MAJČINSTVO

kako najlakše prepoznati dojenačke kolike?

Dojenačke kolike ili dojenački grčevi čest su problem s kojim se suočavaju mnogi novopečeni roditelji. Ove iznenadne epizode intenzivnog, neobjašnjivog plača mogu biti vrlo stresne i iscrpljujuće za roditelje, no valja istaknuti da su dojenačke kolike prolazno stanje koje ne ostavlja posljedice po zdravlje djeteta. Kako prepoznati da je riječ o dojenačkim kolikama? Ako ste mama novorođenčeta i vaša inače mirna beba iznenada krene plakati satima, dok vi nemoćno gledate i pitate se što joj je – niste same. Vrlo je moguće da se radi o dojenačkim kolikama, jednom od najčešćih, ali i najfrustrirajućih izazova u prvim mjesecima majčinstva. Dobra vijest? Kolike su prolazne. Još bolja? Niste vi krive. I još važnije – s vašom bebom sve je u redu. Prepoznati kolike nije uvijek lako, ali ako znate na što…

o neželjenim komentarima i posljednjim mjesecima trudnoće

Dok prolaze moji zadnji dani ovog putovanja zvanog trudnoća želim ostaviti još jedan pisani trag kako bih i sama ponekad se prisjetila koliko je važno čuvati njih – majke, a pogotovo one koje osjete još jedno srce ispod svoga. Nisam planirala da ću ovu trudnoću doživljavati ovako, niti da neću raditi skoro pa cijelu trudnoću, niti da ću upisati još jednu ‘stepenicu’ u svom cjeloživotnom obrazovanju i polagati ispite do 9. mjeseca svoje trudnoće – ali eto, nisam ni planirala detalje života u trudnoći, jednostavno dan po dan kockice su se slagale i stvarale predivne uspomene. U tom slaganju uspomena, kad pogledam sada unazad par mjeseci nekako mislim da se sve posložilo baš onako kako je trebalo i da je dobro što sam otišla vrlo brzo nakon saznanja da sam…

upomoć, nema škole iliti kako provoditi vrijeme s klincima ljeti

Upomoć škola, upomoć nema škole! Jedna obaveza manje, vremena viška. Obzirom na vremenske uvjete, ne usudim se pustiti ih vani prije 17h. Što znači da ih od vremena kad se ustanu, cca. 10h pa do cca. 17h – treba animirati. A to je teško, čak i meni nekadašnjoj dječjoj animatorici. Međutim, ovo nije Mini Club i animacija ne traje 2 sata, nego punih 7! S tim da su nekad jedan, a nekad i oba roditelja 15 km daleko na poslu. EKRANI Ono kako su oni zamislili praznike, ne ide. Playstation, mobitel, crtići. Sine, ja nisam Elon Musk i ne želim da ti budeš X.  Ne želim da stvore ovisnost o igricama i općenito ekranima jer detoksikacija je gadna stvar. Druge opasnosti ekrana već svi naveliko znamo. POPIS Svako jutro čeka…

vrijeme pretvoreno u vječnost

U nezrelo zrelim godinama, dok još nikad nisam čula bebin plač, uhvatila me ogromna želja za djetetom. Iskrala sam se iz noćnih izlazaka, već poprilično sita vlastitog društvenog života. U ozbiljnoj vezi gdje su ruže bez trnja cvale svaki dan, naznaka braka virila je iza zavjese. Bebin plač smo čuli 3 mjeseca nakon prvog plesa. Wow. Šlag na kraju. Točka na i. I živjeli smo sretno do kraja serijala. Not. Šlag se razlio, kraja nije bilo, a slovo i se pretvorilo u znak beskonačnosti. Beskonačan umor, beskonačne noći, beskonačan plač. Ne uvijek djetetov. Sezona je bila pri kraju, a raspleta nigdje. Vrijeme je na dane izmicalo, a na dane sam budna sanjala. Svaki zabilježeni trenutak tadašnjeg serijala danas nosim u srcu. Zgode i nezgode, putovanja i prehlade. Grčiće i zubiće….

monodrama Novorođena hrabro progovara o tihoj borbi koju vode mnoge majke

Majčinstvo je čudo – ali nije uvijek bajka. Donosi ljubav koja ispunjava svaki kutak srca, ali i trenutke koje nitko ne vidi, koje mnoge mame skrivaju duboko u sebi. Postporođajna depresija, osjećaj usamljenosti, strahovi, teškoće u povezivanju s bebom… To su teme o kojima se često šuti jer „majka mora biti jaka“, ali prava snaga je priznati koliko je teško. Monodrama Novorođena hrabro i nježno progovara o toj tihoj borbi koju vode mnoge žene. Predstava nas vodi u unutarnji svijet novopečene mame, koja se bori s osjećajima na koje je nitko nije pripremio, ali koji su stvarnost sve većeg broja žena. Svaka peta mama suočava se s postporođajnom depresijom. Svaka peta nosi teret koji često ostaje skriven, zarobljen u tišini i strahu. Ovo je poziv da zajedno prekinemo tu tišinu….

mama je uvijek dobro

…jer svi pitaju kako je beba, nitko ne pita kako je mama “Što, pa trebaš se samo brinuti za dijete. To ti je jedini posao. Lako je tebi, pogledaj mene…” I onda krene ono poznato ja, ja i samo ja koja ljubim sliku svoju i hvale me samo usta moja.  Tako nekako je krenuo put u moje majčinstvo i zaprepaštena sam kad vidim količinu nerazumijevanja koje dolazi od žena koje su također majke. Majčinstvo nije za svakoga isto i ne dolazi s uputama. Iako, moram priznati, za sebe mislim da sam se i više nego dobro snašla u ulozi novopečene majke. Ušla sam u nju spremna na sve što me čeka i bez straha. Onako, momački i junački.  Ali… Kod mene ništa više ne ide prema planu. Kakav će mi…

što mame žele za majčin dan i za sve ostale dane u godini?

Nedavno smo slavili Majčin dan – dan posvećen mamama. Dan koji je zapravo, kad malo bolje razmislim, ni po čemu drugačiji od bilo kojeg drugog dana. Dan kao i svaki drugi, osim što društvene mreže vrve objavama o majkama, zahvalama i poklonima. I ne vidim ništa loše u tome, ali ponekad se pitam: kako se to nekad obilježavalo? Je li se uopće obilježavalo? Vjerojatno ne u ovolikoj mjeri, jer se ne sjećam da sam kao dijete ikad mami čestitala Majčin dan. No to i nije toliko važno. Važnije je – sjetimo li se svoje mame svakog dana? Nazovemo li je samo da je čujemo? Mali znakovi pažnje – poruka, poziv, šetnja, kava ili čaj – važniji su od bilo kakvog poklona taj jedan dan u godini. U današnje vrijeme čini…

kako smo se odlučili za treće dijete?

Kako ono kažu da mi je netko dao novčić za svaki put kad sam rekla nema šanse – imala bi puno novčića. Tako nekako je bilo prošle godine moje mišljenje u vezi još jednog djeteta. Ali sada sam daleko već od tog mišljenja, u skoro 7. mjesecu trudnoće i čekamo još jednu curicu koja će uveličati našu obitelj. Puno toga smo prošli i suprug, i ja kroz moje trudnoće i sekundarnu neplodnost, odnosno nemogućnost zadržavanja trudnoće nakon jedne uspješne; i nismo uopće razgovarali o tome želimo li imati još jedno dijete. Zapravo, nekako smo nakon što smo napokon dočekali našu drugu curicu bili uvjereni da nas je Bog podario s onim za što smo se molili i da smo mi našu obitelj doveli do broja koji je za nas konačan….

mama na godišnjem, dijete u vrtiću – je li to stvarno problem?

Maja je napokon dočekala godišnji odmor – dijete je u vrtiću, a ona bi trebala odmarati. Ipak, umjesto opuštanja, preplavljuje je osjećaj grižnje savjesti. Je li ispravno što je dijete ostavila u vrtiću? Što će drugi reći? I zašto se, unatoč tome što joj odmor treba, osjeća loše? Dobrodošle u prvu epizodu novog serijala podcasta “Iskreno o majčinstvu – Halo, supermame!” gdje iskreno razgovaramo o izazovima koje majčinstvo nosi. Danas otvaramo temu koja će sigurno odjeknuti kod mnogih mama – grižnju savjesti. U novom formatu podcasta, pozivamo i vas da sudjelujete! Snimite i pošaljite svoju glasovnu poruku, podijelite vlastita iskustva i pitanja – i postanite dio naših budućih epizoda. 🎙️Svoju poruku možete poslati OVDJE. Sponzor ove epizode je Lidl, a mi vas podsjećamo da ne propustite posebne uskrsne ponude! Deluxe…

žena, majka, kraljica (osim ako imaš jedno dijete)

Sintagma “žena, majka, kraljica” neočekivano je ušla u opći diskurs, zapravo je sintagma koja je bespomoćno zarobila sve žene, društvene mreže su samo tome pripomogle. Uspjeli smo napraviti natjecanje od majčinstva, od toga koliko je koja žena doista žena (pod time mislim ženstvena, pokorna, dobra supruga), majka i još na sve kraljica. Što to uopće znači!? Doista. Ako idemo po nekim kriterijima ženstvenosti ne znam baš koliko se u to uklapam. Ok, lijepa sam sebi, lijepa sam svojoj mami, suprugu, tati, sinu, kome sam još lijepa ne znam, nije niti da me puno briga. No, nemam simetrično lice jer ga je teško imati po zakonima prirode, ispada da mojih 168 cm nije ni neka visina, na tu visinu imam 49 kg, nemam bokove, nemam sise, imam 3 reda trbušnih pločica,…