u ovim pidžamama od muslina želimo provesti čitav dan!

Kad postaneš majka, nekako više cijeniš te trenutke u vlastitom domu, osobito kad uloviš vrijeme samo za sebe. Prva jutarnja kava, 15 minuta meditacije ili čitanje najdraže knjige u krevetu trenutci su koji nas pune baterijama. Kristina i Ivana, dvije sestre, osmislile su brend prirodne i mekane odjeće od muslina, prvenstveno pidžama i spavaćica, koja će dodatno pružiti onaj osjećaj ušuškanosti i udobnosti, osobito u one dane koje priželjkujemo provesti u pidžami. Prva ideja za brend AKOYA javila se početkom 2021. godine, a cijelu priču potaknula je Kristina jer je željela ostvariti svoj san – pokrenuti modni brend. Zajedničkim snagama i idejama nakon 18 mjeseci planiranja i osmišljavanja Kristina i Ivana imale su konačan proizvod. “Prve modele čak nismo ni lansirale, možda u nekoj od sljedećih kolekcija. Krenule smo razmišljati…

prva Be Your Own Boss konferencija okupila više od 300 poduzetnica iz regije i podsjetila na važnost ženske podrške u poduzetništvu

„Kad se žene podržavaju, čuda se događaju“, rečenica je kojom bi ukratko mogli sumirati sve ono što se događalo u tri dana prve Be Your Own Boss konferencije za poduzetnice i one koje to žele postati. Marina Biljak, pokretačica Facebook grupe Be Your Own Boss koja danas broji više od 10.000 poduzetnica iz Hrvatske, ali i cijele regije, i osnivačica istoimenog portala, ovom je konferencijom pokazala koliko je važna podrška na poduzetničkom putu, osobito kada ta podrška dolazi od žena koje dijele slične izazove i iskustva. Prva dva dana, 3.11. i 4.11., bila su posvećena online dijelu konferencije gdje je više od 20 inspirativnih govornica i poduzetnica podijelilo svoje priče i savjete, među njima su se našle i Tanja Džido, poduzetnica vođena misijom osnaživanja žena u poslovnom svijetu i osnivačica…

u Hrvatskoj manje od 2% ulica i trgova nazvano po ženama! TRGnimo se za ravnopravnost!

Peticijom za preimenovanje dijela Trga hrvatskih velikana iz Zagreba kreće promjena za veću ravnopravnost žena Prema posljednjim istraživanjima, čak četiri od sedam najvećih gradova u Hrvatskoj imaju manje od dva posto ulica nazvanih po ženama, dok u Zagrebu, prema javno dostupnim podacima, manje od dva posto ulica i trgova odaje počast zaslužnim ženama. Upravo zbog poraznih podataka, Trg hrvatskih velikana u središtu Zagreba početna je točka i simbol kampanje TRGni se za ravnopravnost, povodom čega je na lijevom dijelu ovog trga postavljena i simbolična ploča s nazivom „TRG HRVATSKIH VELIKANKI i onih koje će to tek postati“, a građani pozvani da na internetskoj stranici velikanke.hr potpišu peticiju za službeno preimenovanje dijela Trga hrvatskih velikana. „Ove porazne statistike šalju krivu poruku djevojčicama kako one niti ne mogu napraviti nešto veliko i…

neplodnost je u Hrvatskoj i dalje tabu tema. mama Mirna ispričala je svoju priču

U suradnji s Philips Aventom donosimo iskrene priče stvarnih mama Mirna i Pavo su nakon duge tri godine postali roditelji dvoje blizanaca i jednog dječaka anđela. Njihova priča nije laka, priča je to o strepnji, strahu, vjeri, nadi, upornosti, sreći, ali i o gubitku. Priča koja ulijeva nadu svima onima koji trenutno priželjkuju, maštaju, sanjaju i bore se. Neki od njih i godinama. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) neplodnost je bolest reproduktivnog sustava definirana nemogućnošću postizanja kliničke trudnoće nakon 12 ili više mjeseci redovitih nezaštićenih spolnih odnosa, a procjenjuje se da je oko 15 do 17% parova neplodno.* Mirna i Pavo uplovili su u bračne vode, sretni, zaljubljeni i s mnogo planova i želja za budućnost zaključili su kako je vrijeme da se njihova obitelj proširi. Nakon otprilike godinu dana,…

žene, do kad ćemo se skrivati i biti skromne?

Rijetko imam vremena za terapiju pisanjem i jako mi je žao zbog toga, ali možda ću jednog dana imati više prostora i za taj voljeni hobi. Uz posao, obitelj, kućanske poslove i sto drugih obaveza nekada je teško i udahnuti. Treba li tako biti ili ne treba, namećem li si to sama ili mi to život jednostavno tako tovari na leđa, često se pitam, ali nisam još našla pravi odgovor. Uglavnom, zašto to sad sve spominjem i zašto sam baš danas odlučila napokon uzeti malo vremena da ovo napišem, objasniti ću u narednim redcima. Na kavu mi je došla draga prijateljica s kojom se rijetko uspijem vidjeti, ali kad god se vidimo uvijek je to lijepo i inspirativno. Inspiriram li ja nju u ičemu, ne znam, ali ona svakako mene…

od “normalne”i uzorne žene i supruge postala sam nesretna žena

“Želio sam biti poput njih. A opet. Nisam znao kako. Oduvijek sam osjećao da sam drugačiji od drugih. A biti drugačiji boli.” (N.Krauss) Oduvijek sam htjela biti “normalna”. Što god to bilo. Ruku na srce, nitko od nas se ne voli previše izdvajati iz mase. A ako se već izdvaja, onda po mogućnosti po dobrom. Što god dobro značilo. Kao mala sam htjela biti jedna od tri Ivane, tri Ane ili tri Ive. One “obične” cure iz vrtića i škole. A bila sam Sarah. I to je bilo samo moje prvo ime! Bila sam ona visoka, štrkljava čudnog imena koja s roditeljima priča na njemačkom. Kada sam odrasla i dalje sam željela biti “normalna”. Imati muža, djecu, neki normalan posao. Bez ikakvih turbulencija po mogućnosti. Ono što svi žele. Zar…

jeste li čuli za djecu leptire?

„Sretna sam kada se igram s drugom djecom. Znam da ću se ozlijediti, ali dok se igram zaboravim na bol.“ Lana, dijete leptir „Ja ne znam kako je to kad ne boli. Od ove bolesti nema odmora.“ Matija, dijete leptir Ovo su riječi djece leptira, oboljelih od bulozne epidermolize, rijetke i vrlo teške genetske bolesti uslijed koje je koža oboljelih krhka i ranjiva poput leptirovih krila, zbog čega ih zovu i djecom leptirima. Od prvog trenutka kada dođu na svijet, sve što slijedi – istraživanje okoline, prvi dodiri, prvi okusi, prvi koraci, djeca leptiri osjetit će kroz bol. I najobičnije radnje za njih su prepreka i izazov jer mogu uzrokovati rane koje bole poput opeklina. Odrastanje mnogih oboljelih obilježit će stalni posjeti bolnicama, česti operativni zahvati, začuđeni pogledi i neprekidna…

kako sam zavoljela svoj PMS?

Kako si danas? Kako si stvarno? Ja se upravo približavam najveselijoj fazi menstrualnog ciklusa – ovulaciji, kad se obično osjećam vedro, spremna za ljude i akciju i prepuna ideja. No, ovog je puta malo drugačije. Obzirom da imam male klince koji su zadnjih mjesec dana više bolesni nego zdravi, nisam si dopustila proći kroz faze menstrualnog ciklusa poštujući svoje potrebe i raspoloženja. Tako da ovog puta nalet energije jednostavno nedostaje. No ionako ću ti danas pisati o drugoj fazi, fazi PMS-a ili bolje rečeno predmenstrualnoj fazi. Nekako mi ta riječ predmenstrualni sindrom više ne sjeda jer me potiče da mislim o toj fazi kao o nečem lošem, a ta se faza često lošom i naziva u svakodnevnoj komunikaciji. A zapravo je predivna i može biti jako moćna. Zašto volim PMS?…

slikovnica “Gdje se skriva Vedran” pomaže djeci da se nose sa smrću bliskih osoba

Svatko od nas bar će se jednom u životu susresti sa smrću i gubitkom bliske osobe. Najgori zamislivi scenarij je smrt djeteta. Potaknuta upravo traumatičnom smrću djeteta u obitelji poznanice, Iva Bezinović-Haydon napisala je tekst slikovnice “Gdje se skriva Vedran” u kojem pokušava dati odgovor na pitanje kako razmišljati o životu poslije smrti. Tema je mučna, ali i neopisivo važna jer je smrt, nažalost, sastavni dio života i kao takva se ne može izbjeći. U tim je trenucima i odraslima teško pronaći bilo kakvu utjehu ili nadu, a još je teže pružiti ih djeci koja ne mogu shvatiti što dogodilo njihovim najbližima. Bolno je govoriti o tuzi, o smrti, o onome što slijedi poslije, a mi se klonimo svega bolnog, navlačimo maske, žalujemo uvijek sami. Ova priča, namijenjena i djeci…

i jakim ženama treba zagrljaj

„Ti to možeš! Ti ćeš to riješiti! Mi znamo da ćeš ti to srediti!“ Zaista? Onda ste sigurniji od mene za 95%. „Uvijek smo znali da s tobom neće biti problema, da ćeš uspjeti što započneš, da ćeš se snaći sama, bez puno problema.“ Odzvanjaju mi ove riječi mojom lijepom glavom. Miješaju se s riječima koje sam također usput negdje čula: „Lijepim i pametnim ženama nije lako. One su zastrašujuće. Muškarci ih se boje, a žene im zavide.“ Poznajem mnogo takvih žena koje su zbog svoje pameti i ljepote nosile teži teret, trudile se više, dokazivale se gdje nisu trebale. Iako sam toga postala svjesna tek u zrelijim godinama, i ja sam među njima. Zaista mogu reći da sam lijepa i pametna žena. Moje su prijateljice mahom iste takve. I…