Biti single mama je posao s punim radnim vremenom, ali bez pauza, godišnjeg odmora ili “slobodne subote”. Nema tko pokucati na vrata i pitati: “Želiš li sada pauzu?”. Jer ti si majka, vođa, kuhar, vozač i psiholog – sve u jednom paketu.

A gdje si u svemu tome ti? Tko te pita kad si zadnji put imala vremena da osjetiš ono što jesi – ŽENA, a ne samo majka?

Kao single mama, moja stvarnost se sastoji od obveza, odgovornosti i vječne utrke s vremenom. Dijete je uvijek na prvom mjestu. Naravno, kao i svaka mama, želim pružiti najbolje što mogu, a pritom, negdje usput, zaboravim na sebe.

Zaboravim da nisam samo “mama”, nego i žena. Možda to ispliva kad se uhvatim kako listam kroz stare fotke – one iz vremena prije majčinstva, kad sam se osjećala slobodno, poželjno i pomalo divlje. Ili kad skrolam kroz Instagram i gledam prijateljice koje još uvijek izlaze, uživaju u vikendima, odlaze na romantične večere. I tako se zapitam: “A gdje je moj trenutak?” I tu dolazimo do velike dileme svake single mame: dejtanje.

Da, upravo to. Taj misterij modernog doba za sve nas koje balansiramo između dječjih rođendana, posla,  e-mailova, školovanja  i odluka što ćemo skuhati za večeru.

Nakon višemjesečnog oklijevanja, napravila sam taj potez. Skinula sam dating aplikaciju. Jesam li bila spremna? Vjerojatno ne. Jesam li bila nervozna? Apsolutno. Moje samopouzdanje bilo je na nivou hodanja po tankom ledu – balansiranje između osjećaja da nisam dovoljno dobra, atraktivna, ili, da budemo realni, da mi je “najbolje vrijeme prošlo”.

Godine frustracija, ponekad i sumnji u sebe, ostavile su trag, ali hej – bar sam imala dovoljno hrabrosti da probam. Naravno, odmah sam postavila pravila. Nemam interesa za avanture za jednu noć, i ako mi je to neki momak htio ponuditi, mogla sam odmah pritisnuti “next”.  Želim izlaziti s nekim tko me cijeni i tko će se truditi. Pa, ipak, ja sam i dalje žena.

Želim da me netko vidi ne samo kao mamu, nego kao osobu vrijednu pažnje i poštovanja.

I tako nakon nekoliko dana, odlučila sam izaći na spoj. Spoj! Sjećate se toga?

Iako, prije nego što sam izašla iz kuće, stajala sam pred ogledalom s tolikom tremom da sam gotovo odustala. Da, dobro sam se sredila – majica bez mrlja od soka, hlače koje su zapravo ispeglane, i malo šminke. Mali koraci, zar ne?

Spoj je prošao…pa, pristojno. Ništa previše spektakularno, ali bilo je ugodno. Pričali smo, smijali se, ali osjetila sam kako nema “kemije”. Bilo je više prijateljski, s obje strane, a možda je to čak bilo i ono što sam trebala. Mali podsjetnik da još uvijek mogu otići na dejt i preživjeti.

Sljedeći dan, momak mi je poslao poruku. Bio je uljudan – rekao je da sam zabavna i divna osoba, ali da nije za njega. I da budem potpuno iskrena, to me malo pogodilo. Zbog čega? Jer mi žene, čak i kad nismo zainteresirane, i dalje volimo osjećaj da smo poželjne. Ali to je realnost dejtinga – ponekad to ide, ponekad ne. I to je u redu.  Ali ono što mi je taj mali eksperiment pokazao je da, unatoč svim preprekama i strahovima, vrijeme za sebe i da se osjetiš poželjno i cool je neprocjenjivo.

Na kraju krajeva, važno je da se sjetimo tko smo ispod svih tih slojeva majčinstva, posla i odgovornosti.

Nije stvar samo u izlascima. Stvar je u tome da pronađeš vrijeme za sebe – bilo da je to uz neku aplikaciju, kavicu s prijateljicom ili jednostavno trenutak tišine dok tvoje dijete spava.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli 𝒱𝒶𝓁𝑒𝓃𝓉𝒾𝓃𝒶 (@vallyinwonderland)

Svi mi trebamo taj mali podsjetnik da smo više od naše svakodnevne rutine. Jer biti single mama ne znači odustati od sebe kao žene. To znači da balansiraš, žongliraš i ponekad padneš, ali uvijek ustaneš i ideš dalje. Pa kad ćeš ponovno izaći na dejt? Možda uskoro, možda ne. Ali najvažnije je da si ti – sa svim svojim nesigurnostima, strahovima i hrabrošću – i dalje žena koja zaslužuje ljubav, pažnju i vrijeme za sebe.

Zaključak: Drage moje single mame, uzmite vrijeme za sebe, ne bojte se eksperimenata, ali zapamtite – vi ste super, i bez obzira na to što se dogodilo na zadnjem spoju, najvažnije je da se osjećate dobro u svojoj koži. Jer, na kraju dana, i dalje ste vi te koje čine ovaj svijet ljepšim za vaše dijete – i za sebe.

Fotografije: pexels.com

priča o jednom razvodu – SUPERMAME

Objava velika dilema svake single mame – dejtanje! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Razvod je poput onog trenutka kad shvatiš da si naručio sushi u restoranu poznatom po odresku – jednostavno ne ide. Ali, hajde, idemo se pretvarati da je sve u redu, da nismo upravo proveli godine u vezi koja je trajala dulje nego što je itko mislio da može izdržati.

Epizoda I: Kad brak više ne funkcionira

Epizoda II: Prijateljsko razdvajanje

Epizoda III: Dosta je!

Jednog dana shvatiš da više ne možeš živjeti u limbu – vrijeme je za pravi početak. Ali, što sada? Bez posla, bez stana, samo s djetetom i ljubavlju roditelja. E, sad dolazi prava avantura!

Epizoda IV: Povratak u roditeljski stan

Roditelji su sjajni. Oni su ti koji te zovu “mali/mala” i kad imaš 35. Ali, sad si tu, s djetetom, u sobi koja je nekad bila tvoj svijet, a sada je premala za sve tvoje snove. Roditelji su super, ali imaju svoje navike, svoje serije koje gledaju i svoja očekivanja o tome kada bi trebala večera biti na stolu.

Epizoda V: Traženje stana i posla

Traženje stana je kao traženje partnera na dejting aplikaciji – puno opcija, malo izbora. Svi ti stanovi izgledaju super na slikama, ali uživo su totalno razočaranje. Kad konačno nađeš nešto pristojno, cijena te nokautira brže od borbe u ringu. A posao? Svaka prijava je nada da ćeš pronaći nešto više od obične egzistencije, da ćeš raditi nešto što voliš. Ali, za sada, treba platiti račune.

Epizoda VI: Balansiranje života

Živjeti s roditeljima, tražiti posao, odgajati dijete i pritom se pokušavati usavršavati – tko kaže da žene ne mogu raditi više stvari odjednom? To je kao da žongliraš s tri zapaljene baklje dok voziš bicikl po užetu iznad lave. Roditelji žele svoj mir, dijete želi pažnju, a ti želiš… pa, sve. Ne samo preživljavanje, nego i ostvarivanje svojih snova.

Dok balansiraš između roditeljskih savjeta i djetetovih potreba, prisjećaš se vremena kad je tvoj najveći problem bio koji film gledati u kinu. Ali sada, svaki mali uspjeh, svaki korak naprijed, donosi novu snagu. Nema više prostora za samosažaljenje – vrijeme je da preuzmeš kontrolu nad svojim životom. S vremenom, naći ćeš stan, posao koji te ispunjava i možda, samo možda, partnera koji te razumije i podržava.

U međuvremenu, smiješi se, smij se svojim nevoljama i sarkastično komentiraj sve one male svakodnevne apsurde. Jer, na kraju krajeva, to je tvoj život, tvoja priča – i ti si njen glavni lik.

Objava priča o jednom razvodu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Roditeljstvo je kao maraton, a prehrana djece samo je jedna od etapa.

Roditeljstvo, to nepredvidivo putovanje, izazovno je kao da se penjete na planinu s nejasnom stazom, a mapa vam je negdje daleko iza leđa. Ne znate točno kamo idete, ali pokušavate s najboljom namjerom.

A onda, usred tog roditeljskog uspona, nailazite na prehrambene vrhunce i padove, posebno kada su obroci u vrtiću u pitanju. Moj se sin suočava s pravim izazovima kada je riječ o obrocima u vrtiću. Virusi i bolesti dolaze i odlaze, ali čini se da su mu omraženi grah, špinat i mrkva postali jednako strašni.

Zar nismo svi bili tamo? Sjećam se trenutaka kad sam kao dijete pokušavala pregovarati s roditeljima oko nečega što mi nije išlo niz grlo. I da, nisam nutricionist, već samo mama koja može reći da ima sreće jer joj dijete jede skoro sve. Možda je sreća u tome što je rođeno u restoranu, a možda jednostavno imamo sreće.

A sada dolazimo do vječne dileme – tjerati djecu da jedu ili ne? To pitanje vjerojatno već dugo klizi kroz roditeljske razgovore. Ako ih tjeramo, hoće li to stvoriti otpor prema hrani ili poticati zdrave prehrambene navike? S druge strane, ako pustimo da sami odlučuju, hoće li nas suočiti s manjkom nužnih nutrijenata? I dok često padamo u zamku tjeranja, slijepi od straha od nutritivnog manjka, vrijeme je da možda razmislimo o drugom pristupu.

Možda je ključ u stvaranju pozitivnog okoliša za obroke, gdje hrana postaje istraživanje i otkrivanje, umjesto bojište gdje se bije bitka za svaki zalogaj.

No, vratimo se našem malenom junaku iz vrtića. Možda je povraćanje znak da je nešto dublje u igri. Je li to pokušaj izražavanja nečega što ne zna verbalizirati? Je li to otpor prema određenoj hrani ili možda pokušaj preuzimanja kontrole nad vlastitim izborima? I sada, dok promišljamo o tim izazovima, postavlja se i pitanje – je li slatko nakon ručka tajna ravnoteže ili uvođenje još jednog izazova u već kompleksnu prehrambenu jednadžbu? Hoće li malo slatkog biti užitak nakon uspješno savladane hrskave grah-špinat-mrkva misije, ili će postati izvor novih roditeljskih dilema?

U zaključku, roditeljstvo je kao maraton, a prehrana djece samo je jedna od etapa. Pitanje je kako uspješno premostiti te prepreke i stvoriti uravnotežen odnos prema hrani. Možda ključ leži u razumijevanju, strpljenju i, naravno, dozi humora. Jer ponekad, smijeh može biti najučinkovitiji začin u svakodnevnim jelovnicima roditeljskog života.

Foto: pexels.com

NEMOJTE VI BITI RAZLOG ZBOG KOJEG IMATE IZBIRLJIVO DIJETE – SUPERMAME

Objava tjerati djecu da jedu ili ne? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Jeste li ikada osjetili taj emotivni vrtlog u želucu kad svoje malene ostavite u naručju vrtića?

Nedavno me to pitanje zateklo, poput neočekivanog udarca u srce. Bio je to trenutak kad sam stala usred misli – trebam li biti iskrena i priznati da mi srce tone kad čujem plač svog sina kako moli da ga ne ostavim ili ću odabrati diplomatski odgovor, reći da je sve u najboljem redu?

Kao majka, priznajem, nalazim se negdje između tih dviju krajnosti. Psihologinja, svojom stručnošću, bila je brza u otkrivanju da imam problema s povjerenjem. I u pravu je.

Postoje dani kad vjerujem samo sebi, a briga za dobrobit svog djeteta postaje svojevrsno emocionalno hodanje po žici.

No, nemojmo kriviti odgajateljice u vrtiću. One su heroji s osmijehom koji se suočavaju s našim malim divljacima i grade im drugi dom.

Sljedeći korak od psihologinje bio je savjet da moram pronaći svoje vlastito vrijeme, trenutak mira u ovom vrtlogu roditeljstva. I danas, dok jurcam kroz more rublja i pokušavam nadmašiti kaos, shvatila sam koliko je ta mala doza mira važna. “Ja danas nisam sjela”, razmišljam, dok kuham  juhu, hranim mačku, idem u trgovinu, šetnju i pokušavam biti logoped, sve u istom danu.

Tako dragi roditelji, možda je vrijeme da priznamo da je “vrijeme za sebe” postalo luksuz koji samo rijetki od nas doživljavaju.

Taj trenutak kad možemo disati, popiti kavu i biti sami sa sobom postao je gotovo mitološki. Dok se suočavamo sa svojim vlastitim izazovima i nedaćama, neka nas barem podsjeti da smo svi zajedno u ovoj ludnici zvanoj roditeljstvo, a svaka od nas nosi svoj vlastiti kovčeg emocija koje pokušavamo pospremiti dok šećemo ovom stazom majčinstva.

Foto: pexels.com

kako postati uzorna majka u ovom kaotičnom cirkusu modernog roditeljstva? – SUPERMAME

Objava je li vrijeme za sebe postalo luksuz koji samo rijetki od nas doživljavaju? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Majčinstvo u 2023. godini, čini se, zahtijeva ravnotežu na trapezu između “gentle parentinga” i danskog odgoja, uz mnoštvo akrobacija koje uključuju puno puno disanja i održavanje svog mentalnog zdravlja. I dok su se nekadašnje generacije mogle osloniti na iskusne bake i tetke za savjete, mi smo u eri gdje je svaka odluka, svaka fotka i svaki potez pod povećalom javnosti.

Dakle, kako postati uzorna majka u ovom kaotičnom cirkusu modernog roditeljstva?

Prvo, morate naučiti ignorirati sve te savjete o odgoju koji vam neprestano stižu iz svih smjerova. Znate one “ekspertne” članke o tome kako je vaša metoda uspavljivanja djeteta stvarno loša? Slobodno ih zanemarite. Jer, hej, kad je zadnji put netko dobio Pulitzerovu nagradu za “najbolji način za uspavljivanje djeteta”?

Kada smo kod uspavljivanja, možda vaše dijete zaspi u vašem naručju. I to je potpuno u redu. To ne znači da je razmaženo, niti da ste ga pretvorili u malog tiranina. To znači da ste mu stvorili sigurno gnijezdo gdje se osjeća voljeno i zaštićeno. A to je jedna od supermoći majke.

Onda tu je i pitanje “screen time-a.” To je nešto o čemu se šuti, poput tajnih kolačića koje jedete kad nitko ne gleda. Ako ste ikada potajno pustili crtiće kako biste dobili malo mira i tišine, znajte da niste sami. Dijete nije pojelo hamburger, i svijet se neće raspasti zbog toga.

Iako morate paziti na emocionalne, psihološke, mentalne, emocionalne (ponavljam, emocionalne) i duhovne potrebe djeteta, ne zaboravite na sebe. Ponekad ćete biti umorne, iscrpljene i pod stresom. I to je ok.

Snaga jedne majke ogleda se u tome da se suoči s tim izazovima, bori s vlastitim demonima i nastavi brinuti se za svoje dijete bez obzira na sve.

Tako da, draga majko 2023., neka tvoje majčinstvo bude poput tebe – jedinstveno, duhovito i nevjerojatno. Nemojte se zamarati pritiscima savršenstva. U konačnici, vaša ljubav i podrška znače svijet vašem djetetu. I to je ono što čini vas uzornom majkom.

Foto: unsplash.com

Objava kako postati uzorna majka u ovom kaotičnom cirkusu modernog roditeljstva? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Evo me, suočavam se s pitanjem koje se stalno vrti u mojoj glavi: Kako stvoriti život koji sanjam? Postoji li mogućnost da zaista manifestiramo svoje snove ili je to samo prolazni trend? Ponekad se pitam stoji li iza toga samo želja za promjenom ili je to samo lažna nada kojom se hrabrimo da postanemo bolja verzija sebe, da radimo na svojem unutarnjem rastu i razvoju. I dok još uvijek tražim svoje odgovore, znam da sam zakoračila na taj put. Posudila sam nekoliko knjiga o samopomoći i odlučila se za meditaciju, kao početak svog vlastitog putovanja.

Zapravo, prvi ključan korak koji sam poduzela prema vlastitom napretku bio je taj da više ne bježim od problema.

Umjesto da ih ignoriram, hrabro sam se suočila s njima. Shvatila sam da ne možemo biti besprijekorni i da svi imamo svoje izazove. Na koncu, svatko od nas ima svoju jedinstvenu viziju i put kojim želi koračati. Prestala sam se pretvarati da sve ide po planu i shvatila da je u redu prihvatiti i suočiti se s teškoćama.

Uvijek sam vjerovala da nije fer zavirivati u tuđe živote ili suditi o njihovim izborima. Svi mi smo složeni pojedinci s vlastitim pričama. To me dovelo do odluke da se okrenem sebi i vlastitom napretku. Moje razmišljanje o manifestiranju se pomalo mijenjalo s vremenom. Sada ga vidim kao alat koji može pomoći, ali uz stvaran trud i akciju. Nema magičnog tastera koji će sve promijeniti, ali postoji nešto moćno u usmjeravanju svoje energije prema svojim željama.

A tek moje želje, snovi i ambicije! Oni samo rastu kako moj sin raste. Shvaćam da želim da on ima divan život i nauči prave životne vrijednosti. Proteklih par tjedan provela sam u iščekivanju nalaza oko kvržice na vratu, te me i to nagnalo na korak naprijed. Ponekad je taj strah ono što nas pokreće, zar ne?

I da, imam i prijateljicu koja prakticira meditaciju. Ona mi je bila inspiracija da se upustim u to. Vidjela sam kako joj to pomaže da se usredotoči na ono važno i pronađe mir. To je bio jedan od tih trenutaka koji me potaknuo da pokušam, iako nisam bila sigurna što da očekujem, zapravo još uvijek nisam.

U svakom slučaju, cijela ova priča me podsjeća na slagalicu. Neki dijelovi se poklapaju, neki ne, ali rezultat je jedan prekrasan portret unutarnjeg rasta. Na kraju krajeva, iako možda nećemo postići sve što smo zamislili, neosporno napredujemo i postajemo bolje verzije sebe. I za mene, ta potraga za osobnim napretkom i ispunjenijim životom – to je pravi put, čak i kad sve ide naopako.

Foto: unsplash.com

mama na sezonskom radu – SUPERMAME

Objava kako stvoriti život koji sanjaš? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kao mama koja se bavi sezonskim radom, svakodnevno hodam po tankoj žici između obaveza prema poslu i dubokih želja da budem prisutna za svoju obitelj.

Nema ničeg jednostavnog u tome da balansiram između ‘mame koja se brine’ i ‘žene koja treba raditi’. Osjećam teret grižnje savjesti kada se čini da se satovi brže vrte dok se primiče vrijeme večernje smjene.

Nikad nisam ni zamislila da ću postati mama koja se često vidi s djecom u rukama dok prelazim prag vrtića. Ponekad, priznajem, mislim da bi trebalo postojati super herojsko odijelo za ove trenutke. Onda se prisjetim da je moja super moć upravo ta što mogu biti dvije osobe u jednom tijelu: radnica koja vodi svoj posao s posvećenošću, ali i mama koja svom sinu pruža bezgraničnu ljubav.

Slobodne večeri su moj trenutak magije. Kada se zavjesa poslovnog svijeta spusti, otvaram prozor u svijet mašte i smijeha sa svojim sinom. Crtamo oblake, pričamo priče o avanturama i plešemo.

To je vrijeme kada se gubi granica između ‘mame koja je na poslu’ i ‘mame koja je doma’, jer moj sin ne zna za te razlike. On zna samo za svoju mamu.
I dok se radni dan bliži kraju, znajući da me čeka druženje s njim, shvaćam da sve ovo ima svoj smisao. Balansiranje između svojih svjetova zahtijeva napor i posvećenost, ali stvaranje kvalitetnih trenutaka s mojom djecom čini svaki napor vrijednim.

Sretan je trenutak kada nona i nono dolaze kako bi preuzeli palicu. Grižnja savjesti se povlači, znajući da je moj najmiliji u dobrim rukama. Ali znate, biti supermama ne znači biti samostalna super junakinja. To znači znati kada prihvatiti pomoć.

I tako, hodajući ovom ravnotežom između dva svijeta, sa svakim korakom postajem svjesna da se mama ne mjeri samo satima provedenim kod kuće ili na poslu.

Mama se mjeri trenucima strpljenja, osmijeha i neizmjerne ljubavi.

Ako pitaju mene, ja biram hodati ovim putem, znajući da stvaram uspomene i oblikujem budućnost svoje obitelji, bez obzira na sve izazove koje taj put nosi.

I tako, dok gledam svog sina kako spava zahvalnost mi ispunjava srce. Možda ne mogu kontrolirati svaku minutu svog radnog rasporeda, ali mogu kontrolirati ljubav i prisutnost koju pružam svojoj obitelji. Svaki trenutak koji provedem s njima je pravi trenutak, a to je nešto što ni sezonski rad ne može promijeniti.

Foto: pexels.com

nisi nedovoljno dobra majka, samo ti nedostaje podrška! – SUPERMAME

Objava mama na sezonskom radu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.