Pratite li talijanske instamame? Danas vam donosimo listu 5 najpopularnijih i onih čiji nas instagram profili inspiriraju. 

@likemiljian

Ova četveročlana talijansko-francuska obitelj definitivno je jedna od najsimpatičnijih i najprirodnijih na Instagramu. Prije godinu dana odlučili su rasprodati sve što imaju i putovati svijetom. Nakon pauze u njihovoj omiljenoj Firenzi krenuli su opet na put oko svijeta. Jedva čekamo da nam Mika, Julien, Teo i Lia otkriju nove egzotične destinacije.

@marysol_life

Maria Sole u biti je food blogerica, učiteljica i mama četverogodišnjeg dječaka. Glavni kušač njezinih preukusnih recepata je mali Noah, koji ne može dočekati da proba mamine ukusne torte i kolače. Otud i naziv bloga La Manina Golosa. Njezin feed karakterizira topla obiteljska atmosfera koja nam je posebno draga.

@thepozzolisfamily

Ova simpatična trojka već je dugo na prvom mjestu najpopularnijih talijanskih instaobitelji. Recept je vrlo jednostavan. Prirodni su i na ironičan način prikazuju roditeljstvo onakvim kakvim to zaista i je.

@machedavvero

Talijanka Chiara jedna je od najpopularnijih talijanskih instamama iako sad živi na londonskoj adresi. Obožava putovati tako da ćete sigurno uživati u njenom feedu.

@mammaaltop

Dragana, bosanskih korijena, već je dugo u top 10 talijanskih instamama. Mama je malom Mariu, a njezin feed mix je majčinstva, mode i lifestyla.

Objava 5 NAJBOLJIH TALIJANSKIH INSTAMAMA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ona se zove Iva, supermama dječaka i djevojčice koji krase njezin instagram profil @iva_dizzy. Virovitičanka koju je prije 10 godina u Zagreb doveo Grafički fakultet i tako je postala Zagrepčanka.

Kada si otkrila svoju ljubav prema fotografiji? Ljubav prema fotografiji sam otkrila još u osnovnoj školi ali sam prvi fotić kupila tek u prvom razredu srednje škole. I to onaj obični ‘idiot’. Kako su tada kvalitetni fotoaparati bili stvarno skupi, malo po malo sam rasla u toj svojoj ljubavi i nadograđivala opremu. Nakon srednje škole počela sam intezivno uz fakultet i malo dijete fotkati svadbe i jedno vrijeme sam se baš nalazila u tome! Sada mislim stati i posvetiti se nekim drugim stvarima! 

Fotke na ig fotkas mobitelom ili fotoaparatom? Većina fotki na ig je fotkana s mobitelom, 90% njih. Jer uz dvoje male djece jednostavno nemam vremena pokrenuti fotoaparat.

Koliko ti vremena treba za savrseno ig fotografiju? Nekad ju okinem odmah, a nekad se mučim stvarno dugo! Sve ovisi o ideji i malim modelima! 

Kako si se odlučila na ig dijeliti svoju svakodnevnicu? Mislim da je to idealan bijeg od ‘samoće’ porodiljnog! Komunikacija sam ljudima, makar virtualna, može puno značiti mamama koje su na porodiljnom i uglavnom same s djecom doma. 

Kako bi opisala svoj ig profil? Kaotican ? 

Tri ig profila koja te inspiriraju? @maja_marich  @lucieslittleloves  @sagitta_hr  @mama.in.mamaland  Eto cetiri! 

Objava INSTAMAMA S FOTIĆEM – @iva_dizzy pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Bila sam sedmi razred osnovne škole kad mi je tata ušao u sobu i rekao: “Evo ti malo  glazbe uz koju sam ja odrastao, možda ti se svidi.” Ja sam se u to vrijeme priklonila većini, slušali smo što je bilo aktualno, a čini mi se da je Magazin bio hit u to vrijeme. Tata mi je dao Beatlese, Talking Headse, Led Zeppelin i Jimi Hendrixa. “Sve je to rock’n’roll, samo ih nijanse jačine razlikuju.” Poslušala sam ih i zavoljela ih sve. Svakog od tih izvođača kasnije sam slušala u raznim životnim fazama i svi su mi na neki način oblikovali život.

Glazba me odvela na mjesta gdje se nalaze ljudi sličnih interesa s kojima sam se spojila i sprijateljila. Moj se glazbeni ukus od tog dana nije puno mijenjao, samo sam počela tražiti još sličnih bendova. Nedavno sam bila na koncertu jednog od njih, mom najdražem bendu, Pearl Jamu. Pod talijanskim vedrim nebom, dok je orio glasni zvuk gitare i bubnjeva, a dvadeset tisuća ljudi oko mene pjevalo u isti glas, pomislila sam si da ne mora moje dijete slušati Pearl Jam (iako će ga sigurno slušati sve dok živi pod mojim krovom:), ne mora, sve što želim je da sluša glazbu koja joj nije nametnuta. Želim da sama otkrije glazbu po kojoj njeno srce svira. Hmmm, da, zvuči patetično, ali prevedeno na ne romantični jezik – želim da bude svoja.

Danas je tako lako izgubiti se  i upasti u VEĆINU. Valjda je tako lakše. Ali ne želim joj to. Želim joj da nađe svoj jezik, pa makar bila jedina u razredu koja sluša Nirvanu (ili kojeg glazbenika već odabere) i makar joj se drugi smijali što sluša neki više-ne-postojeći bend iz prošlog stoljeća. Želim joj da sama traži svoj put pa makar ponekad bila jako usamljena u tome. Jer vrijedi biti autentičan ( i to fali danas u svijetu!) To želim svom djetetu. I nema to veze samo s glazbom. Želim da ne izgleda kao većina cura koje viđam danas na ulici jer sve prate iste trendove. Želim joj da radi posao od kojeg joj nije muka ustajati se iz kreveta, pa makar ne imala puno novaca. Želim joj da izgradi svoj stil i svoj put pa makar i griješila u traženju, ali će barem ta potraga ići iz njenog srca, a ne iz nametnutih izvora.

Danas ja dođem tati u sobu i dam mu usb s glazbom za koju mislim da će mu se svidjeti. I većinom mu se svidi. Pa čak i Pearl Jam posluša (kaže, daj da čujem taj tvoj pekmez.) Nikad me nije tjerao da slušam ono što on sluša, ali mi je to pokazao. I to je ono što me vodi u odgajanju mog djeteta – pokazat ću joj što više mogu, s njom otkrivati svijet, običaje, načine života. Ali ću joj onda pustiti da sama odabere.

Danas moj tata i ja sjednemo na terasu, popijemo čašu vina dok iza nas praši Led Zeppelin i samo se nasmijemo jedno drugome dok rukom pratimo ritam. “Ajd sad može i jedna pjesma od tvog džema”, kaže mi, a ja si pomislim kako imam najboljeg tatu na svijetu.

PETRA

Po profesiji akademska glumica, završila je magisterij glume i lutkarstva u Osijeku i trenutno je zaposlena u Gradskom kazalištu Zorin Dom u Karlovcu, majka je četveromjesečne Korane. Uvijek je voljela pisati, ali trudnoća i majčinstvo su u njoj probudili poriv da piše za djecu i mlade. Piše u pauzama od dojenja, kad ju Korana razbudi (a ona zaspi), a ideje joj većinom padaju kad ju uspavljuje. Prvi njezin tekst za dječju predstavu “Veliko pužovanje” ponovno je na repertoaru u kazalištu u Karlovcu, a drugi tekst “Tko nema u vugla, googla”, nastao u prvim mjesecima Koranina života, uprizoruje se u kazalištu u Sisku. Riječ je o predstavi za mlade u kojoj se susreću dva svijeta – djevojka koja voli čitati knjige i ne posjeduje mobitel i dečko koji prati najnovije trendove i pravi je majstor za elektroniku. Petra s nama dijeli svoje majčinske avanture.

@petra.cicvaric

Objava JOŠ JEDNA METODA ODGOJA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Već smo nekoliko puta pisale o darovitoj fotografkinji Tei (ovdje i ovdje), specijaliziranoj za newborn fotografiju – Little People by Tea Jo, no ovaj put pred njezin objektiv stala je jedna divna trudnica, supermama i blogerica Lidija Tomas Matijević (Lili Halo Decoration). Lidija će uskoro po drugi put postati mama još jednog malog dječaka, a s njom smo popričale o trudnoći i promjenama na tijelu koje ona donosi. 

Lidija, kakav je bio osjećaj kad si saznala da si drugi put trudna? Dugo smo htjeli drugo dijete, par godina… i kada sam to jutro pogledala na test i vidjela jasan plus, otišla sam do muža u tišini i pokazala. On se tako nježno nasmijao i zagrlio me. A niš, počela sam plakati.

Kakva je tvoja druga trudnoća u odnosu na prvu? Skroz drugačija. Mi smo svi puno oprezniji. Ali se moje tijelo drugačije ponaša. Po prvi puta sam u ovoj trudnoći upoznala jake i česte BH kontrakcije koje me znaju dosta uplašiti, imala sam neke probleme koje je doktor rješavao s lijekom koji nisam dobro podnosila. Imam želje za hranom koju više voli jesti moj muž. A ono najvažnije, imam starijeg sina koji to jako emotivno prolazi s nama i iznenađuje nas svaki dan sa svojim nježnim izjavama. Nije nam jasno da to može jedan sedmogodišnjak izgovoriti. Djeca su pametnija od odraslih.

Većina mama boji se promijena na tijelu koje donosi trudnoća kao što su kilogrami i strije. Jesi li ti zadovoljna svojim „trudničkim“ tijelom? Ja sam za sada dobila 16kg, i sve proporcije su mi se promijenile. Ali baš sve. I uopće me to ne brine, zezamo se na taj račun cijelo vrijeme. Nema me tu što brinuti. To je u potpunosti normalno. Sjećam se kada sam u prvoj trudnoći po prvi puta vidjela toliko celulita po tijelu, nisam mogla vjerovati. Ali to sve ode s dojenjem i vježbanjem. S razlogom se to sve događa. Naravno ne smije se pretjerivati s hranom i glumiti da se jede za dvoje. Samo je potrebno jesti zdravo i oprezno.

Nedavno si s darovitom fotografkinjom Teom napravila jedan divan trudnički photosession. Kako je bilo skinuti se pred kamerom? S Teom je sve lagano i opušteno. Malo sam bila nesigurna i razmišljala o tome, ali sam imala jaku želju zabilježiti svoje tijelo. Prvi puta se nisam puno fotkala i već sam i sama zaboravila kako sam izgledala. A to mi se ne dopada. Ovaj puta sve imam dokumentirano. Žensko tijelo je predivno, tvornica života. Kada smo počele fotkati, samo je krenulo od sebe i bilo je vrlo lako za odraditi, ali morate se pripremiti. Morate fotografu opisati što želite kako bi ta suradnja bila uspješna. Pripremite primjere što se vama dopada i dođite naspavani. Uživat ćete. A Tea uistinu ima strpljenja, dobro oko i jako lijepi studio.

Znače li ti te fotografije nešto više od same uspomene? Nije lako biti trudan, iznijeti trudnoću do kraja i biti dobar roditelj. Ovo je podsjetnik na sve te emocije. Kada vidim trudnicu, meni prvo kroz glavu prođe kako je hrabra i lijepa. I to je divno imati na fotkama.

Kakav je bio osjećaj kad si se vidjela na fotografijama? Što si prvo pomislila? Posramila sam se Ali ugodno.

Bi li i ostalim budućim mamama savjetovala ovakav photosession i zašto? Savjetovala bih ga svima. Napravile ga za sebe ili za obitelj, svejedno je. Bitno je da imaju fotku koju mogu pogledati jednoga dana. Često mi žene govore kakve su bile u trudnoći, pa opisu trbuh, tijelo… a teško je vizualizirati. Jer ne opisuju svi ljudi kako treba, i možda se ne vide na način kako se vide drugi ljudi. Ali kada vidiš fotku, nisu potrebne riječi

I za kraj nam reci bojiš li se poroda ili ga s nestrpljenjem očekuješ? S nestrpljenjem ga očekujem, to mi je kao najbolja Nova godina. Ali ima i malo straha, to je prirodno. Samo da svi budemo zdravi.

Photos by Tea Jo Photography

Objava LIJEPA TRUDNICA LIDIJA ISPRED OBJEKTIVA TEE JO pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Moram biti otvorena i priznati. Ja sam jedna od onih žena koje je voljela naglašavati kako ‘nije tipično žensko’. Znaš, ja sam ti cool žensko. Ja sam ti ne-previše-plitko žensko. ‘Ne znam što je highlighter, ali znam što je zaleđe’ žensko. U svoju obranu ću reći dvije stvari. Prvo, zaista sam imala uglavnom muške prijatelje. Drugo, bila sam balava i blesava. 

I nasjela sam na te poremećene društvene diskurse u kojima ‘pravo žensko’ mora biti prešminkano, plitko, glupavo i tašto. Svi znamo da prave žene po cijele dane lakiraju nokte, razmišljaju kako se svidjeti muškarcima, nemaju smisla za humor i u glavama im je, naravno, promaja. I godinama sam živjela u uvjerenju da, ako pokušavam biti snažno i svestrano žensko, da onda nisam tipično žensko. Ukratko, ako ‘valjam’, onda sam manje žensko. 

Sada bih se šamarala kad se sjetim nekih svojih stavova, ali pripisat ćemo to mladosti. Jer dugog opravdanja nemam.

Naravno, nije pomogao ni stav kojem nas uče od malena – da je žena ženi vuk. Sve smo si konkurencija i sve moramo režati jedna na drugu. Ja ne znam jeste li vi primijetili, ali meni se čini da je davno prošlo doba Henrika VIII., i da pobjeda jedne od nas ne znači nužno i odsijecanje glave drugoj. Ali godine ispiranja mozga učinile su svoje – neke žene i danas žive po tom principu i zaista je žalosno gledati navedene primjerke. 

Srećom, meni se dogodilo majčinstvo. Kao što sam odjednom naučila vidjeti novu dimenziju vlastite mame i cijeniti je na razinama za koje prije nisam znala ni da postoje, tako sam uvidjela što znači imati svoje žensko pleme. Girl tribe. I mogu vam reći da nikada nisam bila ponosnija, sretnija niti puna snage. (Na žalost, hrvatski jezik ne podržava snažnu riječ poput empowered, a nju točno sada i ovdje trebam.)

Neki od vas već znaju da sam ja zaljubljena u svoju Instagram zajednicu, da se oduševljavam ženama na više razina. I taj happy dance na oblačiću ne prestaje do danas. Tek sada, tek u ovoj dobi, spremna sam vidjeti koja sila mogu biti žene ako se udruže. Ako se međusobno podupiru. Volim ja svoje frendove muškarce i dalje, ali oni ne mogu držati svijeću ženama koje sam upoznala tih zadnjih par godina! Od talentiranih #girlboss mama, autorica, ilustratorica, modnih stručnjakinja, preko požrtvovnih mama koje uz troje djece sada već guraju profitabilan biznis preko interneta, pa sve do mladih nada novih generacija koje društvenim mrežama barataju kao ja nekad lastižem. Svakodnevno se radosna vraćam plemenu po dnevnu dozu iskrenog humora, protkanog satirom, ali i profinjenošću. I svaka od njih radi više stvari istovremeno – u štiklama. Naravno, samo ako to želi. (Ja ne radim ništa u štiklama, recimo.)

Sada, naravno karikiram. Ali prvi puta kada sam si dozvolila da ZAPRAVO vidim što sve žene jesu, ostala sam posramljena svojoj arogantnošću i svojom ignorancijom. Ostala sam oduševljenja dubinom svakog pojedinca i iskreno nahranjena odnosima koje smo sposobne graditi pa makar i virtualno.

Svaka ta žena naučila me nešto o sebi. Naučila me baka, naučile su me mama i tetka, naučila me svaka prijateljica koje je uz mene stajala i kada sam mislila da sam sama, naučila me svaka nova poznanica koju sam srela putem. I ta sposobnost da budemo u potpunosti otvorene i ranjive jedna pred drugom, iako se gotovo ne poznamo, svaki put me ostavljaju bez teksta. Tu leži sva naša snaga. 

Jer zaista mislim da nema toga što žene ne mogu postići kada imaju jedna drugu u zaleđu. Svaka čast muževima, ali prijateljice su najčešće te koje nam vraćaju osmjeh na lice i pamet u glavu. Žena, bez drugih žena, bila bi izgubljena. 

I zato se više nikada neću ispričavati zato što sam žensko. Jer biti žensko, ponekad je najteža stvar na svijetu. A često je i najljepša stvar na svijetu. Često je istovremeno i jedno i drugo. Uostalom, zašto bih ikada poželjela biti slabi, krhki, jednoličan muškarac? 

Ili da citiram veliku Betty White: 

“Why do people say “grow some balls”? Balls are weak and sensitive. If you wanna be tough, grow a vagina. Those things can take a pounding.”

Natočite si jedan gin tonik i nazdravite sebi, nazdravite svima nama. Gin je sada u modi, a žene su bezvremenske! Živjele!

MAJA @maja_marich

Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.

Što za tebe znači biti majka? Znači otovoriti se potpuno nečemu, nekome i prepustiti se. Znači biti u potpunosti odgovoran za drugi život, dok je tvoj prepušten u njihove ruke. Sreća kakva je nemjerljiva u životu prije ove ere.

Koji savjet bi dala sebi da se možeš vratiti u vrijeme prije nego što si postala mama? Sve što si mislila da znaš o sebi, ne znaš. Sve što si mislila da ne možeš, možeš. I nemaj straha, ovo je najbolje odluka koju si donijela u životu.

Kako bi jednom riječju opisala svoju obitelj? Kompaktna.

Objava JEDNA ŽENA JE POLA VRAGA, DVIJE SU ŽENE DESET VRAGOVA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Njezin stil nas oduvijek oduševljava i već duže je među favourites, a kada smo saznale da je trudna, našoj sreći nije bilo kraja. Još jedna divna supermama, Trogiranka, koja se krije iza pitoresknog profila @chilli_di.

KAKO JE ZAPOČELO TVOJE INSTAGRAM PUTOVANJE? Moje Insta putovanje započima davno objavom slike moje maltezerice. Malo nakon toga shvatim da me počinju pratiti neke čudne osobe, zaključavam profil i nestajem glavom bez obzira. U nekom periodu odlučujem ponovno uključiti profil chilli_di i evo danas više teško da uopće mogu zamisliti život bez svoje Instagram zajednice. Volim Instagram jer mi je samo lijepe trenutke i ljude donio u život!

Objava INSTATRUDNICA: @chilli_di pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dani upisa u vrtić je iza nas. Za svakoga roditelja pomalo stresan trenutak, u glavi košmar jer imamo 1001 pitanje, a u tom trenutku ne pronalazimo niti jedan odgovor. Koliko god sam se radovala vrtiću, toliko sam ipak htjela da sporije vrijeme dođe do toga dana. Prošle godine u ovo vrijeme su nas zvali na naš prvi intervju. Iskreno, nije mi bilo svejedno, obzirom da se radi o djetetu s poteškoćama u razvoju, 2,5 godišnjak koji još samostalno ne hoda, samostalno ne jede, a vokabular je bio sveden na minimum.

Nekoliko mjeseci prije upisa u vrtić bila sam u jednom kozmetičkom salonu na tretmanu pritom slušajući konverzaciju jedne klijentice i kozmetičarke. Klijentica je zaposlena kao odgajatelj u gradskom vrtiću i dotakla se teme upisa. Razgovor je išao u smjeru da odgajatelji nisu oduševljeni ulaskom u grupu djeteta sa poteškoćama u razvoju. Razlog? Nisu dovoljno educirani na rad sa djecom s poteškoćama i zato jer “zdravoj” djeci oduzimaju mjesto u vrtiću. Ovo nije prva zaposlena osoba u vrtiću za koju znam da ima isto takvo razmišljanje. Iskreno, ne znam kroz koje edukacije, programe, predmete na fakultetu prolaze osobe za odgajatelja u vrtiću. Znam da je svatko dijete drugačije, bilo ono sa poteškoćama ili ne. U tim trenucima nije mi bilo lako. Nisam osuđivala, samo sam se pitala je li  ispravno upisati svoje dijete u grupu gdje odgajatelj, po njenim riječima, nije educiran i koji odmah na prvu dijete sa poteškoćama želi izbaciti iz kolektiva, a da mu nije dala niti priliku, ni najmanju šansu. Kako smo u to vrijeme provodili svakodnevno dane na vježbicama u specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak, tražila sam preporuku tj. savjet stručnjaka za mišljenje o upisu Lu u redovni vrtić, obzirom da su ga već dobro upoznali kroz dvije godine svakodnevnih terapija. Upis u vrtić je bila njihova najveća preporuka, obzirom da je već bio pred prohodavanjem, mentalno je jak, svjestan svoje okoline, te uključivanjem u kolektiv sa djecom će mu svakako biti bolji poticaj od bilo kakve sljedeće terapije. Ok, imalo mi je sve to smisla.

Došao je i taj dan, dan intervjua. Može doći samo jedan roditelj na razgovor sa djetetom. Zašto?? Upitnici nad glavom???? Ne znam ni dan danas odgovor zašto je takvo pravilo. Dogovorila sam se s suprugom, idem ja. Moram se posložiti sama sa sobom, duboko udahnuti, smiriti se. Bila sam uvjerena da me čeka puno pitanja, te milijun i jedan razlog zašto Lu nije kandidat za vrtić. Ima li u tim trenucima smisla započeti razgovor da ih razuvjerim??! Forsirati upis vlastitog djeteta u vrtić gdje s druge strane stručni tim nije dao zeleno svijetlo?! Iskreno, mozak mi je izgorio.

Primio nas je tim stručnjaka na razgovor, od odgajatelja do logopeda, defektologa, pedagoga, zdrastvenog djelatnika. Ušli smo u sobicu koju su opremili igračkama i odmah su počeli konverzaciju sa Lu. Atmosfera u zraku je bila pozitivna, smirena, opuštena, sve oči bile su upućene prema Lu i svaka od njih na licu je imala osmijeh od uha do uha. Evo i sada se sva naježim kada se sjetim te divne atmosfere. Mogu reći bez imalo skromnosti da ih je Lu na prvu osvojio. Nakon Lu šarma, krenula su pitanja za mene. Pomislila sam, evo ga, to je taj  trenutak sa milijun i jednim pitanjem. Pitanja su bila uobičajena. Od prehrane, do davanja paracetamola u slučaju temperature, alergije, broj telefona za kontakt…. Nakon toga dali su mi prostora da ih više upoznam sa Lu, prepričavajući im njegov dan, doseg njegovog osobnog razvoja. Prvo što sam im rekla da ne hoda samostalno i vide li u tome problem?! Zašto, nema nikakvih problema što ne hoda, dapače druga djeca ce ga motivirati da što prije prohoda. Skratit ću, oni nisu vidjeli niti najmanji problem zašto dijete sa DS ne bi bio upisan u redovni vrtić, po programu za koji se roditelj odluči, naravno konzultirajući se sa stručnim timom. Mi smo se odlučili za program Montessori, da još pobrusimo Lu finiju motoriku.

Nakon sigurno 45 min. razgovora i igre, pozdravili smo se i sa pozitivnim dojmom vratili se kući. Nakon nekog vremena, točnije kroz mjesec dana smo saznali da je Lu primljen u vrtić po programu Montessori, po uvjetima kako smo se dogovorili. 

Došao je i taj dan, prvi dan vrtića. Sjećam se da sam pucala od ponosa zato što je moj, a s druge strane je prevladavao strah. Izmješane emocije. U grupi su dobili treću tetu koja je zadužena za troje djece sa poteškoćama u razvoju i među njima je bio i moj Lu. Već drugi dan je počastio svoje nove prijatelje sa pjesmom i plesom. Nakon prilagodbe, sve ovisi o danu, nekada bi odbijao ići u vrtić, a ponekad bi ostao bez ikakvog problema. Gledajući svog frenda Bornu kako trči i napucava loptu, Lu je već nakon niti nepunih mjesec dana samostalno hodao.

Od nove školske godine ide u stariju vrtićku grupu. I ove godine smo bili na razgovoru sa stručnim timom, gdje smo dogovorili kako ćemo dalje, a šta je najbitnije, gledajući što je najbolje za tog malenog dječaka koji je pun života, željan istraživanja, igre kao i svi ostali. 

Objava MUKE PO VRTIĆU – U GLAVAMA RODITELJA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Da je trudnoća blaženo stanje, bruji se na sve strane, ali kada trudnoću morate odležati ili kada je popraćena raznim komplikacijama, možemo sa sigurnošću reći da je sve osim blaženog stanja. Supermamu Petru Kurtelu sigurno znate, a mi smo s njom popričale o njezinom doživljaju trudnoće, poroda i majčinstva.

@petrakurtela

Jesi li uživala u trudnoći? Nisam. Trudnoća mi nažalost nije ostala u lijepom sjećanju. Bilo je to naporno razdoblje praćeno mučninama i zdravstvenim komplikacijama.

 Što ti je bilo najteže? Upravo mučnine i mirovanje. Nisam naučena ni na jedno, ni na drugo.

 Nakon svog iskustva trudnoće, što bi savjetovala drugim trudnicama? Da se ne krive ukoliko se ne osjećaju blaženo. Ne mislim da postoji nešto poput dobre ili loše trudnice. Bila sam nervoznija i anksioznija nego inače, ali nisam si to predbacivala niti se krivila misleći da činim nešto loše djetetu. Sve što je bilo, ja sam prigrlila. Suludo je truditi se biti zen kad očito nisi zen. Naravno da sam mogla meditirati, ali stvarno nisam imala volje. Moglo bi se reći da sam si ugađala i da se nisam silila ni na što. To bih svakome predložila.

Što si radila kada su ti krenuli trudovi?

– prespavala noć

– otišla na već ranije dogovoren pregled u bolnicu

– srela izbezumljenog prijatelja koji je upravo postao tata

– „ubila se u mesini“ u obližnjem restoranu

– odradila poštenu šetnju Maksimirom

– vratila se kući pogledati novu epizodu serije

– shvatila da su razmaci između trudova pet minuta

– nazvala svoju doulu Anitu

– otuširala se i pojurila s Anitom i Igorom u bolnicu

Kakvo je tvoje iskustvo poroda? Rekla bih dobro. I suludo. I nadrealno.

 Je li bilo lakše ili teže od onog što si očekivala? Bol je svakako bila jača od svega što se može zamisliti, ali istovremeno sasvim izdržljiva. Žene su čudo, tek sad to uviđam.I doule su isto čudo. Porod ne bi bilo tako lijep bez nje i Igora kraj mene, u to sam sigurna.

 Prve misli kada si vidjela svoju bebu? Dobro je i ogroman je. Kad sam malo došla sebi i kad su mi ga donijeli u sobu sjećam se da sam ga pogledala i pomislila; Ti nisi moj, ti si svoj.

Jesi li bila jedna od onih mama koja je sa bebom od prvog trenutka osjetila povezanost ili ti je trebalo vremena? Svakako mi je trebalo vremena.

 Najveći strah od kada si mama? Vjerojatno bolesti i nezgode.

 Što je najbolji dio majčinstva? Nisam sigurna što je to u samom majčinstvu, ali meni je najbolji dio svega sam Relja. Nisam mislila da ću biti jedna od onih mama koje hvale svoje dijete, ali Igor i ja se nikako ne možemo načuditi kako je to divno dijete.

Jedna stvar koju nisi imala kao dijete, a želiš je priuštiti svome djetetu?  Ufff, nisam sigurna. Rekla bih da sam imala sretno djetinjstvo.

Što ti nedostaje iz razdoblja kada nisi bila mama?Glumački posao i sloboda da idem gdje želim i kada želim.

Tvoja reakcija kada vidiš roditelje djeteta koje se baca nasred trgovine? Sa zanimanjem pratim njihovu reakciju.

 Tvoja reakcija kada ti se dijete krene bacati nasred trgovine? Još je premalen tako da se nisam pripremila za to.

Tvoj stav glede medija koji slave žene koje mjesec dana nakon poroda izgledaju besprijekorno i misliš li da je to zaista moguće, sada kada si i sama mama? Mediji ko mediji, ali da je moguće, svakako jest. 90% mojih prijateljica mršavije su no ikada i tijela im izgledaju sjajno. Ja s druge strane nisam bila te sreće. Još uvijek imam poprilično velik trbuh koji se ne žuri nestati.

 Tvoj savjet budućim mamama? Samo hrabro naprijed. Predivno je!

Objava SUPERMAMA PETRA KURTELA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Moja Morana. Djevojčica nad čijim sam imenom mjesecima bdijela jer ‘nije smjelo biti krivo!’ A onda ju prvih par mjeseci oslovljavala samo sa ‘bebo’ jer kako onakva malena štruca može nositi takvo snažno ime?! Na svu sreću, štruca je izrasla u ponosnog nositelja vlastitog imena i od tada se predstavlja ljudima kao Morana Marić Ljubavi. James Bond ne može joj ništa.

Moja Morana je dijete rođeno nakon što dugo vremena nitko oko mene nije imao djecu. Ona je zbog toga jedino mjerilo vrijednosti – koliko bebe spavaju, kako jedu, koliko su aktivne. Sve je bilo u redu i sve je bilo normalno jer nikako drugačije nikada nije niti bilo. Sve je podređeno njoj jer je ona jedina tražila takvu raspodjelu u obitelji. Valjda ju je zato i dobila.

I dok je odrastala, vječno sam strepila. Ali sad strepim manje jer je vrlo očito da nema prepreke koja je pred nju stavljena, a da nije savladana u rekordnom roku. Seljenje, promjene, strani jezici, nepoznati ljudi. Sve može i sve prolazi. I u prolazu šarmira sve oko sebe. Naprosto nema načina da ju se ne volim. Vjerujte mi, znam to od horde nepoznatih ljudi koji se ne mogu suzdržati i ne podijeliti svoju očaranost njome. I jasno mi je o čemu govore. Samo, ja sam mislila da sam ja neobjektivna, ali eto…

I teško mi je reći kakva je Morana u usporedbi. Nemam je s čime usporediti. Ona je nekako svoja mala cjelina od kada je otvorila oči i sve, nekako, na njoj funkcionira baš onako kako treba. Ona je sila prirode u najčišćem, najmanjem obliku. Glasna, vedra, brza i vesela. Jesam vam rekla da ima najveće srce na planeti? Ima, zaista.

I zaista je čarolija gledati je kako raste. Kako se ujutro iz pidžame resvuče u Wonder Woman kostim i u njemu šeta, vozi bicikl, valja se po podu i vere na drvo. Kako natjera čovjeka kraj sebe u avionu da ju do uzlijetanja škaklja i razmijeni s njom pola vlastite biografije. Kako nas introverte tjera da živimo. Onako zapravo, da živimo.

I sve je to čarolija jedne curice. Jedne curice koja nije sposobna šutjeti više od minute, ali je u stanju ne jesti danima. Jedne curice koja može sve što i dečki, ali mora imati junikorn majicu koja mijenja slike. Ali sve to je površinski i ostavlja dojam kao da pišem neki cv.

Ono što je najvažnije za znati o Morani je – da svaki dan od nas pravi bolje osobe. I tu je njena snaga za koju ne zna niti da je posjeduje. Jer skakanje i crtanje i pjevanje na sav glas dok se uspavljuje (ne šalim se), nije ništa u usporedbi sa njenom potrebom da konstantno pokazuje ljubav. I kad je ljuta i kad je tužna i bijesna. Ona i dalje zrači ljubav. Svaku emociju osjeti trostruko i čovjeku se na tren učini da bi u životu podnio sve, osim da razočara tu malu djevojčicu. Jer to bi bilo slamanje srca kakvo se ne bi preživjelo.

Ponekad pomisim da mi je dala sve što nisam mogla niti zamislit. Ponekad pomislim da više nisam mogla zaslužiti. Ali ponekad mi se čini da sam tek sada ja dužna – njoj. I to je najteži teret. Teret života koji nije idealan, a s kojim ju moram upoznati. Jer previše je mogućnosti da ju svijet slomi, ako nije spremna na sve. Ali ona je zraka sunca. I najveća pokretačka snaga. Jedna tako mala djevojčica pred cijelim svijetom.

I prava ljubav je jedino što me obuzima dok je gledam.

Pa čak i dok mi sjedi na glavi dok radim.

MAJA

Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.

Što za tebe znači biti majka? Znači otovoriti se potpuno nečemu, nekome i prepustiti se. Znači biti u potpunosti odgovoran za drugi život, dok je tvoj prepušten u njihove ruke. Sreća kakva je nemjerljiva u životu prije ove ere.

Koji savjet bi dala sebi da se možeš vratiti u vrijeme prije nego što si postala mama? Sve što si mislila da znaš o sebi, ne znaš. Sve što si mislila da ne možeš, možeš. I nemaj straha, ovo je najbolje odluka koju si donijela u životu.

Kako bi jednom riječju opisala svoju obitelj? Kompaktna.

Blog: #misusovo
Instagram: @maja_marich

Objava LJUBAVNO PISMO MORANI pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Iza profila @helen.belen krije se jedna sretna, full time mama s adresom u Mostaru. Diplomirana novinarka i velika zaljubljenica u svoju struku, koja voli istraživati i upoznavati nove ljude. Zato voli i Instagram, svakodnevno otkrije zanimljive profile, priče i osobe koje se kriju iza profila. Ukratko: pozitivna, uvijek u pokretu, što više nasmijana i naravno ponosna mama veselog Davida.

Je li majčinstvo onakvo kakvim si ga zamišljala? Majčinstvo je puno ljepše od onog što sam ja očekivala. Uloga mame me u potpunosti ispunjava i sve one ”poteškoće” u majčinstvu zaboravim istog trena kad pogledam svoje dijete. Mnogi su me upozoravali: naspavaj se prije poroda, otiđi na frizuru – tko zna kad ćeš više, život će ti se svesti na pelene itd… Istina, kad si full time mama teško je posvetiti se i sebi i dijeteu, ali kad se dobro organiziraš sve se stigne. Stigneš biti i uredna i lijepa i naravno, stigneš se maximalno posvetiti i dijetetu. Ništa nije teško kad ti je dijete zdravo i veselo.

Koji je tvoj najveći strah sada kada si mama? Uh, od silnog uzbuđenja koje je nastalo kad se pojavio + sam zaboravila svoju prvu reakciju. Prva pomisao je bila, vjerujem kao i kod mnogih drugih mama: samo da je živo i zdravo. A već na drugu sam išla tražiti robicu, krevetić, kolica i sve ostalo… haha

Što si prvo pomislila kada si saznala da si trudna? Najveći strah…hmm, zasigurno se najviše bojim samog odgoja. Jer, u ovom današnjem svijetu, zaista je teško usmjeriti djecu na pravi put bez da te okolina ne osuđuje. Mislim da je to moj najveći strah, i najteži zadatak – odgojiti svoju bebu u pravu osobu.

Koji bi savjet sama sebi dala prije nego si rodila?Joj, jedini savjet koji bi sebi dala je: NE SLUŠAJ NIKAKVE PRIČE o trudnoći, porodu, dojenju i majčinstvu. Žena si, sve će se samo posložiti, nitko nije isti i ničiji prag boli, ničije psihičko stanje neće biti kao tvoje. Slušaj sebe, svoje tijelo i svoju bebu, ostalo je nebitno… Ovo savjetujem svakoj mami.

Kako je tekao tvoj Insta razvoj do instamame? Razvoj od insta do instamame je tekao sasvim spontano. Stigao nam je David, provodimo zajedno 24 sata dnevno, postao je moj život i logično da ću ga ubacivati u svoje kvadratiće koje rado dijelim s dragim insta ljudima.

Jesi li ikada razmišljala trebaš li objavljivati fotografije svojeg djeteta na društvenim mrežama ili ne? Ja sam oduvijek na društvene mreže gledala pozitivno i uvijek sam se čudila tim lažnim profilima i nečijoj potrebi da to radi. Nedavno sam se i ja susrela s tim, kad mi je jedna djevojka poslala link lažnog profila s mojim i Davidom fotografijama. Zaista je bio ružan osjećaj vidjeti da se netko predstavlja kao ti i koristi ti djetetove fotografije za lažno predstavljanje. Tad sam razmišljala o tim negativnim stranama društvenih mreža, brisanju fotografija, no ipak smo odlučili ostati na Instagramu i dijeliti s prijateljima neke naše trenutke.

Što je potrebno da se dobije savršena fotografija na Instagramu? Što se kvalitete fotografije tiče, najbitnija je naravno svijetlost. No, po meni najbolje fotografije su one spontane, pune emocija bez ikakvih namještanja. Ja dobijem puno više reakcija na fotografije koje su ispale spontano, nego na one zbog kojih sam visila sa stropa da bih ih uslikala. Nisu to nikakvi filteri, svijetlost, pozicije i ekspozicije, samo ljubav i spontanost.

5 instagram profila koja te inspiriraju? Joj, pratim toliko inspirativnih i divnih profila da stvarno ne mogu izdvojiti samo pet. Svaki rado posjetim kad prelistavam Instagram jer na svakom nešto novo vidim, pročitam ili naučim.

Objava Instamama @helen.belen pojavila se prvi puta na SUPERMAME.