društvene mreže pomogle su mi da pronađem svoje žensko pleme

Društvene mreže su nam postale sastavni dio života, htjeli mi to ili ne. Sama sam se našla sto puta kako samo skrolam po njima, a nešto što sam htjela obaviti ne stignem jer sam zaglibila u bespućima interneta. Ali ako nešto postane problem, treba vremena da se to kao problem detektira, i treba onda volja da se to i riješi. Iskreno, ova pandemija me dovela do toga da previše konzumiram Internet, jer smo za sva druženja bili dosta zakinuti. Pa mi je to, kao, postao i oblik socijalizacije. Ali onda sam shvatila da moram presjeći i staviti stvari na svoje mjesto. Toliko je toga što želim napraviti, a odgađam jer ne stignem. Pa sam odlučila drugačije provoditi vrijeme koje ionako odvojim na Internet bespuća. Otkrila sam neke mame blogerice koje…

instagram profil koji pruža podršku svim majkama koje ne doje

@ne.adaptirana.mama novi je Instagram profil nastao iz osobnog iskustva jedne majke i njezine vlastite potrebe za mjestom gdje će moći dijeliti svoje iskustvo nedojenja bez osuđivanja. Iza profila @ne.adaptirana.mama krije se jedna mama koja voli puno učiti o svemu čega se primi u životu, pa tako i o hranjenju beba adaptiranim mlijekom. I sama je, kako ona kaže,  bila jedna od onih trudnica koje su odbijale kupiti bočice za svaki slučaj jer je bila uvjerena da će dojiti bez problema, a onda ju je stvarni život opalio po glavi. “Odjednom sam shvatila da moram nešto poduzeti da mi beba ne gubi na kilaži i još važnije, da se ja psihički sredim, a nisam imala pojma kako to, što je još gore, nisam znala gdje pronaći te informacije.”   Pogledajte ovu…

hoću li prestati neprestano opominjati svoje dijete?

Nedavno sam jela juhu i kapnulo mi je na svježe opranu, bijelu majicu. „O kakva sam svinja…“ pomislih. Ali odmah, u tom trenutku sam oprostila sebi. Morate sebi oprostiti svoje greške. Zar ne? Jednom davno moj sin je jeo juhu i polio po svojoj košulji. „Pokušaj jesti pažljivije!“. Htjela bih reći da sam mu lijepo to rekla, ali ne, izderala sam se. Možda sam bila iz noćne. Ma da, vjerojatno je to. Inače sam staložena i smirena. Možda u nekoj drugoj dimenziji. Ali zaista sam željela biti savršena. Onda sam donijela zanimljivu odluku. Pokušati ću samu sebe opominjati tijekom dana. One opomene koje automatizmom izlijeću iz usta nas odraslih u pravcu djeteta. Ujutro sam ušla u kuhinju i ugledala u sudoperu šalicu od sinoć koja nije bila oprana. Je li…

priča s drugog poroda

Trenutno sam u fazi za mene još ranog postpartuma i dok je još sve koliko toliko „svježe“ želim svoje misli i svoje iskustvo drugog poroda opisati na papiru kako bih dijeljenjem svoje priče proširila svijest o dobrim i manje dobrim stranama poroda broj dva. Neki osjećaji s prvog poroda u meni su ostali zauvijek zabilježeni, kao onaj kad sam primila svoje prvo dijete u naručje – dobro se sjećam tog trenutka kad je bila na mojim prsima, njenih plavičastih prstića, i velikih, ja bih rekla napaćenih okica. Nažalost, radi adrenalina, radi svih pomiješanih osjećaja i cijelog prvog iskustava dosta toga se ne sjećam i zato mi je želja bila kod drugog poroda da budem, ako ikako bude moguće, prisutna i svjesna svega, koliko god je to moguće. Sada, drugi puta,…

afirmacijske kartice kao podrška u najosjetljivijem periodu majčinstva

Afirmacijske kartice za svjestan i opušten postpartum “Postpartum, tako nježno i osjetljivo razdoblje. Vrijeme kada smo najranjivije, a svakodnevno u sebi otkrivamo snagu koju nismo mogle ni zamisliti prije nego što smo postale mame. Razdoblje postpartuma prepuno je trenutaka koji ostaju s nama zauvijek, od mirisnih glavica, mekanih prstića, topline sitih trbuščića, do sati provedenih upijajući sve te nježne, unikatne i čarobne crte lica malih čuda koja smo donijele na svijet. No postpartum nije uvijek jednostavan i često se nađemo u zahtjevnim situacijama, nailazimo na prepreke i imamo dane kada se osjećamo pogubljeno, usamljeno i nedovoljno dobro.” Nakon dvaju setova afirmacijskih kartica, za trudnoću i za porod, koji su pušteni u prodaju tijekom 2021., vrijeme je da se priča zaokruži. Njihova kreatorica Una Pašić Gregović u 2022. godinu krenula je…

majke ne doje iz različitih razloga – vrijeme je da ih prestanemo osuđivati!

Dojenje je najzdravija opcija, ali nije jedina. U pet godina napravile smo ogromnu količinu motivirajućih tekstova i kampanja koje potiču majke da budu uporne i ustrajne, jer uistinu vjerujemo kako je dojenje najbolji odabir, ali pritom zanemarujemo one koje to više ne mogu ili ne žele. Dojenje je posebno iskustvo. Poseban je osjećaj gledati kako naša mala beba raste, napreduje i razvija se hraneći se mlijekom koje je žensko tijelo stvorilo. Kakva je to snaga prirode, kolika je to povezanost i divan osjećaj. Samo, nije svako iskustvo dojenja divno i povezujuće. Nekada trud i volja nisu dovoljni, a osjećaj da nismo dovoljne, uzrokuje potpuno mentalno potonuće majke. Što kada dojenje jednostavno ne ide? Mnoge majke doje svoju djecu do godinu dana ili više. Ipak, postoje one majke koje iz različitih…

prestanak dojenja nakon dvije godine

Ispričat ću vam našu priču, sasvim iskreno o našem dojenju koje je trajalo pune dvije godine. Da mi je netko rekao prije trudnoće da ću toliko dugo dojiti rekla bih nema šanse.  Svog prvog sina dojila sam godinu dana, prestanak dojenja nismo ni osjetili. On je otpočetka imao dudu, jeo je sve uvijek bez  problema i nekako smo jednostavno tako lagano prestali dojenje da nismo ni on ni ja oko toga stvarali neki problem. Sada mi nevjerojatno zvuči kad kažem da sam ukupno oba sina dojila tri godine. No, krenut ću ispočetka kako je sve krenulo s mlađim sinom. On je odmah prihvatio dojku i dojio je bez problema. Zaista nismo imali previše problema oko dojenja, on je odlično napredovao i dobivao na težini, čega sam se nekako najviše strašila….

panika u (njemačkom) dućanu za bebe

Ulazak u treći trimestar proslavili smo ne sexom, masažom ili nekim lijepim ritualom nego sasvim prigodno cjelodnevnim bauljanjem po konzumerističkom raju zvanom Baby Markt i mini napadajem panike. Ideja je bila da se kao mladi (znam, upitno je koliko smo zapravo mladi, ali moja misao vodilja jest: star si koliko se osjećaš) budući roditelji malo informiramo o moru stvari koje ti za bebu (NE) trebaju. Između ostalog najviše da malo vidimo kolica. E sad, bebi dućan mene, velikog pobornika dobre literature neodoljivo podsjeća na Danteov Inferno. Ok, možda nije baš podijeljen u 9 krugova pakla (pardon 9 krugova neophodnih bebi potrepština), ali definitivno bi na ulazu trebalo stajati aligijerijevsko upozorenje pisano velikim tiskanim slovima “all hope abandon ye who enter here“. Jer tako sam se naime osjećala nakon što sam…

(ne)majka i njena (ne)djeca

Danas je popularno biti žena, majka, kraljica. I ako slučajno pomislite da ne možete odgovoriti na taj izazov i zadovoljiti proizvoljno postavljene norme, onda po inerciji za sebe morate smatrati da ste loš roditelj. Ipak, stvarnost je malo drugačija. Majka mora moći sve, a novopečene feministkinje joj još dodaju sol na ranu preuzimanjem „muških poslova“. Tako da je jako teško opisati kako bi trebao izgledati dan „super žene“ koja je nasmijana, smirena majka, poslovno uspješna žena koja dobro zarađuje, a istovremeno nađe mjesta i vremena za nutritivno vrijedan ručak i pokoji desert. Ipak, okolina govori da je mnogo takvih. Onih koji nemaju nagomilan veš, čiji su ormari u savršenom redu, čija djeca vraćaju igračke gdje ih nađu jer su one uspjele da ih od malih nogu nauče da poštuju pravila…

zašto smo kao majke opsjednute sa „što ne činiti“?

Stvarajući sadržaj na društvenim mrežama primijetila sam koliko bolje prolazi onaj koji govori o tome što ne činiti; „Nemojte ovo nikada reći svom djetetu“, „ 5 stvari koje narušavaju dječje samopouzdanje“, „Najgora stvar koju možete napraviti djetetu u tantrumu“ i sl. Sadržaj koji propituje, sadržaj koji suptilno motivira i/ili inspirira rezonira s manjim dijelom roditelja. Bacila sam se na razmišljanje o ljudskoj psihologiji i donekle mi je jasno zašto je to tako. Ne želimo pogriješiti. Ne želimo nanijeti bol našoj djeci. Ne želimo da pate. Želimo znati što je to što će im nanijeti štetu kako bismo to izbjegli. Ali ono što se nalazi sloj dublje je da mi trebamo vodstvo, da mi kao roditelji želimo znati gdje su granice. Želimo da nam netko drugi (roditelj, autoritet, IG osoba) kaže…