Kada zamišljam idealan odmor s djecom, zamišljam ga bez pakiranja, bez natrpavanja dodacima za djecu, bez kuhanja i s puno maženja, smijanja i izležavanja. Ali, kako smo sve jako dobro uzpoznate kako izgleda “odmor” s djecom, ovakva sanjarenja najčešće ostanu samo sanjarenja. Osim ako imate idealno dijete koje nikada ne prolazi tantrume, koje vas uvijek pozorno sluša i koje nikada nije nervozno. Nakon ljetovanja od kojeg sam se poprilično umorila, ali koje nam je donijelo jako puno divnih uspomena i od kojih u konačnici uvijek pamtimo samo one lijepe stvari, odlučila sam odvesti svoju obitelj na još jedan odmor. Odmor koji će imati takvo značenje za nas dvoje, a djeca će uživati. 

Takav odmor, u ovom slučaju, podrazumijevao je putovanje preko granice. Naše prvo veliko putovanje. Odabir mjesta – da nije predaleko, da ima dovoljno aktivnosti za djecu, ali i za bebe, i da ne moram kuhati. Ime za to – Sonnentherme. Terme koje se nalaze u Austriji, zapravo na samoj granici s Mađarskom, u mjestu Lutzmannsburg.

Prva faza našeg putovanja bila je pakiranje. Ono što me posebno oduševilo je to što nisam morala nositi baš ništa za djecu. Osim odjeće, naravno. Kolica su nas čekala, igračke su nas čekale, obroci su nas čekali. Napokon sam doživjela što znači minimalističko pakiranje svih četvero u jedan kofer.

Samo putovanje bilo je izrazito ugodno, te smo kroz 4 sata vožnje i uz dva stajanja od 10ak minuta, došli u Lutzmannsburg. Pitoreskno malo mjestašce, sa svega 800tinjak stanovnika, kućama koje izazivaju sanjarenje, uređenim travnjacima, kao da smo upali u kakav obiteljski film. Kada smo prošli sve te divne kućice s još ljepšim okućnicama, pred nama se stvorio hotel Sonnenpark s orgomnim toboganom koji je najavljivao uzbuđenje i zabavu.

Od trenutka kada smo izašli iz auta, dočekalo nas je nasmiješeno osoblje, a bebu sam komotno mogla staviti na pod da sam puzanjem otkriva ljepote koje ga čekaju. Kolica su nas dočekala. Štoviše, jedna kolica za hotel i jedna kolica za van hotela. Za vrijeme prijave, Luka je već pronašao autić i krenuo u utrkivanje s drugom djecom. Puno djece, a nikakava buka. Ako koje dijete i zaplače, nema okretanja i onih pogleda od kojih se svakom roditelju diže kosa na glavi. Svi smo u istoj kaši. Samo je ovoga puta ta kaša puno slađa.

Da se sada ne bavim interijerom hotela, jer bih mogla pisati do u nedogled, bacit ću se na uzbudljiviji dio – terme. Nakon što smo se na brzinu obukli, spremili stvari, popili kavu i pojeli kolač koji nas je čekao, krenula je avantura. Hotel ima zaseban dio za bebe – Sunny Bunny Water World, nije spojen s termama, već je sastavni dio hotela. Ima vanjski i unutarnji dio, voda je savršeno topla i kupali smo se čak i vani. Tobogani za malene todlere prepune energije, dok ih mame i tate gledaju s ležaljki, zvuči bajkovito, zar ne? I je, bajkovito je. A terme… vjerujete li mi kada vam kažem da nismo sve uspijeli vidjeti? Speed world, fun world, sauna world, baby world i ogroman outdoor park. Kako bi sve to uopće stigli vidjeti za samo 3 dana?

Baby world je za malce poput Šimuna idealan, ima sadržaja i za ove veće, kao što je Luka. Tobogan, prskalice, i za bebe – vrtuljak. Fun world je za Luku savršen, dublji bazeni, veliki tobogani, bazenčići s šarenom rasvjetom za stimuliranje svih osjetila, bazen s valovima, rijeka… Možete li zamisliti oduševljenje svoje djece kada sve to otrkiju?

A speed world, to sam iskusila samo ja. Moj dragi je pričuvao djecu, dok sam se kao malo dijete zabavljala. Tri ogromna tobogana, ekstremno brza. Na vrh se ide liftom, birate hoćete li se spuštati s kolutom ili samo sjest. A ako želite, imate na izbor i kolutove za više vas, pa se grupno spuštate. Nekako mi se činilo da je moj Luka premalen za takav izazov, iako je jako puno mama upravo na te tobogane išlo, čak i s manjima.

Svi ovi izazovi podrazumijevaju da će malci biti ekstremno gladni i umorni nakon čitavog dana. Paket koji uključuje doručak-ručak-međuobrok-večeru, a od hrane ima svega, iskreno toliki je izbor da se vrlo lako u svega par dana dobije višak kila. Mi smo najviše uživali u kineskim i japanskim delicijama, što nije nimalo tipičan izbor hrane u jednim termamama. Sonnenpark je mislio i na najmanje, pa nude i kuhane kašice za bebe, a ako ste više tip od kupovnih kašica, čeka vas i to – Hippove kašice. Za one mame koje doje, kroz čitav hotel se protežu mjesta za dojenje s dovoljnom intimom i ugodom i za mamu i za bebu, a za one mame koje ne doje, čitavu noć je na raspolaganju mala kuhinja s izborom adaptiranog mlijka, kuhala za vodu, sterilizatora i grijača za bočice. Dakle, kao da ste kod kuće. Ono što mi se posebno svidjelo bila je sobica za bebe. Radi se o sobi sa svjetlosnim efektima, vodenim krevetom i nježnom glazbom. Moj Šimun je uživao otrkivati svim osjetilima što se nudi. Osim toga, u samim termama, za slučaj da vam se djetetu prispava, imate posebne sobe za spavanje.

Obzirom na velik izbor aktivosti, a htjeli smo sve isprobati, kako nam se klinci bude rano, mi smo rana jutra provodili vozeći bicikle kroz Lutzmannsburg. Zapravo, nismo vozili bicikl, već smo vozili mali autić na pedale i uživali u prohladnim i sunčanim jutrima kroz vinograde, voćnjake i tihe uličice ovog mjesta. A nakon toga bi čitav dan proveli na toboganima i bazenima s pauzama za spavanje.

Ono što vam ovaj hotel nudi je i babysitanje, mi ga nismo isprobali, ali puno roditelja je. Ostavili bi djecu u igraonici, a oni bi uživali u Sauna worldu. To je dio koji smo ostavili otkrivanje za idući put. Prije večere, uživali bi u vrtovima hotela s orgomnim izborom biciklica, trampolina, ljuljački i ležaljki za djecu. Ma što više reći, mi smo uživali, djeca isto, jedna divna avantura koju ćemo zasigurno ponoviti!

Sve informacije o hotelu i termama možete pronaći na Sonnenherme facebook i web stranici.

Objava VIKEND IZ SNOVA U SONNENTHERMAMA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dubai – graciozan gospodin

Da mi je netko prošle godine u ovo vrijeme rekao: Valentina ove godine putovati ćeš na Sejšele a ubrzo i na Maldive, nasmijala bih mu se u facu i rekla da se šali . Dakle ne bih mu povjerovala ni riječi. Prošle godine u ovo vrijeme Vito je imao nepunih 5 mjeseci, i daleka putovanja su mi se činila miljama daleko od stvarnosti. Ali kako je život nepredvidiv, tako su se nama dogodila dva velika putovanja sa razmakom od samo 6 mjeseci.

O Sejšelima sam već pisala hajmo sada malo o Dubaiju i Maldivima! Maldivi su bili moj san, doslovno . Tu i tamo bi sanjala Maldive, duge pješčane plaže, drvored palmi, kokos, bungalov na vodi ja i vjetar u kosi. Činili su se tako daleko, nedostižno, nestvarno sve do nedavno. Jedan kišni dan kada sam tako razmišljala o Maldivima, sjetila sam se svoje drage prijateljice iz srednje škole koja radi za avionskoj kompaniju Emirates i živi u Dubaiju. Iako se nismo dugo čule i vidjele odlučila sam joj se javiti da provjerim malo kakva je situacija u Dubaiju i iznjela joj svoj plan za posjet Maldivima. Bez razmišljanja nas je pozvala kod sebe u Dubai i rekla nam ukoliko se odlučimo za putovanje, pomoć oko kupnje karata. Pogađate da mi nije dugo trebalo da skujem novi plan  . Karte su bile kupljenje brzinom svjetlosti, uzeli smo takozvane „ multy city „ karte, što otprilike izgleda ovako Zagreb – Dubai, pa odmor 4 noći, Dubai – Male ( Maldivi ) pa nazad Male – Dubai pa odmor 2 noći i na kraju Dubai – Zagreb. Plan je bio tu, malo ćemo švrljati po Dubaiju i odmoriti prije leta na Maldive.

Karte su kupljene, resort je rezerviran, osiguranje od otkaza putovanja također ( jeeer nikada ne znaš ). I onda… Šok…4 dana prije puta, Vito se razbolio, teža prehlada sa temperaturom. Ok proći će do utorka tješim se, ali tu je već ponedjeljak a sutra nam je let, Vito je malo bolje, temperature nema ali tu je jak kašalj i začepljen nos. Kaos, ne znamo dali idemo na put a letimo sutra! I to nije prvi put da nam se to događa, prije puta na Tajland 2013 godine Vlado je pao na nogometu i završio na operaciji ramena. Uspjeli smo nekako otputovati. Godina iza 2014 put u Afriku, Vlado je uganu gležanj 7 dana prije puta . Uspjeli smo nekako otputovati. Vlado – Nema nogometa više, NIKADA! I evo ga opet, Vlado se nije polomio ali Vito se razbolio. Nakon konzultacije sa pedijatrom ipak odlučujemo da možemo putovati. Sreća je što imamo osiguranje od otkaza putovanja, koje bih svakome preporučila, upravo zbog situacija kao što su ove!

Mali kaos oko pakiranja, jer smo se naravno pakirali 4 sata prije leta, ali dobro natrpali smo sve i evo nas na aerodromu. Prva postaja je Dubai. Dubai me iskreno nikada nije privlačio niti sam imala neku pretjeranu potrebu posjetiti ga. Ali kako su nam karte bile preko Dubaija i tamo živi moja draga Kristina, htjeli smo prepoloviti put zbog Vite i razgledati malo Dubai. Dobra odluka . Vito je ovaj put malo življi, u avionu nije baš spavao kao prošli put, možda ukupno pola sata. Htio je samo hodati po avionu i raditi nered . Crtići su nas malo spasili.
Ja sam se brinula zbog njegove prehlade i pritiska u avionu pri polijetanju i slijetanju. Na sreću nikakvih problema nije bilo. Dečko je to super podnio!

I evo nas napokon, Dubai! Kristina nas je dočekala na aerodromu i povela prema svom stanu, visoke zgrade oko nas, sve bliješti, luksuz na svakom koraku. Bilo je kasno kada smo sletjeli pa smo čim smo stigli u stan na brzinu pojeli i išli spavati. U Dubai smo išli bez ikakvog plana isplaniranog unaprijed, to sam odlučila jer nisam znala kako će jednogodišnjak pratiti naš tempo, a ni sebi nismo htjeli zadavati dodatan stres. I dobru smo odluku donijeli, kada si sa malom bebom najbolje je ne previše planirati manje stresa za bebu a i za roditelje.
Ujutro smo se probudili svježi i odmorni, u ovo doba godine (ožujak) u Dubaiju nije toliko vruće pa možeš nesmetano razgledavati. Prvi dan u Dubaiju smo ležerno šetali po JBR – u, mislili smo se i okupati ali nam se to učinilo dosta komplicirano s obzirom na Vitu i svlačenje i presvlačenje. Šetnica sama po sebi je lijepa, ima puno sadržaja za djecu i to mi se u Dubaiju sviđa. Stvarno je „ kids frendly“ sve je uredno i čisto i na svakom uglu je neki parkić za klince.

Pitali smo okvirno cijenu ležaljke na plaže i cijene su ovakve : ležaljka ( krevet za 2 osobe ) oko 1400 kn . Dubai je skup, zbilja skup. Npr. Kava i voda su na JBR- u koštale oko 75 kn. Tamo smo i ručali, i cijena za 3 osobe je oko 600 kn sa pićem.

Iduća postaja i nama najzanimljivija je bila Dubai Mall. Dubai Mall je čudo, tamo smo otišli isključivo zbog akvarija a i fontana koje plešu. Akvarij nas je oduševio, a  i Vitu, trčao je vikao „ iba „ – riba . A riba kao u prići, morskih pasa, raža, ma čarobno. Svakako preporučam posjet Dubai Mallu! Fontane su također nevjerojatno posebne, prava atrakcija. U shopping nismo stigli ali ima svega, raznih markiranih trgovina što nas trenutno nije zanimalo!

Dubai je zanimljiv, posebno ako putujete sa starijom djecom od 4 godine na dalje, za njih ima čuda i svakako se planiram vratiti kada Vito bude malo stariji. Jedini problem je u Dubaiju što teško možete pronaći alkoholno piće. Pive ni za lijeka . A kada napokon i nađete na nekim mjestima zabranjuju ulaz djeci.

Sve glavnije atrakcije u Dubaiju daju se obići za 4 do 5 dana, nama se jako svidjelo i u Dubai Marina, po noći. Visoke zgrade koje svijetle daju posebnu čar, sve je puno restorana, šetnica je dovoljno dugačka, pa je Vito uživao trčkarajući okolo. Otišli smo posjetiti i „Miracle Gardens“ , to su vrtovi puni cvijeća, razni likovi iz crtića u cvijetom obliku i mnoge druge atrakcije od cvijeća. Tamo smo išli taxijem, taxi nije toliko skup ali treba paziti koji taxiji se biraju. Skuplji su oni crni Lexusi, Tesle itd. Mogu odudarati drastično od cijene „normalnih“ taxija. Miracle Gardens vrijedi posjetiti, ali nije ništa posebno, zapravo je najveća fora što su uspjeli usred pustinje napraviti  takav jedan vrt. Naknadno smo posjetili najglavnije atrakcije u Dubaiju kao što su Burj Al Arab, Burj Khalifa itd…

Dubai je lijep grad, uređen, ima dovoljno zanimacije i atrakcija, ali je dosta skup. Za klince je idealan. I svakako ga preporučam za jedan kraći boravak ili kao usputnu stanicu prema Maldivima.

Maldivi – blještavilo boja

 Ah… Maldivi, što reći? Hajdemo od početka. Dakle nakon kratkog ali slatkog odmora u Dubaiju krenuli smo na Maldive. Let iz Dubaija traje oko 3,5 sata. Idealno za Vitu, da svi skupa u miru preživimo let . Nakon što smo sletjeli na Male, imali smo drugi manji avion ( njihova lokalna aviokompanija ) koji leti 20 minuta na otok Maamigili sa kojeg pak vozi speed boat prema našem resortu – Sun island resort. Resort smo odabrali jer je bio cjenovno najprihvatljiviji, a recenzije su bile dobre. Napokon smo stigli na otok, nakon cjelodnevnog puta iz Dubaija. Čim smo kročili na otok, iako je bio lagani sumrak, odmah primjećujemo da je oko nas sve rajski, ali doslovno. Na ulasku u resort dočeka vas sok i hladni ručnik za osvježit se.

Maldivi su raj, doslovno, onaj raj na zemlji koji gledati na naslovnicama časopisa. Davno sam slinila nad tim slikama i mislila kako je to toliko nedostižno i neuhvatljivo i maštala o danu kada ću možda otići tamo. I evo nas, tu smo mi i mali Vito. Resort u kojem smo bili se zove Sun island resort i ima četiri zvjezdice. Sam resort je soldian što se smještaja tiče, a uređenje okoliša je baš wow. Resort ima bungalove na plaži, bungalove na vodi, vrtne vile i takozvane sunset vile. Mi smo uzeli „superior beach bungalow“, smještaj smo zapravo dogovorili direktno sa hotelom putem maila i uspjeli smo dobiti dobar popust. Cijena hotela sa All inclusive uslugom je bila 3000 USD. Čitali smo puno recenzija da li uzeti ALL inclusive ili puni pansion, dosta diskutabilno. Puni pansion platit ćete nekih 700-800 USD manje, ali cijene pića su dosta skupe, pivo 8 usd, koktel 16-20 usd, cola 6 USD itd. Sam smještaj nije luksuzan, daleko je od toga ali je pravi resort i doživjet ćete prave Maldive. Ja uvijek volim napomenuti kako za pravi doživljaj Maldiva treba odabrati neki od resorta a izbjeći lokalne otoke. Na lokalnim otocima se može proći puno jeftinije, ali to nije to, barem ne za mene. I naravno što je resort na Maldivima skuplji to je i doživljaj veći 

Sun island resort je jedan od većih resorta na Maldivima ( a i dalje je jako mali ) onda zamislite koliki su ostali Imate za iznajmiti bicikle i čak 5 restorana na otoku. Mi smo uzeli bicikle (  5usd dan za 1 bicikl ) i vozikali se okolo svaki dan. Svaki dan smo se kupali na drugom mjestu i nije nam dosadilo, dapače uz Vitu nije nam bilo dosadno ni sekunde. U bungalovu skoro nismo ni boravili preko dana. Kupali smo se okolo a Vito je spavao na plažu. Maldivi su idealni za roditelje sa malom djecom, možete se bar malo odmoriti, nema automobila, prometa i vlada neki poseban zen . U glavnom baru svaku večer bila je nekakva animacija, mi smo večeri uglavnom provodili u glavnom baru uz razno razne točke npr. utrka rakova, izbor za miss itd. a Vito je plesao ili trčkarao okolo. Resort nudi puno izleta, na koje mi nismo baš mogli otići jer je Vito bio premalen. Vlado je otišao jednu večer na noćno pecanje a taj izlet smo dobili gratis, za goste koji ostaju duže od 6 noći nude upravo taj izlet gratis.

U samom resortu nude raznolike izlete a cijene su od 50-200 usd ovisi o tome što želite, također ronjenje oko otoka je fora, mi smo vidjeli puno ribica, morske pse, raže itd… svaki dan u 18:30 je hranjenje morskih pasa i raža.

Resort je zbila solidan, osoblje je ok a hrana je odlična! Ima svega na izbor, i svakako preporučam minimalno puni pansion. Najbolje vrijeme za posjetiti Maldive je od studenog do svibnja i tada im je najveća sezona. Mi smo u travnju imali prekrasno vrijeme, niti jedan dan nije padala kiša a vidljivost je bila odlična. Svakako bi bilo dobro obaviti neke izlete koji pružaju nezamisliv doživljaj. Mi smo planirali otići na izlet brodom koji obuhvaća: ronjenje sa kitopsinom, ronjenje sa divovskom ražom, kornjačama i dupinima. Ali smo odustali zbog Vite ( još jedan razlog da se vratimo.)

Što još napisati o Maldivima? Svakako ih se treba posjetiti barem jednom u životu, mislim da ćemo se jednog dana vratiti . Najbolje je da provjerite kako nam je bilo na našim divnim fotkama i videu Dubai&Maldivi!

Objava TRAVEL FUN FAMILY: DUBAI & MALDIVI pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Putovanja s djecom avantura su sama po sebi, bez obzira na to kamo idete i na koliko. Sjećanja su uspomene koje nam nitko ne može uzeti niti umanjiti, reći će oni koji vole putovati. U dječjem spomenaru takva sjećanja neće biti tek tragovi, već cijela jedna živuća bajka! BeSafe Hrvatska, vodeći europski proizvođač autosjedalica pokreće zanimljivu promociju. U ovo ljetno vrijeme planiranja putovanja i obiteljskih izleta, žele potaknuti roditelje da putovanja s djecom nisu komplicirana  – već iznimno zabavna i poticajna. U suradnji s novootvorenim kompleksom Plava Laguna Park  Resort u Poreču žele nagraditi zabavne trenutke putovanja, ali i sigurnu vožnju od najmanjeg uzrasta.

Sve što roditelji moraju napraviti jest pokazati zanimljiva mjesta koja su otkrili svojoj djeci ili avanture koje su zajedno prošli putujući uz #besafenaputu te tako osvojiti obiteljski vikend na moru! Sigurnost djeteta svakom je roditelju na prvom mjestu, zato je važno ne zanemariti sigurnost djeteta  u prometu. Tvrtka BeSafe razvija autosjedalice već više od 50 godina i, unatoč tomu što se puno toga promijenilo, fokus je uvijek isti – sigurnost djece u prometu.

Obiteljski Hotel Park smješten je nadomak Poreča, usred zelenih parkova i tik do teniskih terena. Prostrane sobe s balkonima moderno uređene mame svojim komforom. U family sobama ili suitevima uživat ćete u bezbrižnom odmoru nakon cjelodnevnih uzbuđenja koja nudi ovaj novi porečki resort.

Glavna nagrada je 3 noćenja u Park Resortu u Poreču za 2 odrasle osobe + 2 djece. Gosti bi mogli birati vrstu smještaja jer u Resortu se nude ville, hotel i apartmani, ali sve po prethodnoj najavi odnosno prema raspoloživosti za tražene termine. Uz glavnu nagadu, imate priliku osvojiti tjednu nagradu: BeSafe paket za ugodnu vožnju.

Natječaj se održava na Facebook stranici BeSafe u razdoblju od objave natječaja 6. srpnja do 3. kolovoza 2018. do 23:59 sati. Ispod Facebook objave u komentar stavite 1 fotografiju svoje obitelji na putovanju. Natječaj će se sastojati od 4 kruga u kojima će se prikupljati fotografije.

Svaki tjedan jednan pobjednik će osvojiti BeSafe paket za ugodnu vožnju. Na kraju natječaja, po isteku 4 tjedna, davatelji nagrade odabrat će jednog ukupnog pobjednika koji će osvojiti glavnu nagradu – 3 noćenja u novootvorenom Plava Laguna Park Resortu u Poreču za četveročlanu obitelj. Više o natječaju pročitajte u Pravilima natječaja ” #besafenaputu “: .

Poreč se razvio u turističku destinaciju iz snova. Za to je zaslužan sretan spoj prirodnih ljepota, bogate kulturne baštine te poduzetnih i vrijednih ljudi koji su svoju viziju znali pretočiti u stvarnost.Hoteli, apartmani i autokampovi različitih kategorija oblikovani su i opremljeni za pružanje idealnog odmora. Međunarodne Plave zastave na plažama potvrđuju brigu za očuvanje okoliša, visoke standarde čistoće i kvalitete mora te sigurnosti.

O ugledu Lagune Poreč i njenoj liderskoj poziciji među hrvatskim hotelijerima svjedoči i niz dobivenih renomiranih priznanja za poslovanje i ekologiju te milijuni zadovoljnih gostiju iz cijelog svijeta!

BeSafe vam želi dobru zabavu i sretan put kamo god vas vaše autosjedalice odvele!

Objava Podijelite zanimljiva mjesta koja ste pokazali svojoj djeci i osvojite obiteljski vikend na moru pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nađete li se u Puli savjetujem posjet akvarijumu. Da, osjećam kako kolutate očima: vani vas čeka sunce, plaža, dobra klopa i, po mogućnosti, osvježavajući sladoled ili piće, a ja vam sada sugeriram provesti koji sat u zatvorenome, no ova aktivnost mogla bi biti vrijedna odmaka od plaže. Uz malo sreće, klinci će vam se dobro zabaviti i naučiti pokoju morsku činjenicu, a ni odraslima ne bi smjelo biti mrsko.

No, krenimo redom: lokacija samog akvarija je austrougarska utvrda Verudela koja je inače registrirana kao zaštićeno kulturno dobro. Na prvu, neobično mjesto za smještaj riba i rođaka budući da ovakva zdanja obično funkcioniraju turistički sama po sebi, ali eto ovdje dobivate 2 u 1. Moram priznati da do same utvrde -aquariuma ne bi znali doći bez prijateljske pomoći GPSa, niste li iz Pule, skretanja su više nego izazovna. Parkirati se možete odmah kod ulaza, iako parking, po mojoj procjeni, nije odveć velik pa ćete možda za većih gužvi morati parkirati nešto dalje.

Ulaznica za odrasle unazadit će vas 100 kn po glavi, dok ćete za djecu od 7-18 godina platiti 70 kn, a za mlađu kategoriju od 3-7 godina 50 kn. Po ulasku, dočekat će vas nekoliko skulptura životinja poput ralja morskog psa, kornjače ili meduze idealne za zabavu i naslikavanje klinaca. Edukativni sadržaj počinje već ovdje pa klinci mogu saznati koja to morska ptica ne leti ili koja životinja nema srca.

Ulaskom u sam akvarij zabava počinje. Stanovnici Jadrana pa i Mediterana nalaze se po prostorijama prizemlja. Očekujte susret s poznatim vrstama poput hobotnice, škampi, škarpinom, ražom, brancinom ili oradom, ali i manje poznatim primjercima poput Sredozemne dlakavice, pauka bijelca ili Žutulje.  Uskim i pomalo klaustrofobnim hodnikom se iz prizemlja možete spustiti do otvorenog prostora i slatkovodnih primjeraka (štuke, kečige i inih)  ili, s druge strane, do jedne (doslovce jedne, ako mi nije nešto promaklo) zmije! U ovom kutku akvarija se rijetki zadržavaju.

Inače, kod slatkovodnih stanovnika na otvorenom nalazi se i uređena piknik zona ali nismo primijetili da se ovdje itko zadržao.  Vjerojatno su poput nas zaboravili piknik košaru, iako je i taj cijeli vanjski dio ostao malo nelogičan i nedoređen, kao da nije dovršen?!

Prvi i drugi kat donose meduze, još riba ali iz tropskih krajeva (da i Nemo iliti riba klaun je tu, a vidjeli smo i Doru ?) te nekoliko vrsta morskih pasa.  Nalazi se tu  i centar za oporavak morskih kornjača gdje se  brinu da ozlijeđene kornjače ozdrave prije nego se na svjetski dan morskih kornjača (16.6) puste u more. Kornjaču možete i usvojit i tako pomoći opstanak jedne od najugroženijih životinjskih vrsta. Pri našem posjetu tu su se „liječile“ dvije kornjače: jedna malena i jedna pozamašnih gabarita.

Sudeći po našoj djeci, pulski akvarij je odlično mjesto za doći s klincima i zabaviti se na pokoji sat. Štoviše, pametnije je to učiniti na sunčan dan, jer na kišni dan svi razmišljaju isto i riskirate gužve. Mogu reći da su  oba naša mališana pronašla svoju vrstu zabave: većem se dopao dio gdje se može opipati morska spužva, mirisati lavanda ili gledati kroz mikroskop dok je manji uživao gledajući razne ribice – čini se da ima nešto u kombinaciji plave boje i plivajućih ribica što najmanje privlači.

Na pitanje vrijedi li novaca, reći ću da s obzirom na veličinu akvarija i ponuđenog možda je cijena zericu pretjerana, ali s obzirom da se u potpunosti financiraju sami cijenu je lakše probaviti. Ipak se tako lijepo brinu za morske kornjače!

Brzinske činjenice:

• Aquarium donosi 211 vrsta, a ukupna površina akvarija je 2570 m²
• Radno vrijeme (1.7. – 31.8.): 9-22h, ostale datume provjeriti ovdje: http://www.aquarium.hr/index-cro.html
• Adresa: Verudela b.b., 52105 Pula, Hrvatska
• Kontakt: 00385/52/381 402
• Web: http://www.aquarium.hr/index-cro.html
• Kretanje s kolicima: Lifta nema (ili su ga odlično sakrili) što znači da kolica ostavljate dolje i penjete se s klincima nas svaki kat.

SANDRA

Avanture obitelji s dvoje djece na putu oko svijeta. Četveročlana smo obitelj koja provodi puni vremena u planiranju novih putovanja i prepričavanju onih starih. Ljubitelji putovanja će to zasigurno shvatiti…Kako bi naše dogodovštine ostale u sjećanju, odlučili smo ih i virtualno zabilježiti. Prvenstveno  donosimo pismene uratke za sve one koji poput mene pri odabiru odabiru sljedeće putne destinacije razmišljaju je li prilagođena djeci. Stoga je ključna riječ ovog bloga: child friendly! Jer, uz mame i tate, i djeca zaslužuju uživati u putovanju! Uostalom, želja mi je svoju ljubav prema putovanjima prenijeti i svojim putoljupcima u nastajanju i pružiti im slobodu otkrivanja nepoznatog. Što očekivati? Ideje za putovanja, što posjetiti, što ponijeti, koliko novčića pritom potrošiti, savjete oko zabave za djecu, naš osobni obiteljski doživljaj pojedine destinacije, i nadamo se još mnogo toga.

Blog SVIJET ZA 5

Facebook Svijet za 5

Instagram @svijetza5_putovanja_s_djecom

Objava SVE ŠTO TREBATE ZNATI PRIJE POSJETA AQUARIUMU U PULI pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Odmah da se ogradim –  nikoga ne nagovaram da putuje s bebom. Ja želim i moram, jer stalno trebam promjenu sredine i rutine.  I volim kad odlutamo negdje gdje smo sami, jer se tako najbolje sretnemo kao obitelj. Vjerojatno je najpametniji savjet  – povedite baku ili dadilju da vam pomognu oko svega, ali ovaj  tekst dolje ne odnosi se na to i prenosi vam moje iskustvo letenja i lutanja s malom bebom (komada jedan), sa hodačima nemam iskustva.

Moja curica ima 9 mjeseci i kada je imala nešto više od mjesec dana otputovali smo na more. Nakon toga smo se još malo smucale po Regiji, pobjegle u toplije krajeve tijekom zime, istraživale svjetske kuhinje po Londonu i redovito izletujemo. Spremamo se na ludo ljeto.

O putovanjima se najbolje uči po putu, odnosno iz vlastitog iskustva. Kad postanete mama najčešće dvije rečenice koje čujete su „To je faza, proći će“ i „Svaka beba je za sebe“ pa tako je valjda i svako putovanje jedinstveno kao što je i beba, a ja dijelim s vama svoje, u nadi da će mi karma poslati nova, još zabavnija i veselija lutanja.

ODABERITE DESTINACIJU S KOJOM STE VI KOMFORNI.

Stil putovanja ćete svakako morati malo prilagoditi bebaću, pa su onda veliki gradovi i kulture gdje su djeca sastavni dio društvenog života (na primjer Skandinavija, Njemačka, a osobno sam svjedočila da je to i London) super izbor, naročito ako je riječ o velikim gradovima koji imaju potrebnu infrastrukturu koja vam omogućava jednostavno dojenje, prematanje i svašta nešto drugo na zahtjev vašeg mezimca… S druge strane gradovi koji žive noću (poput Barcelone), road-tripovi koji podrazumijevaju sate provedene u autu, ili trčanje između turističkih atrakcija i čekanje u redovima, destinacije koje imaju nešto drugačije sanitarne standarde, žestoke klime i manjak infrastrukture… možda se ne pokažu kao najbolja ideja ili budu frustrirajući za vas ili još gore za bebu (znači, opet za vas).

Iako sam sanjarila o tropskim otocima i Meksiku, najdalje što sam se zaputila sa svojom (tada petomjesečnom) bebom je Dubai. Poznajem one koji su se sa bebama upuštali u ozbiljne avanture ali i one kojima se Opatija čini kao nesavladiva destinacija – to ovisi samo o vama. Osobno, za prvo dalje putovanje sam birala po ključu  – vremenski uvjeti mi odgovaraju ( u prvom mjesecu tamo je 25 stupnjeva ), vremenska mi zona neće od djeteta napraviti sovicu koja noću partija a danju spava,  postoji direktan let, urbano je i poznajem ljude na destinaciji koji će mi pomoći da, ukoliko bude potrebno, dođem do pedijatra i slično.

SUZDRŽITE SE OD NOŠENJA NEPOTREBNE PRTLJAGE. Proučite prometnu regulativu te način na koji ćete se transportirati do destinacije i po istoj kako biste donijeli odluku je li vam potrebna auto-sjedalica. Ako ćete se kretati metroom /vlakom  beba će vam biti u kolicima pa vam je ovaj komad prtljage nepotreban. Provjerite ima li destinacija uber ili neki drugi taxi prijevoz s baby-sjedalicama?  Nerijetko i sam hotel za svoje goste može to osigurati, kao i krevetić i slično. Osim toga, beba će preživjeti i bez svog ručnika, posteljine i najdražih sedamnaest igračaka. Ionako ćete putovati natovareni kao da se selite, probajte zadržati malo razuma.

OSIGURAJTE NEOPHODNO (SAMO) ZA PRVO VRIJEME. Ponesite od doma „malo mira“ kako odmah po dolasku na destinaciju ne biste išli u shopping centar. Ako je beba počela jesti krutu hranu, razmislite je li potrebno da joj nosite kašice ili ih možete kupiti tamo ili pripremiti obroke na mjestu gdje ste odsjeli. Mi smo se ujutro solidno snalazili s namirnicama koje poslužuju za vrijeme hotelskog doručka, ali sam bila na mukama da pronađem gotove kašice sa sastojcima koje je ona već jela, jer druga tržišta mogu imati dosta različitu ponudu od našeg. Tumačenje deklaracije na arapskom ili mađarskom jeziku bi moglo biti dosta neuspješno ako kao ja ne znate niti osnovne riječi. Ako ste pak jedna od onih mama koja bebu ne hrani kupovnim kašicama biti ćete na većim mukama. Odaberite za bebu kvalitetnu prirodnu mineralnu vodu i ojačajte joj trbuščić probioticima.  Ukoliko vaša beba nema nekih specifičnih potreba, pelene možete kupiti bilo gdje…zaista zauzimaju previše mjesta. Takozvana „zlu ne trebalo“ mala putna ljekarna i usisivač za nos s vlastitim mehanizmom mogli bi vas spasiti stresa.

NAJLAKŠE JE PREŽIVJETI VRIJEME NA AERODROMU S BEBOM U KOLICIMA. Iako neke mame putuju sa manjom, putnom verzijom, ja sam vjerna mojim uobičajenim 3u1 kolicima u kojima sam sigurna da ima dovoljno mjesta, da ona u njima udobno spava i da je zaštićena od vjetra, hladnoće, kiše i ostalih zala ovog svijeta. Kolica se transportiraju besplatno preko većine aviokompanija. Kada letim sama, tada ih prenosim u originalnoj torbi (možete ih i obaviti zaštitnom folijom) i chekiram uglavnom sa prtljagom uz oznaku „Lomljivo“. Bebu nosim u nosiljci nakon toga. Ali ako ih ima tko složiti u torbu neposredno prije ulaska u avion (za to tate između ostalog služe), malena će biti u kolicima do posljednjeg trenutka, a meni to daje šansu da poharam duty free shop. Postoje i kišobran kolica od kojih neka gotovo da stanu u džep pa ih sami ubacite u avion. Osim toga,  kolica možete i posuditi na nekim aerodromima, što vam mogu ponuditi i neki hoteli.

UŽIVAJTE U POSEBNOM TRETMANU. Sve što vam tijekom putovanja ponude preko reda – prihvatite! Ako je moguće, tražite sjedala s više mjesta. U avion uđite prvi. Kada sam letjela sama, zamolila sam stjuardesu da mi pridrži bebu dok sve nisam složila tako da mi bude pri ruci. Ako ste s nekim – neka to napravi za vas, ali čim posložite svoju ručnu prtljagu i priručne sitnice izađite „na čisto“. Ukrcavanje putnika može dosta dugo trajati i beba će se sasvim sigurno unervoziti, tako da ja najčešće ostanem ispred aviona ili ispred pilotske kabine i sa Sofi poželim svima dobrodošlicu na let zajedno sa osobljem, i tek u zadnjem trenutku sjednem na svoje sjedalo. Beba vam je prilikom polijetanja u krilu, pojasom privezana za vaš pojas i najizazovnije ju je tada držati mirnom.

KAKO PREŽIVJETI LET? Pri polijetanju /slijetanju nastojite hraniti bebu ili joj barem dati dudu jer je to jako važno radi izjednačavanja tlaka u malim ušima.

Pripremite dovoljno igračaka, snackova i sitnica kojima ćete moći zabavljati bebu tijekom leta. Ako budete imali sreće da spava, na duljim letovima ponudit će vam kolijevku (za bebe do 80 cm duljine). Ako je riječ o većem avionu, moći ćete malo i prošetati. Imajte sa sobom presvlaku ako zagusti, a predlažem vam i rezervnu majicu za vas.

Vjerojatno ćete imati poriv da sve u okolici prebrišete dezinfekcijskim maramicama ali najbolje je da se pomirite s tim da će beba polizati svoj pojas, sjedalo i svašta još nešto iz vaših najgorih košmara. Utješite sebe da si je ojačala imunitet i nemojte se nervirati.

I možda najvažnije  – nemojte se uzrujavati i neprestano ispričavati ako beba plače i (hajmo to reći blago) onemogućava ostalim putnicima ugodan let. Ni vama se ne ispričavaju oni koji hrču, neugodno mirišu, mljackaju i slično, a osuđeni ste ponekad sjediti na 20 cm od njih ako kao ja letite ekonomskom klasom. Aktivirajte šarm i/ili protočne uši za negodovanje.

DOBRO SE PROVEDITE I PUNO SE SMIJTE. Otišli ste na odmor radi toga. Stresnih situacija, gužvi, i Kineza koji hodaju kao muhe bez glave i sudaraju se s vama bilo bi i bez bebe kao suputnika. Stvarajte uspomene, i ne zaboravite da djeca na osmijeh reagiraju osmijehom, a i fotke će vam biti ljepše ukoliko se iskreno smijete i zabavljate.

Sretan put!

JELENA

Mama sam jedne ptičice koja se trudi biti njena supermama. Beograđanka u Zagrebu, koju ne drži mjesto. Vojnik filozofije #samoljubav i (poluuspješni) utjerivač pravde. Feministica koja se veseli svijetu punom neustrašivih djevojčica i nježnih dječaka. Marketingašica i radoznalac koji voli stalno učiti i kopati po ljudskoj psihi. Zapravo sam prekomplicirana i vječno na duljem i težem putu, valjda zato i uživam u svoj kompleksnosti života mame koja je odlučila da će joj se s bebom život promijeniti samo na bolje.

IG: @ja.sam.vam.tu

Objava korisni savjeti za putovanje s bebom pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Odluka je pala. Idemo na Sejšele, ali ovaj put ne idemo sami na daleko putovanje. Bogatiji smo za jednog člana naše male obitelji, Vito iliti beba Vito ?. Bez puno razmišljanja kupili smo karte preko Qatar Airwaysa , slučajno su imali akciju i karta je bila povoljnija nego inače. I što sada? Karte su u džepu i imamo još od prilike mjesec dana da se pripremimo za put, za put s BEBOM!!

Dani su prolazili a panika je rasla, nizala su se pitanja: kako ćemo, pa Vito će imati samo 9 mjeseci, kako će podnijeti vožnju avionom ( Vito a i tata ), da li će mu smetati promjena tlaka i pritisak u avionu? Što će jesti na putovanju ali i po putu? Da li će plakati u avionu i izluditi pola putnika, hoćemo li se preznojiti od muke i pogleda putnika u avionu ako će plakati? Pitanja su se samo nizala…. A ni okolina nije pomogla, mame, tate, bake, djedovi, pa kuda ćete sa tako malim djetetom, otrovat će se, razboliti će se, ukrast će ga netko, vi ste potpuno ludi nemate mira ni sekunde…E pa nemamo mira i nemamo sekunde, vrijeme leti, godine također i mi idemo na put, s BEBOM ili sada ili nikada!

Dva dana prije košmar oko pakiranja, što ponijeti, fućkaš nas ali beba je tu. Koliko kašica? Blender? Koliko pelena, čokolino, keksolino, ma najbolje je ponijeti sve pa neka se nađe. I tako je beba Vito dobio svoj kofer, onaj najveći kofer i to samo za sebe ?. Dakle ponijeli smo sve. Kada si sa bebom moraš misliti i o najmanjim sitnicama. A među bitnijim stvarima su sljedeće: ako idete u tropske krajeve, dobar šeširić i krema za sunčanje 50+, ako je beba mala i još nije navikla na krutu hranu ponijeti kašice koje voli. Pelene, robica, neki napuhanko za plivanje ( iako ga mi nismo baš koristili ) nekoliko najdražih igračaka, tablet sa skinutim crtićima za avion ( i za mir u kući ), lijekovi obavezno, toplomjer za “ne daj Bože“, još malo lijekova i spremni smo! Izljubili smo bake, djedove i krenuli put aerodroma, pofotkali se za uspomenu, jer ipak je ovo Vitov prvi veliki i daleki put.

Let je prošao iznenađujuće dobro, letjeli smo iz Zagreba do Dohe oko 5,5 sati, tamo smo imali neku pauzu od 2 sata pa smo nastavljali iz Dohe do Mahea još oko 5,5 sati. Vito je bio jako dobar na letu, prvo je animirao sve ljude okolo, mahao im i slao puse ?. Sreća je kada putujete sa bebom imate pravo na koljevku za bebe, koju instaliraju ispred vas i u kojoj beba može odspavati. Onda smo upalili malo crtiće pa je gledao crtiće, pojeo je kašicu i zaspao. Spavao je do slijetanja u Dohu.
Jedino što mi se nije svidjelo u avionu je to da kada se upali onaj znak za obavezno vezanje, beba se mora izvaditi iz košarice u kojoj spava i zavezati za roditeljevo krilo. E tu može nastati problem ako beba spava i ako su turbulencije česte, stalno ju morate vaditi unutra-van. Mi smo imali sreće pa turbulencije nisu bili česte ali smo imali par vađenja i stavljanja što je bilo mrvicu nezgodno.

Sletjeli smo u Dohu i Vito se probudio, nije bio nervozan, i opet šok – tolika vlaga i vrućina kada smo izlazili iz aviona, nikada to nisam osjetila a proputovali smo već dosta tropskih zemalja. Čekanje leta za Mahe je prošlo relativno u redu, iako je već sat pokazivao debelo iza ponoći i Vito je postajao sve nervozniji. Imali smo mini epizodu plakanja od umora na aerodromu i puf opet je zaspao, u kolicima koja se nude na svim većim aerodromima. U avion smo se ušuljali noseći ga na rukama i nije se probudio, ali se naravno probudio kada sam ga morala staviti u svoje krilo i zavezati. To je kratko trajalo pa je opet u roku deset minuta spavao snom pravednika ?.

Napokon smo sletjeli na Sejšele, aerodrom je mali, jako mali, a red ljudi koji čekaju na šalteru za ući u zemlju je ogroman, odmah sam pomislila o ne, sad ćemo sat vremena čekati samo na to da predamo putovnice a još smo i s bebom, pospanom bebom. Ali nema brige, kada Vas na aerodromu vide sa bebom imate pravo prolaza i za sekundu su nas pozvali i završili smo prvi u redu ?. Pobjeda! Sve je išlo glatko do trenutka kada smo trebali preuzeti kofer, uzimamo kofer kad ono fale mu dva kotača, od četiri! Super, da li je moglo bolje početi? Ništa, uzimamo kofer i idemo prijaviti štetu i tu nastaje zavrzlama koja je trajala ni manje ni više nego sat i pol ( džabe nam onaj redi preko kojeg su nas pustili zbog bebe).
E sad smo svi nervozni i mama i tata i beba. Problem je što nas čeka renta car koji smo organizirali mailom iz Hrvatske. E da, na Sejšelima je po meni obavezan rent a car pogotovo ako ste sa bebom i ako ne želite svo vrijeme provesti samo na jednoj plaži a to bi na Sejšelima zbilja bilo žalosno. Rent a car smo jednostavno organizirali mailom, platili neku sitnu akontaciju i auto nas je trebao čekati u zračnoj luci Mahe. I čeko nas je, u doslovnom smislu jer smo mi natežući se oko kofera izašli zadnji sa aerodroma, i jadan čovjek je već skoro odustao ( valjda je čovjek pomislio da se nismo ni ukrcali na let ? ). Vlado je u međuvremenu na aerodromu kupio sim kartice sa internetom kako bi bilo kada i u bilo kojem trenutku imali Internet-pametan potez, pogotovo jer smo stalno koristili google maps!

Napokon – primopredaja ključeva, ulazimo u auto, smještamo Viteka u autosjedalicu i krećemo. Renta car nije baš jeftin, plaćali smo dan oko 300 kn, te smo ukupno za deset dana dali oko 3000 kn za renta car. Hotel smo našli zbilja lagano. Bili smo smiješeni u Berjaya resortu, solidan hotel sa 3 zvjezdice. Uzeli smo delux sobe, a to znači da smo imali svoju vlastitu kučicu sa prekrasnom verandom u vrtu. Cijena sobe sa polupansionom je oko 1800 kn za noć i to je među jeftinijima na Sejšelima ako želite bit u resortu.

Sejšeli su također poznati po takozvanim self catering smještajima, ili ti apartmanima. Oni su povoljniji, i praktični jer si možeš skuhati nešto ako poželiš. Pa kako tko preferira, nama je sada opcija bila hotel, da odmorimo malo dušu ?.
Mi smo plan puta razradili već u Zagrebu, okviran plan je bio ovakav: prvo 4 noći Mahe , pa se prebacujemo 3 noći na Praslin sa kojeg odrađujemo La Digue otok kao izlet i vraćamo se ponovo za Mahe na još dvije noći.

Od Mahea do Praslina i La Digue otoka vozi brzi brod, karte smo kupili on line još iz Hrvatske i koštaju oko 100 eura po osobi ( povratna karta ) Ovo je stranica preko koje se mogu bukirati karte za brod: https://www.seychellesbookings.com/cat-cocos . Također važno za napomenuti da smo sa renta carom dogovorili točne dane i vrijeme unaprijed, kada nas auto treba čekati na Praslinu te kada nas čeka pri ponovnom povratku na Mahe. Čini se komplicirano ali nije, par mailova i to je to!

No vratimo se na Mahe, čuli smo priče da izbjegnemo Mahe jer nije ništa posebno naspram Praslina i La digua. O kako bi se prevarili da smo ih poslušali. Mahe je prekrasan, najveći je od otoka koji čine srce arhipelaga – Mahe, Praslin i La Digue. Ima i svoj glavni grad Victoria na kojem živi 80% stanovništva. Vožnjom po Maheu nailazili smo stalno na prekrasne plaže, svako toliko bi stali na neku da poslikamo ili se okupamo. Viti to nije bio nikakav problem, kolica smo nosili svuda sa sobom pa si je Vito znao odspavati ili u kolicima ili na ručniku na plaži. Jedan dan, kada smo tražeći jednu plažu završili na desetoj smo upoznali lokalnu obitelj koja živi upravo na toj plaži. Bili su pre ljubazni i pozvali su nas da im se za par dana pridružimo na obiteljsko ručku – roštilju na plaži ?. Jedini uvjet je bio da mi ponesemo cugu!

Kao što sam rekla Mahe se nikako ne bi trebao preskočiti, nudi toliko toga, ima puno sadržaja, mnoštvo trgovina, ima i Špar ? i što je najbitnije divnih plaža. Slobodno si uzmite barem 5 dana za istraživanje, nećete požaliti! Naš hotel Berjaja je zbilja bio odličan a i posluga je bila vrlo ljubazna.

Odjavljujemo se iz hotela i krećemo na Praslin. Meni je uvijek bila i ostala najveća muka pakirati se i raspakiravati se, a na ovom putovanju smo to čak radili 3 puta i to sa bebom ?. Ali…nisam požalila ni sekunde i opet bih sve ponovila! Kao što sam napomenula karte za brod smo već imali kupljene u Zagrebu, renta car smo ostavili u luci Mahe, a drugi nas je trebao čekati u luci Praslin.

E sad famozni brod koji vozi na relaciji Mahe-Praslin. Brod izgleda zbilja dobro, unutrašnjost broda je super, ima i mali šank gdje se može kupiti piće, ili nešto za pojesti. O brodu smo naćuli da je zapravo teška katastrofa ako je vrijeme loše, tj. ako su valovi veliki jer zbog uzburkanog mora većini ljudi pozli, i onda imate rigoleto po cijelom brodu. Tako je i bilo, more je bilo pre nemirno, podijelili su vrećice za riganje i kaos je krenuo nakon nekih pola sata ( vožnja traje 2 sata ). Ja sam se prepala za Vitu, kako će podnijeti, da li će m biti zlo? Prepala sam se i za sebe, što ako mi pozli? Vlado si je odmah naručio pivu, da zaboravi na ljuljuškanje. Ja sam se ukipila i držala Vita u krilu. I znate kaj je bilo? Vito je zaspao od ljuljanja nakon 20 minuta ?. Vlado si je pio pivicu, a ja sam okolo promatrala kaos. Doslovno kaos. Pola ljudi je rigalo, izgledali su kao da im je zadnji dan života, muževi su ženama držali kosu, neki su pokušavali otrčati do toaleta, pa bi se pobljuvali na pola puta do tamo, uglavnom kaos, i tako sat i pol! Nama nije bilo ništa a i Vito se probudio tek kada smo stigli. Iskreno nije bilo ugodno, ali nije bilo niti tako strašno. Postoji još i opcija da se umjesto brodom ide avionom malim sa Mahea na Praslin, čak je i cijena slična tako da i to može biti opcija.

Stigli smo na Praslin i sve je išlo glatko, auto nas je čekao, preuzeli smo ga vrlo brzo i krenuli prema hotelu. Odabrali smo isti lanac hotela kao na Maheu, Berjaya Praslin resort. Dvorište oko hotela i priroda ostavljaju bez daha, hotel je relativno blizu plaže, ima i bazen i sobe su solidne! Mi smo i na Maheu i na Praslinu tražili kinderbet za Vitu što se pokazalo jako praktično. Nismo imali problema oko toga, hoteli su dobro opremljeni što se tiče krevetaca za djecu.

Praslin je dosta manji od Mahea, doslovno sa jednog kraja na drugi autom treba oko 45 minuta. Praslin je doslovno tropski otok iz snova, unutrašnjost otoka prekriva netaknuta šuma a na Praslinu se nalazi i nacionalni park Vallee de Mai koji je pod zaštitom UNESCA!

Prva plaža koju smo posjetili je ujedno i najpoznatija na Praslinu a zove se Anse Lazio i zbilja ostavlja bez daha! Vito je tu uživao, plaža je mirna bez valova ima dosta hlada od palmi i savršena je za klince. Na samoj plaži možete kupiti kokos za popiti i razne vrste voća a u blizini je i restoran. Večeru smo imali u hotelu, posluživala se u restoranu na plaži, hrana je solidna, ništa posebno ali je švedski stol i mislim da svatko može pronaći nešto za sebe. Vito je većinom je kašice koje smo ponijeli iz Zagreba ali sam molila i hotel da skuhaju par puta. Možete ih zamoliti da skuhaju što god želite, ako je za bebu svi imaju razumijevanja. Ja sam tražila da kuhaju malo piletine, mrkvu, krumpir i luk pa sam mu ja to blenderom miksala, i nije bilo nikakvih problema.

Cijene u dućanima na Praslinu i Maheu su dosta visoke, npr. najskuplji dućan se pokazao Špar na Maheu. Jeftinije ćete proći ako kupujete u malim trgovinama uz cestu, imaju svega. Mi smo jedan dan tamo kupili tunu u konzervi i peciva, malo smo se počastili ?Štandova sa voćem ima na svakom koraku, možete se malo cjenkati a i banane su im preefinee!!

Ako rentate auto na Praslinu, istražite svaki kutak, zbilja je predivno. Po meni je dosta 4 dana Praslina, da ga prođete cijelog i uživate. Ajde da malo i Vitu spomenemo ?. Vito je bio zlatan, fino je papao ( iako sam ja pretjerivala jer sam se bojala da ne ostane gladan, pa smo imali epizodu rigoleta od pretrpavanja ) znam grozna sam! Spavao je na plaži, igrao se, upijao nove mirise, otkrivao nove okuse i uživao skupa sa svojim roditeljima. Vožnja autom mu nije bila problem dapače tamo bi redovno zaspao nakon pet minuta vožnje. Stvorili smo neku svoju malu rutinu i on je to dobro pratio.

Došao je dan kada smo odlučili posjetiti po svima najljepši otok arhipelaga La Digue. Vožnja od Praslina do La Digue traje 15 minuta i karta nije skupa. La Digue je najmanji od ova tri otoka i najlakši način kretanja su bicikli.
Automobila nema, osim pokojeg kamiončića za prijevoz materijala pošto se trenutno tamo baš puno gradi. Nismo se mogli odlučiti što ćemo sa kolicima, da li ih ponijeti na otok ili ostaviti u autu. Znali smo da ćemo rentati bicikl pa su kolica otpala, ponijeli smo samo klokanicu i naravno ruksake sa ručnicima i hranom za Vitu. Ovo je Viti bila prva vožnja biciklom i prošlo je super, frajer si je malo i zadrijemao tokom vožnje.
Bicikli čekaju odmah na izlazu iz luke, i imaju ih sa sjedalicama za bebe što je nama itekako bilo potrebno! Odmah smo krenuli na najljepšu plažu – Anse source d argent. I plaža je zbilja woow, mislim da je to nešto najljepše što sam u životu vidjela! Vito je zaslijepljen tolikom ljepotom ubrzo zaspao ?.

Ono što sam na početku rekla kako nemamo ni sekunde mira je itekako izašlo na vidjelo na ovom otoku. S obzirom da nemamo ni sekunde mira morali smo ići provjeriti kakva je to plaža s druge strane otoka. Greška broj jedan! Nismo znali da do druge strane otoka ima jahanja pola sata na biciklu s tim da je malo, malo bila uzbrdica ( kao da idem na Sljeme ) krepali smo do tamo. I onda čovjek očekuje nagradu – prekrasnu plažu, a ono…čorak, plaža katastrofa, valovi ogromni – kupanje na vlastitu odgovornost. Naravno nismo se kupali, sjeli smo odmoriti i da Vito pojede. I skoro je već bilo vrijeme za ići nazad jer nam je ubrzo kretao brod za Praslin. Moram napomenuti da nisu sve plaže na Sejšelima za kupanje, valovi na nekima su ogromni i često možete vidjeti tablu gdje se kupanje ne preporuča.

Moram priznati da je La Digue ostavio najveći trag , prekrasan je, drvored palmi bez kraja, najljepša plaža na svijetu, vožnja biciklima okolo, čisti tropski raj! I da sada ponovo mogu otići na Sejšele… Ne,ne kada ću ponovo ići na Sejšele La Digue ću izabrati kao destinaciju na kojoj ću provesti barem par dana, definitivno se isplati! Vratili smo se na Praslin odspavali i ujutro išli na brod nazad za Mahe, ovaj put je bilo lijepo vrijeme i znala sam da će sve proći super, tako je i bilo. Na Maheu nas je ponovo čekao auto, sada smo već uhodani znamo sve, čak i doći do hotela bez navigacije ?.

Još bih napomenula da Sejšeli spadaju kao i većina tropskih zemalja u Dengue područje,bitno je ponjeti neke dobre repelente za komarce. Mi se konkretno nismo baš puno susretali sa komarcima, ali zaštite nikada dosta pogotovo za djecu.

Još dva dana odmora i moramo kući, zadnji dan smo se brčkali u bazenu i odmarali, skupljali snagu za let doma! Vito je uživao, obožava se kupati i ništa na cijelom putovanju mu nije teško palo. Nije se razbolio niti ga je itko ukrao ?. Let kući je prošao super, iznjela sam ga u Zagrebu na rukama a on je spavao. Putnici iz aviona su komentirali: eno ga onaj mali, još spava ?.

Voljela bih još spomenuti da Sejšeli ne moraju nužnu biti i skupi, avio karta se može pronaći na akcijama po 400-500 eura, a tamo se može iznajmiti apartman što nije tako skupo. Moja preporuka je ostati barem 10 dana kako bi sve u miru razgledali.

Za kraj bi htjela napisati da putovanja sa bebom nisu laka, ali su prekrasna. Mrvicu se prilagodimo bebinom ritmu, opustimo se i uživamo. Treba probiti taj prvi strah, krenuti i misliti pozitivno, beba će uživati, mi možda malo manje, ali kada se sve zbroji iskustvo je prekrasno. Mi već planiramo drugo putovanje, mama ima lude ideje ? ovaj put također su na redu tropski krajevi, ali o tome u idućem blogu!

Objava SEJŠELI S BEBOM pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ozbiljno preporučaš Maroko obiteljima s djecom? Koliko je tamo sigurno? Prljavo je? Je li vas bilo strah? Kako je mala reagirala?… sve su to samo neka od pitanja koja su mi postavljena nakon povratka iz Maroka. I da, ozbiljno mislim da je Maroko divna prilika za okusiti nešto potpuno drugačije od svijeta koji nas okružuje,  a da je blizu i lako dostupno. Ipak, mislim da nije za svakoga.

Arapske zemlje su drugačije. Prošla sam ih nekoliko, sve su manje više slične. Kad podvučeš crtu, ili ih voliš ili ih ne voliš. Mi ih volimo. Kaotične su. Glasne. Intenzivne. Plodno su tlo za kulturološki šok. Puno toga nećeš razumjeti. Jednostavno moraš znati gdje ideš. Moraš biti otvoren prema novome i nepoznatome, koliko god ti neshvatljivo bilo. Ali ako se prepustiš,možeš itekako uživati. 

Maroko je bila prva arapska zemlja u koju sam vodila dijete. Znala sam otprilike što nas očekuje, pripremili smo se na sve moguće varke, jer… budi siguran da će te pokušati prevariti na puno načina.. Ako ne dođeš baš k`o padobranac, velike su šanse da iz svega izađeš kao pobjednik. Mi definitivno jesmo ?

(Na što posebno obratiti pažnju, o cijenama, smještaju… pročitaj OVDJE)

Koliko je tamo sigurno?

Proveli smo u Maroku deset dana. Pet potpuno sami, pet na privatnoj turi od Marakeša do pustinje i natrag. Cijelo smo se vrijeme osjećali potpuno sigurno. Smatram da su Marokanci vrlo gostoljubiv narod, a kao dodatni plus stavljam im veliku ljubav prema djeci. Lara je bila tretirana kao zvijezda gdje god smo se pojavili.

Ne znam je li zbog toga što sam bila s obitelji ili im jednostavno nisam atraktivna, ali ni ja kao žena nisam doživjela nikakve neugodnosti kojih u arapskim zemljama itekako ima. UEgiptu sam kotirala puno bolje. Marokancima se valjda nisam sviđala ? Ne razumijem. A tako sam super. ?

Na što pripaziti?

• Ulice medine su izrazito uske i prometne – pazite na osobne stvari, a djecu uvijek držite čvrsto za ruku, s vaše desne strane. Ovaj dio može biti nezgodan s todlerimakoji vole trčkarati i otimati se.
• Kad kažem da vole djecu, mislim na to da im pridaju puno pažnje. Grle ih, nosaju, tepaju… ako ti smeta da ti netko dira dijete, nije ovo zemlja za tebe

Prljavština i higijena

Ako si onaj tip roditelja koji u svemu vidi bakterije, a mokre maramice su ti od rođenja djeteta najbolji prijatelji, Maroko, kao ni većna ostalih arapskih zemalja, možda nisu pravi odabir. Jednostavno se nećeš tamo ugodno osjećati.

Sve je prašnjavo, po ulicma ima blata, pijeska, smeća… S druge strane, toliko je lijepo da ti pamet svako malo stane. Svi riadi u kojima smo odsjeli bili su izrazito čisti. U 90 posto restorana u kojima smo jeli – a to su redovito bili neki jeftini, usputni, bilo je wc papira, pa čak i sapuna za ruke. Rola papira koju smo uzeli od doma, ostala je netaknuta. 

Ipak, nije to ona razina higijene na koju si navikao kod kuće. Ako ne možeš pregrmiti taj dio,biraj Europu za obiteljski odmor. Iako, nije ni to garancija čistoće, prema mojem iskustvu.

Hrana i piće

Ako imaš sreće i dijete ti voli cijeđene prirodne sokove najfinije na svijetu, mogu garantirati da nećete biti žedni. Ako nemaš sreće ili imaš baku koja ti dijete nauči na dodatno procijeđeni sok od naranče u kojem nema ni jedne jedine mrvice, onda će ti dijete piti vodu ili Coca Colu/Fantu i slična smeća koja inače ne dozvoljavaš. Ali na putovanjima često moraš obuzdati freak level majčinstva i dopustiti stvari koje doma ne bi.

Što se hrane tiče, puno je mesa na ražnjiću, kao i povrća pa je i naša nejelica nešto pojela u tih deset dana. Ako baš zagusti, tu je KFC, a većina djece voli pohanu piletinu pa imaš i tu opciju. Lari su se svidjele i pizze.

Za doručak se uglavnom poslužuju džemovi, maslac, sirni namaz, palačinke, peciva i voće…

Na što pripaziti?

• Maroko je zemlja začina, neće svakom djetetu odgovarati kumin kojega ima skoro u svemu.
• Nema dućana u klasičnom smislu, bar ih mi nismo našli, ali uspjeli smo kupiti Nuttellukoju je uvijek dobro imati. ?
• Uvijek pij vodu iz boce. Izbjegavaj salate koliko god primamljivo izgledale. Pretpostavljam da su oprane u vodi koja se ne bi svidjela našoj probavi.
• Prije putovanja uvijek je dobro baciti se na probiotike.

Pelene

Ako ideš s pelenašem, ne brigaj. Pelena ima na svakom uglu. Vise na štandovima. Nema potrebe da si zatrpaš kofer pelenama. Kupi tamo.

Zanimacija za klince

U Marakešu postoje vodeni parkovi koji se otvaraju uglavnom u travnju tako da ih nažalost nismo dočekali. Dobra vijest je da većina riada ima bazene u unutarnjem dvorištu, a djeca i bazeni se uglavnom vole.

Našoj maloj su se svidjele Bahia i Badi palače, kao i Menara vrtovi. Puno mjesta za trčkaranje.

Ako su djeca malo veća, sat kuhanja je odličan izbor. (o tome pročitaj OVDJE)

Ulaznice za djecu se ne naplaćuju. A i inače su jeftine, uglavnom euro ili dva.

O pustinji uopće ne treba puno pisati. Pješčano carstvo je san svakog klinca, baš kao i beskonačno dugačke pješčane plaže Essaouire, gradića u kojem svakako preporučam prespavati barem jednu noć.

Autosjedalice su kod rentanih automobila često nikakve i neispravne. Nije loše nositi svoju. Ako ideš na turu, provjeri s vodičem može li osigurati autosjedalicu.

Maroko s djecom? Zašto ne.

I dalje stojim pri tome da se može. Prije puta pročitala sam puno stranih blogova na tu temu, a i obitelj koja stoji iza bloga Putoklinci krenula je na istu avanturu. Također su se vratili sretni. Ali oni su baš poput nas, prilično opuštena ekipa.

Jedini problem koji vidim su todleri. Bebu staviš u nosiljku i miran si, ali dvogodišnjaci – trogodišnjaci mogu biti preveliki izazov u medinama. Hoćeš li se odvažiti naovakav put sa svojim djetetom te dobi, znaš najbolje sam. To ovisi isključivo o tome kakvo ti je dijete i kako se ti nosiš s njime. Veća djeca, pod tim  mislim na one starije od 4 godine, Maroko bi zaista mogla voljeti. Znam da naše je. ?

Što nas je Maroko naučio?

Promatrajući njihovu djecu shvatili smo da previše strepimo nad našom. Od prevelike brigezaboravljamo ono najvažnije. Zaboravljamo ih pustiti da budu djeca. Da budu prašnjavi i blatni. Od igre. Da budu samostalni. Da se druže bez da roditelji dogovore vrijeme za igru. Da se vesele sitnicama.

Naše je dijete taman napunilo 7 godina. Živimo u neboderu. Vraćale smo se neki dan iz vrtića. Pitala je idemo li u park. Rekla sam da ne mogu. Pitala je može li otići sama. Sjetila sam se djece Maroka. Po prvi sam puta rekla – možeš.

Nije je bilo petnaestak minuta. S prozora ju ne vidim i ne čujem. Park je na drugoj strani. Minute su trajale godinama. Napokon, pozvonila je. Na licu sam joj vidjela ponos. Bila je sama vani. Možda ti se ne čini kao big deal. Ali za nju je to bio veliki korak. Za mene još veći. Hvala Maroko. <3

Razlike u kulturi i životu ne treba nužno razumjeti, važno ih je prihvaćati i ne osuđivati

Maroko nas je oduševio. Svo troje. Došli smo otvoreni za sve što pruža, zauzvrat smo dobili tako puno. Zato kažem, dobar je za obiteljska putovanja. Raznolik, šaren, intenzivan, miriši, smrdi… baš je sve.

Ako vidiš sebe i svoju ekipu u jednoj ovakvoj zemlji, a imaš pitanja i nedoumica, javi se. Rado ti pomognem da se odlučiš za Maroko ?

ADRIANA

Mama koja se trudi biti super J Nekad uspije, nekad, ne… Uživa u swing plesovima, hula hopu, haljinama na točke i svemu što miriše na neka prošla vremena. Obožava prirodu, boje… a najsretnija je kada putuje. Na obiteljskom travel blogu Kruzovi donosi priče iz raznih krajeva svijeta.

Blog: Kruzovi
Instagram: @kruzovi

Objava U MAROKU S DJECOM pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Već neko vrijeme planirali smo otputovati rodbini i prijateljima u Njemačku i konačno smo si ispunili želju ovog Uskrsa. Dilema oko prijevoznog sredstva riješena je u trenutku kada smo pronašli povoljne avionske karte za Frankfurt iz Pule. S dvoipogodišnjim blizancima desetosatno putovanje automobilom smo ubrzo prekrižili, a niti varijanta vožnje vlakom nije nam se činila nekom najsretnijom opcijom (koja je ujedno skuplja od vožnje avionom?!). Sve u svemu, karte su bile rezervirane kojih 3 tjedna prije polaska i preostalo vrijeme željno smo iščekivali naše putovanje.

Mjesto radnje: Ludwigshafen i Mannheim

U ovom postu neću vam opisivati kako je teklo naše putovanje već ću vam navesti što me se najviše dojmilo i što preporučam posjetiti ukoliko se zateknete u ovom dijelu Njemačke. Pa krenimo.

1. Prvi let s klincima

Toliko uzbuđenja i pozitivne energije koja je dolazila od mojih klinaca prilikom uzlijetanja i slijetanja aviona doživjeli su svi koji su sjedili blizu nas. Već mjesecima su mi dječica luda za crtićem Super Wings i sada su i oni doživjeli svoju prvu vožnju. ?

2. Dvorac u Heidelbergu

Da biste ga obišli potrebno je popeti se na 303 strmo položene stepenice. Ono što me je oduševilo je činjenica da ih je moj sin prešao sam pješke! I gore i dolje! ?

3. Matschhose

Hlače koje djeca nose kada se igraju u pješčanicima po javnim parkovima ili za vrijeme boravka u vrtiću. Jako praktične hlače na tregere koje onemogućavaju da se dječja robica podere ili zaprlja od blata.

4. Luisenpark

Javni park u Mannheimu koji obiluje zanimljivostima za malene i odrasle. Park u kojemu se nalaze životinje poput pingvina ili flaminga, uređeni dječji parkovi sa izvrsnom ponudom za dječju igru, vožnja brodićima po jezeru na kojemu plivaju patke i guske, a štuke “žicaju” klopu. ?

5. Drvo duda

Zaslužuje posebno mjesto na popisu makar se nalazi u već spomenutom Luisenparku. To je drvo izuzetno značajno za sve mališane koji postaju veliki na način da na spomenuto drvo objese svoju dudicu i podare joj novi dom. Meni je ovo preslatko! U trenutku fotkanja, jedna se curica baš bila rastajala od svoje dudice. Moj dečko se samo smijao kad bih ga pitala da li ju i on želi tu ostaviti, a kada je vidio da je na drvetu obješena i jedna bočica povikao je kako bi on radije popio svoje mljekače. ?

6. Prikolice za djecu

Gdje god smo bili s klincima viđali smo roditelje koje svoju manju i veću djecu voze u prikolicama. Možete ponijeti svoje ali ih također možete i iznajmiti (npr. na ulazu u zabavni park ili javni gradski park). Super praktično s obzirom da klince koji hodaju i više ne koriste dječja kolica možete jednostavno staviti u tu prikolicu zajedno sa svim stvarima i vući. I što je najbolje, ne morate ih nositi u naručju dok istovremeno nosite ruksak i vučete njihov romobil ili biciklu.

7. Holiday park

Zabavni park nedaleko Ludwigshafena. Raj za djecu, ali i za odrasle! Moji su klinci bili oduševljeni. Slike govore više od riječi. ? I ukoliko možete posjetite ga usred tjedna. Prijatelji su nam rekli kako je vikendom krcat i puno se vremena gubi čekajući na red za vožnje.

8. Grčki restoran Malvasia, Mannheim

Definitivno za preporučiti-fina hrana i ljubazno osoblje. Naš prvi obiteljski izlazak na večeru. Nakon prvotne nervoze našeg dečka koji je naviknuo popiti svoju bočicu mlijeka prije 20h i ubrzo nakon toga biti u krevetu, čim je poslužena hrana prošla ga je nervoza i navalio je na meso, krumpiriće i salatu. Ostala sam blago šokirana od toga koliko je hrane pojeo i kako se sav crveni u licu blago smješkao kada mu se trbuščić napunio. ?

9. Maslac na zagrijanom kruhu sa travicom na vrhu

U Njemačkoj tu travicu nazivaju Bio kresse i meni osobno je jako, jako ukusno. Odrežete malo travice, stavite na maslac i to je to! Fini doručak je spreman. Hvala ti Sanja što si mi ovo otkrila. ?

MARIJA

Rođena Riječanka, dalmatinskih korijena, a pred više od 10 godina riječku je adresu zamijenila zagrebačkom. I nije požalila! Voli Zagreb.

Tu je upoznala njega, svoju pravu ljubav iz koje su nastale dvije nove male ljubavi, ali jednako tako snažne i vrijedne – naši Princ i Princeza, Borna i Vita.

Pred dva mjeseca vratila se s roditeljskog dopusta na posao. Inače, radi u banci. U slobodno vrijeme uživa u fotkanju, voli peći kolače, izrađivati male diy projekte i upoznavati druge kulture (dugo godina je bila aktivni član couchsurfinga).

Blog: Sreća na kvadrat

IG: @my.prince.and.princess

Objava PO ČEMU ĆU PAMTITI PUT U NJEMAČKU pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ostala sam vam dužna jedan post o našem putovanju na Tajland, u grad Phuket. Nakon peripetija oko viza ipak smo poletjeli i zaputili se u Phuket s klincima na osam dana. Let ovaj put nije prošao glatko kao kada smo letjeli za Bali. Dečki u 18 sati letenja i dva dvosatna presjedanja nisu oka sklopili, a ni mi. Na kraju smo ispucali sve adute i šetali se avionom gore-dolje. Još u našoj ‘Rvackoj smo se dogovorili s Tajlanđanima da nas čeka rent-a-car točno u vrijeme kada slijećemo. Kada smo stigli, izmoreni i na rubu živčanog sloma, čekali smo još taj divni rent-a-car na aerodromu dva sata. Tada smo prvi put uvidjeli da je ovdje jedan totalno drugi svijet.

Maštali smo o hotelu i bili toliko uzbuđeni što ćemo malo odspavati. No, tamo nas je dočekala soba u kojoj ne možeš biti koliko smrdi po vlazi, mravi u krevetu, bazen koji ne znaju ni oni kada su ga zadnji put očistili i tuš bez tople vode. Za hotel s pet zvjezdica i cijenu koju plaćamo to je bilo nedopustivo, još smo s malom djecom. Naše spavanje nije došlo na red sljedeća tri sata, jer je njihov engleski jako slab iako rade na recepciji s turistima. Osim toga, njima je to sve normalno, kako ćemo, lako ćemo. Na kraju smo dobili drugu sobu koju su nedavno obnovili i napokon dočekali taj krevet.

Ostavili smo si auto svih osam dana i dobro isplanirali te dane, tako da što manje vremena provedemo u hotelu koji nam se jednostavno zamjerio (u jednom trenutku su nam ponudili da spavamo u teretani dok oni ne srede sobu).
Prvi dan smo obišli sve turističke znamenitosti i hramove. Zatim smo se nekoliko dana kupali na različitim plažama. Tu smo si baš dali oduška, bez stresa i žurbe, samo kupanac, a dečki su bili oduševljeni. Dva dana smo rezervirali za putovanja na njihove divne otoke brodom. To smo išli sa Sea Star agencijom i brzim brodom. Dugo smo vagali sto ćemo iz i kako ćemo, jer ti brodovi dosta skaču i nisu za trudnice i malu djecu. No, nije tako strašno, može se. Svima je to bilo jedno posebno iskustvo. Samo sjednite iza i svako malo se mažite kremom, jer je sunce ludo.

Nekada smo jeli u restoranima, ali većinom smo ubijali Street Food. Obično bi nas ispalo oko 30ak kuna hrana za svo četvero, a mi možemo puno pojesti.

ANAMARIJA

Majka jednojajčanih blizanaca i žena najvećeg slatkoljupca na svijetu. Dvesetpetogodišnjakinja koja ne želi rano ostariti. Učiteljica koja je razred pun djece zamijenila dvojicom (divljaka) i uči kako preživjeti iz dana u dan kao mama. Previše sarkastična, premalo romantična. Plesala u folkloru deset godina i proputovala cijelu Europu. Sada putujem s obitelji i uživam u zajedničkim uspomenama koje stvaramo. Jednostavna. Pozitivna. Moderna – što god to značilo!

Blog: Anne Modern Mom
Instagram: @annemodernmom

Objava ZA DRUGU GODIŠNJICU BRAKA NA TAJLAND pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ovih dana ponovo pakiram naše kofere, jer se ubrzo javljamo s Tajlanda. Nekada mi je to pakiranje bila noćna mora, a sada mi je čak zabavno. Često me pitate za savjete što, kako, koliko toga nam treba. Upravo zato sam se odlučila  napisati vam što sve trebate ponijeti na putovanje s djecom.

Mi nosimo ona svima poznata tri kofera različitih veličina. Najmanji uvijek ide s nama u avion. Najveći podijelimo muž i ja, a srednji damo djeci i našoj obući. No, lako za nas velike. Što treba ponijeti malima? To sam se u početku stalno preispitivala i zamišljala milijun situacija u kojoj će mi trebati baš ta određena stvar, koja mi naravno nikada nije zatrebala. Zato je ovo popis zbilja najpotrebnijih stvari. Uzmite u obzir da ja pakiram blizance, što znači svega duplo i da količina naravno ovisi i o dužini putovanja.

Pa krenimo.

• Prvo uvijek spremim pola paketa pelena, kremu za guzu i više paketa vlažnih maramica. Naravno da meni pola paketa nije dovoljno, ostatak kupimo tamo.
• Bodija, majica, hlačica, košuljica, čarapica i pidžama spremim dosta, to je sve malo i ne zauzima previše mjesta.
• U avionu i na aerodromima je prehladno, zato obucite djecu slojevito da možete skinuti ili obući po potrebi. Zasebno još spremite zamjensku robicu dugih rukava za tamo i nazad.
• Jastučići i dekice, pogotovo ako duže čekate presjedanje za drugi let.
• Igračke, gledajte da su manje i da se djeca s njima znaju duže zaigrati, slikovnice, bojanke, tablet.
• Lupocet sirup/čepići, toplomjer, probiotik, Betrion mast, Maxitrol kapi i Fenistil kapi su u malom neseseru s nama u avionu. Pedijatrica vam sama to sve da na recept kada joj kažete da putujete u egzotičnije krajeve.
• Vrećica Čokolina, Plazma keksi, smokići i dvije litre vode uvijek putuju s nama. To nas spasi dok ne obavimo prvu kupnju na odredištu. Samo to pakirate za dolje, gore u avion ne smije.
• Bočica, dodatne dude (jer obavezno se jedna izgubi, a nismo ni krenuli), zdjelica i žličica.
• Šampon za tuširanje, šampon za kosu, krema za lice, krema za sunčanje, četkice za zube, pasta za zube i dječji ručnici uvijek idu s nama. Još u malu posudicu spremim deterdženta, ako slučajno zafali čarapica ili body da mogu na brzinu proprati na ruke.
• Šeširići za plažu, kupaće gaćice, dječji luftić naručen s Alija i aparatić za komarce su obavezni ako idete u toplije krajeve.
• Sandalice i tenisice, iako su najviše bosi što je najzdravije.

Naručite si još online onu oblekicu za kofer, jer umotavanje kofera folijom je bacanje novaca, a nećete strepiti jesu li vam rastrgali kofere dok su ih bacali. I to bi bilo to. Želim vam sretan put i dobru zabavu ako se spremate nekuda. Onima koji ostaju želim da se odvaže, jer je to zbilja predivno iskustvo i ono što se pamti.

Ljubi vas AMM

ANAMARIJA

Majka jednojajčanih blizanaca i žena najvećeg slatkoljupca na svijetu. Dvesetpetogodišnjakinja koja ne želi rano ostariti. Učiteljica koja je razred pun djece zamijenila dvojicom (divljaka) i uči kako preživjeti iz dana u dan kao mama. Previše sarkastična, premalo romantična. Plesala u folkloru deset godina i proputovala cijelu Europu. Sada putujem s obitelji i uživam u zajedničkim uspomenama koje stvaramo. Jednostavna. Pozitivna. Moderna – što god to značilo!

Blog: Anne Modern Mom
Instagram: @annemodernmom

Objava ŠTO PONIJETI NA PUTOVANJE S DJECOM pojavila se prvi puta na SUPERMAME.