Tonus mišića kod beba – što nam govori niski, povišeni i fluktuirajući tonus i zašto je rana procjena ključna

Tonus mišića označava prirodnu, stalnu napetost mišića u mirovanju. Važno je naglasiti da tonus nije isto što i snaga mišića – on je pod kontrolom središnjeg živčanog sustava i predstavlja osnovu za svaki pokret, stabilnost tijela i pravilno držanje.

Kod beba se tonus postupno oblikuje i prilagođava tijekom prvih mjeseci i godina života. Njegova kvaliteta izravno utječe na način na koji će dijete učiti kretati se, istraživati okolinu i razvijati motoričke vještine.

Tonus sam po sebi ne „prolazi“. Dijete koje ima niži ili povišeni tonus ostat će s tom karakteristikom i kasnije u razvoju, no pravovremenom stimulacijom, ciljanom igrom i pravilnim rukovanjem moguće je znatno unaprijediti kvalitetu pokreta. U ovoj ranoj fazi učenja mozak kroz pokret dobiva važne informacije: kod niskog tonusa – kako aktivirati mišiće i stvoriti stabilnost, a kod povišenog – kako usporiti, otpustiti napetost i bolje osjetiti vlastito tijelo.

Cilj rane intervencije nije “ispraviti” dijete, već postaviti što kvalitetniju osnovu motoričkih obrazaca na kojoj će se kasnije graditi složenije vještine.

Hipotonija (niski tonus)

Bebe s niskim tonusom često djeluju mekano i “teško” u rukama te im je zahtjevno izvoditi pokrete protiv gravitacije, poput podizanja glave, održavanja stabilnog sjeda ili puzanja.U pravilu traže širu bazu  oslonca – noge su često razmaknute, dulje ostaju u ležećem položaju, a kada sjednu, trup je slabo aktivan i leđa su zaobljena. Stabilnost često pokušavaju postići privlačenjem jedne ili obje noge prema tijelu.

Tijekom puzanja aktivnost trupa je smanjena, pa se stabilnost nadoknađuje niže postavljenom zdjelicom. Težina se tada prenosi više na noge, umjesto da bude ravnomjerno raspoređena na dlanove i koljena. Zbog slabije rotacije i nedovoljne aktivacije trupa, česta je pojava W sjeda. Kod uspravljanja i stajanja, zbog slabe kontrole trupa, stopala mogu „propadati“, a kod izraženije hipotonije kasnije se mogu razviti spuštena stopala.

Kod hranjenja, hipotone bebe često imaju slabiji hvat, brže se umaraju i teže učinkovito povlače mlijeko.

Hipertonija (povišeni tonus)

Bebe s povišenim tonusom često djeluju vrlo čvrsto, rano stabiliziraju glavu i ponekad brže od vršnjaka prolaze pojedine motoričke faze. Njihovi pokreti mogu biti nagli, grubi i manje tečni. Zbog pojačane mišićne napetosti često preskaču važne faze zadržavanja u pojedinim položajima, što im otežava razvoj fine kontrole i svjesnog upravljanja pokretom. I kod ove skupine djece može se javiti W sjed, najčešće zbog ograničene rotacije trupa.

Promjene na stopalima u početku ne moraju biti uočljive, no često se primjećuje stajanje na prstima.

Tijekom hranjenja, hipertone bebe znaju biti vrlo brze i „halapljive“, češće gutaju zrak, što može dovesti do nelagode, problema s podrigivanjem ili probavom.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Motorički razvoj beba Procjena,savjeti i terapija (@infanago_motoricki_razvoj)

Fluktuirajući tonus

Kod fluktuirajućeg tonusa mišićna napetost nije stalna – u jednom trenutku beba može djelovati opušteno i mekano, a već u sljedećem kruto i ukočeno. Ove promjene često ovise o položaju tijela, vrsti aktivnosti, razini umora ili emocionalnom stanju djeteta. Takva neujednačenost može otežati razvoj stabilnih i predvidivih pokreta. Fluktuirajući tonus često je povezan i s izazovima u senzornoj integraciji, što dodatno može utjecati na hranjenje, koordinaciju i cjelokupni motorički razvoj.

Zašto je važno reagirati na vrijeme?

Poznavanje općih razvojnih faza nije dovoljno – presudno je razumjeti strukturu i kvalitetu pokreta. Nerijetko se događa da se suptilne promjene u tonusu ne prepoznaju na vrijeme, čak ni od strane stručnjaka, što kasnije znatno otežava terapijski rad. Tada su već prisutni kompenzacijski obrasci koji dugoročno smanjuju kvalitetu pokreta.

Tonus nije samo fizička osobina – on je temelj na kojem mozak organizira kretanje.

Kada tonus nije optimalan, mozak pronalazi alternativne strategije kako bi dijete postiglo cilj, no te strategije često narušavaju posturu, koordinaciju i ekonomičnost pokreta.

Ako primijetite da vaša beba ima poteškoće s posjedanjem, puzanjem, hranjenjem ili zadržavanjem određenih položaja, važno je potražiti fizioterapeuta s iskustvom u radu s bebama. Pravovremena i stručna podrška može vam pokazati kako na nježan i siguran način podržati razvoj svog djeteta.

Fotografije: FreePik

Objava beba preskače faze, teže podiže glavu ili sjedi u W? mogući uzrok je tonus pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Posjedanje bebe i motorički razvoj

U prvih godinu dana bebinog života, svaki pokret i svaka promjena položaja rezultat su prirodnog i
precizno uređenog procesa sazrijevanja živčanog i mišićnog sustava. Jedna od najvećih zabluda s
kojom se kao roditelji često susrećemo je ideja da bi beba trebala što prije sjediti. U stvarnosti, prerano posjedanje može usporiti ili poremetiti prirodan tijek motoričkog razvoja – a ponekad čak
dovesti i do neželjenih kompenzacija koje kasnije mogu utjecati na držanje, ravnotežu i finu motoriku.

Sjedenje je rezultat, ne cilj

Sjedenje se ne događa “odjednom”, nego kao rezultat brojnih prethodnih koraka: kontrole glave, rotacije trupa, prijenosa težine, stabilnosti zdjelice i sposobnosti prijelaza iz jednog položaja u drugi.

Beba ne treba biti “naučena” sjediti – ona do sjedenja dolazi sama, kroz kretanje po podu i istraživanje svog tijela u prostoru.

Kada dijete prirodno dosegne tu fazu, ono sjedi aktivno: s uspravnim trupom, slobodnim rukama i stabilnom glavom. To je znak da je živčani sustav spreman za taj položaj.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Motorički razvoj beba Procjena,savjeti i terapija (@infanago_motoricki_razvoj)

Što se događa kada prerano posjednemo bebu?

Kada bebu posjednemo prije nego što je spremna za aktivno sjedenje, tijelo mora pronaći način da “preživi” u tom položaju. Tada nastupaju kompenzacije:

• leđa se zaobljuju jer trup nema dovoljno snage da zadrži uspravan položaj.
• ramena se dižu i zadržavaju u napetosti – znak pokušaja stabilizacije odozgo.
• noge se ukoče u koljenima ili se privuku uz tijelo da bi proširile bazu oslonca.
• ruke, umjesto da istražuju prostor, postaju “štake” – služe za održavanje ravnoteže.

Takva pozicija nije funkcionalna. Dijete izvana izgleda kao da sjedi, ali iznutra tijelo radi sve kako bi se zaštitilo od pada. Dugoročno, to može otežati razvoj kvalitetnih obrazaca pokreta, uključujući puzanje, hvatanje, prelazak preko sredine tijela, pa čak i koordinaciju pri hodanju.

Prije sjedenja dolazi… pod!

Vrijeme na leđima, trbuhu, boku i rotacije između tih položaja ključni su preduvjeti za kvalitetno
sjedenje. Na podu dijete gradi:

• kontrolu trupa – bez toga nema stabilnog sjedenja.
• prijenos težine – učenje kako tijelo balansira u prostoru.
• rotaciju trupa – osnovu za bilateralnu koordinaciju i kasnije složene motoričke vještine.

Kretanje na podu temelj je za pripremu živčanog sustava za gravitaciju. Ako dijete nije prošlo tu pripremu, sjedenje mu ne koristi – ono ga opterećuje.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Motorički razvoj beba Procjena,savjeti i terapija (@infanago_motoricki_razvoj)

Kada je dijete spremno za sjedenje?

Dijete koje je spremno za sjedenje:

• samostalno prelazi iz ležanja u sjedenje (npr. iz bočnog položaja ili preko četveronožnog).
• može ostati u sjedećem položaju nekoliko minuta bez potpore ruku.
• glava i trup ostaju uspravni bez znakova napetosti ili ukočenosti.

Ovo se kod većine djece događa između 6-9. mjeseca – ali nije važno “kad”, nego kako. Razvoj se ne može požurivati. Ne postoji prečac do funkcionalnog sjedenja koji ne uključuje kretanje na podu.

Svako forsiranje prijevremenog sjedenja zapravo odgađa funkcionalni razvoj jer tjera dijete u kompenzacijske strategije koje remete prirodan slijed.

Dajte svojoj bebi prostor, vrijeme i povjerenje – pod je njezin najbolji alat za razvoj, a sjedenje će doći samo kad za to bude spremna. Ako primijetite da beba ima poteškoća s razvijanjem stabilnog sjedećeg položaja, obratite se fizioterapeutu s iskustvom u radu s bebama – stručna podrška može vam pokazati kako nježno i pravilno pomoći svom djetetu na njegovom razvojnom putu.

Za više savjeta o motoričkom razvoju beba zapratite moj Ig @infanago_motoricki_razvoj 

Fotografije: freepik.com

razvoj djeteta počinje od prvih dana: najčešće pogreške roditelja koje mogu usporiti napredak

Objava zašto bebu ne treba prerano posjedati: razvoj nije utrka, nego proces pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Svaki roditelj zna da mala djeca plaču zbog naizgled (bar nama odraslima) najtrivijalnih stvari.

Možda je vaša kćer htjela ružičastu, a ne žutu čašu mlijeka. Možda vaš sin želi da mu pročitate još jednu priču (nakon onih pet koje ste mu već pročitali). Dogodi se da se brat i sestra posvađaju jer oboje žele istu igračku. Poznato?

Uostalom, suze nikada ne otkrivaju ono što odraslima izgleda tako nevažno. To je kao emocionalna vrećica – nakupljeni mali stresovi koji odjednom pronađu rupu. Kao pucanje brane, ovi naizgled trivijalni događaji postaju ulaz u val emocija.

Iskreno slušajte što vam djeca žele reći, bez obzira na sve. Ako pažljivo ne slušate male stvari kada su mali, oni vam neće reći velike stvari kada su veliki, jer za njih su one uvijek velike stvari – Kathryn M. Wallace.

Dijete koje se ne osjeća dobro, ne može se ponašati dobro. Pitajte ih kako se osjećaju i pozorno slušajte što vam govore. Bez obzira na to što je izazvalo emociju, djeca od nas traže jedno: da ostanemo s njima dok doživljavaju val emocija. Trebaju nas da budemo svjetionik u njihovoj oluji. Zaslužuju da ostanEmo s njima dok prolaze kroz sve to.

Naučeni smo da se sramimo svojih suza

Većina roditelja odrasla je u doba kada su uobičajeni odgovori na suze i silne emocije bili: “Prestani plakati“, “Saberi se” i “Ne budi tako razmažena“. Većina nas je odrasla u obiteljima koje nisu znale podupirati svoje suze. Da, naši su roditelji imali dobre namjere i htjeli su nas naučiti da slabe trenutke pretvorimo u trenutke koji će nas učiniti jačima. Možda smo imali roditelje koji su mislili da je dobro natjerati nas da prestanemo plakati kupnjom sladoleda ili nove igračke. S druge strane, možda su neki od nas imali roditelje koji su bili strogi, prijetili i posramljivali nas onom poznatom frazom: “Ako ne prestaneš plakati, dat ću ti razlog za plač!“.

Bilo je (i još uvijek je) uobičajeno vjerovati da je put do otpornosti ignoriranje, poricanje i odbacivanje naših ranjivih osjećaja.

Dakle, nama kao roditeljima je jasno da smo potpuno “slijepi” kada je u pitanju modeliranje zdrave emocionalne svijesti. Možda smo u mladosti naučili nesvjesno potiskivati ​​tugu, ljutnju i frustraciju, pa sada osjećamo strah kada smo suočeni sa suzama naše djece. Možda ne znamo što učiniti ili reći u takvim trenucima jer nam to nikada nije pokazano. Ili mislimo da, ako puno ili često plaču, to znači da ih nismo uspjeli naučiti da budu otporniji.

Ponekad se brinemo da previše “velikih emocija” znači da nismo uspjeli kao roditelji

Na nesvjesnoj razini možda očajnički pokušavamo izbjeći da svoju djecu učinimo nesretnima tako što uvijek svemu govorimo da. Ponekad to znači da pokušavamo održati osmijeh naše djece kako ne bismo morali osjećati nelagodu zbog osjećaja na koje sami nismo navikli. Mi, poput naših roditelja, možemo misliti da je nedostatak suza znak otpornog djeteta. I tako pokušavamo ugoditi našoj djeci da budu sretna.

Kao roditelji, pomiješali smo uloge

• Nije naš posao usrećivati ​​djecu stalno, nego pripremiti ih za život u kojem neće biti stalno sretna, ali trebaju prihvatiti činjenice.
• Nije naš posao susprezati suze, nego pitati odakle suze dolaze i pokazati smjer kako može biti bolje.
• Naše je da zajedno s njima „jašemo“ na njihovim emocionalnim valovima.
• Naš je posao reći djetetu “sasvim je normalno da se tako osjećaš i ja sam tu za tebe”.
• Naš je posao biti s njima i stvoriti im emocionalnu sigurnost da liju suze.

Tužno dijete nije odraz naših loših roditeljskih vještina. Nesreća, nezadovoljstvo, razočaranje, frustracija i ljutnja normalni su dijelovi života. Nesretno dijete jednostavno trebamo podržati i vratiti ga u ravnotežu. Voljenjem takvog kakvo ono jest, prihvaćanjem u dobrim i teškim trenucima, pomažemo mu da razumije da je njegovo ponašanje odvojeno od njega, i da ima moć promijeniti ga.
Sve dok ne naučimo prihvatiti valove osjećaja naše djece, ravnoteža i emocionalno zdravlje naših obitelji bit će poremećeni. Naša djeca imaju sposobnost dati si oduška i tako se osloboditi stresa i napetosti. Kad im to dopustimo, otvaramo put ravnoteži. Ukratko, pomažemo im da izgrade otpornost koju tako očajnički želimo izgraditi u njihovoj osobnosti.

Kako stvoriti prostor za velike emocije našeg djeteta?

Ako vas kao dijete nisu slušali i podržavali, danas vam može biti jako teško znati kako postupiti sa svojim djetetom. Ali, kao i svaka nova vještina ili izgradnja mišića, učenje kako biti učinkovit model zahtijeva vrijeme i upornost. Danas ga mi roditelji često nemamo, ali za promjene starih načina razmišljanja i uvjetovanja potrebno je vrijeme. Ne očekujte da će se to dogoditi preko noći, ali znajte da mali koraci u pravom smjeru čine razliku u trenu. Kada se naučite nositi s djetetovim emocijama na novi način, vježbajte jednu malu stvar i internalizirajte je prije nego prijeđete na nešto drugo.

S vremenom se naša tolerancija na najjače djetetove emocije izgrađuje dok se neprestano obvezujemo na smirenu prisutnost u sebi. Umjesto da pokušavate naučiti svoje dijete da duboko diše kada je uzrujano, usredotočite se na to da sami primijenite svoje savjete. Nemojte ni pomišljati reći djetetu da duboko diše osim ako to niste učinili već stotinu puta kada ste izgubili pribranost.

Sljedeći put kada budete sa svojim djetetom kada je uzrujano, ljuto, tužno, pokušajte sebi ponavljati sljedeće:
“Dijete mi ne pravi probleme. Teško mu je.”
“Nije moj posao popraviti njegove osjećaje.”
“Osjećaji liječe. Poslije će se osjećati bolje.”
“Mir počinje sa mnom.”
“Ovdje sam da podijelim svoj mir, a ne da se pridružim njegovom kaosu.”

Foto: unsplash.com; pexels.com

zašto kazne ne funkcioniraju i što napraviti kako bi nas dijete sljedeći put poslušalo?

Objava kako odgojiti otporno dijete u svijetu zvanom: “sram te bilo što plačeš!” pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sa supermamom, cheficom, autoricom kuharica i food blogericom Nastasjom Chiarom Petrić, koja na svom IG profilu educira roditelje o važnosti zdrave prehrane i dijeli korisne savjete i recepte, popričale smo o prehrani djece.

Nastasja, hrani li se zdravo jedno prosječno hrvatsko dijete? Dajemo li dovoljno pažnje prehrani djece?

Prosjek nam definitivno nije za pohvalu, ali primjećujem da se ljudi sve više i više okreću kvalitetnijoj prehrani i obraćaju pozornost na to otkuda dolazi njihova hrana zato što se svijet prebrzo mijenja, a to prvo primjećuju kroz zdravlje svoje djece. Nikad više u povijesti nije bilo ovoliko alergičara od najmanje dobi. I često se taj problem rješava na način koji nije rješenje. A rješenje dolazi iznutra, a unutra dolazi kroz usta, odnosno putem hrane, pića, ali i zraka. Puno je i zastarjelih načina prehrane beba i male djece i mislim da ljudi nisu dovoljno svjesni koliko to ima utjecaj na jednog dana odraslu osobu, ne samo kroz bolje prehrambene navike, već i direktno povezano sa zdravljem.

Što misliš o prehrani u hrvatskim vrtićima i školama?

Iskreno, mislim da ide na bolje. Barem po pitanju vrtićke prehrane. I barem po pitanju Zagreba, mislim da se okolna mjesta, pogotovo manja, još uvijek bore da bi mala djeca imala kvalitetan obrok u vrtiću. Što me iskreno začuđuje jer bih prije rekla da se u manjem mjestu može lakše organizirati nabava kvalitetne hrane od lokalnih poljoprivrednika, nego u gradu. Ali u gradu ima dovoljno ljudi koji će baš svim snagama pokušati napraviti promjenu (čitaj: ja) pa smo malo uporniji i glasniji. S druge strane, školski obroci su potpuno druga priča. Tu je statistika zaista loša i od 3 školska obroka samo je jedan koliko toliko u redu. Već se dugo godina pokušava nesto promjeniti po tom pitanju i svake godine vidimo napredak, ali puževim korakom. Što ja osobno smatram sasvim u redu jer tako velike promjene ne dolaze naglo! Da se za početak samo iz jednog tjednog obroka izbaci hrenovka u tijestu ili šareni donut, to bi već bila velika stvar. Postepeno i uspješnije.

“Od tri školska obroka samo je jedan koliko toliko u redu.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nastasja Chiara Petrić (@chiarin.tanjuric)

Što za tebe znači izbalansirani dječji obrok?

Polovica bi se složila sa mnom, a polovica bi rekla da to nikako nije istina, no za mene je izbalansirani dječji obrok, odnosno prehrana općenito, da jedu sve. Ova druga polovica koja se ne bi možda složila sa mnom vjerojatno ima još uvijek vrlo malu djecu, možda čak i samo jedno dijete, i ne znaju kaj ih tek čeka kad jednom upoznaju što se sve može kupiti i što jedu i druga djeca, ako ćemo iskreno. Tako da “moje dijete to neće nikad jesti” jednostavno ne drži vodu i mislim da je kriva putanja za stvaranje dobrog odnosa s hranom. Nažalost, apsolutno je sve danas dostupno na svakom
kutu i to je naravno problem, ali zato roditelji ovog doba imaju odgovornost kako i tu “lošiju” hranu predstaviti djeci, kako pričati o njoj, koliko ju često jesti i kako i sami mi odrasli imamo odnos prema toj hrani.

Imam osjećaja, da ponekad na Instagramu kad pokažeš kako svojoj djeci povremeno dopustiš i junk food, većina majki odahne. Misliš li da je na roditeljima, a posebno majkama, preveliki pritisak? Zašto se osjećaju kao nedovoljno dobre majke ako povremeno odvedu djecu u McDonalds?

Zato što se one majke koje imaju neuredan stan (htjele, ne htjele) osjećaju loše kada one druge mame slikaju uredan KUTAK svojeg stana i objavljuju svaki dan na svojem profilu. Kada one druge mame slikaju svoju čistu izglancanu prepametnu multilingvalnu djecu dok njihova djeca pokazuju na guzu kad ih pitaš gdje im je nos, zato što su društvene mreže i svijet općenito postali toliko fejk da tko toga nije svjestan može vrlo lako upasti u zamku “trava je zelenija kod susjeda”. Za to vrijeme taj susjed ima doživotne kredite, asocijalno dijete ili loš brak, ali to naravno neće objaviti. I meni je sasvim ok da onaj tko je nesiguran u svoje životne odluke ili situacije ne objavljuje BAŠ SVE na svojem profilu, ali s druge strane, možete biti apsolutno sigurni da kad vam se čini da je nečiji život na društvenim mrežama savršen, daleko je od toga. Ja sam nakon par godina pisanja zdravih obroka za djecu shvatila da sam taj zadatak na sebe preuzela kao da je @chiarin.tanjuric svojevrsni izvor takvih recepata.

I onda mi je u jednom periodu profil bio toliko prepun “zdravog” da su me ljudi počeli i uživo pitati “smije li tvoje dijete jesti čokoladu, je li u redu da otvore vrećicu čipsa pored mojeg djeteta” i slična suluda pitanja, jer smo mi doma sve to normalno jeli. I onda sam imala “aha” moment, te prvi put objavila svoju junk food objavu i ljudima objasnila što je za nas prava izbalansirana prehrana. Da zeleno, da junk, ali koliko zelenog, a koliko junk-a. Roditelji su se napokon mogli poistovjetiti s osobom koju toliko dugo prate, maknuti stigmu sa sebe (a i mene) i olakšati si mnoge životne odluke koje su do tad bile temeljene na prividnom dojmu nekoga iz virtualnog svijeta. Ja sam i dalje izvor boljih recepata, to je moj posao i to je moja, skoro bih rekla – ostavština! Želim ljudima pokazati puno načina kako obogatiti svoja jela, ali da pri tom ne budu robovi iste te prehrane. Tako da otkad sam počela obraćati pozornost i na takve objave, vidim da još više s time pomažem roditeljima oko sebe.

Jesi li više za klasičnu ili “beba vođa dohrane” metodu i zašto?

Moje su obje cure bile BLW metodom, s time da sam s prvom bila baš striktna, a s drugom opuštenija u smislu da sam drugu znala i ja osobno nahraniti jer sam naučila da apsolutno u ničemu, pa tako ni u metodi dohrane, ne treba biti isključiv! Znala sam se šaliti da mi sad treba još jedna beba da ponovim gradivo i vjerojatno bi to bilo najljepše iskustvo dohrane ikad jer bih bila još vise opuštena i još bih više naučila o svemu. Samo bez straha, paziti na podrijetlo i sezonalnost hrane, i biti spreman na malo više nereda koji ionako ne traje dugo u odnosu na cijeli život dobrog odnosa s hranom.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nastasja Chiara Petrić (@chiarin.tanjuric)

Jedu li tvoje klinke baš sve? I kako si to uspjela? Radi li se o pukoj sreći ili puno uloženog truda?

Nikakva sreća, isključivo moj trud i nitko mi neće oduzeti tu medalju govoreći da je to samo sreća! U svoj toj opuštenosti pristupa dohrani, ja sam se svejedno dobrano namučila. Sigurna sam da je meni kao profi kuharu i njima dvjema koje dolaze iz vrlo gastro orijentirane obitelji puno pomoglo da dohrane ide u dobrom smjeru, ali svejedno imam dvije potpuno drugačije curice koje isto tako drugačije i jedu. Za jednu bi čak rekli i da je pomalo izbirljiva (jer ima par stvari koje ne voli), ali kod nas doma razgovor o hrani uopće ne ide u tom smjeru i sigurna sam da će kad odrastu biti super gurmanice na mamu i tatu. Ne znači da je to najbitnija stvar na svijetu, ali ipak mislim da je uživanje u hrani na toliko životnih, kulturoloških i društvenih razina bitno, jer na kraju dana zaista mi je bitno da stvore taj dobar odnos prema hrani i prema svojem tijelu.

“Za dobar odnos prema hrani koju gaje moja djeca nije zaslužna sreća nego isključivo moj trud.”

Kako ne imati izbirljivu djecu što se prehrane tiče?

Probat ću to opisati na jednostavan i svima shvatljiv način. Dijete prirodno ima usađeno da prohoda kad je spremno. Znači, ne bi ga trebali tome učiti, jer će prohodati kad tad i to je sigurno (naravno, ako govorimo o zdravom djetetu normalnog razvoja). Bebe se također rađaju i s prirodnim nagonom za sisanje, hoće li to biti kroz dojenje ili bočicu, nije bitno, ali je i dalje prirodni nagon, znači nešto što je zapisano u ljudskom kodu i ne treba ga učiti. Mislite li da je s hranom druga priča ili smo si mi malo zakomplicirali život po tom pitanju? Osim što često viđamo da se roditelji upliću u prirodni proces dječjeg razvoja, prirodnu strukturu dječjeg organizma po pitanju njihovog mikrobioma (ekstremnim dezinficiranjem svega oko njih), tako se opet previše upliću u ono što je njima prirodnije nego što mislimo. Što se tiče izbirljivosti djeteta, iako možda ovaj predgovor izgleda kao nepovezan s tom temom, toliko se uplićemo u sve da mi kao roditelji postajemo nesvjesni razlog zašto dijete postane izbirljivo s hranom. Znam da je to nekima teško za čuti jer je u mnogim kućanstvima vrijeme za jelo najstresniji dio dana, ali u većini se slučajeva moglo spriječiti.

Ključni period u kojem skoro svako dijete dolazi u izbirljivu fazu je s otprilike 2-2,5 godine. Ali nije to jedina faza u koju dijete tada uđe. To je prvi period kad izlaze iz bebaste predivne faze i shvaćaju da se oko njih događa puno toga na što mogu utjecati. Ne samo na hranu, već i na osjećaje drugih ljudi, kako će im dan izgledati, jaaaako puno promjena , pa tako i s hranom! I roditelji su toliko zbunjeni, iscrpljeni, da si pokušavaju olakšati bilo što, pa u tom neznanju i nadi da naprave sve savršeno, maaaalo zeznu dio s prehranom. I tako dijete postane izbirljivo i nakon te faze. Lako je to sve napisati, ali proživjeti i preživjeti tu fazu nije baš toliko lako pa roditelji imaju puno pitanja, a na svako pitanje treba pristupiti individualno uzimajući u obzir obiteljske dnevne navike, okruženje, nagle životne promjene, opće stanje djeteta i slično.

“Toliko se uplićemo u sve da mi kao roditelji postajemo nesvjesni razlog zašto dijete postane izbirljivo s hranom.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nastasja Chiara Petrić (@chiarin.tanjuric)

Kako se izboriti s malim izbirljivcima (npr. veća djeca i gdje se ne radi samo o fazi)? Što ako dijete ne želi niti probati nešto što mu se ne sviđa?

E tu se mogu nadovezati na prethodni odgovor i reći što se može napraviti kada bezuspješno prođemo izbirljivu fazu i sad se borimo s izbirljivim djetetom. Prestanite se boriti. Vaša je odgovornost djetetu osigurati izbalansirani obrok, ne kažnjavati niti nagrađivati dijete s hranom, pričati o njoj kao o lošoj i dobroj, naprosto smanjite svoj kapacitet brige i govora o tome za barem 50%, iliti ga, dajte se više skulirajte i preusmjerite višak te energije na nešto drugo. Kad dijete skuži da više nije toliki fokus na hrani, mogli bi dobiti i neke rezultate. Ali bitno je razmisliti točno o tome koje rezultate želite uopće. Da vam dijete sad jede brokulu ili da ju s guštom priprema jednog dana u odrasloj dobi? Preporučam da vam ovo drugo bude cilj, a to ćete postići tako da nastavite kuhati kao i do sada (odnosno kakvu hranu često objavljujem na svojem profilu) i okružujete ga s dobrim navikama, opuštenim pristupom i ugodnom atmosferom za obiteljskim stolom.

Iz razgovora s većinom mama kuhanje je prva stvar za koju bi rado htjele da im obavlja netko drugi. Sve to polazi naravno od prezasićenosti i onog nevidljivog tereta majčinstva kojeg  svaka od nas nosi na svojim leđima. Imaš li ti dane kada ne znaš što skuhati, kada nemaš volje za kuhanjem? Što tada radiš?

Naravno! Imam takvih dana nekad i malo previše kada sam sama s djecom danima i kada shvatim da mi je najveći prioritet da ja osobno ne izludim! Ja sam sebi isto važna! I u tim danima kada odlučim da sam umorna i sebi bitna, naručim nam hranu iz našeg najdražeg kineskog restorana, upalim crtić jednoj na TV-u, drugoj na mobitelu i uživam u miru i tišini. Još jedna velika prednost takvog dana je što od suđa jedino što imam za oprati je svoju vinsku čašu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nastasja Chiara Petrić (@chiarin.tanjuric)

Za kraj – koje je omiljeno jelo Gaie i Reie??

Tu su obje na mamu, obožavamo azijsku hranu! Najviše kinesku i japansku. S time da  Gaia i ja obavezno dodatno zaljutimo sve na tanjuru, a malenu još navikavamo na ljuto, nije neki fan, ali postat će hehe.

Ovaj tekst objavljen je originalno u prošlogodišnjem broju Supermame Magazina. Supermame Magazin besplatan je za sve koji se prijave na naš newsletter NA OVOM LINKU, a dolazi ti u inbox jednom mjesečno! 

Objava o prehrani djece i izbirljivosti upitale smo najpoznatiju hrvatsku mamu food blogericu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dodir je prvi kontakt sa djetetom, čaroban trenutak koji se pamti čitavog života. Potpun, prirodan i nježan. Taj dodir i miris bebine kože podsjeća na sreću. Zato je važno da koža naših najmanjih bude zaštićena, njegovana i ljubljena, baš kao što i treba biti.

Čime njegovati kožu naših najmanjih od izrazite je važnosti za svaku od nas. Prirodni sastojci sa što boljom i učinkovitom zaštitom, najvažniji su kriteriji. Afrodita baby linija je razvijena u suradnji sa mladim supermamama koje su s velikim povjerenjem isprobale proizvode na vlastitoj koži i na koži svoje djece te ih sa zadovoljstvom upotrebljavaju kod svakodnevne njege.

Nježne formule sa visokim udjelom prirodnih sastojaka, razvijene u vlastitim laboratorijima Kozmetike Afrodita sa velikom mjerom ljubavi i odgovornosti, njeguju, štite i maze kožu beba, djece, trudnica i mama.

Proizvodi sadrže visoke udjele 100% prirodnih sastojaka udružene u iznimne formule koje osjetljivoj dječjoj koži nude učinkovitu zaštitu i nadasve nježnu njegu.

• karité i kakao maslac
• bademovo, kokosovo, suncokretovo, jojobino ulje i ulje bijelog limnanta
• eterično ulje lavande
• ekstrakti BIO nevena, cvijetova lipe i pamuka

Svi proizvodi su bez parabena, parafina, silikona, SLS/SLES-a, boja i parfumirani su sa hipoalergenim parfemima zbog kojih je mogučnost pojave alergija manja. Nadasve nježne, a učinkovite formule su i dermatološki te pedijatrijski testirane što potvrđuje njihovu visoku toleranciju prema osjetljivoj koži.

ZA BEBE I MAME

BADEMOVO ULJE i 100% PRIRODNA MAST primjereni su i za njegu trudnica i mama jer pomažu kod sprječavanja nastanka strija.

Nježne formule s brižno izabranim prirodnim sastojcima njeguju, čuvaju i maze kožu beba, djece, trudnica te mama dojilja. 

Neka vas NOVI proizvodi prate na svakom koraku – od blaženog stanja do nezaboravnih dječjih doživljaja!

webshop.afroditacosmetics.com

Objava MALENI DODIR, VELIKA LJUBAV pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Supermame su veliki ljubitelji dječjih interijera, stoga kada smo otkrile ovaj brand, oduševile smo se. Naša blogerica Sandra savršeno je ove baldahine iskoristila za dekoraciju rođendana svojeg sina, a mi smo odlučile saznati tko se to zapravo krije iza ovog imena. Giggle i Pop, dva malena vilenjaka.

Što znači Giggle i Pop? Htjele smo da iza brenda postoji više od imena, te smo dodale malo mašte i misterije kako bi ga učinile zanimljivim. Dopala nam se ideja o dva vilenjaka koji sakriveni u svojoj malenoj radionici stvaraju magične baldahine. U svakom od baldahina leži utkana čarolija koja djeluje različito ovisno o ljudima. Neki kažu da ih čini nevidljivima, dok drugi tvrde da ih štiti od strašnih snova. Tako su Giggle i Pop došli na svijet kao naš zaštitni znak iza kojeg se tajnovito skrivamo. Njihova imena su inspirirana zabavnim riječima koje nasmijavaju djecu.

Kako je nastao?  Dok smo čekale dolazak Little Giggle, kao većina mama, bacile smo se na dekoriranje dječje sobe. Baldahini su nam odmah zapeli za oko, ali nikako nismo mogle pronaći neki koji je zaista bogat kao što izgleda na slikama. Tada smo odlučile izraditi vlastiti baldahin i pretvoriti san u stvarnost. Pretražile smo sve kako bi pronašle savršeni materijal i isprobale više verzija. Konačni rezultat bio je više nego uspješan i ubrzo su roditelji iz naših krugova počeli naručivati za svoje mališane. Baldahini su predivan dodatak bilo kojoj sobici i svojom pojavom pretvaraju bilo koji prostor u nešto magično.

Baldahine ručno šivate? Ponosne smo na činjenicu da se baldahini šivaju ručno u Hrvatskoj i nadamo se će roditelji diljem svijeta prepoznati kvalitetu izrade.

Kako naručiti? Trenutno su baldahini dostupni putem naše internet trgovine ​ www.giggleandpop.com​ i šivaju se po narudžbi od najkvalitetnijih tkanina. U ponudi imamo razne boje koje su se pokazale kao najprodavanije, ali otvorene smo i za posebne narudžbe pa ako netko želi boju, materijal (pamuk, čipka) ili veličinu (npr. za bračni krevet) koju nemamo u ponudi, može nam se javiti na orders@giggleandpop.com.

Objava GIGGLE I POP pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kod pelenskog osipa kože dolazi do stvaranja površinske ozljede čije zacjeljivanje može biti dugotrajno i bolno zato je potrebno izabrati njegu koja će ubrzati postupak obnavljanja kože.

Stručnjaci iz Hansaplasta predlažu svakodnevno nanošenje Hansaplast masti za obnavljanje kože sve dok površinska ozljeda u potpunosti ne zacijeli kako biste dvostruko ubrzali proces zacjeljivanja.

Kako bi se spriječio nastanak površinskih ozljeda, prilikom mijenjanja pelena potrebno je nanijeti tanki sloj Hansaplast masti za obnavljanje kože. Blaga formula Hansaplast masti za obnavljanje, sa samo nekoliko sastojaka, idealna je za osjetljivu kožu beba. Stvaranjem zaštitnog sloja Hansaplast mast za obnavljanje kože pomoći će u obnovi i ostaviti dječju kožu nježnom i zaglađenom.

Koža novorođenčadi i beba je osjetljivija te samim time i sklonija isušivanju. Kako se još uvijek razvija, debljina bebine kože iznosi samo jednu petinu debljine kože odraslih. Ima isti broj slojeva, ali je svaki sloj znatno tanji, što ju čini osobito nježnom. To znači da je funkcija zaštitnog sloja ugrožena i bebina je koža manje otporna, osjetljiva na kemijske i fizičke utjecaje te sklona isušivanju. Budući da je bebina koža osjetljivija od kože odraslih, bitno je znati kako je njegovati da bi ostala zdrava. Nažalost, pojava izrazito suhe kože kod dojenčadi vrlo je česta u današnje vrijeme osobito na obrazima i u pelenskom predjelu. Ako se ne njeguje proizvodima koji su klinički i dermatološki dokazano nježni prema suhoj dječjoj koži može doći do dodatnih komplikacija i staranja površinskih ozljeda.

Pelene su neophodne kada je u pitanju briga o novorođenčadi i bebama. Nažalost pelenska regija posebno je osjetljivo i nježno područje, a stalna izloženost vlazi, toplini i trenju pelena često će dovesti do upaljenog i crvenog pelenskog područja poznatog pod nazivom pelenski osip. Pelenski osip se često pojavljuje kod beba između devet i dvanaest mjeseci starosti. Ovaj najčešći oblik iritativnog dermatitisa u dojenačkoj dobi lako je prepoznati. Bebina koža je crvena i upaljena, s oteklinama u području pelena. Ako se upaljena i crvena koža odmah ne njeguje odgovarajućim proizvodima može doći po pogoršanja i pojave mjehurića i otvorenih rana. Zato je važno kod svakog mijenjanja pelena nježno i temeljito očistiti bebinu guzu kako bi se spriječila iritacija kože i kako bi bebi bilo ugodno.

Kada dođe do pojave pelenskog osipa osobito je važna odgovarajuća njega koja će umiriti upaljenu kožu i pružiti dovoljnu količinu hidratacije pelenskom području. Kako se radi o području koje je stalno izloženo vlazi potreban je proizvod koji će potaknuti što brže zacjeljivanje. Sljedeći savjeti pomoći će vam spriječiti pojavu pelenskog osipa, ali i liječenje ako do njega dođe:

–             Najbolja obrana od pelenskog osipa je da dijete bude suho zato je pelene potrebno mijenjati što češće kako bi se smanjila vlažnosti kože. Vlažna područja potiču razvoj bakterija i sklonija su upalama.

–             Prilikom svakog previjanja važno je dobro očistiti pelensko područje. Nikad nemojte dijete brisati trljanjem već samo laganim tapkanjem.

–             Pri mijenjaju pelena na obrisanu bebinu kožu nanesite tanak sloj masti za obnavljanje kože koji će stvoriti zaštitni film i zaštiti kožu od trenja pelene te tako spriječiti pelenski osip.

–             Pelene nemojte prejako stegnuti kako biste omogućili strujanje zraka kroz njih.

–             Ako je došlo do pojave pelenskog osipa pri svakom mijenjanju pelena na čistu bebinu guzu nanesite mast s pantenol i glicerinom koja će umiriti kožu, stvoriti zaštitni sloj koji će spriječiti prodiranje bakterija i drugih vanjskih čimbenika te potaknuti bržu regeneraciju oštećene kože.

–             Ako je moguće svaki dan, bar malo vremena, ostavite dijete bez pelena kako bi se izračilo pelensko područje.

Objava HANSAPLAST MAST ZA OBNAVLJANJE OSJETLJIVE DJEČJE KOŽE pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sigurni smo da većina vas prati našu Sandru, supermamu dvojice dječaka i njezine bajkovite fotografije koje svakodnevno objavljuje na svom Instagramu @salty_air__. Iako se ne bavi profesionalno fotografijom, ova kreativna mama nesumnjivo posjeduje veliki talent i oko za lijepo.

Stariji sin Fran prije par dana napunio je četiri godine, a njegova mu je mama organizirala rođendan kao iz bajke, u predivnoj istarskoj prirodi.

Sandru smo upitali gdje je pronašla inspiraciju.

“Budući da živimo na selu i većinu slobodnog vremena provodimo vani, u prirodi, skoro sva moja inspiracija za Franov četvrti rođendan dolazi od tuda. Drvo, zelenilo, zalazak, domaći tradicionalni keksići, drvene igračke, sviježi zrak….Htjela sam sve te prirodne elemente uklopiti u naše slavlje a da se uz to i mališani zabave. Postavila sam slavljenički stol na brdašce iznad kuće tik pred zalazak sunca i slavlje je moglo zapoceti.”

Ono što ovaj rođendan razlikuje od ostalih dječjih proslava je zasigurno jednostavnost iz koje proizlazi sva njegova ljepota. Dokaz da je manje više, sve što vam je potrebno je malo mašte i kreativnosti.

Objava FRANOV ROĐENDAN IZ BAJKE pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kada svoje dijete spremate za prvi dan škole i vrtića ili na prvo samostalno putovanje i pritom se trudite učiteljici priuštiti što manje glavobolje a sebi što manje poziva, shvatite koliko su u roditeljskom životu male stvari važne. Baloo Labels d.o.o. Željke Žagar je pravi način da si ove godine olakšate početak školske i vrtićke godine i učinite ju zanimljivijom uz vesele i originalne personalizirane naljepnice.

Baloo –  za velike male stvari! Baloo personalizirane naljepnice nov su i jedinstven proizvod hrvatskog dizajna i kvalitete. Nude jednostavno i kvalitetno rješenje je za sve roditelje i školarce te njihove učitelje i odgajatelje.

S Baloo naljepnicama možete označiti opremu za školu i sport, obilježiti omiljene igračke ili kutije za ručak  i u svakom trenu, bilo u školi ili na putovanjima, biti sigurni da će stvari vašeg djeteta biti uz njega. Nema više donošenja krivih bilježnica, papuča ili jakni jer uz Baloo naljepnice s imenom, prezimenom i razredom vašeg djeteta – uvijek se zna tko je vlasnik. Zahvaljujući kvalitetnom dizajnu brzo se i jednostavno apliciraju čak i na tekstil i ostaju na mjestu!

Baloo nudi sve ono što do sada nije bilo dostupno na hrvatskom tržištu: kvalitetne i personalizirane proizvode koje možete nabaviti brzo i jednostavno, u samo nekoliko klikova putem www.baloo.hr. Dobivate jedinstvene naljepnice za vrtić i školu, knjige i bilježnice, papuče i tenisice. Možete birati između 9 paketa, ovisi o tome što vama i vašem mališanu treba. Uz to, u ponudi su i bočice za vodu i platnene pamučne torbe. Dizajn birate, a imenom personalizirate!

Osim na www.baloo.hr, Facebook i Instagram stranici, možete ih potražiti i na Growing Up – Sajmu radosti bez granica za djecu i roditelje, od 14. do 16. rujna na Zagrebačkom velesajmu.

Objava BALOO: Personalizirane i originalne naljepnice koje obožavaju i djeca i roditelji pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kada se spoje dvije umjetnice, jedna s kistom i bojom, a druga s iglom i koncem, nastaju neodoljivi platneni ruksaci s hrvatskim potpisom koji se ovoga ljeta nose diljem svijeta. Lana Hudina iz Lana’s Duckass, o kojoj smo već pisale i Lucija Kvorka iz Kola, udružile se svoje snage te u duhu ljeta, sunca i dobrih vibracija, predstavile novu suradnju. Riječ je o divnim, handmade Kolo ruksacima koji sada imaju na sebi Duckass ilustracije raznih tematika.

Ovoga ljeta atraktivni i humoristični likovi Laninog Duckassa koji šeću ulicama Zagreba, Zadra, Splita i drugih gradova, uživaju u prirodi ili lješkarenju u toplini doma oživljavaju na platnenim, ručno šivanim ruksacima iz Kolo kreativne tekstilne radionice. Uz atraktivne ljetne destinacije, ovi će ruksaci ujedno biti i odličan izbor za jesenske dane jer mogu dodatno biti upotpunjeni i imenima osoba. Bile one male ili velike, rado će prošetati gradom s unikatnim, ručno šivanim ruksacima.

Ovaj originalni hrvatski proizvod možete naručiti direktno putem web stranice www.kolo.hr ili Facebook/ Instagram profila Kolo ili Lana’s Duckass brenda.

Objava RUKSACI S PRIČOM IZ KREATIVNIH RADIONICA DVIJU SUPERŽENA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.