Svi mi volimo putovati, neki više a neki manje. Ja osobno sam strastveni putoljubac i putovala sam mnogo prije nego nam je stigao Vito. Bilo je dana kada sam se pitala kako i koliko će me dijete ograničiti u putovanjima, hoću li uopće igdje putovati kada rodim? Iskreno bilo me strah da će moje avanture na neko vrijeme morati završiti. No je li zaista tako? Ovisi samo i isključivo o VAMA!

Danas postoje mnogi strani blogeri koji putuju s djecom, pratim ih nekolicinu, a nekima se čak i divim. Vjerojatno se netko divi i meni i pita se kako smo pobogu odlučili odvesti devetomjesečnu bebu na Sejšele? Ili kako smo se samo usudili sjesti u auto s petomjesečnom bebom i proći cijelu Toskanu pa sve do Rima! Ali evo nas, uspjeli smo, da je lako NIJE i lagat će vam onaj koji kaže da je. Ili možda neće lagati, ipak smo svi različiti i na razne situacije koje nam se putem dogode reagiramo, svatko na svoj način.

Kada malo zastanem i razmislim o putovanjima prije djeteta i sada mogu vam reći da su uvelike različita. Ja sam prije bila tip koji je volio tumarati Afrikom, spavati na nezamislivim mjestima, okusiti Aziju, voziti se „zip lineom“ kroz Filipinsku džunglu. Ali od kada nam se pridružio mali član naše obitelji na takve avanture mogu zaboraviti, postala sam nekako “ziheraškiji” tip. U jednu ruku to me malo rastužuje jer smo svakodnevno obasuti raznim profilima, pogotovo na instagramu, gdje jedan čas vidimo obitelj s petomjesečnom bebom na safariju u Keniji dok drugi čas vidimo obitelj s troje djece kako bezbrižno hrani slonove na Tajlandu. Pa se pitamo pa kako s petomjesečnom bebom u Keniji, pa vidi one s troje djece prošli su pola Azije. Sve to na slikama izgleda kao idila, ali sumnjam da je tim roditeljima baš svaki dan idila! Uglavnom divimo im se. Ja priznajem da im se prva divim. Ja im se divim na hrabrosti! Jer, ruku na srce, za takve ekstremne avanture moraš biti poprilično hrabar!

Naš prvi veliki put s bebom bio je put na Sejšele. Vito je tada imao 9 mjeseci, volja i želja su prevladale strah i mi smo krenuli! Svako putovanje organiziramo sami bez pomoći agencija što je meni zapravo super jer organiziram svoje vrijeme na putu baš onako kako ja želim. To putovanje je zapravo bilo probijanje leda. Naravno da su svi oko nas govorili da smo potpuno poludjeli, što ako ovo, što ako ono…. I to jako odmaže jer npr. možda smo se i mi jedva odlučili na taj korak da idemo na tako dalek put s bebom i ono što nam najmanje treba je da nas okolina propitkuje o mogućim katastrofama koje se putem mogu dogoditi. Ali dobro, mi smo odlučili i krenuli. I bilo nam je predivno!

Ne mogu reći da nije bilo raznih strahova, od toga kako će podnijeti let pa sve do onih ekstremnih strahova što ako se razboli. E tu moram malo zastati. Vito je inače relativno boležljivo dijete. Prošli smo svašta (srećom nikada nešto ozbiljnije ), ali bilo je tu temperatura preko 40, jurenja na hitnu usred noći, puno strahova i neprospavanih noći. I onda nije ni čudo kada se roditelji boje da im se dijete ne razboli na nekoj egzotičnoj destinaciji. Jer realno, to zapravo i nije nešto strašno i moraš biti spreman i na taj scenarij na putu. I upravo sam iz tog razloga putnik-roditelj-ziheraš! Sejšele sam odbrala za prvo putovanje jer nema nekih pretjeranih boleština, bolnice su relativno dostupne i Sejšeli su idealna destinacija za klince. Pokazalo se da sam bila u pravu, proletilo je, bilo nam je lijepo i svi smo bili zdravi!

Ubrzo nakon Sejšela, nenadano smo se odlučili za putovanje u Dubai i na Maldive. Da ste me pitali prije par godina, nasmijala bih se i rekla “ma kakav Dubai, kakvi Maldivi.” Daj mi malo Portorika, Meksika, nešto divlje i nešto uzbudljivo. Ali sada je situacija potpuno drugačija. Putovati želim, egzotične destinacije volim, doći će već na red i ove spomenute kada dijete malo poraste! I tako smo mi otišli u Dubai s Vitom koji je tada imao 1,5 godinu! Bilo nam je izvanredno, prije svega jer je Dubai jedna jako uređena zemlja i prilagođena je djeci u potpunosti. I tu sam razbila sve predrasude, stala sam i razmislila: pa zašto ja ne bi putovala tamo gdje unaprijed znam da će mi s djetetom bit lakše? Ok, možda nisu Filipini ili Borneo ali jednako uživam. Za ovo sve ostalo ima vremena.

Nakon Dubaija smo produžili za Maldive. Ako mene pitate Maldivi su raj za roditelje s malom djecom. Nema stresa, nema briga, samo tirkizno more i uživanje. Jer ipak mislim da je jednogodišnjaku puno zanimljivije na Maldivima nego u džungli na Borneu. Ok, dalo bi se i to odraditi ali s koliko bi se stresova tamo susretala? Zato se opet vraćamo na ono putnik-roditelj-ziheraš.

Uglavnom, Maldivi s bebom su divni, ako ste u resortu ne morate brinuti o ručku ili večeri. Sve vam je servirano i na dlanu kako bi rekli. U sklopu resorta postoji i klinika za manje hitne slučajeve pa ste koliko toliko sigurni.

Mislim da nas roditelje na putovanjima najviše muče dvije stvari. Prva je ne daj bože bolest, a druga je hrana. Iskreno mene muče obje. I to je opet jedan od razloga zašto smo odabrali Maldive. Hrana je gotovo pa europska, pa se tu ne moram puno brinuti, a vjerujte da imam velikog izbirljivca koji jede doslovno 5 jela. Bolesti kao što su malarija, duenge itd. nema. Pa sam eto i u tom polju mirnija. Zato su Maldivi moja idealna tropska destinacija za putovanja s djecom!

Imali smo mi razne planove, evo npr. sada nedavno smo trebali putovati u Singapur i na Filipine s Vitom dvogodišnjakom. Spletom raznih okolnosti, na to putovanje nismo mogli otići iako su karte već bile kupljene i smještaj rezerviran. Umjesto tog otišli smo opet…pogađate, na Maldive! Da mi je netko rekao da ću putovati dvije godine i to za redom na Maldive mislila bih lud čovjek. Ali eto, život je nepredvidljiv, a ponekad smo i mi nepredvidljivi i sami sebe iznenadimo. Vito je ove godine putovao na Maldive kao dvogodišnjak, moram priznati da je puno više uživao nego prošle godine i nadam da što će on više rasti to će i destinacije svakako postati zahtjevnije. A nadam se da će i moji strahovi postati manji.

Iako je putovanje u Singapur i Filipine izgledalo primamljivo i iako vjerujem da bi nam bilo divno i tamo, bilo bi i puno više stresa. A meni je sada trebao stres free odmor. Zašto mislim da bi bilo puno stresa? Istina je da si stres sami stvaramo i vjerujem da postoji bezbroj roditelja koji vodaju djecu po ovakvim destinacijama  (pod ovime mislim na malu djecu), ali ja jednostavno znam da bih bila pod stresom. Prije svega jer takve destinacije iziskuju mijenjanje lokacija više puta, prepakiravanje, nekoliko lokalnih avio kompanija i jednostavno ako vam te neke sitnice izgledaju stresno, bolje je preskočiti takve destinacije. I tako smo mi bili dva puta na Maldivima i ne mislim da nam je ovo zadnji put!

Na putovanju dijete uči i upija. Uči da smo svi isti bez obzira na boju kože i uči voljeti sve ljude! Zato ako još niste, ohrabrite se na put s djetetom, bilo gdje, ne moraju to biti Maldivi, Sejšeli…Jer putovati s djecom je zapravo prekrasno, divno je gledati svijet kroz njihove dječje oči!

Kao što sam rekla, ima nas različitih, netko se pita kako otputovati s malom bebom kod nas na more i je li to uopće izvedivo. A neki roditelji povedu tromjesečnu bebu na Maldive, i to je u redu. Sve ovisi o VAMA i vašoj spremnosti, meni je drago što sam probila led i vidjela da to nije ništa strašno. Strah si stvaramo sami! I zato će uvijek postojati ljudi koji će se diviti jedni drugima, onaj kojem je stres otići do mora s bebom pričat će baš o tebi koja si se usudila s malom bebom na neki hrvatski otok. Onaj koji je probio led i putovao avionom unutar Europe s malim djetetom divit će se tebi koja si „preživjela“ desetosatni let s bebom. Ja koja sam putovala na Maldive s dvogodišnjakom divim se tamo nekoj obitelji čiji dvogodišnjak spava u šatoru usred tanzanijske savane. Neki su spremni na velika putovanja, a neki nikada neće biti spremni niti za ona mala. I zato se ne treba opterećivati o kakvoj se vrsti putovanja radi, bitno je kako se vi osjećate i je li vam ugodno tamo gdje se nalazite. Nama je očito jako ugodno bilo na tim Maldivima. Ponovilo se!

Sada kada zastanem i prisjetim se gdje je sve Vito putovao u ove dvije godine nekako mi zatopli oko srca. Mislim da ga je upravo to izgradilo u malu osobu kakva je sada. A meni je savršen!

Već idući tjedan čeka nas avantura u Londonu, a na zimu, nadamo se i jednomjesečna avantura po Aziji. Ja sam spremna! Moram samo pitati Vita što on misli o tome?

Objava putnik-roditelj-ziheraš pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prije par mjeseci bila je zanimljiva ponuda od kompanije Volotea za karte za Palermo. Karta je bila oko 70 eura povratna iz Splita. S obzirom da smo Vlado i ja bili na Siciliji prije dvije godine kada sam ja bila trudna s Vitom i jako nam se svidjelo, odlučili smo se počastiti s putom i utvrditi gradivo. Plan je bio sljedeći. Idemo 7 dana u Palermo, rentamo auto, smještamo se u Palermu svih 7 dana i ne mijenjamo smještaj da nam bude lakše radi Vita. Obilaziti ćemo okolne gradove i kupati ćemo se u okolici Palerma! Ovaj put vodimo i baku da malo vidi svijeta i pomogne oko Viteka!  Iako se plan činio kao top ideja, sve je krenulo nizbrdo i to još u Zagrebu prije samog puta, a kasnije sa nastavilo i na Siciliji.

Ali ajmo od početka! Dakle trebali smo letjeti iz Splita, i nekako se dokopati Splitskog aerodroma, a plan je bio da krenemo na put dan prije leta, prespavamo kod moje bake koja je nekih 75 km od aerodroma Split i ujutro krenemo za aerodrom. Ovaj put nisam uzela osiguranje od otkaza putovanja, greška broj 1! Jer kao, ma šta će mi, tu smo blizu na Siciliji. Stvari su bile spakirane i samo sam čekala da krenemo (da se razumijemo utorak je 18 h). Let je bio ujutro u srijedu oko 11:50. Vlado me zove oko 18:30 da mu je mama imala nesreću i da hitno juri prema bolnici, te me moli da pokušam otkazati sve! Tu bih se sada lupila tavom po glavi jer nisam uzela osiguranje od otkaza.

Prvo otkazujem smještaj preko bookinga, ali trošak otkaza je nekih 250 eura, zatim rent-a-car i trošak otkaza je nekih 100 eura. Ništa izgubit ćemo 400 eura, nemamo izbora i što je tu je! Hvala Bogu pa kada sam kupovala let, nadoplatila sam nekih 12 eura po osobi da imam kartu koju mogu mijenjati. Ili ako otkažem let ostaje njihov kredit na kartici za buduću uporabu!

Taman kada sam htjela u potpunosti otkazati let, Vlado javlja da je mama koliko toliko uredu, da ju puštaju doma i da pokušam vratiti ovo prethodno otkazano nazad. Ajme, što sada, zovi booking prvo! Dakle, prvo su me odkantali, da oni tu ne mogu ništa. Nakon mog drugog poziva (valjda se javio netko normalan ) i kada sam im objasnila da sam se porukama čula s vlasnicom apartmana koja i dalje želi da mi dođemo, i nema novu rezervaciju, e tek onda su rekli da će  oni kontaktirati vlasnika i ako se slaže da ćemo zanemariti ovaj otkaz koji se dogodio sat vremena prije. Uspjeli smo! Rent-a-car ne želim ni spominjati, opća katastrofa, ne možeš nikoga dobiti, nitko se ne javlja, odgovaraju na mailove nesuvislo itd. Radi se o stranici rentalcars.com! Uglavnom, uspijem nešto srediti, rent-a-car nam naravno uzme tih 100 eura iako smo otkazali prije 2 sata i želimo natrag rezervaciju, očito je to kod njih nemoguće.

Ok, ipak idemo na Siciliju, moramo krenuti u 5 ujutro, jer nažalost tako je kako je. Moram spomenuti da smo nosili dron sa sobom, iako sam slala mail kompaniji Volotea i rekli su da ne dozvoljavaju dronove. Ipak smo se odlučili riskirati i ponijeti ga. Nismo imali nikakvih problema, stavili smo ga u donju prtljagu ali su nam vratili kofer na pregled jer su na skeneru primijetili da imamo dron. Nakon dodatnog pregleda su nas samo zamolili da odvojimo dron od baterije i stavimo dron u donji kofer, a baterije u gornju prtljagu i to je bilo to! Čisto za one koje zanima prolazi li dron. Nakon sat vremena leta stižemo u Palermo. I sada, pošto nam se nisu izjasnili iz rent-a-cara, moramo ponovo uzeti auto samo na licu mjesta. To se odužilo na jedno 3 sata, zbog gužvi itd. Dolazimo napokon u apartman nakon 4 sata.

Apartman je prostran, ima dvije spavaće sobe, odvojen dnevni boravak i odvojenu kuhinju, nije baš blizu centra ali imamo auto pa to nije problem! Na Siciliji voze sumanuto, ali ono doslovno sumanuto, trake kod njih ne postoje, motoristi su kao muhe zunzare samo prozuje pored i okrznute po mogućnosti! Dakle katastrofa opća. Parking ispred zgrade u kojoj smo bili se naplaćivao oko 1 euro za sat, ali smo uspjeli pronaći ponekad negdje u okolnim uličicama besplatno. Glavno da smo se mi dokopali apartmana, a ostalo ćemo lako!

Ne postoji osoba kojoj je riječ “mafija” prva stvar koja mu pada napamet pri spomenu Sicilije. Pogotovo ako je riječ o njezinom glavnom gradu – Palermu. Organiziranog kriminala ima svagdje, ali nigdje kao na Siciliji nije toliko razvikana, i gotovo uključena u turističku ponudu zemlje. Danas je to ipak drugačije. Mafije vjerojatno ima i dalje ali ne u tolikom postotku kao prije dvadesetak godina. Mi smo se osjećali sigurno, ali na svakom kutku postoje neke spomen slike ili objekti koje podsjećaju na doba kada je mafija bila pri samom vrhuncu. Npr. mi smo naišli na veliki plakat koji je stavljen u spomen sucu Giovanniju Falconeu koji je bio simbol borbe protiv organiziranoga kriminala. On je nastradao na autocesti u predgrađu Palerma, kada je u kanalu za odvodnjavanje bila skrivena bomba napravljena od 500 kilograma eksploziva. Eksplozija je zahvatila dva automobila. U njima su poginuli najpoznatiji talijanski istražni sudac i popularni borac protiv mafije, njegova supruga i tri tjelohranitelja.

Prvu večer smo otišli prošetati po Palermu. Palermo je lijep grad ali i najprljaviji grad na Siciliji. Oni bez ustručavanja bace smeće iz auta na cestu. Probali smo cannole ali mi se to nije nikako svidjelo, kasnije sam ih opet probala da utvrdim gradivo ali ništa, završili su u smeću i ovaj put. Cannoli su specijalitet talijanske kuhinje; dolaze od riječi cannolo što u prijevodu znači “male tube”, a potječu sa Sicilije pa otuda i naziv. Uobičajeno dolaze s ricotta ili mascarpone sirom obogaćeni raznim dodacima i ekstraktima poput : vanilije, čokolade, pistacija itd!

Palermo je pun malih restorančića sa izvrsnom ponudom ponajprije tjestenina u raznim oblicima i vrstama, sve je dosta ukusno i mislim da se teško naiđe na restoran koji ne valja!

Ujutro smo otišli na najpoznatiju plažu u okolici Palerma, a to je Mondello. To je turističko naselje nekih 20tak minuta vožnje od Palerma. Plaže su većinom ograđene s ležaljkama i suncobranima i morate platiti oko 24 eura za 2 ležaljke i suncobran po danu. Postoji mali dio plaže gdje možete odložiti ručnike besplatno, ali taj dio mi se nije baš svidio. Plaža je pješčana, i ima dosta sadržaja za klince na samoj plaži. Raznorazni tobogani, ljuljačke, tete animatorice i još svašta nešto, što mi nismo isprobali. Ovaj put plaža mi se nije svidjela, jer je more bilo neke zelenkaste boje, došle su neke trave ili alge i nije izgledalo nimalo primamljivo. Čak mi se pomalo i gadilo. Ponuda hrane i pića na plaži je raznovrsna, sok je bio oko 3 eura, a sendviči pizze itd. od 2,5 do 5 eura.

Petak je, razmišljamo što danas posjetiti (u srijedu smo došli) kad ono šok – Vito ima temperaturu! Opet! Arsenal lijekova sam ponijela još iz Zagreba tako da imam sve, ali nije nam baš ugodno. Katastrofa je kada se dijete razboli na samom putovanju, nervoza poraste, planovi se poremete, a pogotovo ako ste negdje 7 dana od čega je dijete bolesno pet dana. Dani koji su slijedili su bili malo drugačiji nego smo zamišljali, na plažu nismo mogli, ali u lagane šetnje predvečer smo išli. Uspjeli smo posjetiti Corleone, koji smo jako željeli posjetiti prošli puta kada smo bili ali jednostavno nismo stigli. U popularnoj kulturi mjesto je poznato po tome što je iz njega emigrirao Vito Andolini (kasnije Vito Corleone) u filmu „Kum“ i istoimenom romanu Marija Puza.  Corleone je gradić koji me nije nimalo oduševio, puste uličice, restorana ni na vidiku, osim jedne mini pizzerie koja je radila popodne i koja nas je spasila da ne umremo od gladi? Ako mene pitate Corleone možete preskočiti bez imalo grižnje savjesti.

Unatoč Vitovoj bolesti (nije bilo ništa strašno) uspjeli smo jednu noć izaći van da osjetimo malo i taj noćni život Palerma! Nakon što smo u apartmanu odgledali tekmu Hrvatska-Rusija te još uvijek pod dojmom šokantne pobjede, onako ležerno u navijačkim majicama izlazimo na ulice Palerma! Ono što je uslijedilo meni se u tom trenutku činilo nevjerojatno! Gdje god da smo se pojavili onakvi u dresovima svi su za nama vikali „forza Croazia“ pljeskali nam, htjeli se slikati i družiti sa nama. Definitivno večer za pamćenje, doslovno iza svakog ugla nas je dočekao pljesak. Na kraju smo se stacionirali u jednom baru, koji je naravno bio najglasniji u pljeskanju. Tamo smo nazdravljali sa domaćinima, i pričali o nogometu. Svi su bili ponosni na nas, malu Hrvatsku! A osmjeh na našim licima nije silazio. Ljudi iz Palerma su vrlo jednostavni i druželjubivi. Primijetila sam kako redovito u barovima sjede sa bebama od nekoliko mjeseci i malom djecom do kasno u noć. Uopće ih to ne brine, klinci se igraju u pola dva ujutro ispred barova, sve izgleda nekako živo i veselo.

Idući dani su nam izgledali otprilike ovako: buđenje, skidanje temperature, spavanje, buđenje, skidanje temperature šetnja i tako idućih 4 dana. Ovaj put nisam paničarila s obzirom na to da Vito svakih deset dana ima temperaturu. Ali sam dobro izguglala gdje je dječja bolnica u Palermu i kako do nje. Palermo smo prošli uzduž i poprijeko kako bi rekli, a uspjeli smo posjetiti još i Cefalu. Cefalu je sladak mali gradić nekih 75 km od Palerma. Cefalu bih komotno mogla izabrati kao trajnu bazu, ima plažu u centru, šetnicu uz koju se smjestilo mnoštvo restorana i barova, a kada uđete malo u unutrašnjost isprepliću se uličice koje obiluju s raznoraznim restoranima i trattoriama. Tamo smo večerali u restoranu „ Al Porticciolo„ koji ima prekrasan pogled na more, hrana je dobra a i cjenovno je dosta prihvatljiv. Probali smo i sladoled koji je naravno izvrstan kao i svagdje na Siciliji.

Iduća dva dana smo malo švrljali po Palermu, otišli na još jedan kupanac na Mondello beach i to je bilo to, bližio se povratak u Split!

Što reći o Siciliji? Sicilija je prekrasna, samo što je nama bio narušen sveopći dojam ovaj put zbog Vitove bolesti. Palermo je definitivno zanimljiv, ali smatram da ima puno ljepših mjesta na Siciliji. Svakako preporučam ukoliko imate 7 dana ili više za Siciliju da napravite turu do Catanie. Plaže me nisu nešto oduševile ovoga puta jer ponavljam nije izgledalo čisto, a i more koje je zeleno nije baš neki prizor. Nismo stigli ovoga puta posjetiti možda najljepšu plažu San Vito Lo Capo, posjetili smo ju prije dvije godine i stvarno je divna!

Svakako se ne bih uskoro vraćala na Siciliju. Dosta dva puta, možda jednog dana ako nas slučajno put nanese!

Kratak video snimljen dronom sa našeg putovanja na Siciliju možete pogledati ovdje: 

Objava Silicija s bebom pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dubai – graciozan gospodin

Da mi je netko prošle godine u ovo vrijeme rekao: Valentina ove godine putovati ćeš na Sejšele a ubrzo i na Maldive, nasmijala bih mu se u facu i rekla da se šali . Dakle ne bih mu povjerovala ni riječi. Prošle godine u ovo vrijeme Vito je imao nepunih 5 mjeseci, i daleka putovanja su mi se činila miljama daleko od stvarnosti. Ali kako je život nepredvidiv, tako su se nama dogodila dva velika putovanja sa razmakom od samo 6 mjeseci.

O Sejšelima sam već pisala hajmo sada malo o Dubaiju i Maldivima! Maldivi su bili moj san, doslovno . Tu i tamo bi sanjala Maldive, duge pješčane plaže, drvored palmi, kokos, bungalov na vodi ja i vjetar u kosi. Činili su se tako daleko, nedostižno, nestvarno sve do nedavno. Jedan kišni dan kada sam tako razmišljala o Maldivima, sjetila sam se svoje drage prijateljice iz srednje škole koja radi za avionskoj kompaniju Emirates i živi u Dubaiju. Iako se nismo dugo čule i vidjele odlučila sam joj se javiti da provjerim malo kakva je situacija u Dubaiju i iznjela joj svoj plan za posjet Maldivima. Bez razmišljanja nas je pozvala kod sebe u Dubai i rekla nam ukoliko se odlučimo za putovanje, pomoć oko kupnje karata. Pogađate da mi nije dugo trebalo da skujem novi plan  . Karte su bile kupljenje brzinom svjetlosti, uzeli smo takozvane „ multy city „ karte, što otprilike izgleda ovako Zagreb – Dubai, pa odmor 4 noći, Dubai – Male ( Maldivi ) pa nazad Male – Dubai pa odmor 2 noći i na kraju Dubai – Zagreb. Plan je bio tu, malo ćemo švrljati po Dubaiju i odmoriti prije leta na Maldive.

Karte su kupljene, resort je rezerviran, osiguranje od otkaza putovanja također ( jeeer nikada ne znaš ). I onda… Šok…4 dana prije puta, Vito se razbolio, teža prehlada sa temperaturom. Ok proći će do utorka tješim se, ali tu je već ponedjeljak a sutra nam je let, Vito je malo bolje, temperature nema ali tu je jak kašalj i začepljen nos. Kaos, ne znamo dali idemo na put a letimo sutra! I to nije prvi put da nam se to događa, prije puta na Tajland 2013 godine Vlado je pao na nogometu i završio na operaciji ramena. Uspjeli smo nekako otputovati. Godina iza 2014 put u Afriku, Vlado je uganu gležanj 7 dana prije puta . Uspjeli smo nekako otputovati. Vlado – Nema nogometa više, NIKADA! I evo ga opet, Vlado se nije polomio ali Vito se razbolio. Nakon konzultacije sa pedijatrom ipak odlučujemo da možemo putovati. Sreća je što imamo osiguranje od otkaza putovanja, koje bih svakome preporučila, upravo zbog situacija kao što su ove!

Mali kaos oko pakiranja, jer smo se naravno pakirali 4 sata prije leta, ali dobro natrpali smo sve i evo nas na aerodromu. Prva postaja je Dubai. Dubai me iskreno nikada nije privlačio niti sam imala neku pretjeranu potrebu posjetiti ga. Ali kako su nam karte bile preko Dubaija i tamo živi moja draga Kristina, htjeli smo prepoloviti put zbog Vite i razgledati malo Dubai. Dobra odluka . Vito je ovaj put malo življi, u avionu nije baš spavao kao prošli put, možda ukupno pola sata. Htio je samo hodati po avionu i raditi nered . Crtići su nas malo spasili.
Ja sam se brinula zbog njegove prehlade i pritiska u avionu pri polijetanju i slijetanju. Na sreću nikakvih problema nije bilo. Dečko je to super podnio!

I evo nas napokon, Dubai! Kristina nas je dočekala na aerodromu i povela prema svom stanu, visoke zgrade oko nas, sve bliješti, luksuz na svakom koraku. Bilo je kasno kada smo sletjeli pa smo čim smo stigli u stan na brzinu pojeli i išli spavati. U Dubai smo išli bez ikakvog plana isplaniranog unaprijed, to sam odlučila jer nisam znala kako će jednogodišnjak pratiti naš tempo, a ni sebi nismo htjeli zadavati dodatan stres. I dobru smo odluku donijeli, kada si sa malom bebom najbolje je ne previše planirati manje stresa za bebu a i za roditelje.
Ujutro smo se probudili svježi i odmorni, u ovo doba godine (ožujak) u Dubaiju nije toliko vruće pa možeš nesmetano razgledavati. Prvi dan u Dubaiju smo ležerno šetali po JBR – u, mislili smo se i okupati ali nam se to učinilo dosta komplicirano s obzirom na Vitu i svlačenje i presvlačenje. Šetnica sama po sebi je lijepa, ima puno sadržaja za djecu i to mi se u Dubaiju sviđa. Stvarno je „ kids frendly“ sve je uredno i čisto i na svakom uglu je neki parkić za klince.

Pitali smo okvirno cijenu ležaljke na plaže i cijene su ovakve : ležaljka ( krevet za 2 osobe ) oko 1400 kn . Dubai je skup, zbilja skup. Npr. Kava i voda su na JBR- u koštale oko 75 kn. Tamo smo i ručali, i cijena za 3 osobe je oko 600 kn sa pićem.

Iduća postaja i nama najzanimljivija je bila Dubai Mall. Dubai Mall je čudo, tamo smo otišli isključivo zbog akvarija a i fontana koje plešu. Akvarij nas je oduševio, a  i Vitu, trčao je vikao „ iba „ – riba . A riba kao u prići, morskih pasa, raža, ma čarobno. Svakako preporučam posjet Dubai Mallu! Fontane su također nevjerojatno posebne, prava atrakcija. U shopping nismo stigli ali ima svega, raznih markiranih trgovina što nas trenutno nije zanimalo!

Dubai je zanimljiv, posebno ako putujete sa starijom djecom od 4 godine na dalje, za njih ima čuda i svakako se planiram vratiti kada Vito bude malo stariji. Jedini problem je u Dubaiju što teško možete pronaći alkoholno piće. Pive ni za lijeka . A kada napokon i nađete na nekim mjestima zabranjuju ulaz djeci.

Sve glavnije atrakcije u Dubaiju daju se obići za 4 do 5 dana, nama se jako svidjelo i u Dubai Marina, po noći. Visoke zgrade koje svijetle daju posebnu čar, sve je puno restorana, šetnica je dovoljno dugačka, pa je Vito uživao trčkarajući okolo. Otišli smo posjetiti i „Miracle Gardens“ , to su vrtovi puni cvijeća, razni likovi iz crtića u cvijetom obliku i mnoge druge atrakcije od cvijeća. Tamo smo išli taxijem, taxi nije toliko skup ali treba paziti koji taxiji se biraju. Skuplji su oni crni Lexusi, Tesle itd. Mogu odudarati drastično od cijene „normalnih“ taxija. Miracle Gardens vrijedi posjetiti, ali nije ništa posebno, zapravo je najveća fora što su uspjeli usred pustinje napraviti  takav jedan vrt. Naknadno smo posjetili najglavnije atrakcije u Dubaiju kao što su Burj Al Arab, Burj Khalifa itd…

Dubai je lijep grad, uređen, ima dovoljno zanimacije i atrakcija, ali je dosta skup. Za klince je idealan. I svakako ga preporučam za jedan kraći boravak ili kao usputnu stanicu prema Maldivima.

Maldivi – blještavilo boja

 Ah… Maldivi, što reći? Hajdemo od početka. Dakle nakon kratkog ali slatkog odmora u Dubaiju krenuli smo na Maldive. Let iz Dubaija traje oko 3,5 sata. Idealno za Vitu, da svi skupa u miru preživimo let . Nakon što smo sletjeli na Male, imali smo drugi manji avion ( njihova lokalna aviokompanija ) koji leti 20 minuta na otok Maamigili sa kojeg pak vozi speed boat prema našem resortu – Sun island resort. Resort smo odabrali jer je bio cjenovno najprihvatljiviji, a recenzije su bile dobre. Napokon smo stigli na otok, nakon cjelodnevnog puta iz Dubaija. Čim smo kročili na otok, iako je bio lagani sumrak, odmah primjećujemo da je oko nas sve rajski, ali doslovno. Na ulasku u resort dočeka vas sok i hladni ručnik za osvježit se.

Maldivi su raj, doslovno, onaj raj na zemlji koji gledati na naslovnicama časopisa. Davno sam slinila nad tim slikama i mislila kako je to toliko nedostižno i neuhvatljivo i maštala o danu kada ću možda otići tamo. I evo nas, tu smo mi i mali Vito. Resort u kojem smo bili se zove Sun island resort i ima četiri zvjezdice. Sam resort je soldian što se smještaja tiče, a uređenje okoliša je baš wow. Resort ima bungalove na plaži, bungalove na vodi, vrtne vile i takozvane sunset vile. Mi smo uzeli „superior beach bungalow“, smještaj smo zapravo dogovorili direktno sa hotelom putem maila i uspjeli smo dobiti dobar popust. Cijena hotela sa All inclusive uslugom je bila 3000 USD. Čitali smo puno recenzija da li uzeti ALL inclusive ili puni pansion, dosta diskutabilno. Puni pansion platit ćete nekih 700-800 USD manje, ali cijene pića su dosta skupe, pivo 8 usd, koktel 16-20 usd, cola 6 USD itd. Sam smještaj nije luksuzan, daleko je od toga ali je pravi resort i doživjet ćete prave Maldive. Ja uvijek volim napomenuti kako za pravi doživljaj Maldiva treba odabrati neki od resorta a izbjeći lokalne otoke. Na lokalnim otocima se može proći puno jeftinije, ali to nije to, barem ne za mene. I naravno što je resort na Maldivima skuplji to je i doživljaj veći 

Sun island resort je jedan od većih resorta na Maldivima ( a i dalje je jako mali ) onda zamislite koliki su ostali Imate za iznajmiti bicikle i čak 5 restorana na otoku. Mi smo uzeli bicikle (  5usd dan za 1 bicikl ) i vozikali se okolo svaki dan. Svaki dan smo se kupali na drugom mjestu i nije nam dosadilo, dapače uz Vitu nije nam bilo dosadno ni sekunde. U bungalovu skoro nismo ni boravili preko dana. Kupali smo se okolo a Vito je spavao na plažu. Maldivi su idealni za roditelje sa malom djecom, možete se bar malo odmoriti, nema automobila, prometa i vlada neki poseban zen . U glavnom baru svaku večer bila je nekakva animacija, mi smo večeri uglavnom provodili u glavnom baru uz razno razne točke npr. utrka rakova, izbor za miss itd. a Vito je plesao ili trčkarao okolo. Resort nudi puno izleta, na koje mi nismo baš mogli otići jer je Vito bio premalen. Vlado je otišao jednu večer na noćno pecanje a taj izlet smo dobili gratis, za goste koji ostaju duže od 6 noći nude upravo taj izlet gratis.

U samom resortu nude raznolike izlete a cijene su od 50-200 usd ovisi o tome što želite, također ronjenje oko otoka je fora, mi smo vidjeli puno ribica, morske pse, raže itd… svaki dan u 18:30 je hranjenje morskih pasa i raža.

Resort je zbila solidan, osoblje je ok a hrana je odlična! Ima svega na izbor, i svakako preporučam minimalno puni pansion. Najbolje vrijeme za posjetiti Maldive je od studenog do svibnja i tada im je najveća sezona. Mi smo u travnju imali prekrasno vrijeme, niti jedan dan nije padala kiša a vidljivost je bila odlična. Svakako bi bilo dobro obaviti neke izlete koji pružaju nezamisliv doživljaj. Mi smo planirali otići na izlet brodom koji obuhvaća: ronjenje sa kitopsinom, ronjenje sa divovskom ražom, kornjačama i dupinima. Ali smo odustali zbog Vite ( još jedan razlog da se vratimo.)

Što još napisati o Maldivima? Svakako ih se treba posjetiti barem jednom u životu, mislim da ćemo se jednog dana vratiti . Najbolje je da provjerite kako nam je bilo na našim divnim fotkama i videu Dubai&Maldivi!

Objava TRAVEL FUN FAMILY: DUBAI & MALDIVI pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Odluka je pala. Idemo na Sejšele, ali ovaj put ne idemo sami na daleko putovanje. Bogatiji smo za jednog člana naše male obitelji, Vito iliti beba Vito ?. Bez puno razmišljanja kupili smo karte preko Qatar Airwaysa , slučajno su imali akciju i karta je bila povoljnija nego inače. I što sada? Karte su u džepu i imamo još od prilike mjesec dana da se pripremimo za put, za put s BEBOM!!

Dani su prolazili a panika je rasla, nizala su se pitanja: kako ćemo, pa Vito će imati samo 9 mjeseci, kako će podnijeti vožnju avionom ( Vito a i tata ), da li će mu smetati promjena tlaka i pritisak u avionu? Što će jesti na putovanju ali i po putu? Da li će plakati u avionu i izluditi pola putnika, hoćemo li se preznojiti od muke i pogleda putnika u avionu ako će plakati? Pitanja su se samo nizala…. A ni okolina nije pomogla, mame, tate, bake, djedovi, pa kuda ćete sa tako malim djetetom, otrovat će se, razboliti će se, ukrast će ga netko, vi ste potpuno ludi nemate mira ni sekunde…E pa nemamo mira i nemamo sekunde, vrijeme leti, godine također i mi idemo na put, s BEBOM ili sada ili nikada!

Dva dana prije košmar oko pakiranja, što ponijeti, fućkaš nas ali beba je tu. Koliko kašica? Blender? Koliko pelena, čokolino, keksolino, ma najbolje je ponijeti sve pa neka se nađe. I tako je beba Vito dobio svoj kofer, onaj najveći kofer i to samo za sebe ?. Dakle ponijeli smo sve. Kada si sa bebom moraš misliti i o najmanjim sitnicama. A među bitnijim stvarima su sljedeće: ako idete u tropske krajeve, dobar šeširić i krema za sunčanje 50+, ako je beba mala i još nije navikla na krutu hranu ponijeti kašice koje voli. Pelene, robica, neki napuhanko za plivanje ( iako ga mi nismo baš koristili ) nekoliko najdražih igračaka, tablet sa skinutim crtićima za avion ( i za mir u kući ), lijekovi obavezno, toplomjer za “ne daj Bože“, još malo lijekova i spremni smo! Izljubili smo bake, djedove i krenuli put aerodroma, pofotkali se za uspomenu, jer ipak je ovo Vitov prvi veliki i daleki put.

Let je prošao iznenađujuće dobro, letjeli smo iz Zagreba do Dohe oko 5,5 sati, tamo smo imali neku pauzu od 2 sata pa smo nastavljali iz Dohe do Mahea još oko 5,5 sati. Vito je bio jako dobar na letu, prvo je animirao sve ljude okolo, mahao im i slao puse ?. Sreća je kada putujete sa bebom imate pravo na koljevku za bebe, koju instaliraju ispred vas i u kojoj beba može odspavati. Onda smo upalili malo crtiće pa je gledao crtiće, pojeo je kašicu i zaspao. Spavao je do slijetanja u Dohu.
Jedino što mi se nije svidjelo u avionu je to da kada se upali onaj znak za obavezno vezanje, beba se mora izvaditi iz košarice u kojoj spava i zavezati za roditeljevo krilo. E tu može nastati problem ako beba spava i ako su turbulencije česte, stalno ju morate vaditi unutra-van. Mi smo imali sreće pa turbulencije nisu bili česte ali smo imali par vađenja i stavljanja što je bilo mrvicu nezgodno.

Sletjeli smo u Dohu i Vito se probudio, nije bio nervozan, i opet šok – tolika vlaga i vrućina kada smo izlazili iz aviona, nikada to nisam osjetila a proputovali smo već dosta tropskih zemalja. Čekanje leta za Mahe je prošlo relativno u redu, iako je već sat pokazivao debelo iza ponoći i Vito je postajao sve nervozniji. Imali smo mini epizodu plakanja od umora na aerodromu i puf opet je zaspao, u kolicima koja se nude na svim većim aerodromima. U avion smo se ušuljali noseći ga na rukama i nije se probudio, ali se naravno probudio kada sam ga morala staviti u svoje krilo i zavezati. To je kratko trajalo pa je opet u roku deset minuta spavao snom pravednika ?.

Napokon smo sletjeli na Sejšele, aerodrom je mali, jako mali, a red ljudi koji čekaju na šalteru za ući u zemlju je ogroman, odmah sam pomislila o ne, sad ćemo sat vremena čekati samo na to da predamo putovnice a još smo i s bebom, pospanom bebom. Ali nema brige, kada Vas na aerodromu vide sa bebom imate pravo prolaza i za sekundu su nas pozvali i završili smo prvi u redu ?. Pobjeda! Sve je išlo glatko do trenutka kada smo trebali preuzeti kofer, uzimamo kofer kad ono fale mu dva kotača, od četiri! Super, da li je moglo bolje početi? Ništa, uzimamo kofer i idemo prijaviti štetu i tu nastaje zavrzlama koja je trajala ni manje ni više nego sat i pol ( džabe nam onaj redi preko kojeg su nas pustili zbog bebe).
E sad smo svi nervozni i mama i tata i beba. Problem je što nas čeka renta car koji smo organizirali mailom iz Hrvatske. E da, na Sejšelima je po meni obavezan rent a car pogotovo ako ste sa bebom i ako ne želite svo vrijeme provesti samo na jednoj plaži a to bi na Sejšelima zbilja bilo žalosno. Rent a car smo jednostavno organizirali mailom, platili neku sitnu akontaciju i auto nas je trebao čekati u zračnoj luci Mahe. I čeko nas je, u doslovnom smislu jer smo mi natežući se oko kofera izašli zadnji sa aerodroma, i jadan čovjek je već skoro odustao ( valjda je čovjek pomislio da se nismo ni ukrcali na let ? ). Vlado je u međuvremenu na aerodromu kupio sim kartice sa internetom kako bi bilo kada i u bilo kojem trenutku imali Internet-pametan potez, pogotovo jer smo stalno koristili google maps!

Napokon – primopredaja ključeva, ulazimo u auto, smještamo Viteka u autosjedalicu i krećemo. Renta car nije baš jeftin, plaćali smo dan oko 300 kn, te smo ukupno za deset dana dali oko 3000 kn za renta car. Hotel smo našli zbilja lagano. Bili smo smiješeni u Berjaya resortu, solidan hotel sa 3 zvjezdice. Uzeli smo delux sobe, a to znači da smo imali svoju vlastitu kučicu sa prekrasnom verandom u vrtu. Cijena sobe sa polupansionom je oko 1800 kn za noć i to je među jeftinijima na Sejšelima ako želite bit u resortu.

Sejšeli su također poznati po takozvanim self catering smještajima, ili ti apartmanima. Oni su povoljniji, i praktični jer si možeš skuhati nešto ako poželiš. Pa kako tko preferira, nama je sada opcija bila hotel, da odmorimo malo dušu ?.
Mi smo plan puta razradili već u Zagrebu, okviran plan je bio ovakav: prvo 4 noći Mahe , pa se prebacujemo 3 noći na Praslin sa kojeg odrađujemo La Digue otok kao izlet i vraćamo se ponovo za Mahe na još dvije noći.

Od Mahea do Praslina i La Digue otoka vozi brzi brod, karte smo kupili on line još iz Hrvatske i koštaju oko 100 eura po osobi ( povratna karta ) Ovo je stranica preko koje se mogu bukirati karte za brod: https://www.seychellesbookings.com/cat-cocos . Također važno za napomenuti da smo sa renta carom dogovorili točne dane i vrijeme unaprijed, kada nas auto treba čekati na Praslinu te kada nas čeka pri ponovnom povratku na Mahe. Čini se komplicirano ali nije, par mailova i to je to!

No vratimo se na Mahe, čuli smo priče da izbjegnemo Mahe jer nije ništa posebno naspram Praslina i La digua. O kako bi se prevarili da smo ih poslušali. Mahe je prekrasan, najveći je od otoka koji čine srce arhipelaga – Mahe, Praslin i La Digue. Ima i svoj glavni grad Victoria na kojem živi 80% stanovništva. Vožnjom po Maheu nailazili smo stalno na prekrasne plaže, svako toliko bi stali na neku da poslikamo ili se okupamo. Viti to nije bio nikakav problem, kolica smo nosili svuda sa sobom pa si je Vito znao odspavati ili u kolicima ili na ručniku na plaži. Jedan dan, kada smo tražeći jednu plažu završili na desetoj smo upoznali lokalnu obitelj koja živi upravo na toj plaži. Bili su pre ljubazni i pozvali su nas da im se za par dana pridružimo na obiteljsko ručku – roštilju na plaži ?. Jedini uvjet je bio da mi ponesemo cugu!

Kao što sam rekla Mahe se nikako ne bi trebao preskočiti, nudi toliko toga, ima puno sadržaja, mnoštvo trgovina, ima i Špar ? i što je najbitnije divnih plaža. Slobodno si uzmite barem 5 dana za istraživanje, nećete požaliti! Naš hotel Berjaja je zbilja bio odličan a i posluga je bila vrlo ljubazna.

Odjavljujemo se iz hotela i krećemo na Praslin. Meni je uvijek bila i ostala najveća muka pakirati se i raspakiravati se, a na ovom putovanju smo to čak radili 3 puta i to sa bebom ?. Ali…nisam požalila ni sekunde i opet bih sve ponovila! Kao što sam napomenula karte za brod smo već imali kupljene u Zagrebu, renta car smo ostavili u luci Mahe, a drugi nas je trebao čekati u luci Praslin.

E sad famozni brod koji vozi na relaciji Mahe-Praslin. Brod izgleda zbilja dobro, unutrašnjost broda je super, ima i mali šank gdje se može kupiti piće, ili nešto za pojesti. O brodu smo naćuli da je zapravo teška katastrofa ako je vrijeme loše, tj. ako su valovi veliki jer zbog uzburkanog mora većini ljudi pozli, i onda imate rigoleto po cijelom brodu. Tako je i bilo, more je bilo pre nemirno, podijelili su vrećice za riganje i kaos je krenuo nakon nekih pola sata ( vožnja traje 2 sata ). Ja sam se prepala za Vitu, kako će podnijeti, da li će m biti zlo? Prepala sam se i za sebe, što ako mi pozli? Vlado si je odmah naručio pivu, da zaboravi na ljuljuškanje. Ja sam se ukipila i držala Vita u krilu. I znate kaj je bilo? Vito je zaspao od ljuljanja nakon 20 minuta ?. Vlado si je pio pivicu, a ja sam okolo promatrala kaos. Doslovno kaos. Pola ljudi je rigalo, izgledali su kao da im je zadnji dan života, muževi su ženama držali kosu, neki su pokušavali otrčati do toaleta, pa bi se pobljuvali na pola puta do tamo, uglavnom kaos, i tako sat i pol! Nama nije bilo ništa a i Vito se probudio tek kada smo stigli. Iskreno nije bilo ugodno, ali nije bilo niti tako strašno. Postoji još i opcija da se umjesto brodom ide avionom malim sa Mahea na Praslin, čak je i cijena slična tako da i to može biti opcija.

Stigli smo na Praslin i sve je išlo glatko, auto nas je čekao, preuzeli smo ga vrlo brzo i krenuli prema hotelu. Odabrali smo isti lanac hotela kao na Maheu, Berjaya Praslin resort. Dvorište oko hotela i priroda ostavljaju bez daha, hotel je relativno blizu plaže, ima i bazen i sobe su solidne! Mi smo i na Maheu i na Praslinu tražili kinderbet za Vitu što se pokazalo jako praktično. Nismo imali problema oko toga, hoteli su dobro opremljeni što se tiče krevetaca za djecu.

Praslin je dosta manji od Mahea, doslovno sa jednog kraja na drugi autom treba oko 45 minuta. Praslin je doslovno tropski otok iz snova, unutrašnjost otoka prekriva netaknuta šuma a na Praslinu se nalazi i nacionalni park Vallee de Mai koji je pod zaštitom UNESCA!

Prva plaža koju smo posjetili je ujedno i najpoznatija na Praslinu a zove se Anse Lazio i zbilja ostavlja bez daha! Vito je tu uživao, plaža je mirna bez valova ima dosta hlada od palmi i savršena je za klince. Na samoj plaži možete kupiti kokos za popiti i razne vrste voća a u blizini je i restoran. Večeru smo imali u hotelu, posluživala se u restoranu na plaži, hrana je solidna, ništa posebno ali je švedski stol i mislim da svatko može pronaći nešto za sebe. Vito je većinom je kašice koje smo ponijeli iz Zagreba ali sam molila i hotel da skuhaju par puta. Možete ih zamoliti da skuhaju što god želite, ako je za bebu svi imaju razumijevanja. Ja sam tražila da kuhaju malo piletine, mrkvu, krumpir i luk pa sam mu ja to blenderom miksala, i nije bilo nikakvih problema.

Cijene u dućanima na Praslinu i Maheu su dosta visoke, npr. najskuplji dućan se pokazao Špar na Maheu. Jeftinije ćete proći ako kupujete u malim trgovinama uz cestu, imaju svega. Mi smo jedan dan tamo kupili tunu u konzervi i peciva, malo smo se počastili ?Štandova sa voćem ima na svakom koraku, možete se malo cjenkati a i banane su im preefinee!!

Ako rentate auto na Praslinu, istražite svaki kutak, zbilja je predivno. Po meni je dosta 4 dana Praslina, da ga prođete cijelog i uživate. Ajde da malo i Vitu spomenemo ?. Vito je bio zlatan, fino je papao ( iako sam ja pretjerivala jer sam se bojala da ne ostane gladan, pa smo imali epizodu rigoleta od pretrpavanja ) znam grozna sam! Spavao je na plaži, igrao se, upijao nove mirise, otkrivao nove okuse i uživao skupa sa svojim roditeljima. Vožnja autom mu nije bila problem dapače tamo bi redovno zaspao nakon pet minuta vožnje. Stvorili smo neku svoju malu rutinu i on je to dobro pratio.

Došao je dan kada smo odlučili posjetiti po svima najljepši otok arhipelaga La Digue. Vožnja od Praslina do La Digue traje 15 minuta i karta nije skupa. La Digue je najmanji od ova tri otoka i najlakši način kretanja su bicikli.
Automobila nema, osim pokojeg kamiončića za prijevoz materijala pošto se trenutno tamo baš puno gradi. Nismo se mogli odlučiti što ćemo sa kolicima, da li ih ponijeti na otok ili ostaviti u autu. Znali smo da ćemo rentati bicikl pa su kolica otpala, ponijeli smo samo klokanicu i naravno ruksake sa ručnicima i hranom za Vitu. Ovo je Viti bila prva vožnja biciklom i prošlo je super, frajer si je malo i zadrijemao tokom vožnje.
Bicikli čekaju odmah na izlazu iz luke, i imaju ih sa sjedalicama za bebe što je nama itekako bilo potrebno! Odmah smo krenuli na najljepšu plažu – Anse source d argent. I plaža je zbilja woow, mislim da je to nešto najljepše što sam u životu vidjela! Vito je zaslijepljen tolikom ljepotom ubrzo zaspao ?.

Ono što sam na početku rekla kako nemamo ni sekunde mira je itekako izašlo na vidjelo na ovom otoku. S obzirom da nemamo ni sekunde mira morali smo ići provjeriti kakva je to plaža s druge strane otoka. Greška broj jedan! Nismo znali da do druge strane otoka ima jahanja pola sata na biciklu s tim da je malo, malo bila uzbrdica ( kao da idem na Sljeme ) krepali smo do tamo. I onda čovjek očekuje nagradu – prekrasnu plažu, a ono…čorak, plaža katastrofa, valovi ogromni – kupanje na vlastitu odgovornost. Naravno nismo se kupali, sjeli smo odmoriti i da Vito pojede. I skoro je već bilo vrijeme za ići nazad jer nam je ubrzo kretao brod za Praslin. Moram napomenuti da nisu sve plaže na Sejšelima za kupanje, valovi na nekima su ogromni i često možete vidjeti tablu gdje se kupanje ne preporuča.

Moram priznati da je La Digue ostavio najveći trag , prekrasan je, drvored palmi bez kraja, najljepša plaža na svijetu, vožnja biciklima okolo, čisti tropski raj! I da sada ponovo mogu otići na Sejšele… Ne,ne kada ću ponovo ići na Sejšele La Digue ću izabrati kao destinaciju na kojoj ću provesti barem par dana, definitivno se isplati! Vratili smo se na Praslin odspavali i ujutro išli na brod nazad za Mahe, ovaj put je bilo lijepo vrijeme i znala sam da će sve proći super, tako je i bilo. Na Maheu nas je ponovo čekao auto, sada smo već uhodani znamo sve, čak i doći do hotela bez navigacije ?.

Još bih napomenula da Sejšeli spadaju kao i većina tropskih zemalja u Dengue područje,bitno je ponjeti neke dobre repelente za komarce. Mi se konkretno nismo baš puno susretali sa komarcima, ali zaštite nikada dosta pogotovo za djecu.

Još dva dana odmora i moramo kući, zadnji dan smo se brčkali u bazenu i odmarali, skupljali snagu za let doma! Vito je uživao, obožava se kupati i ništa na cijelom putovanju mu nije teško palo. Nije se razbolio niti ga je itko ukrao ?. Let kući je prošao super, iznjela sam ga u Zagrebu na rukama a on je spavao. Putnici iz aviona su komentirali: eno ga onaj mali, još spava ?.

Voljela bih još spomenuti da Sejšeli ne moraju nužnu biti i skupi, avio karta se može pronaći na akcijama po 400-500 eura, a tamo se može iznajmiti apartman što nije tako skupo. Moja preporuka je ostati barem 10 dana kako bi sve u miru razgledali.

Za kraj bi htjela napisati da putovanja sa bebom nisu laka, ali su prekrasna. Mrvicu se prilagodimo bebinom ritmu, opustimo se i uživamo. Treba probiti taj prvi strah, krenuti i misliti pozitivno, beba će uživati, mi možda malo manje, ali kada se sve zbroji iskustvo je prekrasno. Mi već planiramo drugo putovanje, mama ima lude ideje ? ovaj put također su na redu tropski krajevi, ali o tome u idućem blogu!

Objava SEJŠELI S BEBOM pojavila se prvi puta na SUPERMAME.