Dodir je prvi kontakt sa djetetom, čaroban trenutak koji se pamti čitavog života. Potpun, prirodan i nježan. Taj dodir i miris bebine kože podsjeća na sreću. Zato je važno da koža naših najmanjih bude zaštićena, njegovana i ljubljena, baš kao što i treba biti.

Čime njegovati kožu naših najmanjih od izrazite je važnosti za svaku od nas. Prirodni sastojci sa što boljom i učinkovitom zaštitom, najvažniji su kriteriji. Afrodita baby linija je razvijena u suradnji sa mladim supermamama koje su s velikim povjerenjem isprobale proizvode na vlastitoj koži i na koži svoje djece te ih sa zadovoljstvom upotrebljavaju kod svakodnevne njege.

Nježne formule sa visokim udjelom prirodnih sastojaka, razvijene u vlastitim laboratorijima Kozmetike Afrodita sa velikom mjerom ljubavi i odgovornosti, njeguju, štite i maze kožu beba, djece, trudnica i mama.

Proizvodi sadrže visoke udjele 100% prirodnih sastojaka udružene u iznimne formule koje osjetljivoj dječjoj koži nude učinkovitu zaštitu i nadasve nježnu njegu.

• karité i kakao maslac
• bademovo, kokosovo, suncokretovo, jojobino ulje i ulje bijelog limnanta
• eterično ulje lavande
• ekstrakti BIO nevena, cvijetova lipe i pamuka

Svi proizvodi su bez parabena, parafina, silikona, SLS/SLES-a, boja i parfumirani su sa hipoalergenim parfemima zbog kojih je mogučnost pojave alergija manja. Nadasve nježne, a učinkovite formule su i dermatološki te pedijatrijski testirane što potvrđuje njihovu visoku toleranciju prema osjetljivoj koži.

ZA BEBE I MAME

BADEMOVO ULJE i 100% PRIRODNA MAST primjereni su i za njegu trudnica i mama jer pomažu kod sprječavanja nastanka strija.

Nježne formule s brižno izabranim prirodnim sastojcima njeguju, čuvaju i maze kožu beba, djece, trudnica te mama dojilja. 

Neka vas NOVI proizvodi prate na svakom koraku – od blaženog stanja do nezaboravnih dječjih doživljaja!

webshop.afroditacosmetics.com

Objava MALENI DODIR, VELIKA LJUBAV pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Predivne ILADO trudničke ogrlice dolaze ravno iz Pariza. Izrađene prema legendi drevnih Maja, one imaju zvečku koja se spušta do visine pupka i proizvodi zvuk koji umiruje nerođenu bebu. Kada se dijete rodi, novopečena majka i dalje nosi ogrlicu, a beba povezuje taj zvuk sa sigurnošću majčine utrobe.

Maje su ove ogrlice nazivale ogrlicama harmonije, a legenda kaže kako nježan, harmoničan zvuk poziva čuvara koji bdije nad majkom i nerođenom bebom.

Bebe počinju razvijati sluh oko petog mjeseca trudnoće i tada kreću sa zapažanjem vanjskog svijeta: otkucajima majčina srca, njezinog glasa i zvukova iz okoline. Ovo je idealan trenutak za uvođenje nježnih zvukova koji će pratiti razvoj bebe. Zvuk ILADO ogrlice je vrlo suptilan i diskretan, pokrenut ritmom svakodnevnih pokreta majčina tijela. Beba će ga kasnije povezati s ohrabrujućom prisutnošću majke i osjećajem sigurnosti koji proizlazi iz života u maternici. Neke majke i dalje nastavljaju originalnu majansku tradiciju, stavljajući privjesak preko kolica ili kolijevke.

Baš kao što vjenčani prsten simbolizira romantičnu predanost, ILADO majčinska ogrlica slavi još jedan jedinstveni trenutak u životu: dolazak bebe. Ona je komad nakita koji predstavlja jedinstvenu, univerzalnu vezu koja se sastoji od prvih trenutaka između majke i njezine bebe.

Pronađite svoju ILADO ogrlicu u dućanu Ne.Ne.Ne. na adresi Prilaz GjureDeželića 8.

Objava ILADO TRUDNIČKE OGRLICE pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Na što prvo pomislite kad vam netko kaže porod? Na bebu – novo biće, majčinstvo i vrlo vjerojatno na neizdrživu bol koju nekim čudom žena uspije preživjeti. Na to sam i ja pomišljala u prvoj trudnoći, ali ne i u drugoj, a naročito ne sad nakon drugog poroda. Zašto se moje mišljenje promijenilo? Puno je razloga, ljudi i događaja zaslužno za to, ali krenimo redom. Ispričat ću vam o svojim porodima, prvom koji je bio „normalan“ i drugom koji je bio čaroban.

U prvoj sam trudnoći čula puno priča o bolnim porodima s epiziotomijom nakon koje ne možeš hodati 2 tjedna, porodima koji traju 24 sata u grču i boli, o porodima gdje i kad uzmeš epiduralnu te i dalje boli sve živo. Nakon odslušanih takvih priča mislila sam da sve znam, da sam spremna na sve, iako umirem od straha, i da ja to mogu. Tu i tamo bih čula neku ljepšu priču, ali takvi se porodi događaju samo sretnicama koje su endemske vrste. Za svaki slučaj završila sam tečaj disanja da se bar ne grčim od boli, nego da te neprijateljske trudove prodišem. Došao je dan termina, otvorena 2cm, CTG odličan, ali ništa još od trudova. Za dva dana ponovni pregled, ista priča, iste riječi – za dva dana dođite ponovno. Mislim si da su oni ludi, a ja ću poludjeti jer svaka dva dana pregled je previše, pa to nigdje nema, osim u Lijepoj Našoj. Poslušna ja, dođem za dva dana ponovno, doktor (a nisam vam rekla da vas svaka dva dana pregleda drugi doktor) ustanovi da sam spremna za porod i da ću u roku 24 sata roditi jer sam otvorena 2 cm i sve je mekano (da, baš je tako rekao od riječi do riječi). Molim ga da me pusti kući jer živim blizu bolnice, ali ne, on ne popušta, a ja s nedovoljno znanja popuštam i odvozim se kući po torbu (da, sama sam se dovezla na pregled u 40. tjednu trudnoće, pa nisam invalid). Muž me vraća, prespavam u bolnici, odnosno prosovim slušajući kako žene rađaju jer soba je bila baš uz rađaonu. Dočekam jutro u strahu, a nakon pregleda krenu lagani trudovi. Otvorena sam 5 cm, jupiiii. Odradim klistir i u 11:30 direkt u rađaonu. Trudove sam u hodu prodisala uz muža, pa i nisu bili tako strašni, smijemo se. I onda staju, nema ih više pa doktor predlaže prokidanje vodenjaka da ubrza, pristajem. Još malo dripa za još ubrzanja, pristajem i na to samo da ugledam svog sinčića. Dišem, ali sad su trudovi jakiiii, nema pauze između, imam osjećaj da se raspadam. Nakon nekoliko sati rodim svog divnog sinčića. Obuzeta emocijama rezimiram porod i čini mi se da je prošlo dosta dobro jer nisam rađala 24 sata, bolovi su bili podnošljivi do dripa i epiziotomija i nije tako strašna (osim što dva tjedna nisam sjela kako treba) i na kraju krajeva izdržala sam.

Čini li se i vama ovo kao dobar porod, kakav bi trebao i biti, porod kao i kod većine žena? Da, i ja sam tako mislila sve do druge trudnoće i susreta s udrugom Primalja i Obitelj.

U drugoj sam se trudnoći odlučila više educirati, a manje slušati usmene predaje bolnih poroda. Prvo sam na radionici udruge čula od žena koje svaki dan porađaju kako je porod predivno iskustvo koje ženu pretvara u majku. Pune nježnosti i entuzijazma primalje su opisale porod onih endemskih žena, prirodne porode koje mogu doživjeti sve žene, a ne samo te rijetke. U istoj sam udruzi čula o akupunkturi kao pripremi za porod koju radi doktorica Elena Gattoni Stepanov. Pomislih super, kod nje idem na redovne preglede pa ću je odmah pitati i za akupunkturu. I naravno doktorica je odmah pristala na „seansu“ i sve mi detaljno objasnila. Priprema za porod ide od 37 tjedna, bockaju se ruke i noge od koljena prema stopalu. Nije nimalo bolno, nema nuspojava, a točke koje se bodu su za spuštanje bebe i za otvaranje cerviksa. Iskreno vjerujem da mi je to pomoglo da imam porod iz snova.  Negdje na pola trudnoće pročitala sam knjigu Jelene Božac „Priče o rađanju“ gdje se opisuju prirodni porodi kod kuće. Svaka je priča drugačija jer je svaka žena rodila na drugačiji način, ali sve priče spaja spoznaja rodilja da je porod predivan i božanstven doživljaj. Tad sam definitivno osvijestila kakav porod želim, hrabrije i sigurnije sam koračala k’ tom cilju. Jelena je i doula s kojom sam se često dopisivala i bila mi je velika podrška. Ona radi i čaj Mokoš od lista maline koji tonira mišiće maternice i priprema ju za porod pa sam i to pila (od viška glava ne boli). Je li to sve utjecalo da moj drugi porod bude toliko brz, predivan i božanstven, ne mogu stopostotno tvrditi, iako znam da me psihički ojačalo i ohrabrilo kao ženu, trudnicu i majku tisuću postotno

I tako samouvjerenija, sigurnija u sebe i svoje tijelo četiri dana nakon termina i otvorena 6 cm odbijam ostati u bolnici te potpišem da na vlastitu odgovornost idem kući. Pa pobogu kad krenu trudovi doći ću u bolnicu, živim pet minuta od bolnice, nije da će mi dijete ispasti dok hodam (premda su mnogi to mislili i smatrali me ludom). Već sam sljedeći dan morala doći na ponovni pregled, srećom kod doktorice Gattoni koja je znala koliko želim da sve krene prirodno. S obzirom na to da je CTG bio odličan, plodna voda bistra, doktorica me pustila kući iako sam bila 7 cm otvorena (ovaj sam put na pregled došla pješke dva kilometra ne bih li potakla trudove). Otišla sam kući i bojeći se da će me sutra morati hospitalizirati (jer već sutradan sam morala na ponovni pregled) odlučila sam poslušati savjet primalja i doule Jelene – VODITI LJUBAV I STIMULIRATI BRADAVICE. Većini u tom stadiju trudnoće nije do vođenja ljubavi, nije bilo ni mom mužu, još kad sam mu rekla da je doktorica pri pregledu plodne vode vidjela da je malena čupava, ali znao je da je to za viši cilj pa se žrtvovao. Petnaestak minuta nakon odnosa krenuli su trudovi. Prvi dosta jak pa već za par minuta drugi jači praćen drhtavicom i mučninom. Znala sam da je to – to, krenulo je. Sljedeći je trud došao brže i s nagonom za tiskanje. Morali smo odmah krenuti u bolnicu pa je muž zvao susjeda da dođe pričuvati našeg sina koji je spavao dok ne dođe moja mama, inače bih bila rodila kući. Muž je do bolnice vozio kao vozač početnik, prebacivao je iz prve u treću i iz druge u petu brzinu,a ja sam trudove smireno prodisala istovremeno stišćući sve otvore kako ne bih rodila u autu. Sestra je na hitnom prijemu napravila samo brzinski CTG (za papirologiju i proceduru nije bilo vremena) i odvela me u rađaonu. Doktorica (onoj kojoj sam potpisala da idem kući) nije bila zadovoljna što dolazim tako „na kraju“. Kaže mi da sam otvorena 9 cm, ali da ne tiskam još (ŽENO kako da ne tiskam kad imam nagon za tiskanjem). Srećom tad u rađaonu ulazi primalja Nives s riječima tako se rađa. Odmah sam osjetila olakšanje i opustila se. Svaka čast doktorici, ali srećom njezinu pomoć nisam trebala i željela. Moja divna primalja bila je smirena i opuštena, skroz sam se koncentrirala na nju i njezine riječi jer sam u mužu vidjela nervozu zbog koje je previše pričao (kasnije mi je muž rekao da se sin probudio kad smo otišli i vrištao je sve dok nije došla moja mama jer nas nije bilo, sad shvaćam njegovu nervozu i hvala mu što mi je to prešutio). Kroz desetak trudova sam tiskala i rodila svoju predivnu djevojčicu Meri. Između dva zadnja truda primalja je obje moje ruke stavila na glavicu koja je izlazila. Vjerujte da je to predivan osjećaj koji se ureže u sjećanje i u srce zauvijek. Čim se moja čupavica rodila ugnijezdila mi se na prsa, grijale smo jedna drugu (ma koja lampa može grijati jače od majčine kože i srca). Muž je prerezao pupčanu vrpcu, a ja sam joj tepala dok je ona sisala. Čvrsto sam je držala, bila je na mojim prsima stalno pa čak i za vrijeme šivanja onih par šavića. Miris tek rođene bebe je nevjerojatno očaravajuć, cijelo vrijeme sam ju mirisala i divila se njezinoj ljepoti. Bila je to ljubav na prvi pogled.

I tako sam za manje od sat vremena, uz prigušena svijetla, u sjedećem položaju, uz tiho i smireno bodrenje divne primalje i voljenog mužića rodila svoju čupavu princezu na meni najljepši i najdivniji mogući način. Nemojte misliti da nije boljelo, je, ali znala sam da me ti valovi boli vode dugo iščekivanom biću i novoj avanturi majke. Nisam bila umorna i iscrpljena. Da sam imala kraj sebe frizerku i haljinu iz najskupljeg dućana izgledala bih odmah kao Kate Middleton, a ne tek 7 sati nakon poroda.

Nakon ovakvog poroda preplavio me osjećaj ponosa, ponosna sam na svu podršku oko sebe, na svoju Meri i na samu sebe. I nakon mjesec dana osmjeh mi ne silazi s lica, a samopouzdanje mi je naraslo do neba. Svaka je žena drugačija i nikad ne znate kakav će porod biti, ali dozvolite si željeti porod iz snova i krojite si put do takvog poroda. Vjerujte u sebe, svoje tijelo i svoje instinkte. Ako i ne bude kako ste si zamislili, nema veza, to vas ne čini manje vrijednom jer porod vas vodi do vašeg divnog djeteta, u tim satima postajete majka i sama ta činjenica je čarobna.

KATARINA

Majka izrazito brbljavog trogodišnjaka kojem je nedavno došlo pojačanje – sekica. Prije majčinstva s dječjim osmjehom, ljutnjom, entuzijazmom i problemom susrela sam se kao učiteljica. Lako je bilo odluke donositi kao učiteljica, ali kao roditelj često sam se oko svega dvoumila, a prije odluke dobro sam se informirala da bih na kraju probala jedno i drugo, a često i treće, pa izabrala ono što je našoj maloj obitelji nabolje i najprihvatljivije. Tako sam skoro pa magistrirala na jednokratnim i platnenim pelenama, dojenju, ergonomskim nosiljkama, povezujućem roditeljstvu, Baby Led Weaningu, Ecanju (Elimination Communication), tantrumima i još mnogo čemu. Neustrašiva sam kad je riječ o isprobavanju novih stvari zato sam u ovoj trudnoći prošla nekoliko radionica o prirodnim porodima, a isprobala sam i akupunkturu pripreme za porod. 
Često griješim, ali trudim se iz pogreške izvući ono najbolje jer ja sam supermama sa sto i jednom manom (ne pretjerujem) koja uživa u roditeljskoj brizi. Svoja razmišljanja i dvojbe nesebično ću dijeliti s vama.

Facebook: Instant Mama

Instagram: @instantmama30

Objava BOLI LI POROD?! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sretna sam što vam mogu predstaviti svoju dragu Nanu Milatić, definitivno jednu od najpozitivnijih osoba koje sam imala prilike upoznati. Ona je dipl. trenerica i to specijalizirana za vježbanje sa ženama u prenatali postnatal razdoblju. Osobno oduvijek idem na neki oblik vježbanja, kao što je pilates ili joga, a jedno vrijeme i teretana. Ali ipak, moram priznati da sam daleko od fitness junkiea, vježbanje kod mene ima status obaveze, a obaveze moraš izvršiti. Tako se pitanje gdje ću vježbati za vrijeme trudnoće nametnulo samo od sebe i imala sam veliku sreću da me moja šogorica uputila baš na Nanu! Ishvalila ju je na način da nisam previše razmišljala gdje trebam ići. I bila je u pravu. Ona je kraljica takozvanih “Fit mama”. Toliko sam se osjećala sigurno i zadovoljno u ‘njenim rukama’ da želim da si sve žene nađu svoju Nanu za vrijeme trudnoće, a i poslije. Ona spada u sretnice koja radi posao koji voli, a da citiram jednu njezinu vježbačicu “njoj to nije posao, nego poziv.”

C: Draga Nana, stvarno je gušt s tobom popričati nakon skoro dvije godine od kada smo se intenzivno družile! Prvo, moram reći da su mi ta dva puta tjedno s tobom uvelike obilježile trudnoću i učinile ju još ljepšom, zanimljivijom i podnošljivijom.

N: Neizmjerno me veseli kada tako nešto čujem. Rad s trudnicama ima jednu, volim reći, višu dimenziju. Sretna sam što u tako predivnom periodu života mogu biti uz vas, dijeliti vaša iskustva, vježbati, pomoći da se osjećate bolje.

C: Malo nam se predstavi. Sjećam se tvoje priče da si diplomski radila na temu vježbanja u trudnoći, jer si i sama tada bila trudna i nisi htjela prihvatiti da drugo stanje za tebe znači prestanak vježbanja.

N: Točno, nakon kratke pauze od fakulteta, nakon trudnoće vratila sam se s idejom da na Kineziološkom fakultetu radim diplomski na temu Fitness za trudnice. Velika želja mi je bila, obzirom da sam i sama kao sportašica uvidjela važnost vježbanja u trudnoći, raditi na osvješćivanju tjelovježbe kod trudnica u Hrvatskoj. Tada, prije dvadesetak godina, o tome se kod nas nije puno znalo i još manje radilo u fitness centrima. Jedan sam od pionira na tom području i drago mi je da su se danas stvari malo, iako ne dovoljno, ipak promijenile.

C: Moram priznati da se i meni čini da se premalo žena odlučuje na vježbanje u trudnoći. Izgleda da je prisutan taj neki strah ili mišljenje da drugo stanje znači promjena navika i uskraćivanje nekih životnih prioriteta. Pa kakav je trend vježbanja u trudnoći? Je li se odlučuju trudnice na vježbanje ili ipak još prevladava konzervativno stajalište?

N: Iako se danas o tjelovježbi u trudnoći puno više piše i govori, još uvijek smo ‘zakazali’ u samoj akciji. Naime, premalo je educiranih trenera tj. trenera koji imaju želju i znanje raditi s trudnicama, trudnice koje vježbaju su u manjini u odnosu na one koje ipak odluče (zbog straha) ne vježbati u trudnoći, a na moju veliku žalost, ne pomaže i nedovoljna suradnja između ginekologa i trenera. Često trudnice, iako nemaju rizičnu trudnoću, dobiju zabranu bavljenja sportom u trudnoći.

C: Jasno, uvijek ćemo prvenstveno poslušati doktora, ali imamo situacija kada oni sami nisu po tom pitanju sigurni, pa je najlakše reći “ne” vježbanju. Ipak, unatoč tome, još se sjećam neke famozne brojke trudnica koje su prošle tvoje satove.

N:  Uff, do danas ih oko tisuću. Sigurno. Obzirom da govorimo o periodu od dvadesetak godina.

C: Sjećam se da mi je bilo jako simpatično kako se trudnička grupa kontinuirano mijenjala…stalno nove cure dolaze, a ove koje su rodile odlaze! Moram se pohvaliti da sam osobno bila na vježbanju dva dana pred porod i čini mi se da je većina naše grupe tada bila tako ustrajna i vježbala do samog kraja. Sjećam se kako smo se svaki put pozdravljale sa curama blizu termina, jer im je svaki sat možda zadnji i ne znaju hoće li idući put doći! Onda mi je prolazilo kroz glavu…tako će se i samnom početi pozdravljati…tik tak tik tak…hahahha!

N: Da, vrlo promjenjiva grupa! Ja se uvijek tješim da će te mi se vratiti u slijedećoj trudnoći (cure me zezaju da imam pronatalnu politiku) ili nakon trudnoće, na postnatalu. A da, većina cura, kao što si i ti, vježba do zadnjeg dana, to je apsolutno točno. Nema razloga da ne bude tako obzirom da su žene koje meni dođu u dvoranu, vrlo osviještene po tom pitanju, znaju važnost i korist vježbanja u trudnoći i same pripreme za porod.

C: Pa hajde da čujemo malo općenito o dobrobiti fitnessa u trudnoći?

N: Dakle, fitness u trudnoći ima toliko dobrobiti za svaku trudnicu da je ovdje nemoguće sve nabrojati jer bi predugo trajalo. Stoga ćemo navesti samo najvažnije: tjelovježbom u trudnoći otklanjamo i smanjujemo na minimum sve tipične trudničke boljke kao što su bolovi u leđima, problemi sa cirkulacijom, zadržavanjem i nakupljanjem vode u tijelu, grčevima, konstipacijom, lošim spavanjem, prekomjernim dobitkom na težini,… A moram naglasiti i nešto što je meni jednako važno, a to je funkcionalno, utrenirano tijelo – rad na psihičkom stanju svake trudnice koja se odluči na fitness u trudnoći. To je vrlo bitna komponenta jer nije važno da imamo samo Fit mame, važno je da imamo i mame koje se dobro osjećaju u svojoj koži i koje su psihički spremne i za sam porod i za sve zahtjeve majčinstva koje slijede.

C: Ajme slažem se sa svime i evo ja potvrđujem sve gore navedeno! Imala sam sreću imati urednu trudnoću, pa sam mogla bezbrižno vježbati. Međutim, pri kraju trudnoće mi je rečeno da pripazim jer mi je skraćen cerviks. Ja sam to tebi prenijela i slušala sam svoje instinkte i, naravno, uz suglasnost doktora nastavila s vježbanjem. Bitno je da znamo osluškivati svoje tijelo. Ja sam osjećala da od trudničkih vježbi imam samo koristi. I mogu potvrditi da su to sve vježbe prilagođene ženama u drugom stanju i da ti kao takve baš pašu.

N: Ovo što si rekla je točno. Mi treneri, koji smo stručni u ovom području, tu smo za vas, ali je jako bitno da svaka trudnica osluškuje svoje tijelo jer je, ja tako volim reći, sama sebi najbolji trener.

C: Reci nam malo o preporukama za vježbanje u prvom tromjesečju?

N: Što se tiče prvog tromjesečja, preporuke su slijedeće: ukoliko se trudnica prije trudnoće nije bavila nekim sportom tj. bila fizički aktivna, u program Fitnessa za trudnice uključuje se nakon ginekološkog pregleda i dozvole liječnika, početkom drugog tromjesečja. Ukoliko je vježbala dok nije saznala da je trudna u prvom tromjesečju, može vježbati po uobičajenom programu pod uvjetom da osluškuje svoje tijelo, modificira određeni položaj koji joj ne odgovara, pripazi da ne ostaje bez daha ili se pretjerano znoji. Naravno, bilo bi poželjno da je u tom trenutku uz nju trener koji ima osnovno znanje o vježbanju u trudnoći kako bi mogao prilagoditi vježbe njenim potrebama.

C: Dakle, žene koje nisu vježbale prije trudnoće se također mogu uključiti u vježbanje za trudnice i imati koristi od toga? Nikad nije kasno, jel? I uvijek je dobrodošlo!

N: Apsolutno. Kao što nije kasno krenuti s vježbanjem u sedamdesetima, tako nije kasno ni krenuti s vježbanjem u primjerice, petnaestom tjednu trudnoće. Tjelovježba, kada je stručno vođena i prilagođena, nudi samo pozitivne učinke, i za tijelo i za duh.

C: Malo me podsjeti na pozitivne učinke vježbanja kao pripreme za porod. To se

sjećam da me jako motiviralo! U prvoj trudnoći čuješ svakakve priče o porodu i rijetko koga zaobiđe strah o istom. Slušajući tebe znala sam da sam na dobrom mjestu i da radim na tome da si ‘olakšam’ sam porod fizičkom pripremom.

N: Prije svega, jako je važno naglasiti da će svaka trudnica na trudničkom programu vježbanja, dobiti potrebna znanja i ‘alate’ kako koristiti svoje tijelo, mišiće, te kako sa istima raspolagati za vrijeme trudnoće i u trenutku poroda. Od velike važnosti je naučiti trudnicu kako se opustiti a tu su nam korisne razne vježbice disanja i relaksacije. Također, ne smijemo zaboraviti i vježbanje mišića zdjeličnog dna, o kojima se danas sve više piše i govori i koji su izuzetno važni u životu svake žene.

C: Za kraj nam reci da li ima nekih posebnih pravila kojih bi se svaka trudnica koja kreće na neki oblik vježbanja trebala pridržavati?

N: Najveća preporuka je da u svakom trenutku trudnoće, bilo to u prvom ili trećem tromjesečju, trudnica vježba pod stručnim nadzorom. Treba se dobro raspitati ‘kome se dajete u ruke’, da se tako izrazim, kada se odlučujete na vježbanje, treba redovno kontrolirati trudnoću kod svog liječnika ginekologa i paziti na signale koje nam tijelo u tom periodu šalje. Trener koji je poznavatelj prenatalnog programa znati će prilagoditi i modificirati vježbe u svakom trenutku, ali je ta komunikacija između trenera-trudnice-ginekologa također jako važna.

C: A gdje tebe možemo naći?

N: Dostupna sam na mail adresi: nana.milatic@gmail.comili u Šarenom studiju, Palmotićeva 22/2, u Zagrebu.

Objava BUDI I TI FIT MAMA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Iako se vješto skriva, za oko nam je zapela jedna Instatrudnica po imenu @iwaiva. Njezine objave su melem za oči svake trudnice i mame, a odnedavno je postala i dio naših Supermama blogerica. S Ivom smo popričale o divotama trudnoće i svega onog što slijedi kada beba dođe na svijet!

ŠTO TI JE PRVO PROŠLO GLAVOM KADA SI SAZNALA DA SI TRUDNA? Jao, moj tok misli bolje da ne odajem! Ajme, što ću ako je dečko? Ne znam što se s njima radi! Dečko je i sad ne mogu zamisliti da je drugačije! Hoćemo li moći na ljetovanje koje sam rezervirala još prije 9mj?  Nismo otišli jer nam je bilo „daleko od civilizacije.“ Ajme, neću moći zakopčati zimski kaput! Evo, par mjeseci kasnije, još uvijek mogu! Pa ja sam premlada da budem mama! Da, baš, imam 32 godine!  Šalu na stranu, bili smo presretni, iako pomalo zbunjeni. Neke stvari u životu moraš pustiti da se „dogode“ i da te odvedu u nekom još ljepšem smjeru od onog koji si zamislio ili isplanirao.

JE LI TRUDNOĆA ZAISTA „BLAŽENO STANJE“? Zaista se ne mogu požaliti. Mučnine su me zaobišle. Prva tri mjeseca bila sam strašno umorna i stalno sam spavala, ali bilo je ljeto, bila sam na godišnjem i živjela u snu na ležaljci na plaži. Zvuči zapravo kao savršen godišnji odmor za nekoga, ali ne i za mene. Smetalo me što nemam dovoljno energije.  Nakon prvog tromjesečja, vratila se energija, stalno sam aktivna i u pokretu i nadam se da ću do kraja i dalje uživati bez problema. Uspjele su me zaobići sve one stvari s kojima su me „plašili“. Još uvijek imam sve zube, isti broj cipela, normalan ten, spavam i dalje normalno. Zaista uživam u svemu: u kupovini stvari za bebu, u uređivanju našeg stana i njegovih kutaka, priuštim si neka vikend putovanja (i držim fige samoj sebi da ne krenu trudovi), idem na pilates i puno hodam… ali hej, imam još mjesec dana do kraja, neću se „hvaliti“ unaprijed. 

JESI LI IMALA KAKVE POSEBNE ZAHTJEVE ZA VRIJEME TRUDNOĆE? Odgovaram tek na treće pitanje i pitam se jesam li ja uopće tipična trudnica haha. Nikakvih posebnih želja oko hrane nisam imala, kao ni pojačan apetit. Nisam imala ni neke nagle promjene raspoloženja i mislim da je moj muž poprilično dobro prošao. Ovaj put! 

NAJDRAŽI ODJEVNI PREDMET ZA VRIJEME TRUDNOĆE? Ne mogu izdvojiti nijedan predmet. Jako mi nedostaje da obavim jedan dobar shopping, dosadila mi je već sva odjeća koju imam. Nema mi smisla gomilati trudničku robu pa uživam jedino u kupovini cipela i torbica. Zapravo, da se ne lažemo, trošim sve novce na kupovinu dječje robice koju bih najradije sama obukla koliko je slatka.

NAJBOLJI I NAJGLUPLJI SAVJET KOJI SI DOBILA? Ježim se na komentare poput onih da mi je gotovo uživanje i da sad, kad sam trudna, moram sjediti doma i odmarati. Ili još gore – „Život će ti prestati kad dobiješ dijete, vidjet ćeš!“ Ovo prvo sam dokazala, prije svega samoj sebi, da su to samo izgovori za one koji ni inače nemaju baš neku veliku životnu energiju, a ovo drugo tek želim pokazati da su u krivu. Nadam se da će moj dečkić surađivati i uživati s nama u milijun prekrasnih životnih situacija koje jedva čekam da mu otkrijemo! Zaista bih poručila svim budućim trudnicama – Imajte na umu da ste trudne, a ne bolesne! Naravno, pod uvjetom da je sve u redu.

ČEGA SE NAJVIŠE BOJIŠ KOD PORODA? Poroda haha! Boli i trajanja. Drugo pitanje

KAKO ĆETE NAZVATI BEBU? To ću još kratko ostaviti za sebe. Zasad ga zovemo baby L i to mi je postalo toliko slatko da mi dođe da ga tako i nazovemo haha.

ČEGA SE NAJVIŠE BOJIŠ  KADA POSTANEŠ MAMA? Prvog dana kad dođemo doma. Što ćemo nas dvoje sad  sami s njim J Ma iskreno, ne razmišljam o ničem kroz neki strah. Snaći ćemo se kao što su se i drugi snašli i voljela bih samo da što prije nađemo neki zajednički ritam. I nadam se da me moja okoloočna krema neće izdati!!!

ŠTO MISLIŠ HOĆEŠ LI BITI POPUSTLJIVA ILI STROGA MAMA? Netko će od nas dvoje morat biti strog, a to će vjerojatno biti mama zvana control freak.

KAKO ĆEŠ POSTUPITI KADA TI SE DIJETE POČNE BACATI U TRGOVINI PUNOJ LJUDI? Ajmo se vratiti na ono pitanje – Čega se najviše bojiš kad postaneš mama? Mogu li promijeniti odgovor i odgovoriti ovim pitanjem, a na ovo izbjeći odgovor? 

Objava SUPER INSTATRUDNICA: @iwaiva pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

O darovitoj Tei i njezinoj fotografiji smo već pisale. Ovog puta, i same smo doživjele kako “newborn” fotografiranje izgleda, te koliko truda, vremena i strpljenja iziskuje. 

Kada sam bila trudna s L, nisam imala pojma što sve svijet beba i majčinstva nudi. Imala sam dobar fotić, naslikavala ga i bila time potpuno oduševljena. Kada smo ga krstili, upoznala sam Teu. Nenametljivu damu koja ima dar za uhvatiti onaj trenutak koji će u nama izazvati lavinu emocija kada te fotografije budemo gledali.

S drugim dečkolinom sam odlučila kako želim ovakve fotografije. Moram priznati, uplašilo me kada mi je Tea rekla da se takvo fotografiranje mora odraditi kroz prvih 10 dana života bebe. Kako misliš? Pa, on je tako malen, ne znam bi li ga trebala izlagati riziku da se razboli… Lomila sam se, ali na kraju je prevagnula odluka da ćemo se ipak fotografirati. Obzirom na činjenicu da sam rodila carski, da mi je L taj dan bio sumnjiv (čitaj: popodne je dobio temperaturu), fotografiranje smo odradile kod nas doma. Inaće, Tea ima studio u kojem odrađuje fotografiranja, jer zaista kada sam vidjela koliko stvari i “gadgeta” je donijela, shvaćam koji je to posao i zašto se to dodatno naplaćuje.

Nego, vratimo se mi na samo fotografiranje. Naivno sam mislila kako će to trajati maksimalno 2-3 sata. Međutim, obzirom da Tea pomno prati potrebe bebe, pauze su češće, osluškivale smo obje kada je Š bio za hranjenje, upala bi koja pokakana pelena, a tu je bio i moj dvogodišnjak kojeg je trebalo “nagovoriti” da zagrli novog bracu (koji mu je još uvijek potpuno apstraktan), a pritom biti spreman na eventualne izljeve bijesa. Zadovoljne smo, fotografije su ispale više nego divno. Moja dva dječaka.

Nakon odrađenog obiteljskog fotografiranja, započela je avantura zvana “newborn photography”. Promatrala sam Teu kako mirno i sabrano, puno pouzdanja umotava moje 7 dana staro dijete u “kukuljice”, kako ga osluškuje i umiruje. Vjerujte mi, toliko koncentracije, mira i topline je zračilo iz našeg stana. Sve znamo koliko smo osjetljive na naše najmanje i koliko nismo sklone dozvoliti na početku ikome da dira, nosi, a kamoli umotava i odmotava naše predivno malo čedo staro par dana. Osobno sam bila potpuno mirna. Zapravo sam te trenutke mogla provesti sa svojim starijim ljubomorkom (i pritom ne mislim na muža haha).

Fotografiranje je trajalo kakvih 6 sati. Moj maleni je pritom imao kratke pauze od spavanja, samo da se pomazimo i popapamo, a nakon toga bi uz zvuk fena, grijalicu i fetus položaj u kojem je bio, samo nastavio spavati. Sad razmislite što znači 6 sati fotografiranja, pomnog slaganja “scene”, namještanja bebe, suradnje između fotografa – bebe i mame koje je potrebno da se dobiju fotografije kao iz časopisa. Zapravo, htjela sam najviše fotografije svoje male obitelji, uspomenu na ove početke. A uz to i svojeg drugog sina u tim nestvarnim pozama, nestvarno lijepog, nestvarno nježnog. I to sam dobila.

Kada pričamo o fotografiranju beba, nemojte misliti da vam to može pružiti svaki fotograf. Potrebno je puno tečajeva i dodatnih obrazovanja da bi sa sigurnosti mogli prepustiti svoju bebu u ruke profesionalcu. Meni je to bilo najvažnije. Tea je svoje obrazovanje stekla kod Jade Gao, svjetski poznate fotografkinje koja se specijalizirala upravo u ovom području – fotografiranja novorođenčadi.

Na našoj facebook stranici i stranici  Little People By Tea Jo  u tijeku je darivanje trudničkog photosessiona i newborn fotografiranja.

Objava NEWBORN FOTOGRAFIJE – LITTLE PEOPLE BY TEA JO pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ovo je vječno pitanje koje muči sve trudnice. Što spremiti u torbu za rodilište? Pitanje na koje poznata tražilica daje mali milijun odgovora, ali nekako, uvijek tražimo još više. Zato smo mi, Supermame, odlučile snimiti video i detaljno objasniti koji su to najnužniji proizvodi koji su nam potrebni za rodilište. 

U prvoj trudnoći, moja torba je zapravo bila kofer, prepun potpuno nepotrebnih stvari. Dakle, sada, kada se ponovo spremam posjetiti rodilište, pametnija sam s odabirom stvari. Drugo, ako nešto i zaboravite, imate onu bolju polovicu, bio to muž, mama, sestra ili prijateljica koja će vam donijeti što treba kada bude vrijeme za posjete.

Ipak, postoje neke stvari koje su nužne i potrebne odmah. Naš video klip mogle bismo nazvati kratkom edukativnom emisijom o ovoj temi. Zaista smo se trudile biti što kraće, ali ponijelo nas je. Ispecite kokice i udobno se smjestite.

Ipak, ako vas je slučajno netko omeo prilikom gledanja naše edukativne emisije, kratak popis najnužnijih stvari za rodilište dijelimo i pismeno.

TORBA ZA RODILIŠTE –  Elodie Details torb – Hajdi.hr

TRUDNIČKA DOKUMENTACIJA

ULOŠCI – Hartmann ulošci

JEDNOKRATNE GAČICE – Carriwell

GRUDNJAK ZA DOJENJE – Carriwell

JASTUČIĆI ZA PRSA – Philips Avent

ŠEŠIRIĆI ZA PRSA – Philips Avent

RUČNA IZDAJALICA – Philips Avent

KOZMETIKA ZA MAMU – kremica za prsi – Plant.Hr
– ulje za masažu prsa – Plant.Hr
– intim sprej – Plant.Hr
– narukvica za mamu – Plant.Hr
– češalj, mali šampon i gel za tuširanje, dezodoran (s manje intenzivnim mirisom), putni fen za sušenje kose / jednostavija verzija – šampon za suho pranje kose

PLIVASEPT – za dezinfekciju

KOZMETIKA ZA BEBU – kremica za guzu
– pelene
– vlažne maramice

PUNJAČ ZA MOBITEL

SPAVAĆICA – 3 KOMADA

PAPUČE + JAPANKE ZA TUŠIRANJE

ODJEĆA ZA IZLAZAK IZ BOLNICE – za bebu – zavisno od godišnjeg doba – zimska beba – bodi kratkih rukavića, bodi dugih rukavića, čarapice, skafander, tetra pelena
– jastučić za bebu – Roda Moda
– za mamu

Objava TORBA ZA RODILIŠTE – ŠTO PONIJETI? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Pijem kavu s prijateljicom. Novopečenom mamom. Kako bi mirno popile kavu, imam strateški plan zabavljanja svog dvogodišnjaka, ne bi li u miru porazgovarale barem pola sata. Slikovnice, bojice, 3-4 autića i za krajnju nuždu Zločesti Ekran kako ga muž i ja zovemo – tablet. Pita mene moja prijateljica postaje li lakše. Što? Život kao mama? Biti mama jednom ljudskom biću? Na prvu, odgovorila sam – ne. Ali, kada sam uhvatila malo mira za razmišljanje o tom pitanju, dok sam ležala pored istog onog dvogodišnjaka i čekala da zaspe, a on se pritom zabavljao mojom kosom, prčkanjem po nosu, lupkanjem nogicama, cviljenjem i ostalim zvukovima koje proizvode dok konačno ne kapituliraju, shvatila sam da sam krivo odgovorila.

Zapravo, krivo je uopće postavljeno pitanje. Pojam “lagano” u majčinstvu ne postoji. U to sam sigurna. Ali, postoje faze. Obzirom da me ubrzo čeka prolazak kroz sve te faze od samog početka, prisjetila sam se svega što sam prošla s Lukom. I kako sam se pritom osjećala.

Prva faza bi bila kada dođeš doma s bebom. S malim čovjekom od svojih 50ak centimetara, umotanog u slojeve, slabašnog vratića, koji zapravo skoro stalno spava i papa. I kaka. Ali, tada si toliko umorna od poroda i od hormona koji divljaju tvojim tijelom, da jednostavno izgleda da je to najteža faza ikada. Sigurno će postati lakše, pomisliš. I hoće, kada se tijelo navikne na malo sati sna.

I prođe tih prvih dva-tri mjeseca kada izgledaš kao čudovište s podočnjacima do poda, i onda dolazi faza druga. Ona lakša faza, jer tijelo se već naviknulo, a ono malo biće se počelo osmijehivati, gugutati i komunicirati s tobom. To je divna faza. Ali, tada kreće faza uspavljivanja tog malog smotuljka. Ne ide to samo tako. Češća noćna buđenja, borba oko stvaranja ritma, nositi ga ili ne nositi kada plače, što ako se navikne (a navikne se nakon 45 sekundi što popustiš) i ostala bajna pitanja koja se vrzmaju po glavi, a na niti jedno nemaš odgovor. I znaš teoriju, znaš da moraš biti dosljedna, znaš razlikovati plač kada zaista nešto treba i plač kojim te poziva da ga razmaziš i nosiš i maziš čitav dan.

Faza treća – puzanje. Pomisliš kako jedva čekaš ovu fazu. A kad ono – neće više sjediti u kolicima. Pa zašto i bi? Shvatio je da se može sam kretati. I nije ga briga puže li doma po čistom parketu ili u parkiću prepunom kamenčića, opušaka i razmrvljenog stakla. Ali tebe briga. Tada kreće nošenje. Jer, ok, bebi je i to je kretanje. Ali, tada beba ima već finu kilažu, a naša leđa su sve slabija i umornija.

Faza četvrta – hodanje. Napokon je prohodao i pomisliš kako nema više pogrbljenog položaja tijela, on je napokon samostalan i ona dosadna kolica možemo spremiti i šetati gradom nas troje, za ruke, onako kao iz filmova. Dok te ne lupi stvarnost. Beba tj. sad već dijete ima svoj smjer u kojem želi ići. Ne samo da ima smjer, već nema pojma za opasnosti koje vrebaju, poput prijevoznih sredstava. Zapravo, fizički je ovo vrlo naporna faza. Naš L nije htio dati ruku. Osim toga, toliko je pun energije da on stalno trči. Nema faze mirnog hodanja. A kada se umori od trčanja, onda želi da ga nosimo. Ma nemoj?! I pomislimo – nema šanse, hodaj, jer možeš. A on nas samo pogleda i legne na pod. nasred trga / trgovačkog centra / livade i ostalih javnih mjesta. Pa ga sad ti ostavi i budi dosljedan. Dan bi mi za dosljednost i upornost trebao trajati 59 sati.

Na kraju ove sage, kreće ona faza koja je fizički manje zahtjevna, ali psihički izrazito naporna. Faza zvana ODGOJ. Izrazito teška faza. Zato jer odgajaš tog malog čovjeka, ali i odgajaš sebe. Prvi put si mama, prvi put te osoba koju voliš više od svog života, gura do krajnjih mogućnosti i granica. Gura te da ispitaš samu sebe. Kako odreagirati kada je neposlušan, kada baci tanjur hrane na pod, kada viče jer mu ne daš onaj Zločesti Ekran s početka teksta. Kako ga odgojiti i naučiti što smije, a što ne? Nisu sva djeca jednaka, tako da odmah prestanite s razmišljanjem da ga treba po guzi / beskonačno razgovarati mirnim glasom / staviti ga u kaznu / viknuti / zaprijetiti / ignorirati i ostale metode. Ne znaš koju od svih primjeniti, jer tvoje dijete je tvoje dijete, posebno, jedinstveno i zpravo takvo kakvo je. Pronaći metodu kojom nećeš izgubiti živce, nećeš istraumatizirati dijete, ali ćeš ga odgojiti u zdravu i zrelu osobu – to je ta najteža faza. Koja nikada ne prestaje. Ili prestaje dok se ne oženi. A tada, tada opet kreće ona faza – biti svekrva. Ali, o tome je već naša Petra pisala, pa bolje da se zaustavim.

Postaje li lakše? Postaje, jer to biće voliš svakim danom sve više i sve jače i sve bezgraničnije. Od kada vidiš da mu srce kuca na ultrazvuku.

SONJA

Supermama živahnog dječaka, s još jednim muškim pojačanjem na putu. Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena.  Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.

Objava POSTAJE LI LAKŠE? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Vildana, @vylson, nepopravljiva romantičarka i zaljubljenica u dobru knjigu koja je sarajevsku adresu prije dvije godine zamijenila dubrovačkom, a sve zbog – ljubavi, čega bi drugog. Žena sa skulama. Kolekcionar. Svega što se može skladištiti i onoga što se arhivira unutra. U srce i dušu. Živi savršeno nesavršenim životom sa svoja dva dečka, onim većim – neobičnim bradatim muškarcem s milijun hobija i malenim čovječuljkom u kojem je naseljena sva ljubav svijeta i koji joj je poklonio najljepšu avanturu života – majčinstvo. Uživa u jednostavnim stvarima, pravoj bosanskoj kafi s malo mlijeka i morem na tanjuru. Kao manja i mlađa je skupljala šećere s putovanja a sada skuplja kreativne i inspirativne ljude. Na Instagramu otvara dušu da nadomjesti nedostajanje porodice i prijatelja. Superosjetljiva i superemotivna nutrina zapakirana u metalni oklop. Vječno zaljubljena u ljude koji ga znaju razbiti.

Reakcija kada si saznala da si trudna? Kako si vijest obznanila dragome? Moja prva reakcija je bila totalna zbunjenost. Zatim je uslijedila faza „nevjerovanja“, pa sam iz pidžame u rekordnom vremenu bila obučena i u DM-u gdje sam pokupovala po jedan primjerak svih mogućih testova za trudnoću. I jednu ćuću ( dudu). Nakon trećeg pozitivnog testa sam sama sebi rekla – ok, saberi se. Bila sam i zbunjena i uplašena, i pitala se kako ću ja to i u isto vrijeme imala onu nerovozu u trbuhu koju zovemo leptirići. Dudu sam spakirala u malu kutijicu i poklonila mužu. Njegova reakcija je nešto što sam memorirala i ljubomorno čuvam, da izvučem kada dođu neki teži dani i bude mi trebao vjetar u leđa. Danas znam nešto što taj dan nisam znala. Rođena sam da budem mama, i na ovom svijetu ne postoji ništa što bih radije bila.

Jesi li imala neki “food craving” za vrijeme trudnoće? Jagode. Što je bilo teško izvedivo usred veljače. Moja prijateljica Iva je sebi uzela u zadatak da ih pronalazi, kupuje i donosi na vrata. Nikoga nisam voljela više nego nju kad bih je ugledala s zdjelicom.

Najteži dio trudnoće? Mučnine. Grozne mučnine prva tri mjeseca.

Kakvo je tvoje iskustvo poroda? Je li bilo teže ili lakše od onog što si očekivala? Mnogo lakše nego što sam mislila da će biti. One prve trenutke nakon poroda, kroz glavu mi je samo prolazilo da je sumnja u žene, i da žene nešto ne mogu – najveća ironija života.

Koji bi savjet dala drugim ženama o trudnoći i porodu? Ne volim dijeliti savjete, ni za što, a posebno ne za trudnoću i porod nakon što sam ih se toliko naslušala koji su mi više odmagali nego pomagali. Jedino što ponavljam je da treba uživati u trudnoći jer proleti dok trepneš okom. I biti što više fizički aktivan, naravno, ukoliko je s trudnoćom sve kako treba. Ne mislim na neka luda i iscrpna vježbanja, ali sama šetnja ili ples je nešto zbog čega sam se ja osjećala bolje i što je, vjerujem i jedan od razloga što je moje iskustvo poroda divno i nimalo traumatično. Iako će mnogi reći da sam samo imala sreću da sve prođe tako „glatko i kratko“ ja vjerujem da sve kreće iz glave. Ako u rađaonu idemo opuštene i mirne, sve bude lakše. Jer u rađaonu idemo ne zbog sebe, ne zbog partnera, već zbog onog čuda koje nosimo u sebi. Njemu se teže roditi nego nama ga roditi. Ono što dođe iza –briše sve patnje i boli.

Najsmješniji savjeti koje si dobila za vrijeme trudnoće i kada si rodila? Imala sam jako veliki trbuh, pa iz kolekcije „DA NISU BLIZANCI?“ najdraži mi je savjet: “A da pođeš u još nekog doktora da on provjeri, to moraju biti blizanci.“ Sada, nakon što sam rodila, najgore mi je kada iskusni roditelji kažu: „Ništa je to, vidjet ćeš ti tek kada krenu grčevi/zubi/uvođenje krute hrane….“ Zvuči kao prijetnja. Nama, kao novim roditeljima je bilo dovoljno teško na početku, nismo znali ništa o ničemu, život nam se okrenuo naglavačke i bili smo u konstantnom strahu da nešto ne radimo kako treba. Sada već, nakon dva mjeseca, odmah prekidam konverzaciju kada krenu takve „prijetnje“. Jer, niti su svi roditelji isti, niti su sve bebe iste. Ne mora značiti da će svaka imati grčeve, ili da će vrištati cijelu noć kada krenu zubići. A i da bude – pa što? 

Što je, po tvom mišljenju, najteži dio majčinstva? Najteži dio majčinstva mi je kako od ove male štruce napraviti čovjeka. Mislim da dijete samo treba pronaći svoj put u životu, a roditelji biti tu da ga usmjeravaju i pruže podršku. U svijetu u kojem danas živimo, punom pogrešnih mjerila za uspjeh, prepreka i nepravde – pogotovo u našoj zemlji, odgajanje djece je pravi izazov. I tek sada razumijem svoju mamu i njene riječi – vidjet ćeš kad budeš imala svoje dijete.

Koja je najdraža igračka tvog sina? Maleni šareni medo koji svira. Bez njega nigdje ne idemo.

Najveća briga kada razmišljaš o budućnosti svoga djeteta? Plaši me budućnost. Zbunjujem sama sebe s istovremenom željom da naraste, počne pričati, hodati i strah da kada narasteme višeneće trebati toliko kao sada. Strah od toga kako ću živjeti bez da mu svaku noć poljubim obraščiće, držim u naručju i pjevušim dok ne zaspi. A opet, na kraju se sve svede na onu rečenicu: “Ma samo nek je on zdrav i nasmijan.“ Zdravlje djeteta je najveća briga roditelja.

Najbolji dio majčinstva? Ne postoji dio. Majčinstvo je najdivnija i najfascinantnija stvar. Način na koji vam se srce otvori kako bi unutra stale sve te emocije. Iako ste mislili da ste i te kako puni ljubavi i da znate što ljubav znači, shvatite da ste živjeli u zabludi. Istovremeni osjećaj neizmjerne ljubavi i sreće, ali i brige, strepnje i straha pretvori život u najluđi roller coaster. Djeca nas tjeraju da budemo bolje osobe, od njih učimo neke sasvim nove stvari, počinjemo gledati svijet njihovim očima. Učimo od djeteta koje je raslo u nama. Rastemo zajedno. To je možda i najfascinantnije.

Objava @VYLSON – SUPERINSTAMAMA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

@thefashionbugblog

Koliko je teško u visokim tjednima trudnoće izgledati modno osvješteno, zna svaka od nas. Pogotovo u zimskim mjesecima. Kako se obući da nam bude ugodno, a da nismo konstantno u istom trudničkom “outfitu” zna Laura Wills.

Supermama jedne djevojčice, s još jednom bebom na putu. Kako Laura, autorica modnog bloga The Fashion Bug Blog, kombinira svoje odjevne predmete i pritom izgleda savršeno, pogledajte i same.

Primjećujemo da se radi o high street komadima koji ne spadaju pod trudničke odjele, a i same smo fanovi netrudničkih odjela i oversize komada odjeće koji se mogu nositi i nakon poroda.

Objava TRUDNIČKI STIL – MODNA BLOGERICA I SUPERMAMA LAURA WILLS pojavila se prvi puta na SUPERMAME.