Često se kaže da je biti roditelj jedan od najljepših i najzahtjevnijih “poslova”.
Ali, s ulogom mame ili tate svi dobivamo ne samo jedan, nego još bar deset novih poslova.

Prevoditelj_ica

Mama sjedi pokraj svoje gugutave bebe u visokom stolcu za hranjenje. Sedmomjesečna beba kaže: “jquahqbbloroejr”. Drugi ukućani se pogledaju, nije im jasno što beba želi. A mama već ustaje i kaže: evo dragi Stribore, stiže još jedan kuhani pastrnjak! (Da, današnja djeca već znaju što je pastrnjak, a mi smo kao mali jeli sve što nam smiksaju bez da smo znali što je u toj kaši!) Umjesto kartica teksta, roditelji-prevoditelji prevode “gugutanja”, “aukanja”, “bukanja”, “ihihukanja” svojih beba kao da su svi redom završili jezičnu gimnaziju. I naravno, svi su istovremeno i simultani prevoditelji jer paralelno uz prevođenje dječjeg jezika uvijek rade još nešto – bilo da presvlače pelenu, završavaju kolumnu, kuhaju, kukaju ili nešto peto.

Fotograf_kinja

Kad se rodi beba, rodi se i fotograf u nama. O ne, odjednom nam više nije dovoljan mobitel s 500 različitih namještenih efekata, a Paris filter i svi drugi su postali totalni klišej preko noći. Postalo nam je prejednostavno živjeti s mobitelom kojeg možemo u trenutku uperiti u predmet našeg obožavanja i jednim klikom okinuti fotografiju. Ne trudimo se dovoljno. Ne, ne, pa roditeljima treba pravi, profesionalni fotoaparat! I oprema koja ide uz to! Fotografira se bebina bljuvotina na gazi (umjetnički kadar!), bebin prvi zubić (izbliza), beba koja u ruci drži papirić s nacrtanom brojkom “5” jer ima toliko mjeseci. Naš dom postaje fotografski studio, a niti jedan događaj ne promakne oku roditelj-ografa. A kad beba prohoda…e, onda je vrijeme za kupovinu video opreme.

Slikar_ica

Koliko god bili netalentirani za crtanje, rijetko će koji roditelj odoljeti djetešcu kad ga zamoli da mu nacrta smilodona (da, ta životinja  postoji!) ili narvala (vrsta kita). I tako dok primate taj kist u ruke, pitate se kako je došlo do ovog, pa u školi ste jedva imali tri iz likovnog.
Pa se onda odjednom zateknete kako u ponoć guglate “how to draw a dinosaur – simple” i druge YouTube tutoriale na temu crtanja. Malo po malo, pretvorili ste se u slikara. Nemate bijelu kutu, nego kućnu odjeću umrljanu bojama, pastelama (voštanim bojama?), vodenim bojama, flomasterima (koji se ne skidaju s kože iako piše da su 100% perivi!) i bojama za crtanje prstima. Uz crteže djeteta, počinjete čuvati i svoje crteže umjesto da ih bacite u kantu za smeće. Sad vam je jasno, u vama je oduvijek čučao slikarski genij, samo što ste ga tek sad otkrili!

Meteorolog_ica

Jutro je, svi još spavaju. Vi ste jedini budni, kroz prozor gledate oblake. Danas je peti rođendan vašeg djeteta, hrvatska prognoza kaže da će biti kišno, engleska aplikacija javlja da će na zagrebačkom području biti 50% kiše, a ona najpoznatija njemačka aplikacija jedina optimistično tvrdi da je danas sunčan dan. Nema drugog nego da sami pogledate i procijenite, džaba vam sve aplikacije (a što je najgore, neke ste i platili!). Dobro je! Na nebu su samo pahuljasti “cumulus” oblaci, neće biti kiše. Popijete gutljaj kave, odlično, moći ćete imati dječju proslavu rođendana u vrtu ili u parkiću! Neće biti otkazivanja i dječjih suza. Ali niste preko noći postali meteorolog_ica. Za to su bili potrebni mjeseci pripreme. Sjećate se fijaska kad ste išli u prvu šetnju s bebom pa ste ponijeli sa sobom fensi novu kišnu navlaku za kolica jer ste se bojali da će pasti kiša iako je vani bilo +30 u hladu. I ono kad ste išli u šetnju s toddlerom u sandalicama kad je odjednom počeo ljetni pljusak zbog kojeg ste gacali po blatu dok ste se vraćali doma. Ma vama je to sad sve smiješno, pa vi sad kroz jedan pogled kroz prozor znate što vas čeka i točno kako odjenuti dijete u skladu s vremenom: kišni pončo ili kabanica, vjetrovka ili samo prsluk, zimska jakna preko koljena ili skafander…

Stilist_ica

Ovo roditeljsko zanimanje nije postojala u 90-ima jer realno, svi smo tada kao djeca imali neobične frizure “na lonac” ili (nepravilne) šiške koje nam je mama sama odrezala u kupaonici. Današnji klinci…to je nešto drugo. Dječaci danas imaju bolje frizure nego Beckham u mladim (i starim) danima, a djevojčice izgledaju kao da ih je odijevao stilski tim od Taylor Swift. Sve to zahvaljujući nama, roditeljima stilistima. Rijetko ćete kad vidjeti dijete koje nosi nespojivu kombinaciju (osim mog sina, on si to sam tako odabere). Često se dogodi i da djecu bolje stiliziramo nego sebe, pa tako idemo u parkić s njima koji izgledaju kao da su ispali iz časopisa, a mi kao da smo ispali iz 90-ih: imamo loše šiške (nismo stigli kod frizerke) i loše naneseno sjenilo za oči (nismo se stigli našminkati).

Turistički vodič_ica

“Djeco, okrenite se prema prozoru, ovo desno je škola u kojoj je mama išla na balet! A pogledajte tamo lijevo, ona visoka secesijska zgrada, tamo su se mama i tata upoznali. Strpite se, još malo pa stižemo.” Kad imate djecu, često zvučite kao turistički vodič_ica. Pokazujete im mjesta iz svoje mladosti (“E vidiš, ova klackalica nije bila ovakva prije dvadeset godina!”) ili ih po prvi puta upoznajete s nekim novim mjestima. Morate znati odgovor na svako njihovo pitanje: “A gdje smo?”, “Jesmo došli?”, “Koliko još?”, “Zašto smo ovdje umjesto da smo doma?”…
Neka su im mjesta zanimljiva, a neka ih razočaraju. Na kraju se ispostavi da njima ponekad i obična šetnja kvartom može biti uzbudljivija od tjednima pomno planiranog obiteljskog egzotičnog putovanja na seosko gospodarstvo s kozama i posebnim “orpington” kokošima.

Ovo su samo neki od zanimljivih poslova koje dobijemo nakon što postanemo roditelji, a sigurna sam ih da ih ima još stotinu. Mama majstorica koja popravlja sve po kući – od otpalog kotača na dječjem triciklu do premazivanja zidova nakon što je dijete slučajno nacrtalo nešto po zidu; tata privatni vozač koji razvozi klince na aktivnosti… Dobra stvar kod roditeljske karijere je što je svaki dan različit i što nikad ne znate koji ćete novi posao otkriti tog dana.

Foto:Pexels.com

zašto su roditelji posebna vrsta?

Objava svi poslovi koje dobijemo kad postanemo roditelji pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Jednom kad postanete roditelji, nema više povratka na staro. Evoluirate u bolje verzije sebe, a pritom razvijete nove načine preživljavanja u svakodnevici. Postoje različiti tipovi roditelja, ali većina ima iste, prepoznatljive karakteristike. Neki će razviti posebno „roditeljsko rame“ (koje nije samo za plakanje!), a nekima će se eksponencijalno povećanje sposobnosti zbrajanja i množenja.

Roditeljske vlasi

Možete imati najljepšu frizuru na svijetu, #curlygirlmethod kovrče ili nemarnu punđu, ali u svakoj svježe opranoj kosi može završiti komadić dječjeg doručka. Umjesto špangice, ponosno nosite zobene pahuljice jer je vaše dijete veselo zamahnulo žlicom. Preporuka je imati i pokoju chia sjemenkicu u kosi jer ćete na taj način, osim što dobro izgledaju, odmah ostavljati dojam roditelja koji zna što je zdrava i balansirana prehrana.

Često roditeljima u kosi završe i neželjeni vrtićki ljubimci kao što su uši, ali o tome drugom prilikom…

Izoštrena sjetila

Roditelji bi mogli postati profesionalni parfumeri jer se njihova sposobnost njuha s vremenom razvija do neslućenih razmjera. Pomoću nosa mogu i s tri metra udaljenosti zaključiti je li pelena mokra ili se u njoj nalaze i note kakice.

Osim nosa, roditeljima se rapidno razvijaju i prsti. Dovoljan je jedan dodir vrškom jagodice da biste zaključili kuri li dijete preko 38 ili je ipak tek točno 37 s 2 i pol. Najbolji dokaz razvijenog opipa je i kada uz pomoć „roditeljskog lakta“ provjeravate je li kadica za dijete idealne temperature jer, kao što znaju, kadica ne smije biti ni pretopla ni prehladna.

Sluh se također pooštrava pa čak i kad se naizgled čini da se dijete igra se u tišini, pravi roditelj će naćuliti svoje supermoćne uši i shvatiti da je zapravo uzeo toaletni papir i počeo ga rolati po dnevnom boravku… prava tiha igra!

I vid je znatno jači kod roditeljske vrste. U početku razvijaju sposobnost gledanja u mraku pa kao spretne noćne životinje uspijevaju po noći i bez upaljene malene lampe izaći iz dječje sobe bez da stanu na ijednu lego kocku ili skvičavog plišanca.

Jedino osjetilo koje se ne razvija u roditeljstvu je osjetilo okusa. Ima li za to bolji dokaz od činjenice da su roditelji u stanju bez imalo razmišljanja pojesti prožvakani komadić jabuke ili ručicama gnječenu bananu koje dijete, vođa dohrane, veselo daje u ruke?

Roditeljske pete

Ovo možda nećete očekivati, ali mame često razviju naviku nošenja cipela s potpeticama. Nakon trudnoće u kojoj stopala budu veličine slonovskih i kad iz opravdanih razloga nosite samo najudobnije moguće cipele koje izgledom podsjećaju na bakine šlape (osim ako ste divna Blake Lively, onda i s trbuhom do zuba nosite štikle) dolazi vrijeme konstantnog nošenja sportskih tenisica jer trčite za djetetom. Tenisice vam onda dođu do glave – pa odjednom u dućan ili na posao, sastanke, druženja i pića idete u štiklama. Okej, možda je to jer su vam sve druge cipele umrljane blatom iz parkova, šuma, igrališta, botaničkog ili zoološkog vrta (koliko vrsta parkova postoji?).

Sve se računa

Naveliko se piše kako trudnice i mame često imaju „mommy brain“ ilitiga momneziju, u kojoj zaboravljaju stvari brže nego…o čemu sam uopće ovdje pisala? Aha, da. Taj mom brain. Roditeljima se zapravo razvije onaj matematički dio mozga. Sve krene u trudnoći. Ako ne vjerujete, pitajte neku trudnicu koliko dugo je trudna – odgovorit će vam u tjednima…a vama će trebati tjedni dok preračunate njena 52 tjedna trudnoće u mjesece.

Prava matematička zabava krene nakon što se rodi dijete jer roditelji tada postaju doktori i doktorice matematike. Nekad to ide toliko daleko da na dječjoj pozivnici na rođendan piše da slavi rođendan u mjesecima. Dobro, doći ćemo proslaviti 24 mjeseca tvog djeteta, ali hoće li na torti onda isto biti 24 svjećice ili?

Noćni i jutarnji tipovi

Roditeljska vrsta ima poseban način na koji se prilagođava dnevnim i noćnim uvjetima života. Večer je vrijeme kada se pritaje i gotovo su nečujni, baš poput njihovih mobitela koji su tada na „mute“ jer ne žele riskirati da ikakva notifikacija ili zvuk probudi njihove mladunce.

Ako ste mislili da vas vaša najbolja frendica počinje „ghostati“ – ne, samo je stišala mobitel jer je njena kćer upravo zaspala. Ako zabrijete da se vaš frend pretvorio u wellness business-gurua koji prati savjete Marka Wahlberga i ide spavati u 7 navečer, a trenira u 4 ujutro – u krivu ste, vjerojatno je taj frend postao tata kojem ne pada na pamet zvonjavom probuditi bebicu. (Da, navodno postoje klinci koji zaspivaju u 7 navečer, ali još ih nisam upoznala.)

Roditeljsko rame

Trenutno su u trendu minijaturne torbice u koje stane samo jedna mini maramica, ali roditelje nikad nećete vidjeti s takvom torbicom. Njihov je izbor: njegovo veličanstvo Ruksak, zbog čije se težine svaki roditelj s vremenom pretvara u bodybuildera.

Od onih oversized (postoje li oversize ruksaci?) postoje i XXXL planinarskih u koje stane i dječji tricikl kojeg nemate gdje staviti ako djetetu odjednom u šetnji dosadi.

A ako imate toddlera, van ćete ići ne samo sa svojim ruksakom, nego i s dječjim. Taj minijaturni ruksak za djecu dovoljno je malen da u njega ne stane previše stvari, a opet je nekako preglomazan da nosite dva ruksaka na leđima, po svaki prebačen preko jednog ramena. Zato budite pametni – vaš ruksak mora biti dovoljno velik da u njega utrpate i dječji ruksak u trenutku kad dijete odluči da mu je ipak dosadno imati vlastiti.

Mislim da je zapravo pitanje trenutka kad će roditelji cancelati ruksake i kad će svi kolektivno prihvatiti kofere za šetnje. U jednom koferu na kotačiće sve bi vam stalo (baš kao i malim prvašićima koji imaju torbe s kotačićima!), a ne biste morali ići na razbijanje čvorova na lopaticama svaka dva tjedna koje ste zadobili nošenjem ruksaka uz dijagnozu „roditeljskog ramena“ (izmišljeni izraz, op.a.)

Spontani susreti treće vrste

Roditeljska vrsta ima visoko razvijenu sposobnost spontanosti. Dogovoriti se s njima za susret u divljini, mislim, parkiću, ovisi o nepredvidivom spletu okolnosti. Zaboravite na usklađivanja rokovnika, skupe planere i tjedne, mjesečne i godišnje planiranje. Predviđanja su ovakva: ako se s nekim dogovorite za druženje, a taj netko također ima dijete, šanse su 50 – 50 da ćete ili vi tada ići na bolovanje ili oni. I mi roditelji to vrlo dobro znamo. Ponekad prođe i nekoliko mjeseci prije nego se uspijete uskladiti, a prešutni roditeljski dogovor je da zimi nema dogovora. Ako niste znali, zimski san spavaju neke životinje, ali i posebna podvrsta roditeljske vrste koju čine roditelji klinaca koji su krenuli u jaslice ili u vrtić. Nema tog magarećeg mlijeka koje će vas spasiti od šmrkavog dječjeg nosića kad vani krenu minusi. Možda će neki od vas pomisliti – ali sad je proljeće! Istina, sad je vrijeme za nadoknaditi sve posjete familiji – bližoj i široj, kumovima, vrtićkim prijateljima, prijateljima s engleskog, prijateljima iz parkića, prijateljima iz knjižnice, prijateljima iz kluba ljubitelja dinosaura…

Neki su roditelji na početku jako željni da sve drže pod kontrolom, ali ako se malo opustite i dopustite biti spontani, ništa nećete propustiti. Zato često roditelji najviše vole spontane dogovore koji nastanu dan prije ili na dan nekog događaja. Ili još bolje – ako se slučajno sretnu s nekime s kime već mjesecima neuspješno pokušavaju uskladiti kalendare.

Za kraj, ne brinite – pa što ako na proljetnu piknik & roštilj proslavu 24. mjeseca djeteta nakon zimskog sna donesete i božićni poklon koji čuvate već mjesecima?

zašto se pretvorimo u tinejdžere kad postanemo roditelji?

Foto: unsplash.com

Objava zašto su roditelji posebna vrsta? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Znate one filmove u kojima se odrasle osobe odjednom probude i ništa više nije isto jer shvate da su se ponovno vratili u svoje tinejdžerske dane? Baš to se događa svima nama kad postanemo roditelji.

Prvi grudnjak

U trudnoći polako prerastamo svoje omiljene grudnjake – čipkaste i svilene, push-up, žične ili bežične, a u shopping idemo po svoj prvi 1000 % organsko-pamučni grudnjak za dojenje. Pidžame za dojenje izgledaju kao nešto što ne bih obukla ni da sam rodila devet para blizanaca odjednom, a onda možete zamisliti kakva je većina grudnjaka. Dva teško pronađena lijepa primjerka nosila sam u rodilište i to za broj veće nego što mi trebaju jer sam računala da će mi s dolaskom mlijeka grudi još više narasti. A ako i neće, tješila sam se, barem su toliko veliki da od njih mogu napraviti lijep prekrivač za bebu. Iako je prvi dan izgledalo kao da ću iz rodilišta izaći s većim trbuhom nego grudima, drugi dan su narasle otprilike desetorostruko. Kad sam došla doma, svaku sam svoju fotografiju sa cvijećem i balonima zoomirala jer nisam mogla vjerovati da imam tolike balone, ovaj, grudi.

Noćni život

Tinejdžerima warm-up party prije pravog partyja počinje u 23 h, a izlasci traju do trenutka kad sretnu susjedu koja ide na plac u isto vrijeme kad se vraćaju doma. Jednako tako, nakon rođenja djeteta noćni život postane vaša svakodnevica.

Beba ima skok u razvoju i ništa je ne uspijeva smiriti osim ljuljuškanja i pjevušenja u vašem naručju pa u tri ujutro izgledate kao preznojeni Elvis u poodmakloj dobi. Čak vas i ljubazni fotograf koji vas i bebu treba fotografirati za vašu i bebinu novu osobnu upita jel ok da vam decentno izbriše podočnjake u svom photoshopu. Toliko ste navikli biti budni noću da se pitate je li vrijeme da nakon porodiljnog pronađete neki novi posao u kojem možete raditi samo noćne smjene jer ste se ionako pretvorili u Batmana. Kad uspavamo našeg sina, suprug i ja imamo vrijeme za sebe, što najčešće znači da znamo zaružiti i ostati budni duže nego što planiramo. Zato se isplati uložiti u dobar korektor – neće izbrisati dugu noć, ali hoće podočnjake koji imaju podočnjake koji imaju podočnjake.

Prva menstruacija

Kad sam prvi put dobila menstruaciju, ponosno sam na plaži pozirala u kratkim hlačicama i čitala knjigu na plus 40, nadajući se da je svima jasno kako se ne kupam zbog važnog događaja  kao što je menstruacija.

U trudnoći se dan posljednje menstruacije mora znati napamet, kao da je državni blagdan ili obljetnica osnutka Ginekološkog Saveza jer te na svakom pregledu pitaju za taj datum. Isprva ga se vrlo dobro sjećaš, a što više vrijeme prolazi, shvatiš kako je prošlo 20 tjedana od zadnje menstruacije…pa 40…pa 200.

Osjećaš se kao Rose u Titanicu kad se pokušava prisjetiti svega što se dogodilo. Kad sam opet po prvi puta dobila menstruaciju, bio je to neki miks krvi, znoja i suza – baš kao nekad dok sam imala trinaest godina…ili petnaest. Doma sam pronašla neki prastari uložak (valjda mu nije prošao rok trajanja?), a u dućanu sva ponosna u košaricu s dječjim stvarima stavila i svoje supercool pamučne eko eko uloške.

Velike emocije

Sjećate se onih dana kad ste imali šesnaest i malo plakali dok ste slušali glazbu, a pola sata kasnije se histerično smijali? Nakon rođenja djeteta, emocije lete na sve strane. U jednom trenutku imate suze radosnice jer je točno 14:15, a prije 19 dana u isto to vrijeme rodila se vaša mezimica ili mezimac. Drugi put plačete jer vas je netko pitao jeste li opet trudni. Ne, Nataša, ovo nije beba nego baby food. U istom danu se rasplačete i jer je dijete preraslo robicu broj 56 i očito će za čas stići trenutak kad će napuniti 18 i odseliti se od kuće.

Prvi mamurluk

Prvu pivu popila sam s osamnaest, na maturalcu u Pragu i odmah se napila. Devet godina kasnije, nakon trudnoće i dojenja, sad mi se događa isto – napijem se od samo jedne male pive. Nažalost, mamurluk kad ste mama ne izgleda kao mamurluk s devetnaest i tek tada će vam postati jasno zašto postoji „mamu“ u „mamurluk“. Nećete provesti dan ležeći bočno u krevetu s glavom omotanom u mokri ručnik u zamračenoj sobi, nego ćete u sedam ujutro krenuti u dječji parkić i paziti da se ne ispovraćate u obližnji grm dok po petnaesti put ljuljate svoje dijete. A ako vam se to i dogodi, nema veze, ionako će svi misliti da povraćate jer ste trudni. Opet.

Neuredna soba

Prije odlaska u rodilište napokon ste uspjeli dovesti stan i život u red – zahvaljujući napadu takozvanog „gniježđenja“ koji svakog uhvati pred kraj trudnoće. Od stana ste napravili apoteku – malena dječja robica pažljivo je oprana s deterdžentom zdravim toliko da ga se može jesti na žlicu, uz pet predpranja. Dječji bodiji oglačani su izvana (i iznutra!) na 100 stupnjeva kako bi uništili sve postojeće i nepostojeće bakterije. Nakon toga ste je složili konmari metodom u parom dezinficirane spremnike za odjeću na kojima su custom-made naljepnice kako bi vam bilo jasno gdje je što čak i da se probudite s amnezijom. Nakon dolaska doma s malenim smotuljkom sreće, vaša soba, malo pomalo, postaje onakva kakvu ste imali kao tinejdžeri – s neurednim krevetom i ormarom. Ujutro se budite u sobi u kojoj su na noćnom ormariću tanjurić i čaša za koje ne znate kako su se ondje našli – dok se ne sjetite da ste u napadaju gladi usred noći pojeli sve čemu nije prošao rok trajanja. Vaš prekrasni stolić za šminkanje od bijele hrastovine sada je postao odlagalište hrpe vaše odjeće po kojoj je beba bljucnula jer se dječja robica pere i ispire po deset sati pa se vaša nema kad prati. A ako vam slučajno u posjet dolaze njegovi ili vaši roditelji, najbolje ju je zatvoriti – baš kao nekad u tinejdžerskim danima.

Prvi dejt

Prije prvog dejta u tinejdžerskim danima svi smo imali tremu – o čemu ćemo razgovarati, što će druga osoba misliti o nama, hoćemo li ostaviti dobar dojam. Isto takvo uzbuđenje nastupi i kad idete na prvi dejt nakon rođenja djeteta.

Nema veze jeste li s partnerom/partnericom već 15 godina u braku ili ste zajedno tek godinu dana – nakon što postanete roditelji, opet ste na početku dejtanja.
Panično guglate novootvorena kul mjesta za pojesti nešto (zašto je havajska hrana sad toliko u trendu?) jer neko vrijeme niste išli nigdje osim u šetnju kvartom, a umjesto fensi cold-brew- homemade-barista kave napravljene od zrnaca kave iz egzotičnih dijelova svijeta pijete homemade kavu iz termosice ili, ako je poseban dan, onu razvodnjenu iz coffee-to-go aparata pokraj dječjeg igrališta.

Na dejt uspijete čak i zakasniti, iako je dogovor da zajedno krećete od doma, jer preliveni znojem (i mlijekom) tražite gdje je ona uska plava haljina koja vam je tako dobro stajala prije trudnoće. Srećom, ni vaš odabranik nije još spreman – ne može naći čiste bokserice jer sve čekaju svoj red na pranje.

Kad napokon krenete na prvi dejt, neki će imati tremu jer ne znaju hoće li moći pričati o ičem drugom osim o djetetu, a neki neće znati je li bolje ipak otkazati rezervaciju u razvikanom wannabe havajskom restoranu i ostati se ljubiti na parkiralištu.

Kad postanemo roditelji, svi otvaramo novo poglavlje u našim životima, a to je da ponovno, kao kad smo bili tinejdžeri, za svaki izlazak moramo pitati – roditelje. Kad gledam u svoj mobitel, pitam se je li poruka „Mama, jel ti ok da malo zakasnimo?“ iz 2022. ili 2010.

Foto: unsplash.com

Objava zašto se pretvorimo u tinejdžere kad postanemo roditelji? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.