same. „Moje potrebe da stvari imaju smisao, funkciju i dušu.”

Inspiracija koja dolazi u svakodnevici

Nini inspiracija dolazi spontano. Ne planira je i ne forsira. „Inspiracija mi često dolazi u potpuno nevezanim trenucima – u šetnji uz more, kroz igru svjetla i sjene, kroz teksture pod prstima ili u potrebi da jedan predmet ima više funkcija.”

Kod nje sve počinje u glavi. Ideja sazrijeva kroz mentalne skice, a zatim slijedi pažljiv odabir materijala, boja i načina izrade. „Prototip mora preživjeti svakodnevicu – tek tada postaje proizvod.”

 

View this post on Instagram

 

A post shared by 𝕄𝔸𝔾𝕃𝕃𝔸 ℍ𝕆𝕄𝔼 𝔻𝔼ℂ𝕆ℝ (@maglla.homedecor)

Zašto bira sporiji, ručni put?

U vremenu masovne proizvodnje, Nina bira sporiji proces -svjesno. „To znači poštovati materijal i proces, stvarati s pažnjom. Uživati u svakom koraku.”

Svaki komad izrađuje ručno. Manji proizvodi nastaju kroz nekoliko sati, dok veći i kompleksniji traže i nekoliko dana, zbog faza koje moraju proći da bi dosegli željenu kvalitetu.

Posebno mjesto u njezinu radu imaju prirodni materijali.

„Prirodni materijali su srce Maglle – drvo, pamuk, lan, željezo – imaju težinu, teksturu i trajnost, dostojanstveno stare.”

Nesavršenosti, osobito kod drveta, često postaju najljepši detalj. Toplina i autentičnost važniji su joj od sterilnog savršenstva.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by 𝕄𝔸𝔾𝕃𝕃𝔸 ℍ𝕆𝕄𝔼 𝔻𝔼ℂ𝕆ℝ (@maglla.homedecor)

Dom koji smiruje i mamu i dijete

Nina posebno promišlja dječju sobu i obiteljski prostor. „Prostor je za mene nastavak nas, našeg tijela i duše. Volim minimalizam, prozračnost i jednostavnost, ali s detaljima koji potiču maštu i daju toplinu.”

“Dom mora biti mjesto gdje možeš biti svoj  – umoran, sretan, opušten.”

Maglla je, zapravo, nastala iz stvarnih potreba njezine obitelji.

„Djeca su bila početna iskra, naučila me da prostor mora funkcionirati. Novi stil života donio je nove potrebe, a upravo te svakodnevne situacije oblikuju ono što stvaram.”

Što kupci kažu kada prvi put uzmu Maglla komad u ruke?

„Kažu da osjete pažnju, toplinu i kvalitetu u svakom detalju.” No ono što joj najviše znači nisu samo riječi, nego povratak. „Ponovne narudžbe su mi najveća potvrda da je stvoren odnos povjerenja između Maglle i ljudi koji je biraju – to znači da je komad ostao u njihovom životu.”

To je snaga ručno rađenog predmeta – on ne završava kao još jedna stvar na polici, nego postaje dio obiteljske svakodnevice.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by 𝕄𝔸𝔾𝕃𝕃𝔸 ℍ𝕆𝕄𝔼 𝔻𝔼ℂ𝕆ℝ (@maglla.homedecor)

Što se trenutno može pronaći u ponudi?

U Maglli danas možete pronaći: ručno rađene, multifunkcionalne drvene stalke za jaja, daske za posluživanje, vaze, waffle krpe, zidne dekorativne detalje i naljepnice za dječju sobu, podloge za igru i lanene vrećice za pohranu u raznim dimenzijama.

Sve je kreirano s idejom da unese toplinu, funkcionalnost i trajnost u dom.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by 𝕄𝔸𝔾𝕃𝕃𝔸 ℍ𝕆𝕄𝔼 𝔻𝔼ℂ𝕆ℝ (@maglla.homedecor)

Emocija iza brenda

Na pitanje što želi da žena osjeti kada u svoj dom unese Maglla komad, Nina odgovara iskreno:

„Želim da osjeti zadovoljstvo jer je izabrala svjesno, sporije, prirodne materijale i proizvod koji je nastao u nečijim rukama i koji ostaje. Želim da osjeti da je rekla ‘da’ jednostavnosti i da je u dom unijela komad koji ima dušu.”

Možda je upravo to poruka koja će odjeknuti kod svake Supermame – da dom ne mora biti savršen. Ali može biti autentičan, topao i – vaš.

Maglla raste organski – kroz preporuke, povjerenje i zajednicu žena koje biraju sporije, svjesnije i toplije. Sve komade Nina predstavlja i prodaje putem Instagrama @maglla.homedecor, gdje dijeli i proces nastanka, nove proizvode te male trenutke svakodnevice koji stoje iza brenda.

I upravo je to ono što Magllu čini drugačijom – iza svakog proizvoda stoji stvarna osoba, stvarna priča i stvarne ruke. A ponekad je baš to dovoljno.

Objava nije htjela još stvari u kući, pa je stvorila one koje imaju smisao (i pokrenula brend) pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dok su klinci na kreativnoj radionici u samom centru grada, roditelji imaju svoja dva sata predaha

Zagrebačke mame znaju da kava u centru grada često zvuči bolje nego što u stvarnosti izgleda. Između “mama, vidi ovo”, traženja toaleta, nagovaranja na još pet minuta i šalice koja se ohladi prije nego što stignemo do pola – mali predah pretvara se u još jednu dnevnu misiju.

Zato nas je odmah zaintrigirala priča o radionicama na kojima su djeca sretna, kreativna i potpuno zaokupljena dok roditelji napokon mogu sjesti, predahnuti i popiti kavu dok je još topla.

U samom srcu Zagreba, u Koncept baru u Tkalčićevoj, odvija se kreativni program koji spaja ono što rijetko ide zajedno: kvalitetan, smislen sadržaj za djecu i stvarni odmor za roditelje.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Koncept bar (@koncept_bar)

Dva sata bez ekrana – koji djeci znače više nego što mislimo

Radionice vodi Rina Barbarić, diplomirana grafička dizajnerica i ilustratorica koja je osmislila koncept u kojem je naglasak na procesu, istraživanju i slobodi izražavanja.

„Radionice su zamišljene kao mali kreativni bijeg od svakodnevice – mjesto gdje djeca mogu stvarati slobodno, bez straha da nešto neće ispasti dobro“, objašnjava.

U vremenu u kojem su djeca okružena ekranima i stalnim podražajima, ta dva sata analogne igre, s papirom, bojama, teksturama i škarama, postaju pravi mali luksuz. Kroz razigrane zadatke polaznici razvijaju vlastite ideje, uče promatrati, povezivati i s vremenom postaju sigurniji u svoj izraz.

Mjesto gdje ne postoji “krivo”

Jedna od najvećih vrijednosti ovih radionica je atmosfera u kojoj nema pritiska na rezultat. „Učimo da u umjetnosti ne postoji krivo – postoji samo osobni put“, kaže Rina.

I upravo je to ono što djeci danas najviše treba. Iako se često čini da su izgubila kontakt s kreativnošću, iskustvo s radionica pokazuje suprotno.

„Djeca danas itekako trebaju kreativnost i traže je. Uz sve veći pritisak školskih obaveza i očekivanja, jedva čekaju trenutke u kojima mogu biti slobodna, istraživati i jednostavno igrati se.“

Kroz stvaranje razvijaju samopouzdanje, uče vjerovati vlastitim idejama i grade zdravu sliku o sebi – vještine koje im ostaju daleko izvan kreativne radionice.

Dizajn na dječji način

Posebnost programa je i to što djeca kroz igru upoznaju osnove vizualnog razmišljanja i dizajna, ali na pristupačan i razigran način.

Radionice imaju jasan, ali fleksibilan tijek: od početne ideje i asocijativnog crtanja, preko izbora boja i tekstura do slaganja završne kompozicije koja prenosi njihovu poruku i doživljaj teme. Naglasak nije na savršenom rezultatu, nego na procesu i osjećaju stvaranja.

Predah bez grižnje savjesti

Lokacija u centru grada čini ove radionice posebno praktičnima za roditelje. Dok su djeca zaokupljena stvaranjem u sigurnom i poticajnom okruženju, roditelji dobivaju ono što im najčešće nedostaje – vrijeme za sebe.

Kava s prijateljicom, kratka šetnja gradom, obavljanje sitnica ili jednostavno – tišina.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Koncept bar (@koncept_bar)

„Mladi roditelji u urbanim sredinama često su preopterećeni. Važno mi je ponuditi sadržaj koji je kvalitetan za djecu, ali i praktičan i rasterećujući za njih“, ističe Rina.

I upravo je ta kombinacija ono zbog čega se na ove radionice ne vraćaju samo djeca nego i roditelji.

Više informacija potažite na profilu @studio_salto1, a prijave je moguće napraviti putem istoimenog Ig profila ili putem maila: studiosalto.rina@gmail.com

 

View this post on Instagram

 

A post shared by SALTO (@studio_salto1)

Objava zagrebačke mame napokon mogu popiti kavu u miru – pronašli smo i gdje! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sigurni smo da vam je poznat scenarij kada imate neko događanje na kojem želite zablistati da se podvrgnete brzim rješenjima i, često, agresivnim metodama. Jer za ljepotu treba trpjeti. Je li to stvarno istina? Trebamo li za ljepotu podnositi sve? Zapravo, sve je više žena koje traže drugačiji pristup. Pristup koji poštuje kožu, njezinu osjetljivost i prirodan ritam obnove. Naročito kada je u pitanju koža lica. Upravo takvu filozofiju njeguje Skin Forum. Prvi je to salon u Kaštelima specijaliziran isključivo za njegu lica, s ciljem postizanja najviše razine kvalitete i rezultata.

Iza Skin Foruma stoji Ema Čiček, zaljubljenica u skincare i nježan, promišljen pristup radu s kožom. No Emina ideja nije bila samo pružiti vrhunsku njegu kože lica, već i stvoriti prostor u kojem će se klijenti moći isključiti iz svakodnevice.

– Željela sam stvoriti mjesto u kojem će se ljudi opustiti uz mirise, tišinu i umirujuće zvukove. Mjesto gdje će, osim njege kože, svi dobiti i trenutak dnevnog mira. Vrijeme samo za sebe – objašnjava Ema.

Profesionalna njega uz vrhunsku kozmetiku i najnapredniju tehnologiju

Ono što Skin Forum izdvaja na tržištu je njihova filozofija koja u fokus stavlja pažljivu dijagnostiku i individualni pristup. Umjesto generičkih rješenja, svaki tretman se provodi s naglaskom na preciznost i sigurnost, uz korištenje Mesoestetic visokokvalitetne dermokozmetike kako bi se postigli mjerljivi i dugoročni učinci.

U Skin Forumu vjeruju da je pravilna kućna rutina takoder ključan dio očuvanja kvalitete kože. Upravo zato, savjetovanje čini sastavni dio svakog tretmana, a klijentima je omogućena i kupnja Mesoestetic proizvoda za kućnu upotrebu. Na taj način, postignuti rezultati iz salona ne samo da se održavaju, već se i dodatno unapređuju između posjeta.

Usluge koje se mogu provoditi samostalno ili kao dio šireg plana njege u ovom novootvorenom salonu specijaliziranom za njegu lica su: Procell Microchanneling, Microneedling, Celluma Pro tretman LED svjetlošću, Mesoestetic kemijski pilinzi, dermaplaning te Kobido japanska masaža lica.

Napredna njega lica dostupna svima

U Skin forumu su posebno ponosni na Procell Microchanneling jer su jedni od rijetkih na širem splitskom području koji nude ovu najnapredniju, klinički razvijenu metodu obnove kože, dizajniranu za one koji ne pristaju na prosječne rezultate.

Ova sofisticirana tehnologija regeneracije kože u svijetu se sve češće spominje kao nježnija, ali naprednija alternativa klasičnom microneedlingu.

Za razliku od standardnih metoda, Procell MD koristi precizno kontroliranu tehnologiju kojom se u koži stvaraju tisuće mikroskopskih mikrokanalica iste dubine, bez grebanja i oštećenja u tkivu. Upravo ta kontrola omogućuje snažan signal za obnovu, ali bez nepotrebne traume.

Tijekom tretmana aktiviraju se prirodni procesi kože. Potiče se proizvodnja kolagena i elastina, poboljšava se tekstura, tonus i elastičnost. Koža se postupno, ali vidljivo mijenja. Rezultati nisu trenutan efekt, već stvarna promjena kvalitete kože koja se razvija s vremenom i traje.

Procell MD posebno je zanimljiv ženama koje žele vrhunske rezultate, ali bez agresivnih zahvata, dugotrajnog oporavka i kompromisa po pitanju sigurnosti.

Nježan pristup i povjerenje kao temelj rada

U Skin Forumu ne postoje univerzalna rješenja. Svaka koža promatra se individualno, a tretmani se prilagođavaju osobi. Kao što krojač šije odijelo po mjeri kako bi savršeno pristajalo vašoj figuri, tako i Skin Forum kreira tretmane po mjeri vašeg lica, osiguravajući da svaki tretman odgovara jedinstvenim potrebama vaše kože za njezin najbolji izgled.

Više o Skin Forumu i njihovim tretmanima pročitajte na ovom linku.

Foto: PROMO

Objava Skin Forum – prvi salon u Kaštelima specijaliziran isključivo za njegu lica pojavila se prvi puta na SUPERMAME.