obiteljska dokumentarna fotografija – novi pogled na obiteljski život

INSPIRACIJA

Diana Kobas Dešković: žene su važan i nezamjenjiv talent

Diana Kobas Dešković, predsjednica je Instituta Zaposlena mama i kreatorica Mamforce Standarda, nastalog iz osobnog iskustva i kao odgovor na probleme s kojima se susreću ponajprije zaposlene majke i žene, a koji ujedno pomaže organizacijama da budu uspješnije. U Hrvatskoj je do sada sveukupno 50 organizacija postiglo MAMFORCE status, a o čemu se točno radi i kakve su rezultate postigli pročitajte u nastavku. Diana, majka ste, poduzetnica i osnivačica Mamforce standarda. Možete li nam malo više napisati o svojoj karijeri i što Vas je dovelo do ovog mjesta gdje ste sada? Moj radni vijek je započeo u korporaciji na poslovima istraživanja tržišta u Plivi u jednom vrlo dinamičnom periodu za razvoj kompanije. Imala sam prilike puno učiti, raditi na poslovima metodologije i istraživanja za koje me je studij psihologije dobro…

cjelodnevna nastava ili što mediji ne razumiju o školi

Jučer je medijima predstavljen eksperimentalni projekt cjelodnevne nastave, a komad prilično dugog, kompliciranog i kontradiktornog teksta ministar Fuchs i glavni hrvatski mediji predstavljali su naslovima poput: Roditelji više neće morati učiti s djecom Nema više zadaće kod kuće Nema više učenja kod kuće Isto tako neki su čak malo pročitali o čemu se radi, pa pišu kako se radi o „potpori i obogaćivanju programa” dodatnim satima (zašto mi ove riječi zvuče kao da ih je netko samo preveo iz nekog tuđeg programa?), a neki otvoreno pišu kako će djeca ostajati u školi duže da bi napisala zadaću. Ono što je zabrinjavajuće u cijeloj ovoj priči je to što se ti naslovi prenose kao nešto pozitivno, a ovakav način prenošenja stvari uvredljiv je i za roditelje i za učitelje i za…

povezujuće roditeljstvo – metoda odgoja zadovoljne djece, ali nezadovoljnih roditelja?

Povezujuće roditeljstvo ili gentle parenting – postoji li jedan univerzalan način odgoja djece? Sve mi koje smo ne tako davno rodile već od prvog plusića na testu bombardirane smo raznim internet savjetima što i kako s djecom. Od onih samih početaka što jesti u trudnoći, kako se pripremiti na porod, tisuće savjeta o dojenju, koje pelene koristiti i koristiti li ih uopće, dohrani i prehrani djece, treninzima spavanja i slično. Onda preživiš tu prvu godinu, ostaneš donekle zdravog razuma, dijete ti je živo, zdravo, raste i odjednom se nađeš u vrtlogu informacija o različitim vrstama roditeljstva te pod konstantnim upitima samog sebe hoćeš li ovime ili onime upropastiti svoje dijete te mu nanijeti neke doživotne traume. Društvene mreže su pune raznih stručnjaka i edukatora odgoja koji nam svakodnevno izbacuju nove…

strah od propuštanja i nemogućnost prepuštanja

Živimo brzo, želimo sve, po mogućnosti u isto vrijeme – biti, doživjeti, osjetiti, probati, vidjeti, naučiti, pružiti, ne propustiti… Želimo to i svojoj djeci vjerujući da tako radimo najbolje za njih. Od kada vodimo paralelne živote na društvenim mrežama, svjesno ili nesvjesno, bojimo se da ćemo nešto propustiti. Teško je oteti se tom dojmu kad se nudi toliko toga, a čini se da svi drugi stižu sve i pritom uživaju. Kao da bismo, ako propustimo, izgubili ritam s drugima, mjesto u društvu onih koji nam se sviđaju, ili sami ne bismo bili onakvi kakvima želimo biti. Ili ne daj bože, možda bismo zakinuli svoje dijete. A danas je neizmjerno važno biti dobar roditelj. Ne samo dobar, bolji. Teško se oduprijeti savjetima koji pršte sa svih strana i ne zaviriti u…

ja ne želim cvijeće. ja želim drugačiji svijet!

Ja ne želim cvijeće. Ja ne želim karanfile. Ja ne želim bezlične parade lažnjaka od muškaraca i žena koji s nekim floskulama potvrđuju ono što ja odavno znam. Žena je vrijedna kao i muškarac. Ženske su osobine vrijedne kao i muške. Ženski način funkcioniranja vrijedan je kao i muški. Da, razlike postoje. Da, mislim da smo drugačiji, različiti, da imamo neke stvari koje su nam kemijski ili fizički ili psihički ovako ili onako položene. I što sad?! Pa eto, probali smo živjeti po isključivo muškom principu. I gdje nas je to dovelo? Tisućljeća ratova, patrijarhat, paljenje, gušenje, kapitalizam i novac kao jedina vrijednost. Obitelji iscrpljene previše da bi se posvetile same sebi. Ja želim da više niti jedna žena ne kaže da smo si to same napravile. Koji k….? Nismo…

znaš li reći “ne”?

Godinama sam bila uvjerena kako emancipiranoj ženi poput mene nije nikakav problem izraziti se, neovisno o temi. Poprilično sam samosvjesna, uglavnom imam svoj stav i znam ga artikulirati. Ako biste me pitali imam li problem s izražavanjem svog mišljenja, uvjerljivo bih, sebi i vama, odgovorila da nemam. Sve dok nisam u ruke uzela knjigu „NE. JE POTPUN ODGOVOR“, autorice Megan LaBoutillier u kojoj u jednom dijelu možete pronaći vježbice s rečenicama koje možemo upotrijebiti kako bismo asertivno zastupali svoje granice. Sve jedna je u meni izazvala golemu nelagodu. Zamislila sam sebe u situaciji u kojoj ih želim/moram izgovoriti i ostala sam nijema. Kako je moguće da meni koja ima mišljenje o gotovo svemu, koja održi sastanak pred dvadesetak ljudi i piše otkada zna za sebe, toliki problem predstavlja rečenica svedena…

kakav ste primjer svojoj djeci…u prometu?

Možemo li si dopustiti da nam je središte pozornosti oštro kad su djeca u pitanju, ali kad smo mi u prvom planu postajemo opušteni i nefokusirani? Činjenica je da djeca kopiraju ponašanja svojih roditelja, uče kroz ono što vide oko sebe i uče po modelu. Pa iako roditelj nije imao namjeru naučiti ih nešto krivo, često nije niti svjestan da dijete od njega uči. Priča kako to izgleda kada (ne)svjesno svojim primjerom pokažeš upravo suprotno, ide ovako: Znatiželjna šestogodišnjakinja često ispituje o svjetlosnim simbolima na kontrolnoj ploči automobila pa je tako primijetila da se kraj mjerača brzine u krugovima mijenjaju boje. Objasnila sam joj bez puno razmišljanja da se krug zacrveni kad automobil vozi brže od dopuštenog ograničenja brzine. I tu počinje i staje sve. Neću spominjati koliko puta u…

slikovnica koja pruža podršku djeci roditelja oboljelih od malignih bolesti

Nakon što je saznala sretnu vijest o drugoj trudnoći, Tena Šnajder, danas majka troje djece, ubrzo se nakon toga morala suočiti s dijagnozom limfoma. Tena je svoja iskustva i emocije odlučila pretočiti u slikovnicu za djecu – „Mama je bolje“, kojom pruža podršku djeci roditelja oboljelih od malignih bolesti. Više o tome pročitajte u tekstu. U trenutku kad dobijemo dijagnozu maligne bolesti mnoge misli prolaze kroz glavu – jednom riječju, košmar. Svatko reagira drugačije, ali većini je zajedničko da osjete ogroman strah, nešto poput naglog izmicanja tla pod nogama. No, prije ili kasnije se kao odrasle i više-manje zrele osobe saberemo, posložimo i krećemo u borbu. Već pronađemo neki način kako se nositi s ovom neočekivanom situacijom. A što je s djecom? Što je s našim mališanima koji vide, osjećaju…

zauvijek, mama.

Postoji to jedno biće. Biće jače od svih superjunaka i hrabrije od najhrabrijeg viteza. Biće nježnije od jutarnje rose i ljepše od svitanja dana. Biće koje od tebe nikada ne odustaje. Postoji to jedno biće. Jedinstveno na svijetu… Čija ljubav granica nema. Biće u čijem krilu naš je dom, čije su ruke utjeha u boli. To biće, naizgled krhko i slabo, noćima bdije, a nikada umorno nije. Biće čije oči sjaje kako tisuće zvijezda svaki puta kada te vide… Koje svoje želje stavlja sa strane samo da ispuni tvoje. Biće koje je spremno mijenjati sebe za dobrobit tebe. Graditi svijet iz početka da ti pruži siguran i sretan dom. Postoji to biće koje na svojim leđima, osim svog života, nosi i tvoj. Zauvijek. Biće čije srce pukne u tisuću komada…

Lavi je potreban lijek koji će joj omogućiti normalan život, no institucije su zakazale

Lava boluje od spinalne mišićne atrofije, a najskuplji lijek na svijetu Zolgensma spasio bi joj život. Pomozimo joj da dođe do njega!   Kad institucije zakažu, nastupa – narod. Po tisuću i prvi put. Kad ovo pišem s jedne strane osjećam neizmjeran ponos na sve male ljude oko sebe, ali s druge osjećam ljutnju i bijes jer uopće moraju sudjelovati. Uvest ću te kratko u našu priču. Lava je dvogodišnja djevojčica kojoj je početkom prošle godine dijagnosticirana spinalna mišićna atrofija (dijagnoza zbog koje nam se život promijenio preko noći) Na našu sreću Lava nije najteži od četiri tipa ove razarajuće bolesti, ali je drugi po redu. Dovoljno dobro da institucije misle da joj pravo na lijek ipak ne treba. Dovoljno dobro da registriran lijek u RH ipak ne može dobiti. Spinalna mišićna…

Povežimo se na Instagramu!