beba preskače faze, teže podiže glavu ili sjedi u W? mogući uzrok je tonus

Tonus mišića kod beba – što nam govori niski, povišeni i fluktuirajući tonus i zašto je rana procjena ključna Tonus mišića označava prirodnu, stalnu napetost mišića u mirovanju. Važno je naglasiti da tonus nije isto što i snaga mišića – on je pod kontrolom središnjeg živčanog sustava i predstavlja osnovu za svaki pokret, stabilnost tijela i pravilno držanje. Kod beba se tonus postupno oblikuje i prilagođava tijekom prvih mjeseci i godina života. Njegova kvaliteta izravno utječe na način na koji će dijete učiti kretati se, istraživati okolinu i razvijati motoričke vještine. Tonus sam po sebi ne „prolazi“. Dijete koje ima niži ili povišeni tonus ostat će s tom karakteristikom i kasnije u razvoju, no pravovremenom stimulacijom, ciljanom igrom i pravilnim rukovanjem moguće je znatno unaprijediti kvalitetu pokreta. U ovoj ranoj…

kako izgleda povratak na posao nakon tri godine porodiljnog?

Prošao je moj prvi radni tjedan nakon tri godine besposličarenja. Pod tim terminom smatram stvaranje dva bića u svojoj maternici dok sam skrbila za prvorođeno. Pa onda porod blizanki, postpartum i sve što dolazi već kad imaš troje ispod tri godine. Nije to rad. Nije ni posao. To je sve ono nevidljivo što sve majke s djecom unutar svojih domova rade, a nije plaćeno, a podrazumijeva se da netko mora odraditi. Tako su moje tri godine neodlaska na posao prošle u trenu, prvorođenac je postao petogodišnjak –  samostalan, energičan i vješt, a s blizankama sam odradila dohranu, prohodavanje, skidanje iz pelena, prilagodbu na jaslice i sve one bolesti koje dolaze s njima, pa je došlo vrijeme da se vratim raditi u punom smislu riječi. U našoj državi mame blizanaca imaju…

mama troje djece o nevidljivom teretu majčinstva

U najnovijoj epizodi serijala Nevidljiva, razgovaramo s Barbarom – mamom troje djece i ženom koja je svoju priču podijelila kroz izložbu Nevidljiva by Supermame i Ana Surač. Barbara govori o nevidljivosti koja počinje još u trudnoći – o stajanju u redovima bez da je itko pusti naprijed, o porodu u kojem je bila zanemarena, o danima kada se sve vrti oko drugih, a ona sama nestaje u kućnim poslovima, dječjim potrebama i iscrpljenosti. Govori i o porođajnoj traumi – o ožiljcima koje nosi, o tome kako je naučila prepoznati bol, ali i kako je iz nje izrasla snaga. „Nevidljiva sam bila kad sam sama nosila kolica u tramvaj, kad su me svi zaobišli pogledom. Nevidljiva sam bila i kad sam samo željela da me netko pita – jesi li dobro?“…

od straha do smirenja: kako je moj porod postao najljepše iskustvo

03:15, božićno jutro. Budi me nelagoda. Lažni trudovi, pomislim. Okrećem se s boka na bok, pa ustajem i šećem po kući. Nelagoda ne popušta. Palim TV, sjedam uspravno, čekam da prođe…ali ne prolazi. U meni se polako budi lagana panika. Doma sam, daleko od bolnice. Planirali smo krenuti na put tek poslijepodne jer se danima ništa nije događalo. Još sam i kukala kad će beba van. Familija se već počela kladiti u datume kad ću roditi. Uzimam mobitel i krenem mjeriti trudove. Razmaci su nepravilni, ali bolovi jaki. Odlazim pod tuš, nadajući se da će toplina olakšati, no hvata me mučnina. Po tko zna koji put odlazim na toalet – i tada ugledam krv. Tijelo mi se počinje tresti, oči mi se pune suzama. Strah me steže. Rodit ću. Nisam…

“Mama, a kako si ti?” – Split otvorio prostor za istinu o majčinstvu

Split je 4. listopada 2025. bio domaćin prve konferencije u Hrvatskoj posvećene postpartumu i mentalnom zdravlju majki pod nazivom “Mama, a kako si ti?”. Ova pionirska konferencija okupila je stručnjake iz područja psihologije, ginekologije, psihijatrije i umjetnosti te pružila važan prostor za razgovor o često prešućenim izazovima koje majčinstvo donosi. Konferenciju je organizirala Dea Maria Računica – autorica dokumentarne monodrame Novorođena, postpartum doula i perinatalni somatski praktičar – u suradnji s Martinom Trboglav Podvorac i Ninom Čikeš Stegić iz Centra za perinatalnu psihologiju i rano roditeljstvo, te Josipom Bračanov, osnivačicom agencije 4am. Konferenciju je obilježio niz snažnih i iskrenih izlaganja koja su otvorila pitanja porođajne traume, postporođajne depresije i emocionalnog nasljeđa koje žene nose u svoje majčinstvo. U uvodnom predavanju Dea Maria Računica je istaknula važnost postpartuma kao osjetljivog, ali često zanemarenog…

podcast ‘Iskreno o majčinstvu’ donosi temu koja muči mnoge roditelje

Nova epizoda podcasta Iskreno o majčinstvu otvara pitanje koje mnogi roditelji dobro poznaju: kako pronaći ravnotežu između digitalnog svijeta i stvarnog djetinjstva. Pod naslovom „Mogu li društvene igre pobijediti TikTok?“, iskreno dijelimo svoja iskustva, refleksije i male pobjede u svakodnevnoj borbi da trenutke s djecom učinimo vrijednima i nezaboravnima. “Iskreno, često me preplavi osjećaj krivnje. Uhvatim sebe kako brže posežem za ekranom nego za kutijom društvene igre. A onda se sjetim vlastitog djetinjstva – topline oko stola, sitnih svađica tko vara u „Čovječe, ne ljuti se“, i onog zaraznog smijeha koji ne možeš isprogramirati na Tik Toku.”, kaže Martina. U ovoj epizodi nismo htjele davati recepte ni pametovati. Htjele smo biti iskrene. O strahovima, o dilemama, o sitnim pobjedama kad uspijemo zaroniti u trenutak s djecom. Osim toga prisjetile smo…

prva konferencija o postpartumu i mentalnom zdravlju majki u Splitu

Postpartum, razdoblje nakon poroda, jedno je od najosjetljivijih i najvažnijih iskustava u životu žene. Iako se u društvu često opisuje kao nekoliko tjedana oporavka, nova istraživanja potvrđuju da se fizičke, emocionalne i identitetske promjene protežu i do dvije godine nakon poroda. Upravo u tom razdoblju majke su posebno ranjive, upravo tada, majke najviše trebaju podršku zajednice. Nažalost, mnoge žene u Hrvatskoj i dalje se u postpartumu osjećaju usamljeno, preplavljeno i neshvaćeno. Predugo se šutjelo o realnosti postpartuma, predugo se pretvaralo kao da je sve u redu, kao da majkama ništa ne treba jer sve mogu same. Ali istina je da ne mogu i da ne trebaju sve same. Mentalno zdravlje majki temelj je zdravlja obitelji i društva u cjelini.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Mama, a…

zašto bebu ne treba prerano posjedati: razvoj nije utrka, nego proces

Posjedanje bebe i motorički razvoj U prvih godinu dana bebinog života, svaki pokret i svaka promjena položaja rezultat su prirodnog i precizno uređenog procesa sazrijevanja živčanog i mišićnog sustava. Jedna od najvećih zabluda s kojom se kao roditelji često susrećemo je ideja da bi beba trebala što prije sjediti. U stvarnosti, prerano posjedanje može usporiti ili poremetiti prirodan tijek motoričkog razvoja – a ponekad čak dovesti i do neželjenih kompenzacija koje kasnije mogu utjecati na držanje, ravnotežu i finu motoriku. Sjedenje je rezultat, ne cilj Sjedenje se ne događa “odjednom”, nego kao rezultat brojnih prethodnih koraka: kontrole glave, rotacije trupa, prijenosa težine, stabilnosti zdjelice i sposobnosti prijelaza iz jednog položaja u drugi. Beba ne treba biti “naučena” sjediti – ona do sjedenja dolazi sama, kroz kretanje po podu i istraživanje…

kako ne biti samo mama?

Prije nego sam postala mama nisam razumjela koliko dubine donosi majčinstvo. Nisam mogla predvidjeti koliko će se moj život promijeniti iz temelja. Nisam mogla znati što će se sve promijeniti, kako ću se ja nositi s promjenama, kako će to utjecati na moj život, na moj brak, na moje odnose. Prije nego postaneš mama savršeno ti je jasno da “nisi samo mama i da nećeš biti samo mama, da si ti i dalje ti”, ALI kad zaista postaneš, to ipak nije tako jednostavno. Zato danas pričamo upravo o ovome – kako biti SVE što ti jesi na način na koji to želiš biti. Identitet izvan majčinstva Vjerujem da ti je jako poznat scenarij u kojem se majčinstvo prelije na sve tvoje druge uloge. Ta uloga, koja nam je toliko važna,…

jedno dugo toplo ljeto, dvoje djece i jedna mama…

Da smo u holivudskom filmu scena bi bila sljedeća: dvoje djece trči po plićaku savršene pješčane plaže dok mama i tata, ispod suncobrana, leže u ležaljkama. Tata čita novine, a mama knjigu. Povremeno podignu pogled kako bi s osmijehom na licu gledali djecu kako se lijepo igraju. Mama zove djecu na užinu dok vadi sendviče iz košare za piknik. Vjetar joj skine šešir s glave i svi se srdačno smiju dok tata lovi šešir…. Kako nismo u filmu ispričat ću ti kako to izgleda u realnosti. Mama je sama doma s djecom jer tata radi. Nema vrtića. Danas je odlučila da neće ići u lokalni parkić u kojem su već postali inventar nego da će ići na plažu. Sama s dvoje neplivača. Ipak žive na moru i grijeh je ne…