nevidljivi teret majčinstva je stvaran, a ovom izložbom želi se pružiti podrška svim majkama koje se osjećaju usamljeno

Majčinstvo je ispunjeno ljubavlju i radošću, no istovremeno nosi i brojne nevidljive obaveze i izazove koje mogu ostaviti osjećaj usamljenosti i iscrpljenosti. Supermame i fotografkinja Ana Surač ovom izložbom žele pokazati majkama da nisu same. Nedavno istraživanje portala povodom projekta „Nevidljiva“ pokazalo je kako čak 86% žena na leđima nosi nevidljivi teret majčinstva. Majke su često te koje brinu o svemu, organiziraju svakodnevne obaveze, održavaju kućanstvo, i istovremeno balansiraju karijeru i vlastite potrebe. U tom procesu, one često zapostavljaju vlastito fizičko i mentalno zdravlje te svoje potrebe.  Dok njihova uloga majke i supruge postaje vidljiva kroz obiteljske uspjehe, njihova osobna borba – borba s umorom, emocionalnim preopterećenjem i osjećajem usamljenosti – ostaje nevidljiva. Posebno izražen osjećaj nevidljivosti javlja se nakon poroda, kada se majke suočavaju s fizičkim i emocionalnim promjenama, ali…

predstavljen projekt „Ponekad“ za podizanje svijesti o postnatalnom emocionalnom sagorijevanju majki

Kutija PONEKAD je poklon podrške namijenjen trudnicama i mladim majkama, a sadrži 24 intimna pisma žena koje su nedavno prošle kroz to iskustvo. Pod nazivom PONEKAD predstavljen je inovativan projekt usmjeren podizanju svjesnosti o simptomima i učestalosti emocionalnog sagorijevanja majki u postnatalnom razdoblju, a koje je često uzrokovano nedostatkom podrške majčine okoline. Autorica projekta je Jelena Ribić Pavelić, koja se dokazala kroz velik broj uspješnih projekata namijenjenih mentalnom zdravlju majki i djece te njihovom pravilnom odrastanju. „Svjesne stvarnosti u kojoj se brojne mlade majke suočavaju sa simptomima emocionalnog sagorijevanja u tom važnom i posebno osjetljivom životnom trenutku, jako sam sretna i ponosna što su 24 žene odlučile postati ta podrška i napisati intimno pismo budućim majkama. Prisjećajući se teških, bolnih i zbunjujućih trenutaka vlastitog iskustva ranog majčinstva, u svojim pismima…

5 savjeta kako prehranom podržati sebe i bebu

Malo je perioda u životu ovoliko transformirajuće kao trudnoća. Mama zapravo kroz vrlo kratak period prolazi kroz velike promjene i zaista je jako važno znati kako podržati svoje i bebino tijelo u ovome periodu. Iako kada je trudnoća u pitanju na puno toga ne možemo utjecati, na neke stvari itekako možemo – a prehrana je jedna od njih. Kvalitetnom prehranom utječeš na više važnih aspekata svoga i bebinog života: 1. PODRŠKA BEBI Kvalitetnom prehranom osiguravaš bebi nutrijente potrebne za zdrav i kvalitetan rast i razvoj. 2. PODRŠKA MAMI Trudnoća je period velikih promjena i hranom možeš uvelike podržati svoje tijelo i cjelokupno zdravlje u ovom periodu. 3. PODRŠKA OPORAVKU Kvalitetnim zalihama nutrijenata stvaraš i veliku bazu za podršku tijelu za oporavak nakon trudnoće. Postpartum je kao i trudnoća period velikih…

lekcije koje sam naučila od svoje djece

Jesi li ikada doživjela da te tvoja djeca nauče važne lekcije? Meni se to dogodilo otkako sam postala majka; zapravo, stalno me uče nečemu novome. U nastavku ću ti ispričati sve važne lekcije koje su me moja djeca naučila, još od njihova rođenja pa do danas. Prvi put MAMA Kada sam prvi put postala mama i osjetila što znači biti roditelj, nisam imala pojma da sam rodila učitelja koji će pozorno pratiti moje i suprugovo ponašanje i da ćemo se trebati iz korijena promijeniti kako bismo postali bolji ljudi i odgajali ga primjerom, a ne riječima, jer je to moja – naša metoda odgoja. Prvo što smo napravili, još dok je bio malen, bilo je izbacivanje svih ružnih riječi, psovki i načina komunikacije međusobno i u društvu. Pogrdne riječi poput…

tijelo nakon poroda – kako na plažu?

Ljeto je, ako nisi bila na moru, vjerojatno se tek pripremaš i boli te glava jer se moraš skinuti u kupaći koristim. Razmišljaš ima li recepta za brzo mršavljenje ili dovođenje tijela u red u iduća dva tjedna. Imam za tebe samo jednu poruku – svako tijelo je tijelo za plažu, a posebno postpartum tijelo. Nisi jedina kojoj se ne sviđa njezino tijelo svako ljeto Da, znam, koliko god na početku svakog ljeta govoriš sebi da ćeš za iduću godinu bolje pripremiti svoje tijelo za plažu, to se ne događa. I tako si svake godine ljuta na sebe, frustrirana i nezadovoljna. Takva nesretna kupuješ badiće i gledaš neke kojima ćeš što više sakriti svoje tijelo. Isto takva nesretna odlaziš na plažu i gledaš druge žene kako izgledaju bolje od tebe….

blago tebi, kakvo dijete imaš!

Znam ja kakvo dijete imam. I nisam ga dobila na lutriji! Nekoliko dana unazad ne znam koliko puta sam čula ovu rečenicu: “Blago tebi kakvu djecu imaš!” i tek sada me prisjetilo na nekoliko situacija od prije par godina kada sam zaista osvijestila da radim nešto posve drugačije u odgoju svoje djece. Kada je stariji sin imao godinu i pol, volio se igrati u kvartu i provoditi vrijeme sa svojim vršnjacima. Kako su djeca bila mala, roditelji su stalno bili negdje blizu. Ja sam bila sretna zbog maloga, ali i jako zabrinuta za njegovu sigurnost jer druga djeca nisu imala granice (koliko daleko se mogu udaljiti od roditelja) i mame su stalno trčale za djecom koja su doslovno gledajući mamu, smijući se trčali naprijed i mislili da je to igra,…

tko je bolja majka i kojoj je teže?

U ljudski je um ušivena kompetitivnost. Uči je se usmjeriti u predškolskoj dobi, fokusira  u školskoj, a možda gubi u adolescenciji. Pa se onda u određenom razdoblju života žena odluči postati majkom i tu natjecateljstvo dobiva posebnu dimenziju. Iz aspekta majke jednog djeteta, nisam se puno susretala s natjecateljski nastrojenim mamama ili jednostavno nisam primjećivala iste, ali sad kad imam blizanke i sazrela sam u majčinstvu počinju me smetati ona pitanja kao što su “Kad su ti prohodale?”, “Znaju li mahati?”,  “Koliko riječi govore?”, “Kad ti idu spavati?”, itd. Ne bi me isto trebalo smetati obzirom da ja nikad nisam bila osoba koja se borila biti najbolja ili najbrža, ali vjerujem da ima puno više pitanja koja jednu majku možeš pitati, kad ju susretneš, a da to nisu usporedbe i…

zašto su današnje majke preopterećene?

Sve što mame misle, ali rijetko izgovaraju naglas izrekla je ova majka troje djece u podcastu Iskreno o majčinstvu U 95. epizodi podcasta ugostile smo jednu sasvim (ne)običnu mamu. Josipa Gregorina, na Instagramu poznatija kao @jorja.od.jucer majka je troje djece, ona s kojom ćete vrlo rado opušteno popričati u parkiću dok se klinci igraju u blatu, ona koja vas neće suditi ako djetetu dajete bočicu ili hrenovku, ona koja o majčinstvu progovara na iskren i otvoren način i koja naglas izgovara ono što mnoge od nas drže u sebi. Jorja zajedno sa svojom obitelji živi u malom mjestu pokraj Zagreba, a njezina djeca imaju ono djetinjstvo kakvo u modernom svijetu polako iščezava, ono u kojem dijete ne odgajaju samo roditelji nego i selo. S Jorjom smo popričale o majčinstvu, organizaciji,…

moje prvo dijete odrasta, a s njom rastem i ja…

Bliži se kraj školske godine, i dok moj prvašić odbrojava dane do školskih praznika ja razmišljam koliko je meni brzo prošla njena prva školska godina i koliko je ona odrasla kroz ovih 10 prethodnih mjeseci. Razmišljam o tome koliko je izazova, strahova i slutnji proživjela u svojoj prvoj godini u školi, i koliko sam ja s njom toga zajedno i sama sa sobom proživjela. Često mi padne na pamet ona misao dok držim svoju mlađu kćer u naručju i uspavljujem ju još kao bebu, kako dani sporo prolaze s djecom, a godine lete. I koliko god mi neobično bilo, već sada, dok je ona tek napunila prije koji mjesec 7 godina se mogu poistovjetiti s tom mišlju da će sve tako brzo proći, da će mi ona, moj prvijenac tako…

želim odgojiti svoje djevojčice da budu jake i glasne!

Nerado priznajem kako sam, saznavši za blizanačku trudnoću, priželjkivala da nosim dječake. Ne samo zato što je i moje prvo dijete dječak pa će mi možda biti lakše u nekom segmentu njege i odgoja nego i zato što me bilo strah kako ću odgojiti djevojčicu. Jesam li dostojna biti majka jedne djevojčice, a kamoli dvije? Hoću li ih moći osnažiti da žive u „man’s world” svijetu? Da postanu nešto što ja možda nisam uvijek – jaka i glasna. Moji su roditelji odgojili jednu ljubaznu i pristojnu djevojčicu koja se u svojim tridesetima kreće samostalno usputno preodgajati da bih se protivila pravilima patrijarhata. Ne želim šutjeti na ulici kad mi iz kamiona čistoće trube ne bi li me pozdravili i pohvalili moje trčanje. Tražim li ja to obzirom da se nalazim…