Valentinovo – dan koji slavi ljubav i povezanost. No, za mnoge roditelje s malom djecom, romantika može pasti u drugi plan. Je li slično i kod tebe?

Dolazak bebe donosi puno radosti, ali i izazove koji često mogu poljuljati partnerski odnos. Nedostatak sna, novi ritam života i sve manje vremena za dvoje može dovesti do osjećaja udaljenosti i frustracije. Pa tako, povezanost zbog koje je i nastala beba, može izblijediti. Dobra vijest je da povezanost dolazi iz nas samih što znači da si TI ta koja povezanost GRADI iz dana u dan.

Dokazano je da parovi koji su bili dobro povezani i imali dobar brak PRIJE djeteta lakše će savladati izazove ranog roditeljstva, dok parovi koji su već prije imali narušen odnos, manjak povjerenja i otvorene komunikacije, nisu bili povezani, beba će itekako unijeti novi nemir. Za jedne i druge ima rješenja – ako ih tražite.

Kao savjetnica za mame i partnerski odnos, želim s tobom podijeliti nekoliko praktičnih savjeta kako ponovno zapaliti iskru u vašem odnosu, čak i u ovom izazovnom razdoblju.

1.    Komunikacija kao temelj povezanosti

Komunikacija, uz povjerenje, zaista je temelj svakog odnosa. Jedan od najvažnijih alata za održavanje bliskosti je iskrena komunikacija.

Uz bebu u kući, lako je upasti u zamku razgovora koji se svodi na logistiku i obaveze. Vjeruj mi, uz drugu bebu u kući, znam kako ti je. Parovi s kojima radim najčešće slobodno vrijeme bez djece koriste za planiranje obaveza. Jedno i drugo je važno, zar ne?

Uzmite si vrijeme za planiranje (npr. jednom tjedno 10-15min) i vrijeme za vas kao par kada možete podijeliti kako se osjećate, što vas veseli ili muči. PITAJ muža iskreno i sa zanimanjem kakav mu je bio dan, ako ti kaže nešto što se dogodilo, pitaj ga kako mu je to bilo, je li mu teško zbog nečega i sl. Nekad prehodamo neke informacije, a da ih nismo niti čule jer razmišljamo o nečem drugom. A onda, ne primijetimo da i on treba podršku.

Važno je razgovarati i o tome koje sve promjene su se dogodile s novim okolnostima u kojima je sad još jedno živo biće, pričati o izazovima, kako ih savladati, pitaj ga kako je njemu biti tata… ZNAM da se iza kriju zanimljivi razgovori.

To može biti samo desetak minuta prije spavanja, ali važno je da ste prisutni i otvoreni jedno prema drugome.

Mala napomena, lijepo je povezivati se kroz razgovore o DJECI, ali vrijeme za vas neka bude i vrijeme u kojem ste samo PAR, a ne RODITELJI.

2.    Mali rituali do veće povezanosti

E sad, ako ste PRIJE imali jako romantičan odnos, moguće da očekujete da se to i nastavi. Može se nastaviti, ali možda uz neke male izmjene – tražite načine kako održati takav odnos i tu razinu povezanosti na načine koje volite.

Isto tako, ako do sad niste bili od “spojeva”, posebno ako ste puno godina zajedno, predlažem da osvijestite da već možda radite “male stvari” poput zajedničke šetnje, gledanja omiljene serije ili kuhanja večere. Te aktivnosti, ako ih radite s namjerom povezivanja mogu biti itekako značajne.

Mali rituali večernjeg povezivanja poput zajedničkog tuširanja ili ljubljenja poput tinejdžera može rasplamsati strasti.

U plan tjedna možete uvesti i tjedno druženje koje ćete isplanirati i veseliti se trenutku kad uspavate djecu. Često uzbuđenje čekanja napravi veću razliku od samog događaja koji čekate.

3.    Podjela odgovornosti

Ne znam koliko se možeš prepoznati, ali većina mojih klijentica tek nakon što postanu mame, shvate koliko brige o kućanstvu su uzele na svoja leđa. Uz bebu, puno toga ne stižu kao prije, a muž očekuje da sve bude kao i prije. Da, definitivno puno potencijalnog izvora sukoba ako ste živjeli na sličan način.

Česta tema savjetovanja majki je osjećaj “sve je na meni – kuća, hrana, beba, kasnije i posao…”. Ovo je zapravo dosta kompleksnija tema nego što se čini na prvu jer polazi od ideja kako tvoj život treba izgledati i očekivanja TKO će napraviti da tvoj život tako izgleda. Pa tako, znamo odgovornost za svoje ideje prebaciti na drugu osobu, svog muža. A on, pretpostavljaš, nema takve ideje.

Umjesto stalnih sukobljavanja tko što nije napravio na točno određen način i u točno određeno vrijeme, zainteresiraj se za njegovu ideju kako bi vaš život trebao izgledati i tko će preuzeti odgovornost za koji dio. Te slike ne moraju biti jednake, ali ti preuzimaš odgovornost za SVOJU IDEJU i nije onda muž kriv kad ne usisava svaki dan jer ne vidi razloga za to.

Briga o bebi je drugi moguć razlog sukoba jer je to nova briga oko koje još nema jasne podjele, a nema niti jasnoće što to sve zahtjeva. Tate često ne znaju o čemu sve mama brine na porodiljnom, ali im brzo postane jasno kad malo ostanu sami s bebom. Imaj na umu da dok je muž na poslu, ti si isto na “svom poslu” kod kuće i imaš jako puno vremena za upoznati bebu i savladati vještine brige o njoj. Tata najčešće ima 1-2h u danu za to sve savladati i može se osjećati nekompetentno (a nitko se ne voli tako osjećati), pa će te obaveze i izbjegavati. Posebno ako nakon pet minuta ti uskočiš sa “daj, budem ja to brže”. Nije poanta u “brže” nego si tako malo, po malo oslobađaš vrijeme i prostor za brigu o SEBI i omogućavaš tati da savladava vještine.

Osjećaj zajedništva u roditeljstvu može dodatno ojačati vaš odnos.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Iva Zaimovic • Savjetnica za majke i partnerske odnose (@mamanijesamomama)

4.    Intimnost – pronađite svoju novu normalu

Intimnost se može promijeniti nakon dolaska djeteta, i to je potpuno normalno. Moguće je da imaš smanjen libido, da se često osjećaš umorno i zapravo nemaš ni volje ni energije za akciju nakon što uspavaš djecu. Sve znam! Dodiri, poljupci i iskazi ljubavi mogu biti snažna poveznica, čak i kad nemate energiju za više.

Požuda je ono što pali iskru, a požudi treba vremena (predigre, uzbuđenja i iščekivanja), ali i spontanosti. Uz djecu ipak treba balansirati između tog dvoje jer znam koliko je lako zaspati uz djecu u 21h. I znam kako je to krenuti nešto pa se vraćati umiriti bebu koja se probudila, pa se OPET vraćati mužu. Teško, ali nije neizvedivo. Volja dolazi iz tebe, ti si ta koja zna ZAŠTO i KAKO se povezuje sa svojim mužem jer je to VAŽNO.

Zato, umjesto da se fokusiraš SAMO na ono što je bilo prije, istraži nove načine kako možete biti bliski SADA.

5.    Budi strpljiva prema sebi i partneru

Promjene koje dolaze s roditeljstvom mogu biti stresne, ali su i ogromna prilika za rast. Budi nježna prema sebi i svom partneru. Usklađivanje na nove okolnosti zahtijeva vrijeme i traženje novih načina kako biti dobro sada, a ne čekati da “prođe”. Jer, ova faza će proći, pa će doći neka nova i tako u krug. Nemoj čekati da se povezanost i bliskost vrati sama od sebe (jer možda nećeš dočekati), nego preuzmi konce u svoje ruke.

Valentinovo je savršena prilika da se prisjetite koliko je vaš odnos važan. Uz malo truda i puno ljubavi, moguće je ponovno pronaći balans između roditeljstva i partnerstva. Traži načine već danas i sigurna sam da ih ima bezbroj malih koje će vas približiti, a na prvu se čine beznačajni.

Ne želim te ostaviti sasvim samu s ovim mislima pa te pozivam na konkretnu AKCIJU. Preuzmi FREE vodič koji sam kreirala baš za tebe – TRI LEKCIJE ZA SRETNIJI BRAK je praktičan vodič koji je oduševio mnoge moje klijentice uz kojeg su napravile prve korake ka promjeni. Budi i ti jedna od njih! OVDJE PREUZMI. 

Fotografije: unsplash.com

Objava ljubav nakon bebe: kako održati partnerski odnos živim? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dejtanje u 2025. vrlo je čudan pojam. Način na koji ljudi gledaju na ljubav ili nešto tomu slično uvelike se promijenio. Ponekad mislim da sam jedna stara romantična duša koja se teško snalazi. Uzmimo u obzir i to da sam rastavljena s dvoje djece. Da, netko bi rekao kako možeš to uopće izgovoriti, ali dobro znamo kako današnji muškarci moje generacije gledaju na to. Generacija Z, tu smo točno na rubu s generacijom prije, ali svjesna sam da su se pogledi na suživot promijenili.

I sama sam vrlo slobodna i otvorena po pitanju odnosa, ali ne mogu baš na bilo što pristati. Čini mi se da je danas jedino bitno kako smo se obukli, koliko novaca zarađujemo i kakav je naš status u društvu.

Svi bi nešto, a s druge strane, ne bi ništa.

Brzo, kratko, nedefinirano, s nimalo iskrenosti ili povjerenja. Teško je pronaći osobu koja će ti u potpunosti odgovarati, ja ju osobno nisam pronašla u svojoj generaciji, već izvan okvira.

Ono što je danas karakteristično su aplikacije za dejtanje. Ne znam ni koliko ih ima, ali probala sam ih nekoliko. Iskreno, obrisala sam ih već nakon dan, dva. Niti načini razgovora, tema, ništa nije vrijedno da zaokupi pažnju ili zainteresira, barem ne mene. Suhoparno blebetanje i jako suženi vidici česta su karakteristika današnjih mlađih muškaraca.

Pitanje je, a gdje onda pronaći osobu za sebe?

U izlasku? Hmm, i tu sam se okušala. Imala sam mali eksperiment i vjerujte mi, lako je naći nekoga za nešto neobavezno i bez imalo odgovornosti. No, da li je stvarno samo to dovoljno? Većina žena ne bi se sa ovime složila. Moj je odgovor na to pitanje „Ne znam.“ Ljudski odnosi vrlo su široka i zagonetna tema. Kako god pogledali ima na milijune raznih verzija, priča i slučajeva. Ništa nije generalizirano i jednostavno. Upravo zbog toga su dinamike odnosa vrlo zanimljiva i izolirana tema.

Mnogo mladih žena pribojava se da bi mogle ostati same, da se neće ostvariti kao majke, samim time pristaju na bilo što. Osobno smatram da je to potpuno krivi pristup. Još uvijek vjerujem da za svaku osobu postoji ona jedna baš prava, koja će se kad tad pojaviti. Do tada mislim da nema ništa bolje nego uživati u slobodi i mladosti dok ne dođe vrijeme za sve ostalo. Fokusirati se na sebe te izgradnju što bolje verzije osobe kako bi prvenstveno bile zadovoljne same sa sobom.

Foto: unsplash.com

Objava dejt ili hejt? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Je li vam poznata ona: „Kada djeca odrastu, imat ću vremena…“ ili „Idem prvo riješiti ono bitno pa ću se onda pozabaviti sobom“?

Tako ponekad čujem i izjave: „Ma ok sam, mogu to još sve sama.“ dok lagano žene pucaju, tonu, odgađaju promjenu. Oporavak se ne čeka, u oporavak krećeš danas! Jedini „trik“ kod oporavka je: suočavanje s realitetom, preuzimanje odgovornosti što donosi nelagodu i suočava te sa strahom o boli, promjena koja može donijeti prekide nekih odnosa isto tako upoznavanje novih ljudi te ulaganje u sebe. No, kada pogledam sve ovo napisano: wow koji je to sjajan rad na sebi! Prisjećam se svoje psihoterapije i svojeg oporavka od razvoda i ponosna sam na svaki milimetar koji sam učinila, koji se tada činio bezveznim, a danas je ogromna planina pomaka na koje sam ponosna i zbog kojih sam zadovoljna i ispunjena osoba.

Znajući kakva je to silina boli i gubitka i radeći sa ženama u grupama podrške tijekom i nakon razvoda, osmislila sam prvi online program podrške tijekom razvoda na našim područjima u koji sam odlučila staviti sve što prolazimo: gubitak, strahove, sram, krivnju, žaljenje sebe i/ili djeteta, razumijevanje svojih postupaka i opraštanje (sebi i bivšem partneru). Odlučila sam govoriti i o tome što naša djeca proživljavaju, tko smo mi kada nismo u ulozi majke i nemamo više ulogu partnerice, kako odgovoriti na pitanja djeteta i možda vrlo bitno – kako sada funkcionirati s bivšim partnerom.

Kada pogledam na sve teme, osjećam koliko je oporavak dubok i zahtijeva zaranjanje u najveće dubine poput samog razumijevanja zašto biramo određene ljude u svojem životu.

Uz sve nabrojano, tu su i cjeline samopouzdanja, samopoštovanja i slike o sebi jer vjerujem da se nakon razvoda redefiniramo i stvaramo drugačiji pogled i razumijevanje sebe.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Sara Novak, licencirana psihoterapeutkinja (@snazna.mama)

Program je dostupan kao cjelina i u pojedinim temama. Žene najviše dobivaju u cjelokupnom programu, no slobodno biraju i pojedine teme. Svaka kupovina donosi pristup zatvorenoj Telegram grupi podrške, a cjelokupni program i besplatni susret sa mnom, dodatno predavanje kako preživjeti dane bez djeteta i jednogodišnji pristup platformi.

Žene u mojem programu kažu sljedeće:

“Dobila sam razumijevanje faza koje prate razvod, i jednostavno da svi ti osjećaji, od tuge, očajavanja te prihvaćanja, pa opet vraćanje na tugu i stalno u tom nekom vrtlogu, da je to normalno. Da sam hrabra i da mogu to nositi. I da i u ovoj situaciji ima toliko toga na čemu mogu biti zahvalna.”

“Sara je zaslužna zašto smo se osjećale bolje nakon svakog susreta. Iskreno, bila sam skeptična kad sam se uopće prijavljivala za grupu, ali Sara je otklonila svako zrno sumnje još na prvom susretu. I samim time što dijeli osobna iskustva i svoje misli i napredak je za mene samo jedan veliki respect.”

“Program podrške koji je napravila Sara je odlično osmišljen i razrađen. Meni nakon razvoda mnogo pomaže, da razumijem, da otpuštam, da se umirim… U programu su vrlo detaljno i temeljito obrađene sve teme koje svakog u ovim situacijama/problemima muče.”

Čekam te, krenimo u tvoj oporavak!

Naslovna fotografija: unsplash.com

Objava kako se oporaviti od razvoda? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Najviše što razgovor može i treba biti jest ono što stvara najjači osjećaj pripadanja. A da bi to postigli, samo vam trebaju prava pitanja. Izabela i Dinko Pleša iz Kognitivne Muze osmislili su novu igru za parove!

Upoznavalice su igra sastavljena od 300 kartica podijeljenih u 6 kategorija vrlo zanimljivih, neobičnih i kreativnih pitanja.

Igra je to namijenjena parovima koji se žele bolje upoznati, shvatiti da uvijek ima onih stvari koje jednostavno ne znaju jedno o drugome. Neke od kategorija možete igrati s društvom i dobro se nasmijati, a neke kategorije su natjecateljske – za sve one koji vole bodove u igri. Taj dio napravili smo posebno za Dinka koji u svakoj igri voli pobijediti.

Svaka kategorija omogućuje igračima upoznati jedno drugo, ali i sebe na jednoj novoj i posebnoj razini.

A kategorije su:

• ‘Zamisli da? – scenarij pitanja koja te dovode pred vrlo često vrlo nerealističan scenarij kojem ti trebaš dati jedan vrlo realističan, konkretan odgovor. Vjerujemo da će te ova pitanja nasmijati, dovesti u pokoju neugodnu situaciju i navesti te da se staviš u brojne uloge koje zasigurno u pravom životu nikad nećeš morati odigrati
• terapijska, duboka, introspektivna pitanja ‘Terapija u dvoje’ – Pitanja iz terapijske prakse, ona o kojima je važno misliti, ali i progovarati
• pitanja o našem odnosu ‘Ajmo pričati o nama’ – sva ona pitanja koja bi trebala biti stalnim dijelom razgovora u svakom odnosu
• pitanja nedovršenih rečenica – gospodin Freud smatrao je pitanja nedovršenih rečenica autocestom prema podsvijesti. Mi mislimo da je bio u pravu, a vi možete isprobati na vlastitoj koži i uvjeriti se sami
• ili-ili pitanja – Ne brini. Niti jedna opcija neće ti se svidjeti. Ali ipak moraš odabrati jednu…
• Poznaješ li ti mene uopće? – Za sve one koji misle da znaju mnogo kako bi se uvjerili da zapravo ne znaju ništa. Jedina kategorija u kojoj se natječete, a pobjednik je onaj tko u10 postavljenih pitanja pokaže veće poznavanje osobe s kojom igra.

Zašto smo ih napravili?

Kad je riječ o razgovoru, mislim da često zapravo nismo svjesni potencijala i beskraja mogućnosti toga što bi on zapravo mogao biti.

Umjesto onoga što često jest. A razgovor često jest nezanimljiv, naporan, dosadan. Čak i s onima s kojima dijelimo sve i želimo ih znati barem onoliko koliko mislimo da znamo sami sebe.

Barem je tako uvijek bilo nama. I onda smo govorili kako nismo okruženi zanimljivim ljudima, kako starimo i više ne pričamo zanesenjački o temama oko kojih smo žustro raspravljali satima nekad prije. Kako ionako znamo sve jedno o drugome, a i o svima oko nas.

No, prevarili smo se. Ono što se dogodilo vrlo je jednostavno.

Negdje putem, jednostavno smo zaboravili postavljati zanimljiva pitanja. Pomislili smo da smo ispucali sve, a zapravo smo se neprestano vrtjeli oko istih, nezanimljivih pitanja – Kako si? Što ima?

Iz pitanja na koje ljudi mogu odgovoriti s dva samoglasnika „Eo!“  i kimanjem glave teško je saznati nečija nepopularna mišljenja o kojima gori raspravljati i osjećati se prihvaćeno shvaćajući da ima jednako vatrenih istomišljenika, teško je saznati kakve je sve bizarne prve utiske imao/la o tebi ili što bi netko učinio da mora uvjeriti izvanzemaljce da je ljudski rod vrijedan spašavanja.

No iz ovih 300 pitanja saznat ćeš sve to. I mnogo, mnogo (pre)više!

Iz pozicije terapeuta za partnerske odnose:

U vrijeme kad ljudi sve više gube povezanost, prestaju razgovarati i zatvaraju se – ova igra otvara prostor za ranjivost. A ono što nama pokazuje rad s ljudima i praksa, upravo to preduvjet je zadovoljnog i ispunjenog života. Već je davno Esther Perel rekla da su kvalitetni međuljudski odnosi temelj kvalitetnog života.

A ponekad, takve duboke i otvorene odnose, možemo postići i kroz igru, zabavu, smijeh i opuštanje. Iz tog razloga su tu Upoznavalice.

Za koga su?

Za sve one koji misle da se znaju i da više nema tema koje nisu prožvakali.

Za sve one koji mrze ‘small talks’ i žele razgovarati o dubljim i značajnijim temama.

Za sve one koji žele produbiti svoj odnos i upoznati se na nekoj novoj razini.

Za sve one koji žele zabavno i nezaboravno druženje sa svojim prijateljima.

Za sve one koji žele vidjeti koliko dobro poznaju svoju voljenu osobu.

Za sve one koji smatraju da dugo nisu vodili neki vrlo zanimljiv razgovor.

Više informacija potraži OVDJE.

Objava upoznavalice: oživite razgovor u braku kroz zabavnu igru pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Biti single mama je posao s punim radnim vremenom, ali bez pauza, godišnjeg odmora ili “slobodne subote”. Nema tko pokucati na vrata i pitati: “Želiš li sada pauzu?”. Jer ti si majka, vođa, kuhar, vozač i psiholog – sve u jednom paketu.

A gdje si u svemu tome ti? Tko te pita kad si zadnji put imala vremena da osjetiš ono što jesi – ŽENA, a ne samo majka?

Kao single mama, moja stvarnost se sastoji od obveza, odgovornosti i vječne utrke s vremenom. Dijete je uvijek na prvom mjestu. Naravno, kao i svaka mama, želim pružiti najbolje što mogu, a pritom, negdje usput, zaboravim na sebe.

Zaboravim da nisam samo “mama”, nego i žena. Možda to ispliva kad se uhvatim kako listam kroz stare fotke – one iz vremena prije majčinstva, kad sam se osjećala slobodno, poželjno i pomalo divlje. Ili kad skrolam kroz Instagram i gledam prijateljice koje još uvijek izlaze, uživaju u vikendima, odlaze na romantične večere. I tako se zapitam: “A gdje je moj trenutak?” I tu dolazimo do velike dileme svake single mame: dejtanje.

Da, upravo to. Taj misterij modernog doba za sve nas koje balansiramo između dječjih rođendana, posla,  e-mailova, školovanja  i odluka što ćemo skuhati za večeru.

Nakon višemjesečnog oklijevanja, napravila sam taj potez. Skinula sam dating aplikaciju. Jesam li bila spremna? Vjerojatno ne. Jesam li bila nervozna? Apsolutno. Moje samopouzdanje bilo je na nivou hodanja po tankom ledu – balansiranje između osjećaja da nisam dovoljno dobra, atraktivna, ili, da budemo realni, da mi je “najbolje vrijeme prošlo”.

Godine frustracija, ponekad i sumnji u sebe, ostavile su trag, ali hej – bar sam imala dovoljno hrabrosti da probam. Naravno, odmah sam postavila pravila. Nemam interesa za avanture za jednu noć, i ako mi je to neki momak htio ponuditi, mogla sam odmah pritisnuti “next”.  Želim izlaziti s nekim tko me cijeni i tko će se truditi. Pa, ipak, ja sam i dalje žena.

Želim da me netko vidi ne samo kao mamu, nego kao osobu vrijednu pažnje i poštovanja.

I tako nakon nekoliko dana, odlučila sam izaći na spoj. Spoj! Sjećate se toga?

Iako, prije nego što sam izašla iz kuće, stajala sam pred ogledalom s tolikom tremom da sam gotovo odustala. Da, dobro sam se sredila – majica bez mrlja od soka, hlače koje su zapravo ispeglane, i malo šminke. Mali koraci, zar ne?

Spoj je prošao…pa, pristojno. Ništa previše spektakularno, ali bilo je ugodno. Pričali smo, smijali se, ali osjetila sam kako nema “kemije”. Bilo je više prijateljski, s obje strane, a možda je to čak bilo i ono što sam trebala. Mali podsjetnik da još uvijek mogu otići na dejt i preživjeti.

Sljedeći dan, momak mi je poslao poruku. Bio je uljudan – rekao je da sam zabavna i divna osoba, ali da nije za njega. I da budem potpuno iskrena, to me malo pogodilo. Zbog čega? Jer mi žene, čak i kad nismo zainteresirane, i dalje volimo osjećaj da smo poželjne. Ali to je realnost dejtinga – ponekad to ide, ponekad ne. I to je u redu.  Ali ono što mi je taj mali eksperiment pokazao je da, unatoč svim preprekama i strahovima, vrijeme za sebe i da se osjetiš poželjno i cool je neprocjenjivo.

Na kraju krajeva, važno je da se sjetimo tko smo ispod svih tih slojeva majčinstva, posla i odgovornosti.

Nije stvar samo u izlascima. Stvar je u tome da pronađeš vrijeme za sebe – bilo da je to uz neku aplikaciju, kavicu s prijateljicom ili jednostavno trenutak tišine dok tvoje dijete spava.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli 𝒱𝒶𝓁𝑒𝓃𝓉𝒾𝓃𝒶 (@vallyinwonderland)

Svi mi trebamo taj mali podsjetnik da smo više od naše svakodnevne rutine. Jer biti single mama ne znači odustati od sebe kao žene. To znači da balansiraš, žongliraš i ponekad padneš, ali uvijek ustaneš i ideš dalje. Pa kad ćeš ponovno izaći na dejt? Možda uskoro, možda ne. Ali najvažnije je da si ti – sa svim svojim nesigurnostima, strahovima i hrabrošću – i dalje žena koja zaslužuje ljubav, pažnju i vrijeme za sebe.

Zaključak: Drage moje single mame, uzmite vrijeme za sebe, ne bojte se eksperimenata, ali zapamtite – vi ste super, i bez obzira na to što se dogodilo na zadnjem spoju, najvažnije je da se osjećate dobro u svojoj koži. Jer, na kraju dana, i dalje ste vi te koje čine ovaj svijet ljepšim za vaše dijete – i za sebe.

Fotografije: pexels.com

priča o jednom razvodu – SUPERMAME

Objava velika dilema svake single mame – dejtanje! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Seksualna i ljubavna coach-erica Sandra Krznarić otkriva tajne o muško-ženskim odnosima i daje savjete kako uspostaviti konkretnu komunikaciju razumljivu objema stranama.

Konstruktivna komunikacija je temelj svakog zdravog odnosa.

Kako bismo znali kako komunicirati, moramo imati na umu da je naš najveći seksualni organ mozak, iako isti ipak je različit. Komunikacija, iako prirodna, nekima od nas baš i nije, ona se uči, a kako bismo efektivno komunicirali potrebno nam je znanje i iskustvo. Možemo je koristiti kao oružje, ali kao i alat koji iscjeljuje.

Jeste li znali da naše vanjsko uho ima oblik maternice? S toga pažljivo birajte riječi koje ćete pustiti da čujete i osvijestite jer one će se usaditi u vaš mozak i postati dio vas. Samim time vodite računa o riječima koje ćete vi izgovoriti. Način na koji komuniciramo, govor tijela, boja glasa, ton glasa, brzina kojom govorimo, riječi koje izgovaramo –  sve to utječe na našeg sugovornika i njegovu percepciju što mu želimo reći.

Iskrena i otvorena komunikacija u intimnim odnosima potrebna je kako bi našem partneru ukazali na sve naše želje, potrebe, nesuglasice ili pak izrazili sreću, radost i ljubav.

Drage žene, želite li od muškarca dobiti da vas čuje, percipira te uvaži ono što želite reći evo nekoliko savjeta:

Dok komunicirate pobrinite se da je fokus na vama (bez ikakvih smetnji sa strane, npr. TV, mobitel, Playstation, Nintendo, lagana muzika radija je poželjna).

Vizualno prikažite sve što želite izreći (napišite, nacrtajte ili pokažite).

Ne podižite ton glasa, govorite smireno (znam da je to gotovo nemoguće, ali je izvedivo uz malo koncentracije….).

Imajte strpljenja.

Budite blage i umiljate (iako niste možda po prirodi takve…pronađite i izvucite na površinu žensku energiju).

Da biste mogle efektivno komunicirati s našim snažnijim, iako ne uvijek dominantnijim polovicama, sve kreće od nas samih – sustavnog i neprekidnog rada na sebi.

Kada smo zadovoljne same sa sobom tada i okolina drugačije reagira, jer ako je žena, majka sretna, smirena i staložena onda su i svi oko nje u miru i sve funkcionira. Obrnuto je potpuni kaos.

Rad na sebi je najteži rad kojeg smo obavezne same prema sebi provoditi sustavno i neprekidno, jer umjesto nas to nitko neće.

Ponekad je teško uz sve izazove i obaveze koje pred nas stavlja svakodnevni život, ali moramo biti ustrajne.

Mi sve možemo same, ali zašto bismo? Uz pravu osobu pored sebe nećete morati, ali bit će vam jasno dano do znanja da možete.

Čitajte knjige, razgovarajte s prijateljicama, prijateljima, stručnjacima, gledajte dokumentarce, meditirajte, vježbajte radite sve ono što vas čini sretnima i da pronađete svoje mir.

Muškarci su tu da koračaju pored nas, ne ispod, ne iznad….PORED!

Čuvajte svoje muškarce, dečke, muževe, a  sinove odgojite i naučite da budu galantni  jer odrastao muškarac to mora biti (iako pomalo zaboravljena kategorija) jer na kraju cijele priče kako bi svijet izgledao bez njih? Jednostavan, ali prazan.

Da, na kraju svi smo različiti, ali ipak isti u našoj suštini.

Do skorog čitanja volite sebe i ostanite sexy.

S ljubavlju, Sandra

Sex Talk novi je serijal na podcastu Iskreno o majčinstvu u kojem pričamo o različitim tabu temama koje se tiču intimnih i partnerskih odnosa. Podcast slušajte na svim aplikacijama za slušanje podcasta ili na You Tube-u.

Fotografije: pexels.com

Objava kako uspješno komunicirati s partnerom? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prije malo više od tri mjeseca proslavila sam osmu godišnjicu braka na putovanju gdje sam nakon dugo vremena osjetila onaj predivan osjećaj kad smo samo nas dvoje u našoj vezi – sami, bez distrakcija (djece) i rutina kojima ‘robujemo’.

Prije samog putovanja doživjela sam jedan susret koji me doslovno ‘izuo iz cipela’ u smislu koliko je potrebno da se čovjek navikne opet živjeti sam, nakon 40 godina zajedničkog života. I koliko je dragocjeno kad imaš nekog pored sebe koji je s tobom u svim burama i olujama života – i koliko je potrebno razumijevanja, podrške, i još malo razumijevanja da bi bio sretna jedinka u cjelodnevnom i svakodnevnom partnerskom odnosu, i posebno ako to uključuje djecu kojima si posvećen većinu svog dana (fizički) dok su mali. Karlo i ja smo 12 i pol godina zajedno, i malo više od 8 godina u braku, i ponekad se uhvatim u razmišljanju koliko smo se promijenili oboje, i koliko nismo otkad smo skupa. Ono najljepše od svega je što smo se ‘spojili’ u periodu naših života kad smo oboje bili na sličnim valnim duljinama i željeli slične stvari – vezu, brak i djecu! Što djeca više rastu sve smo svjesniji da ćemo jednog dana ostati on i ja (ako Bog da), jer djeca će otići (nadam se i vraćati), ali ta svjesnost trenutka u kojem živim – to želim osjećati svaki dan i biti zahvalna na tome svaki dan, jer nitko od nas ne zna koliko godina imamo zajedničkih! Ali znamo što imamo iza sebe i kad gledamo naše cure – koje su ispred nas – znamo da smo zajedno bili u našim mukama i u našim sretnim trenucima, i to je ono najljepše što sam osjetila na našem putovanju u Rim – naše zajedništvo i zahvalnost što smo opet na putovanju, nas dvoje i uživamo jedno u drugom!

Naše putovanje je krenulo u noćnim satima da bi mogli ostaviti auto na čuvanom parkingu i stići na rani i direktni let iz Zagreba za Rim, i samo taj osjećaj da smo sami u autu i da nema onih glasova: „Mama!“ „Tata!“ svake 2 minute je bio u najmanju ruku za nas neobičan i nesvakidašnji! A biti opet u zraku zajedno, nakon punih 8 godina i prvog zajedničkog leta na medeni mjesec je bila posebna sreća.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Zrinka Lucić (@luciczrinka)

Rim je dugo bio na wishlisti i ono što bi istaknula od Vječnog grada je njegova povijest, te predivne europske ulice, znamenitosti koje su u krugu 20 minuta hoda i veliki trgovi puni života, a kada sve to doživljavaš s osobom koja korača s tobom zajedno kroz život – onda je to putovanje posebno ugodno.

Putovanja su nekada bila puno učestalija u mom životu i premda se to promijenilo otkad sam postala mama svjesnija sam koliko su mi putovanja dobro činila i koliko me ona obogaćuju i čine sretnijom i zadovoljnijom osobom. Upravo to zadovoljstvo i sreća su ‘isplivali’ na površinu na putovanju u Rimu i samo sam upijala svaki djelić vremena koje sam provela u dugim šetnjama do Trastevere četvrti i obilasku povijesnog Vatikana, Koloseuma, Pantheona, Španjolskih stuba i Fontane di Trevi. Jedan od najljepših pogleda i užitaka u Rimu je bio s Terrazza del Pincio gdje smo se Karlo i ja porječkali i nedugo nakon pomirili, ali i to je dio života kojeg živimo i ono što je najbitnije za mene je kako se ‘nosimo’ sami sa sobom i pogotovo jedno prema drugom, kako se odnosimo kada dođe do neke rasprave i neslaganja. Nastojim djelovati na način na koji reagiram i što u kojem trenutku želim reći, a što želim objasniti kada se situacija ‘ohladi’.

I nekako sam kad pogledam unazad par godina ‘sazrela’ u tom smislu da me ne trigeriraju brojni trenuci koji bi me prije razljutili i izvukli iz mene ono ‘najgore’, ALI, ono čemu se još uvijek učim, i čemu će me život sigurno učiti je kako svađu, prepirku, raspravu objasniti svojoj djeci!! Jer – ta djeca su kao male spužvice i znam da na njih od rođenja utječe odnos mame i tate, i koliko god ih mi pokušavali ‘sačuvati’ od onoga što nije za njihove uši, oni nekako čuju i osjete tu međusobnu energiju u obitelji – i naravno prenose ju dalje i s njom žive i rastu!! Mišljenja sam da djecu treba sačuvati od nepotrebnih razgovora i da njihove male glavice ne treba opterećivati što/kako i oko čega se mama i tata ne slažu i raspravljaju; ali sam mišljenja i da trebaju biti svjesni da nijedan odnos nije idealan i da suživot i odnosi iz nas ponekad ‘izvuku’ i ljutnju, i tugu i bijes – koju svakako trebamo kontrolirati tako da ne povrijedimo nekoga s izrazima naših osjećaja.

Odnosno, kako će se drugačije djeca, i mi odrasli naučiti nositi s emocijama ako im ne dozvolimo da ih proživimo – upravo me to nedavno ‘bocnulo’ kad mi je moja 7-godišnjakinja rekla:“Mama, ti uvijek kažeš da je OK biti i tužan, i ljut, i bijesan jer se to osjećaji koje trebamo osjetiti, a sad mi kažeš da se smirim!“.

Nositi se s tim osjećajima i znati ‘hendlati’ s njima (svim osjećajima)  – to je nešto što se uči kroz život, kroz gledanje odnosa oko sebe, i najviše kroz vlastita iskustva.

I upravo to želim pokazati svojim curama i sama sebi priznati – da učim, da griješim i da si to treba priznati i ići dalje, jača i sigurnija u svoje osjećaje i svoj način djelovanja.

Nekako je uvijek i gotovo sve u tom načinu i tonu s kojim razgovaraš sa svojim sugovornikom – možemo se ne slagati i razilaziti u mišljenju i viđenju situacije, ali povrijediti se riječima i djelima – to, mi odrasli trebamo naučiti našu djecu da nikad ne bi smjeli! A ako i to uradimo, naučiti reći “oprosti”, pristupiti drugome s podrškom i suosjećanjem je nešto najvrjednije što u životu kao čovjek možeš njegovati u sebi i prenijeti to dalje. Barem što se mene tiče.

I zato, ti, moj K – Nisi samo moj čovjek, moj si dom, moj mir, moje srce, moja srodna duša i moja sigurna luka – HVALA TI što si sa mnom i uz mene u našem vrtlogu života.

Želim da i dalje ‘izvlačimo’ najbolje jedno iz drugog, a i kad to ne činimo da budemo jedno uz drugo, i jedno za drugo! A naše putovanje u Rim je samo još jedan dokaz da ‘plovimo’ dobrim smjerom i da ponekad treba uzeti odmak od svakodnevice kako bi shvatili što imamo i što nas čeka.

Objava ljubav, roditeljstvo i ono između pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Razvod je poput onog trenutka kad shvatiš da si naručio sushi u restoranu poznatom po odresku – jednostavno ne ide. Ali, hajde, idemo se pretvarati da je sve u redu, da nismo upravo proveli godine u vezi koja je trajala dulje nego što je itko mislio da može izdržati.

Epizoda I: Kad brak više ne funkcionira

Epizoda II: Prijateljsko razdvajanje

Epizoda III: Dosta je!

Jednog dana shvatiš da više ne možeš živjeti u limbu – vrijeme je za pravi početak. Ali, što sada? Bez posla, bez stana, samo s djetetom i ljubavlju roditelja. E, sad dolazi prava avantura!

Epizoda IV: Povratak u roditeljski stan

Roditelji su sjajni. Oni su ti koji te zovu “mali/mala” i kad imaš 35. Ali, sad si tu, s djetetom, u sobi koja je nekad bila tvoj svijet, a sada je premala za sve tvoje snove. Roditelji su super, ali imaju svoje navike, svoje serije koje gledaju i svoja očekivanja o tome kada bi trebala večera biti na stolu.

Epizoda V: Traženje stana i posla

Traženje stana je kao traženje partnera na dejting aplikaciji – puno opcija, malo izbora. Svi ti stanovi izgledaju super na slikama, ali uživo su totalno razočaranje. Kad konačno nađeš nešto pristojno, cijena te nokautira brže od borbe u ringu. A posao? Svaka prijava je nada da ćeš pronaći nešto više od obične egzistencije, da ćeš raditi nešto što voliš. Ali, za sada, treba platiti račune.

Epizoda VI: Balansiranje života

Živjeti s roditeljima, tražiti posao, odgajati dijete i pritom se pokušavati usavršavati – tko kaže da žene ne mogu raditi više stvari odjednom? To je kao da žongliraš s tri zapaljene baklje dok voziš bicikl po užetu iznad lave. Roditelji žele svoj mir, dijete želi pažnju, a ti želiš… pa, sve. Ne samo preživljavanje, nego i ostvarivanje svojih snova.

Dok balansiraš između roditeljskih savjeta i djetetovih potreba, prisjećaš se vremena kad je tvoj najveći problem bio koji film gledati u kinu. Ali sada, svaki mali uspjeh, svaki korak naprijed, donosi novu snagu. Nema više prostora za samosažaljenje – vrijeme je da preuzmeš kontrolu nad svojim životom. S vremenom, naći ćeš stan, posao koji te ispunjava i možda, samo možda, partnera koji te razumije i podržava.

U međuvremenu, smiješi se, smij se svojim nevoljama i sarkastično komentiraj sve one male svakodnevne apsurde. Jer, na kraju krajeva, to je tvoj život, tvoja priča – i ti si njen glavni lik.

Objava priča o jednom razvodu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Misliš da su psihološke igre nešto pomno planirano i inscenirano s namjerom da se drugu osobu povrijedi? Misliš da su lako uočljive te da ti nikad ne sudjeluješ u njima? Žao mi je, ali vjerojatno sudjeluješ, možda si i danas neku odigrao/la. A nažalost, nisu ni toliko uočljive niti ih je lako prepoznati, ako nemaš potrebne informacije.

Ako želiš znati kako prepoznati poziva li te netko u psihološku igru ili si ti taj/ta koji poziva te kako prepoznati uloge koje često ti ili tvoj partner/ica zauzimate u sukobima za koje vam se čini da se stalno „vrte u krug“, čitaj dalje.

Psihološke igre su naizgled uobičajena razmjena transakcija (rečenice, razgovori između dvoje ili više ljudi) koja se ponavlja, ali zapravo ima skrivene motive. Jedan od primjera koji je većini nas životan, možda u nekom drugačijem obliku ili s drugom temom, je ovaj ispod:

Jakov je jedva čekao da s posla dođe kući. Ušao je u stan, ostavio stvari u hodniku i ušao u boravak. “Bok, stigao sam…” veselo je dobacio Ivani. “Aha.” bio je njen kratak odgovor. To ga je začudilo, pogledao ju je i činilo mu se da je nervozna i kao da ju nešto muči. Želio joj je pomoći da se bolje osjeća te započinje razgovor…

“Hej što se dogodilo?”

“Ma ništa…”

“Pa reci, vidim da te nešto muči…”

“Ma nije ništa, nebitno…”

“Pa reci, vidim da nešto je…”

“Ma ništa, ti ionako tu ne možeš pomoći…”

“Pa možda ti mogu pomoći, nećeš znati ako ne probaš…”

“DA PROBAM, HA? A DA TI MALO PROBAŠ KAKO JE TO BRINUTI SE O STANU I KLINCIMA!? DA PROBAŠ UZETI USISAVAČ I KRPU, A NE DA SE JA NAKON POSLA MALTRETIRAM S ČIŠĆENJEM, KUHANJEM I KLINCIMA, A TI DOĐEŠ DOMA NONŠALANTNO I KAO POMAGAO BI!? PA POMAŽI ONDA, HRPU STVARI MOŽEŠ NAPRAVITI, ALI NEEE…”

„Ne vjerujem, s tobom čovjek ne može razgovarati, želim ti pomoći, a ti me odmah napadaš…“

Je li vam ovakva dinamika donekle poznata, događa li vam se ponekad da iznenada započne svađa?

Osobe uključene u psihološku igru nisu svjesne da strukturiraju svoje vrijeme kroz igre i imaju dojam da im se „igra događa”. Kada se odigra neka psihološka igra, osobe se mogu pitati: „Kako se opet meni to događa?”, „Zašto smo se opet posvađali?”. Ova pitanja si Ivana i Jakov sigurno postavljaju i nije im jasno što se dogodilo. Koncept koji će nam u tome pomoći je Drama trokut.

Drama trokut

Drama trokut je osmislio psihijatar Steven Karpman, a služi nam da pomoću njega prikažemo tri psihološke uloge koje ljudi zauzimaju dok igraju psihološke igre. Te uloge su : Progonitelj, Spasitelj i Žrtva. To su uloge koje osobe zauzimaju u zajedničkoj interakciji. U našem primjeru je Ivana prvo bila Žrtva pa Progonitelj, a Jakov je bio Spasitelj pa Žrtva.

Slijedi kratko objašnjenje uloga:

Progonitelj – U ovoj ulozi osoba proziva, kritizira i kažnjava drugu osobu. Kada je u ovoj ulozi nisu joj bitne potrebe drugih ni njihove sposobnosti. Osoba bude usredotočena na to da zadovolji svoje potrebe bez obzira na drugu osobu (u našem primjeru je bila potreba da se ispuca emocionalna napetost te da se za vlastito nereagiranje i postavljanje granica na vrijeme okrivi druga osoba). Ponaša se kao da je superiorna i kritična, dokazuje žrtvi da je nesposobna, ima neodoljivu potrebu pokazati drugima da su u krivu, može biti  verbalno nasilna, ponekad i fizički. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Kako to ne znaš”, “Je li moguće da nisi to vidjela”, “Svi ste nesposobni, sad ću ti ja pokazati kako se to radi”

Spasitelj – U ovoj ulozi osoba razmišlja o drugima i rješava tuđe probleme. Radi više od potrebnog, i one stvari koje ne bismo trebali (u našem primjeru je Jakov trebao stati nakon prvog odgovora „Ma ništa“ da je prihvatio da je Ivana sposobna sama se zauzeti za sebe te izreći što ju muči). Vjeruje da mora pomoći, da druga osoba bez nje ne može uspjeti u svom zadatku, rješavanju problema, u životu i sl.  Pritom ignorira stvarne sposobnosti i potrebe druge osobe. Sažalijeva se nad žrtvom, želi pomoći i biti “heroj”, osjeća se jačom i bitnijom jer njezin glas vrijedi,  nudi pomoć i kad ju nitko ne traži. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Samo ti pokušavam pomoći”, “Nemoj ti, ja ću”

Žrtva –  U ovoj ulozi se osoba osjeća bespomoćno i vjeruje da je podređena drugima, te se ponaša kao da nema resurse ili načine da riješi svoje probleme. Osjeća se preplavljeno i vjeruje da su drugi sposobniji od nje i zbog toga odgovorni za njene probleme i njihovo rješavanje. Za sve krivi druge, vrlo često se vraća na prošle događaje gdje je bila tretirana na loš način, umanjena, povrijeđena ili sl. Smatra da je zapela, otpisuje svoje sposobnosti i čeka da ju netko spasi (u našem primjeru je bila skrivena poruka od Ivane – primijeti me, pokazivati ću ti da nešto nije u redu, ali ću ostati u uvjerenju da mi nitko ne može pomoći; a na kraju je i Jakov završio kao žrtva i skrivena poruka je bila – evo ja se trudim, ali uvijek sve ispadne krivo, s tobom se ne može razgovarati),  često će glumiti i žaliti se da nešto ne može umjesto da sama potraži mogućnosti i rješenja. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Za mene je to nemoguće”, “Ništa tu ne mogu”, “Nikada to neću uspjeti sam/a”.

Uz razumijevanje drama trokuta, jako je važno imati na umu da uvijek postoji preokret ili obrat u ulogama kada se radi o psihološkim igrama.

Uloge na vrhu trokuta su Progonitelj i Spasitelj jer u drama trokutu one imaju prividnu moć, a Žrtva prividno nema moć da učini išta i treba joj Spasitelj. Ali to je zapravo privid, zato se i zove prividna moć, a ne stvarna. U stvarnosti svaka osoba u bilo kojoj ulozi ima moć izaći iz uloge, pobrinuti se za sebe i odlučiti što je za nju najbolje. To ne znači da će to biti lagano, ali će preuzeti dio svoje moći natrag.

Zašto ih je teško prepoznati?

Psihološke igre imaju uvijek društvenu transakciju koja je vidljiva i skrivenu koja nije, koja je na psihološkoj razini, npr.:(situacija gdje suprug krene čistiti umivaonik sredstvom za staklo)

• Socijalna razina komunikacije:
  • Ivana govori Jakovu (oštrim tonom, napetih mišića lica, namrštena): „Zašto si to uzeo, to nije za to!?”
  • Jakov (nesigurnim glasom, tonom koji raste, skupljajući ramena, spuštajući glavu prema naprijed i gledajući ispod obrva): „Ne znam.”
• Psihološka razina komunikacije:
  • Ivana: „Uvijek me razočaraš.”
  • Jakov: „Nesposoban sam.”

Tko igra psihološke igre?

Svi!

To je način povezivanja i funkcioniranja koji smo naučili u primarnoj obitelji. Kao i sve ostalo, način igranja psiholoških igara se uči od malena. Ponekad ćemo odigravati igre, pogotovo bračne, iste kakve su igrali i naši roditelji ili djedovi i bake.

Nismo svjesni da ih igramo i vrtimo se u krug. Psihološke igre su i način na koji ostvarujemo bliskost u odnosu gdje nedostaje prave bliskosti. Prava bliskost podrazumijeva otvoreno komuniciranje osjećaja koji nam nisu ugodni i najčešće nam je zastrašujuće uopće izgovoriti ono što se maskira igrom.  U našem primjeru bi to bilo sljedeće:

Ivana: „Strah me da ti nije stalo do mene, osjećam se usamljeno u roditeljstvu i braku. Ako ne radim stvari umjesto tebe napustiti ćeš me, neću ti biti potrebna!“

Jakov: „Želim pridonijeti, ali izbjegavam raditi išta po kući da ne ispadnem nesposoban i da te ne razočaram.“

Osobama koje imaju rane iz djetinjstva zbog kojih misle da moraju zaraditi ljubav, da moraju raditi naporno, biti savršeni, ne smiju pokazati osjećaje i slično inače će biti odbačeni ili ismijani imaju velikih problema sa ovakvim tipom iskrenog i otvorenog komuniciranja svojih osjećaj i strahova jer je za njih to preugrožavajuće. Preduvjet za ostvarivanje prave bliskosti je osjećaj sigurnosti povjerenja.

Osobe u vezi dolaze svaka sa svojom prtljagom koja sadrži prošla iskustva i ponašanja koja su nam prije koristila.

Svi mi ponekad ulazimo u uloge iz drama trokuta, ali ne zato što nešto s nama ne valja. Nego zato što nam je to prije koristilo za preživljavanje i povezivanje u prošlim odnosima. Sada kada nam rade problem ta ponašanja treba transformirati jer nam više ne koriste u našem putu prema sigurnom odnosu i istinskoj bliskosti.

Kako prepoznati psihološke igre?

Indikator da se odigrala neka psihološka igra može biti osjećaj zbunjenosti ili zakašnjele ljutnje koji ćeš imati nakon nekih razgovora ili sukoba – „Čekaj, što se sad ovdje dogodilo!?“ ili „Zašto sam opet pristala na to!?“, „Prije minutu je sve bilo dobro, što sam rekla da se ovo dogodilo?“. Dobar indikator mogu biti i fizički simptomi koji se ne mogu objasniti trenutnim zdravstvenim stanjem – iznenadna težina u cijelom tijelu i mišićima, glavobolja koja došla „od nigdje“, trbobolja ili poriv na povraćanje, smušenost, omaglica i dr. Najbolji indikator je ako uspiješ prepoznati jesu li osobe u razgovoru zauzele neku od uloga u drama trokutu i je li došlo do obrata.

Pitanja koja ti mogu pomoći, ako želiš napraviti vježbu za sebe:

• Jeste li bili u situaciji gdje ste se osjećali zbunjeno ili je došlo do konflikta ili nelagode?
• Prisjetite se jedne konfliktne situacije koja Vam se često ponavlja? Probajte se sjetiti što ste Vi i druga osoba govorili, kako ste se osjećali prije i poslije.
• Možete li prepoznati koje ste uloge iz drama trokuta zauzeli?
• Čini li vam se da je došlo do obrata u ulogama u nekom trenutku?
• Na koji mamac te najčešće upeca tvoj partner, djeca, kolege..?

Preporuka literature za one koji žele znati više:

Petra Gabriša otkiva tajnu uspješnih parova: „Uspješni rješavaju probleme suradnjom, a neuspješni natjecanjem“

Fotografije: pexels.com

Objava igraš li i ti psihološke igre s partnerom? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Iako se ponekad sigurno osjećaš kao svjetlosnim godinama udaljena od (razmišljanja) svog partnera ili partnerice, pitam te koliko se godina doista proteže između vas?

Dvije, tri, šest… dvanaest? Ja sam u timu 12 i na dane (iskreno) nemam pojma što mislim o tome. Jer što je razlika među godinama veća (a u mojoj je glavi to kategorija 10+ godina) najednom se otvara Pandorina kutija koja u sobi s prijateljima i obitelji često stoji lijepo na pijedestalu na sredini, da svima bode oči, s tom predivnom mašnicom na vrhu koju nitko ne želi povući i poviriti što je unutra. Mogla sam koristiti i metaforu „slona u sobi“, ali Pandorina kutija mi ima više smisla. Da ti kažem zašto…jer zapravo skriva tolika pitanja koja rijetko kada stavimo na stol. Pa tako kad sam rekla da zapravo nemam pojma što da mislim o razlici u godinama između mene i mog partnera, mislila sam reći (uz onaj izraz lica kad si nešto osvijestiš): pa ja zapravo nikada nisam actually temeljito razmišljala o toj temi? E tu nastupa Pandorina kutija…

Treba li razliku u godinama učiniti predmetom ozbiljnog razmatranja?

Jesmo li u stanju zaljubljenosti u mogućnosti misliti objektivno, čak i da želimo? Zašto me bližnji nisu preispitivali na tu temu? Je li to onda zapravo jedna od „tabu tema“ iako navodno nije? A dijete? Hoće li naša 3-godišnjakinja s vremenom smatrati našu obitelj drugačijom?

Kroz maglu se sjećam mlađahne sebe kojoj ova pitanja ajmoreć’ jesu prolijetala kroz glavu, ali su na krilima Oxytocina uredno dolijetali i instant odgovori, kao vitezovi koji brane moj zaljubljeni svijet. Kao i sve ostalo što se tada činilo jednostavnim i neupitnim, i ova su pitanja s vremenom potpala pod kandže mog kritički naoštrenog uma, koji s vremenom sve više i više grebe.

Ne znam za tebe, ali ja vjerujem u to da kroz život imamo „obrasce“ koje uočavamo kad i ako se osvrnemo, a moj obrazac kaže sljedeće.

Kroz život sam, čak od osnovnoškolskih dana, imala neke “neobične” faze zaljubljenosti u starije od mene. Gotovo uvijek su to bili neki meni zanimljivi likovi koji su privlačili moju pozornost te sam sanjarski vjerovala da ću jednoga dana pronaći onog pravoga. U srednjoj školi, maturantica Ja platonski je voljela jednog super markantnog 30-godišnjeg inženjera koji je (sigurna sam) definitivno zapečatio dokument zvan „Moj tip muškarca“. Sad kad sve to malo sagledam, ispada da moj izbor 12 godina starijeg partnera na kraju i nije neko iznenađenje.

Ako si ti možda trenutno u vezi s nekim starijim ili mlađim od sebe i osjećaš da je to pomalo neuobičajeno, ali i dalje ti se čini potpuno prirodnim, zaviri dublje u sebe i tu ćeš naći sigurnost u svoje odgovore.

Pomalo instinktivno, ali nimalo bezvrijedno. U ljubavi (a pogotovo u početnoj fazi zaljubljenosti) ionako je teško biti pretjerano „pametan“, ali s vremenom si (iako i dalje u ljubavi) ipak sve više realan. Odmah ću ti reći da je puno lakše biti zanesena 18-godišnjakinja zaljubljena u 30-godišnjeg frajera na Kawasakiju, nego neispavana dojilja od 30 s 42-godišnjim mužem s upaljenim išijalgičnim živcem. Ali isto tako nema tog razloga koji će umanjiti činjenicu da je to tvoja „the“ osoba, bez obzira na sve okolnosti, ako ti to tako duboko u sebi osjećaš. Da, on/a će imati već 50 ili tek 25 kad dijete krene u prvi razred, no hoće li imati najmekši zagrljaj i najtoplije riječi, kao i sad, kao i onda prije kad si se zauvijek odlučila pristati uz njega/nju i to bez puno razmišljanja? Ako je tvoj odgovor da, onda su godine doista samo broj. No ako tražiš garanciju da će te partner/ica uvijek energično „pratiti“ u svemu kao i sada, onda ćeš možda morati ostaviti odškrinuta vrata činjenici da to neće uvijek moći biti tako. Mnogima doista nije tako, a nemaju pitanje razlike u godinama među sobom. Jednostavno…život.

Mit o „drugoj polovici“

Kada je Aristofan zapisao mit u kojem metaforički govori o ljubavnicima kao o polovicama koje se traže cijeli život i žude za upotpunjenjem u cjelinu, nije naveo da su sve polovice nastale u isto vrijeme i da po tome traže svoj par. One se u svojoj biti stapaju u cjelinu bića, a tako bi valjda trebalo biti s nama ljudima. Ja se često volim šaliti da između mene i mog partnera ne zjapi razlika u godinama već generacijski jaz, jer se on sjeća vijesti o katastrofi u Černobilu i pada Berlinskog zida, a ja sam na svijet došla tek kad je kalendar prebacio u 90-e.

Ipak, oboje smo se pronašli u istim ljubavima i afinitetima. Onda smo s vremenom opet shvatili da smo u pojedinim stvarima suprotni kao minus i plus, ali tko nije i koliko uopće razlika u godinama tu ima svoju ulogu? Sve u svemu, ona ultimativna presumpcija ljubavi koja podrazumijeva bića koja su u stanju voljeti i primiti ljubav postavlja se iznad svega ostalog. Ako u dubini sebe osjećaš da je to s vama tako, onda znaj da si na dobrom putu bez obzira na razliku u godinama i ne daj da to obilježje stigmatizira vaš odnos. Partnerski odnos, veza i brak uvijek su putovanje prepuno oštrih zavoja i krivina iza kojih se možeš strovaliti direktno u provaliju, ako juriš i ne gledaš znakove po putu. Ali ako ideš polako i k tome tu i tamo zastaneš da popraviš dotrajale dijelove, zamijeniš gumu koja je pred pucanjem ili samo da se diviš pogledu – takvo putovanje sigurno vodi na neko ljepše i bolje mjesto, cestom koja premošćuje sve prepreke.

Gen Z, za kraj.

Kad bolje razmislim, moj partner i ja tek se trebamo (zajedničkim snagama) uhvatiti “u koštac” s nekom trećom generacijom. Tako me možda drugi put nađeš da pišem o roditeljstvu kroz našu prizmu – prizmu dvoje ljudi koji su odrastali u različitim erama i na kraju postali roditelji malom potomku generacije Z.

Foto:pexels.com

gdje je nestalo vrijeme za nas?

Objava je li važna razlika u godinama između partnera? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.