Prije 19 godina, imala sam 19 godina i napravila sam test za trudnoću .. bio je pozitivan..Bila sam trudna s mojim dječakom koji danas ima 19 godina i kreće na fakultet. Na drugom kraju zemlje, daleko od mene. I mada je taj plusić na testu danas visok gotovo dva metra i gleda me iz ptičje perspektive, za mene je on i dalje moj mali dječak. Dok sam mu pakirala stvari i suze se slijevale niz obraze, polako su mi sve slike prolazile kroz glavu… Test, prvi porod, prvi susret sa „svojim„ djetetom, prvi osmijeh, prvi koraci, polazak u vrtić, polazak u školu  i evo nas na fakultetu..

Inače sam jedna od onih emotivnih mama koja plače na sve.. suze jednostavno krenu i  sve one teške situacije kad sam bila ekstremno ljuta na njega ispare, ne sjećam ih se, iako me izluđivao sa svojim ponašanjem, sa svojim pubertetom, a danas, kada mu pakiram stvari za neki novi svijet gdje nisam blizu, knedla je u grlu. Prvo dijete i prvo sve, s njim probijamo led, prolazimo kroz sve nove situacije u životu. Bude malo lakše kada s drugim djetetom prolaziš sve nastale situacije utoliko što znaš da će sve biti dobro. I iako imam još troje djece u kući, ostaje rupa. Dan proleti dok se okreneš, a misli su ti malo, malo pa u smjeru gdje četvrti ptić leti..

Biti majka je najteža uloga, jer moraš biti hrabra stalno i uvijek. Voljela bih dati neki savjet i prenijeti vam emociju koja vlada u meni, ali to se na papir prenijeti ne može. Maleni ptić mora letjeti, naučili smo ga letjeti, naučili smo ga da bude čovjek, da raširi krila..

I što sam učinila? Suze sakrila da ih on ne vidi jer se on tako veseli svom novom koraku u životu. Promjenila sam sliku na viberu gdje ga grlim kao malog dječaka svom snagom , i napisala mu poruku: “Sine moj , sretan ti prvi dan tvog puta prema uspjehu.. voli te mama..”

TIHANA

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.

Objava LETI, MALI PTIĆU pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Danas pišem o tom strašnom fenomenu zvanom duda… Moji blizanci imaju 4.5 godine i DA nose dudice! Nose ih kad su umorni i tužni, nose ih dok ne zaspu. Nose ih za odlazak u vrtić, i odmah po dolasku spremaju u ormarić. Mojoj djeci ta dudica pruža mir.Moja dječica imaju savršeno zdrave zubiće. Ali, društvo nameće da nema smisla da nose dudice.  I onda ja, kao dio ovog društva, svakodnevno  trebam voditi s njima razgovor kako su veliki, kako je ružno vidjeti tako velikog dječaka/djevojčicu s dudicom itd.. A u mojoj glavi  i u srcu uopće to ne mislim. Meni ta dudica ne smeta, budući sam majka i „dječaka“ od 19g i „djevojčice“ od 17g.  Već sam prošla slično i jako dobro znam da djeca odrastaju, i njihov mentalni sklop samo jednog dana kaže: “više ti ne treba ta duda” i oni je jednostavno ostave. Spreme je u kutijicu za uspomena i rado je se sjete kad narastu i s ponosom pokazuju svojim prijateljima u školi kakvu su dudicu imali kad su bili mali.

Zato mene zanima, moramo li se ponašati u skladu sa društvenim propisima kada ti to društvo nameće?  Moramo li djetetu otrgnuti nešto što mu stvara mir dok je maleno? Moramo li mi tu svoju dječicu baš natjerati da odrastu jer sa 4g si već „veliki“ i moraš se ponašati u skladu sa svima propisima. A meni zvone u glavi riječi jedne tete odgojiteljice iz vrtića još kad je moj stariji sin bio mali, a ja kao mlada i neiskusna mama pitala sam je što da radim obzirom da moj sin pije mlijeko na bočicu svako jutro, a ima već 4 godine. Tada mi je odgojiteljica rekla: „pustite ga, netko ima medu, netko dudicu, netko dekicu, to je njegov mir. On će već sam odbaciti bočicu  kada osjeti da to više ne treba.„ I tako je i bilo.  Pustila sam ga da odraste sam, da uživa u svemu što mu pruža mir, nisam mu otrgnula ništa jer to društvo nameće. Pustila sam ga da sazre i pronađe mir u nečem drugom. Da, ja sam majka 4 djece i moji blizanci od 4,5 g imaju dudicu.

TIHANA

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.

Objava EH TA PRESTRAŠNA DUDA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Zapravo i ne znam naslov ovog teksta, ali htjela bih s vama podijeliti jedno iskustvo. Za vrijeme ljetovanja, vraćamo se s plaže s našim blizancima, teglimo 52138315 stvari, napuhanaca i svega ostaloga, malci već poluumorni ali hodaju i na pola puta on je odlučio da više „ neće hodati. Ona još uvijek šuti i hoda. On stoji i neće dalje. Naravno, vodimo s njim razgovor “kako si takav zloćko, pa ne možemo te nositi, hajde još malo..” i u tom trenu prolazi jedna gospođa, nekih 60tak godina i kaže: “ljutiš mamu i tatu?” Moj suprug kaže kroz šalu: “da, to je naš zloćko obiteljski, curice su dobre“

Na to žena odsječe: “Griješite, ja imam jednu i požalila sam što sam je rodila, da mogu vratiti vrijeme nikada ne bih imala djecu, uništila me.”

Ja sam stala kao ukopana. Kao da je netko na mene izlio kantu hladne vode. Dan danas se ne mogu oteti tom šoku. Ja, majka 4 djece, ne mogu vjerovati da jedna majka takvo nešto može izgovoriti. Moj suprug se nastavio šaliti i rekao: “a što mislite kako je nama, mi ih imamo četvero.” Zaista ne znam što može jedno dijete učiniti majci da ona izgovori takve riječi.

Nadugo nakon toga moji tinejdžeri su mi pripremili svakakve “radosti”, da smo suprug  i ja sjeli i pitali se: “pa dobro, zar mi zaista ne znamo odgajati djecu??” Kroz pubertet svoje djece stalno ti takvo pitanje prolazi kroz glavu, jer jednostavno ono malo stvorenje koje smo odgajali i koje znamo u dušu, pretvori se u nekoga koga ne poznajemo. Jednostavno te povrijede, učine gluposti, ali sve njihove pogreške pripisujemo sebi i odmah namećemo pitanje : kakav sam ja to roditelj?

Ali, prođe dan, dva, tri, popuste emocije, malo ih kazniš, shvate i oni i svi idemo skupa dalje.. I opet u mom srcu i u najgorem trenutku ljubav prema mojem djetetu nije bila manja. Možda neki ljudi ne zaslužuju biti roditelji?  I danas me rečenica te žene strese, jer ne krivim niti malo njezinu kćer, šta god da je učinila, njihove greške su naše greške.

Nema dana da ne zahvalim Bogu na njima, i koliko god bila teška i preteška ova uloga roditelja, nikada ne bih mogla izgovoriti riječi koje je rekla ta gospođa.

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.

Objava BITI RODITELJ pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Znači moji blizanci iz faze prve godine života imaju doslovno tisuće slika.. i pritom ne mislim na slike spremljene na kompjuteru ili mobitelu. Dala sam si truda i izradila slike. Te slike sad stoje u jednoj povećoj kutiji i čekaju dane kad budem imala vremena da ih sve kronološki posložim u predivne albume.

Dvoje djece istovremeno znači vjerojatno i duplu količinu slika, ali od dana kad su oni došli na svijet, ja fotkam. Bogu zahvaljujem na tehnici koju nam je dao, na mobitelima koji su nam pri ruci u svakom trenutku, jer pomoću njega uspjevamo uhvatiti svaki pokret tih malih čudesnih bića. A svaka majka zna da u prvoj godini života svaki dan tih malenih vilenjaka donosi novi razlog za zabilježiti nešto. Da, i ja sam majka koja je slikala sveee.  Gle zijeva, gle zagrlio je nehotice seku.. gle..

I danas kad sjednemo moja mala ekipa od 4.5 godine i ja s tom velikom kutijom, tu količinu sreće i mira ne mogu vam opisati. Kada su najnemirniji, idemo gledati fotke. Nikada ih slike na ekranu tako ne usreće kao prave fotke u ruci. A mobitel kupujem svakih par godina sa sve većom memorijom, iz razloga što ne želim niti jednu fotku obrisati iz njega. Ne mogu, nemam srca, želim sve uspomene sad i tu uvijek uz sebe. Bolje da ne pričam o kojem broju fotki se radi.

Željela bih samo reći da one stvaraju osjećaj takve sreće u mojoj djeci i meni, vole gledati sebe kako su rasl, valjda osjećaju ponos pri tome. A ja? Ja te fotke spremljene u mobitelu, u kutiji i duboko u svom srcu listam svaku večer, kada konačno zaspu i pomislim “evo trenutak za mene i opuštanje”. Zato, supermamice, fotkajte i fotkajte stalno i sve, kada budu veliki biti će vam drago a i njima.

TIHANA

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.

Objava FOTKAJ, FOTKAJ! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kad su moja starija djeca bila mala, i kad su me morile brige tipa kad će ostaviti pelene, kad će početi spavati cijelu noć, kad će se više igrati sami da ja popijem kavu u miru, često sam čula od starijih ljudi “ma joj uživaj , mala djeca mala briga..” Mislim si ja u glavi, ma možeš misliti, kad su veliki, puno je lakše. Danas kada imam u kući dva teenagera od 17 i 19 godina, i male piliće od 4 g mogu potvrditi – svako slovo te izreke je točno.

Najljepše razdoblje za roditelje ja razdoblje vrtića. Tada su malo veći,a nemaju briga poput školskih obaveza. Sa prvim razredom, muke po roditeljima tek počinju, ali danas kada pogledam te brige koje su me morile i kada su bili prvi razred, su mizerne veličine naspram briga koje me muče sada kada pomalo postaju svoji ljudi. Izgledom oboje poput odraslih, ali u glavi još djeca. Izlasci, prijatelji, društvo, alkohol, droga i ostale prijetnje samo su dio, zatim upis na fakultet koji ti treba obilježiti život i odrediti životni put… I ti kao svaki roditelj želiš da taj životni put bude savršen za tvoje dijete i ne spavaš noćima opet. Ali ovaj put nije zato jer se dijete budi i treba dudicu ili bočicu ili samo da ga malo pomaziš  po glavici, ovaj put ne spavaš jer brineš, jer vrtiš filmove..i sve bi dala na svijetu da me budi sada jer ne može pronaći dudu.. I pitam se prestaje li ta briga ikada? Za nas majke: nikada.

Kada postaneš majka tvoj život postaje njihov život, količina sreće u tvom životu se mjeri prema količini sreće tvoga djeteta. I zato je majka samo jedna, a put brige započinje od dana kada se pokazao pozitivan test na trudnoću. Brineš, jer voliš.

TIHANA

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.

Objava MALA DJECA – MALI PROBLEMI, VELIKA DJECA – VELIKI PROBLEMI pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Neki dan smo skinuli pomoćne kotačiće sa bicikala mojih blizanca. Sjeli oni, i voze.. sjeli i odvezli se, vrte malene pedale, vrte, vrte i sve se više udaljavaju, a mene obuzima osjećaj sreće koji moram pokazati na van, jer sam zaista sretna i ponosna na njihovu vještinu, a s druge strane steže me u grudima.

Znam, glupo zvuči, pomoćni kotačići ništa ne znače, ali meni, mami koja imam već dvoje velike djece, znam da je to još jedan period života koji smo prešli i idemo stepenicu dalje. Dok sam s prvih dvoje djece bila extra mlada i među njima je razlika samo dvije i pol godine, svaku od ovih stepenica sam jedva čekala. Znači, jedva čekam da počne sjediti, pa jedva čekam da krene hodati, pa jedva čekam da počne sam jesti pa jedva čekam…

Danas sam malo starija mama blizanaca s kojima, poučena iskustvom u kojem život pred očima leti i dok se okreneš pred tobom stoje ljudi, gotovi ljudi, ne želim ni jednu stepenicu prijeći tako brzo, niti joj se veselim. Ako mene pitate, želim zaustaviti vrijeme na svakoj od stepenica po godinu, dvije, može i više, da uživam u njihovim malim pokretima, da stignem uživati u malim mazicama koje trebaju mamu jako, jako.

Znam, dođu tako teški trenuci nas majki kad jednostavno pomisliš “jedva čekam  da odraste , jedva čekam da prijeđe ovu ili onu stepenicu života i da mene treba što manje”, ali uživajte u svakoj stepenici jer oni jednostavno trče preko njih, preko tih malih“ stepenica života“ i samo jedan dan skinu „pomoćne kotačiće“ i krenu vrtjeti pedale i odvezu se u svoj vlastiti život.

TIHANA

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.

Objava POMOĆNI KOTAČIĆI ŽIVOTA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Budući da su me puno puta pitali “ ajme, kako ti je bilo kada si saznala da nosiš dvoje?“,  odlučila sam svoje iskustvo podijeliti s vama.

Kada su mi klinci bili stari 6 i 8 godina suprug i ja smo se odlučili za avanturu zvanu: treća beba. Osim okoline koja je uredno imala komentare tipa “mladi ste mogli bi još koje”, do djece koja su imala na dnevnoj bazi molbe “mi bi malu bebu zašto nam ne rodiš”, plus moja luda ljubav prema malim bebama i djeci – i to je jednostavno bio logičan slijed u mom životu. Naravno, kako to u životu biva, ne ide sve kako si planirao i zamislio, tako da smo mi na tu treću bebu čekali punih 6 g.

Nakon pozitivnog kućnog testa idući korak je ultrazvuk. I tako dok sam ležala na stolu s onim izmješanim osjećajem supersreće i straha jel sve ok – gel, pa sonda i gledaš liječnika raskolačenih očiju i čekaš… Dr : „ Dobit ćete blizance!“ Čekaš bilo koju riječ i slovo, tih par sekundi kao godina traju, i onda čuješ: „ Tihana imamo dvije točkice“ 

“Dvije!?” E sad, nakon 6 godina čekanja mislim da mi je rekao i da ih je 5 ja bih bila presretna. A je li mi bio šok? Ne bih to tako nazvala, više kao super ugodno iznedađenje, kao da vam netko kaže “nećete dobiti jedan poklon nego dva”.

Danas sam mama 4-godišnjih blizanaca curice i dječaka, i mislim da je imati blizance poseban blagoslov koji bih poželjela svakoj majci. Naravno da bude teških trenutaka, naravno da je trudnoća teža od trudnoće s jednom bebom, ali sve ono što dobijete dobijete nakon toga je neprocjenjivo. O ovome bih mogla napisati knjigu, ali pokušat ću staviti opis u par rečenica da me urednica ne izbaci sa portala

Moji blizanci su me naučili što je ljubav, što je bezgranična ljubav jednog prema drugome, što je dijeliti sve od maternice do majke, oca, brata, sestre, prijatelja (ne mislim pritom na fizičke stvari).

Jer kad dođe onaj trenutak da je mama sama, a brat je baš gladan i urla, a i ti si ukakana i gladna, ali brat plače pa ćeš ti stati i gledati medvjedića koji se vrti ili uzeti mamin prst druge ruke i sačekati svoj red, jer jednostavno tako mora biti i nije ti teško jer je ljubav prema bratu veća od tvoje fizičke potrebe. Jedan od primjera u kojima sam znala sjesti i zaplakati na njihovu povezanost.  Imati blizance znači dobiti dvostruku sreću u svoj dom, dobit četvero ručica koje te grle umjesto dvije, znači gledati dvoje djece kako se beuzvjetno vole i koji uvijek imaju nekoga za igru, znači imati najboljeg prijatelja uvijek i stalno uz sebe, znači blagoslov koji je teško riječima opisati.

TIHANA

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.

Objava IMATI BLIZANCE pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ne znam jesam li u pravu, ali već dugo vremena razmišljam o jednom fenomenu kao majka četvero djece. Naime, zaključila sam promatrajući danas svoju djecu, njihove naravi i osobine, da su oni zapravo od samog začeća gotove osobe sa svim svojim vrlinama i manama. Odgojem se postiže onaj ljudski kodeks ponašanja, učiš dijete kako bi postali pristojne ljudske jedinke, ali sve ostalo je učinjeno od prvog dana kad se pospajaju kromosomi  u to čudesno malo biće.

Primjer broj 1.

Moja prva trudnoća – sin. Trudnoća sa milijun i jednom poteškoćom. Ako sam samo žlicu podigla, dobila sam trudove. Bio je mirna bebica u utrobi, ali stalno neke okolne poteškoće, mimozica kojoj sve smeta, koja na sve reagira. Nakon devetmjeseci, rodio se dječak miran i nježan, ali non stop neke prepreke koje nekome nisu ništa, ali njemu… Nije volio vrtić, pa nije volio osnovnu školu, strašno mu je glupa srednja u koju ide.. slijedi nam fakultet sada, sve se nadam da će to biti nešto gdje će se trgnuti. Mogu s pravom reći da je to jedno “lijeno stvorenje” koje od svega napravi problem, ali ga na kraju riješi bez imalo živciranja s njegove strane, ali s moje, kao majka, mogu reći – pojeo me. Baš kao i u trudnoći.

Primjer broj 2.

Moja druga trudnoća – kćer. Prestravljena od prve trudnoće koja je prošla s milijun i jednim problemom, ova trudnoća je bila nešto što bih svakoj majci poželjela. Bez mučnina, bez ikakvih problema, aktivna do zadnjeg dana, na trbuhu sam uredno nosila svog 2g starog dječaka kojem je seka u trbuhu došla kao stolica. Znači, nisam niti osjetila da sam trudna. Rodila se djevojčica, zdrava, rumena, prelijepa od prvog dana dobra, sve je uvijek rješavala sama, nikada nikakav problem, ona se uvijek za sebe pobrine da je njoj dobro i za nju nemam nikakav strah. Upravo je takva  bila i trudnoća.

Primjer broj 3.

Blizanci. Sigurno se pitate kako ću ovo sada objasniti?  E, pa ovako. S desne strane je bila djevojčica, s lijeve dječak. Trbuh s desne strane je vječno bio miran,  tako da sam je često gurkala rukom samo da vidim je li živa, dok je trbuh s lijeve strane skakao dan i noć. 3D uzv sa 20tj – doktor kaže: „evo ovdje vidimo gdje dječak sjedi djevojčici na glavi“ . Moram li reći da je i danas tako?Dolazak na ctg se uvijek pretvorio u dramu jer djevojčicu nikako nisu mogli naći do te mjere da su se svaki puta okupljali doktori ne bi li pronašli usnulu mirnu djevojčicu i njene otkucaje, dok s lijeve strane kad su prislonili sonde od neugodnosti nisam znala kuda bi. Cijeli odjel ginekologije je odzvanjao otprilike kao da je ratno stanje pod granatama! Rodio se dječak zdrav i „živ“   i to vrlo vrlo „živ“, a s njim jedna nježna i mirna djevojčica za koju i dan danas moram provjeravati je li živa koliko je dobra.

Upravo su me njih dvoje naveli da zaključim ovo da su naše male točkice od dana začeća osobe sa karakterom. Prevrtite film iz svoje trudnoće ili ako ste trudne osluškujte i znat ćete s kim imate posla.

TIHANA

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.

Objava MALI LJUDI IZ TRBUHA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prije 16godina :

Na ultrazvuku doktorica mi kaže “dobit ćete curicu!” Mojoj sreći nije bilo kraja, imala sam u tom trenutku sina od 2g kojeg sam obožavala više od ičega na svijetu, ali ova spoznaja mi je ispunila želju o kojoj sam uvijek sanjala.

Danas :

Ja : “Moraš shvatiti da ti je mama najbolja prijateljica”
Ona “Ti si mama ti mi nisi prijateljica” 

Ona ima 16 godina, ja 38. U tom trenutku zastala sam i pomislila gdje je nestala moja djevojčica? Do njenog 6. razreda ja nisam na wc-u bila sama, nisam popila kavu bez nje, živjele smo u simbiozi. Moje prijateljice su bile i njene. Znala sam joj reći “ti se trebaš družiti sa svojim prijateljicama, a ne s mojim„ Plašila sam se da će postati „starmala“ kako se kaže.  Ona nikada nije legla u krevet, a da me nije zvala da joj dam pusu.  Ajme koliko mi je znalo ići na živce što je bila toliko vezana za mene, a da sam barem znala guštati u svakoj sekundi kad me tolikooo trebala.

Danas me ne treba. Ajmo to tako reći. Ne znam ni sama kako  se dogodilo da je preko noći postala svoja osoba. Ja joj više nisam potrebna, ima svoje prijateljice, a moje prijateljice joj nisu više zanimljive. Eh sad, kako to preživjeti? U mom slučaju, imala sam lude sreće da sam dobila u tom njenom “kobnom” 6. razredu osnovne, male blizance koji su me spasili od toga da mi srce pukne.

Danas je gledam poskrivečki, ne mogu se nadiviti njenoj ljepoti, gledam je kako gradi svoj stil gledajući mene, gledam je kako uzima sve iz mog ormara jer smo postale isti konfekcijski broj (okej nekad mi pukne srce kad mi obuče najdražu košulju koju brižno čuvam, u školu). Gledam je kako postaje odrasla, kako se izgrađuje. Puštam je da se opeče na nekim životnim situacijama jer ne mogu sve spriječiti, a najbolje se uči na greškama. Puštam je, a sve pratim i sve znam. Na koje načine, ajme ne pitajte! Jer, oni se zatvore u sebe, oni se zatvore u svoju sobu.

Kad razgovaramo (ako želim da razgovor potraje), moramo naći pravi ton i način na koji ćemo razgovarati jer ona se tako lako uvrijedi i taj razgovor završi. I tada kad pomislim “eto stvarno me više ne treba, čak ni malo? Jesam li pogriješila u odgoju? Zašto meni ne povjerava sve ? zašto me ne treba?”, čujem glas sa kata iz njene sobe.. „Mammmaaa… dođiiiii!“ A ja kao leptirić skačem! Aha! Ipak me treba! “ja bih danas išla van”, a to znači  da kažem tati koji se s tim izlascima još nikako ne miri . “smisli mi što ću obući i nemoj nigdje ići oko 20h da me našminkaš”  i na te riječi moje se srce puni jer ipak me treba. Ipak mi vjeruje i ne može bez mene. Okej možda može, ali guštam u tome što imamo svoje trenutke, ona i ja. Moja mala curica, moja izgubljena prijateljica. I shvaćam da samo moram biti strpljiva kad će doći dan i kada će shvatiti  da je mama ipak najbolja prijateljica…

TIHANA

Supermama, superpoduzetnica, kreatorica modnog brenda Miss Strawberry, superžena. Majčinstvo je moj posao broj 1. Imam četvero djece, na što sam iznimno ponosna. Dvoje “odraslih” u pubertetu i dvoje malih blizanaca. Na svakodnevnoj bazi slušam pitanje “kako ti to sve stigneš?” – na to odgovor nemam, jednostavno u svemu dajem 100% od sebe.  Vesele me male stvari poput odlaska na probu zbora u crkvi, jer to je način na koji se moja duša puni i regenerira. Zapravo “vrijeme za sebe” je čitavih mojih 24h u danu jer kad radiš što voliš, ne ideš na posao. Volim svoju tvrtku i ljude koji rade u njoj, volim svaku minutu provedenu sa svojom djecom, a posebno guštam u trenucima posvećenim Miss Strawberry. Tihana će s nama dijeliti svoja iskustva suživota sa četvero djece ralzičite životne dobi, od kojih su dvoje u pubertetu. Tihanu možete pratiti i na Ig profilu @ti_ha_na.

Objava MAMA JE NAJBOLJA PRIJATELJICA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.