INSPIRACIJA

Dobila sam poruku od prijateljice da se ‘i Brod zatresao’. Nazvali smo svekrvu koja je rekla da je ok, nije bilo strašno. Upalili smo vijesti i – imali smo što vidjeti. Brod se nije puno tresao jer je bio dovoljno kilometara daleko od epicentra. Dovoljno stotina kilometara daleko. Zanijemili smo i pogledali se. Tisuću tristo kilometara udaljeni. Usred pandemije i lockdowna. Što sad?! Prošlo je pet dana i u mojoj glavi se ništa nije promijenilo. Svjesna sam da je ovo tek početak i da nitko od nas ne zna koliko će još pomoći trebati i koliko će dana, tjedana i mjeseci trajati oporavak. A to je samo onaj vanjski, ‘hajde da sklepamo da ljudi nisu na cesti’ oporavak. O pravom oporavljanju još nema ni govora, jer svi koji smo prošli rat,…

Kad se male ruke slože, sve se može! Ovaj put radi se o malim hrvatskim poduzetnicima i kreativcima koji prihod od prodanih proizvoda doniraju u humanitarne svrhe područjima i obiteljima pogođenim potresom. Bravo! Cedulja Od prihoda prodanih univerzalnih magnetnih i samoljepljivih naljepnica bit će kupljeni potrebni artikli za djecu pogođenu potresom. Akcija traje mjesec dana. View this post on Instagram A post shared by cedulja (@cedulja) Mrva kreative Kupnjom ilustracije majke s djetetom donirate 100 kn na račun @malainstabajka i tako sudjelujete u humanitarnoj donaciji. View this post on Instagram A post shared by Maja Đurđević Janković (@mrvica_mrvulja) I plan Tambien Sav prihod od prodanih planera ide u ruke onih kojima je najpotrebnije. View this post on Instagram A post shared by I plan Tambien (@iplantambien) Noseecha Od ponedjeljka 4.1….

Baš kad smo se nekako opustili u grintanje o tome kako ove godine za Novu nemamo propusnice, eto – ipak smo ih dobili. Baš kad smo mislili da nam je najveći problem korona, eto nama još većeg – potresa. Baš kad smo se željeli žaliti kako nemamo kamo odjenuti najljepše haljine i upaliti onu peglu za kosu od prošloga Božića, eto nam prilike za šetanja i putovanja ljudima koji su u potrebi. Potres, strah, prestrašenost, nemoć, ljutnja, inat, snaga. Snaga da pomognem, da kontroliram situaciju, da se osjećam kao da opet imam u svojim rukama svoj vlastiti život. Želja da utješim i smirim svako uplakano dijete i obrišem suzu svakoj majci koja je s posla neuspješno pokušavala nazvati to svoje dijete. Želja da zagrlim onog čovjeka što je dijelio sladolede…

Strah od potresa kod djece i kako naučiti djecu da se nose sa svime onime što se događa oko nas.  “Teška vremena prijatelju moj, đavo ih odnio…” svira mi u ušima već danima….možda čak i mjesecima. Ova nam godina zaista ne da mira. A kad se napokon činilo da će malo “popustiti” desila se nova katastrofa. I nije teško oteti se dojmu da nema kraja…da godina koja nam dolazi neće biti nimalo bolja od prethodne…da nas priroda kažnjava…i još mnogo takvih crnih misli. Bile one istinite ili ne, mislim da je najvažnije da se zapitamo pomažu li nam da se bolje nosimo sa svime ovime što nam se trenutno događa. Dragi svi, mislim da zaista nije trenutak da se prepustimo crnilu. Tragedija je oko nas i u nama ali moramo…