Imati dom koji će uvijek (ili barem većinom) biti organiziran zasigurno je želja svake mame (pogotovo sad u ovo blagdansko doba). Dobra je vijest da je uz usvajanje nekoliko navika i to moguće.

Krenimo onda redom:

1. Budite realistične.

Dom može biti kvalitetno organiziran, ali savršeno organiziran ipak ne. Savršenstvo ne postoji pa se nemojte zamarati fotkama s društvenih mreža ili razmišljanjima kako vam je kuća bila “urednija” kad u njoj nisu živjela djeca. Snizite svoja očekivanja (od sebe, partnera i djece). Sve stvari neće uvijek biti na svome mjestu i to je u redu!

2. Smanjite količinu stvari koje imate.

Previše stvari (posebno onih koje uopće ne koristite) guši i zatrpava vaš dom. Znam da djeca imaju dosta stvari (odjeća, igračke, stvari za vrtić/školu), ali smanjivanjem količine stvari mnogo ćete si olakšati (i vama i djeci bi jednostavnije bilo pospremiti jednu kutiju igračaka, a ne njih 5, zar ne?). Raščišćavanje je dug proces, ali ga definitivno vrijedi započeti.

I da odmah napišem odgovore na pitanja koja vam se sad motaju po glavi:

• Ne, taj vam papir koji je dijete donijelo iz škole prije tri godine vrlo vjerojatno nikad neće trebati.
• Vaša se mama/suprug/navedi nekog neće ljutiti ako ste se njihovog davno dobivenog dara odlučili riješiti.
• Nije važno što ste tu haljinu skupo platili, ako vam se ne sviđa, nemojte opet raditi grešku i to čuvati.

Metoda raščišćavanja ima mnogo (ovdje možete pročitati o nekima od njih); na vama je da izaberete onu koja vam najbolje odgovara i krenete.

3. Ne očekujte savršenstvo, ali pokušajte vraćati stvari na svoje mjesto.

To što vam je pogled na organizaciju doma u kojem žive i djeca postao realističniji, ne daje vam za pravo da stvari ostavljate bilo gdje. Ako ta stvar ima svoje mjesto (a važno je da ima), vratite je tamo! Tako činite uslugu drugima, ali i sebi (sigurno ste više puta nešto spremile na drugo mjesto pa to više niste mogle pronaći). Najbolji savjet za vraćanje stvari je pravilo jedne minute. Ono podrazumijeva da sve što možete na svoje mjesto vratiti u tom roku, to učinite odmah i sad (na primjer, objesite kaput na vješalicu, a nemojte ga baciti na fotelju; neka dijete svoje cipele stavi u ormarić, a ne kraj vrata i sl.).

4. Uvedite još tri ključne navike.

Osim navike da stvari vratite tamo kamo pripadaju, za organiziran su dom, po mojem mišljenju, bitne još tri – pospremanje kreveta ujutro, prazan sudoper navečer i 20-minutno dnevno čišćenje. Pospremanjem kreveta cijela soba izgleda puno privlačnije, a ako suđe operete navečer, idući vam dan neće započeti ribanjem zaprljanih tava. Kratko dnevno čišćenje spasit će vas pak vikenda provedenog s krpom (kako napraviti svoj raspored čišćenja možete pročitati ovdje).

5. Uključite djecu.

Djecu bi od najranije dobi trebalo učiti o upravljanju domom (i općenito organizaciji). Mišljenja majki oko toga su ipak malo podijeljena (u sjećanju mi je ostala izjava jedne majke koja je rekla kako ona neće svog četverogodišnjaka tjerati na “rintanje” po kući), no mislim da to “protivljenje” ipak nema smisla jer gdje će to djeca naučiti, ako ne u svom domu? Naravno, ovdje ne govorimo ni o kakvom “rintanju” nego o poslovima koje dijete može izvršiti ovisno o svojoj dobi (popis poslova možete pročitati ovdje). Učenje se ne provodi na silu, nego kroz igru (da ponovim jednu misao drage blogokolegice Jasmine, a kako bi i drugačije, nego kroz igru?).

…

I to je to! Nadam se da vam je ovaj post malo rasvijetlio organizaciju doma u kojem žive i djeca te da ćete neke savjete iskoristiti u praksi.

Koji vam je najveći izazov u organizaciji kad su u pitanju djeca?

Do idućeg puta,

vaša Petra P.

PETRA P.

Objava KAKO IMATI ORGANIZIRAN DOM S DJECOM? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ponosna sam majka dvojice dječaka. Ukoliko biste me pitali koliko je teško biti majka dvojice dječaka, kao “iz topa” bih vam odgovorila da zasigurno nije lako, ali kako vjerujem da nije ni upola toliko teško koliko biti majka djevojčicama.

Pokušati ću ne generalizirati, ali ukoliko sagledamo najširu moguću sliku današnjeg društva, muškarci kotiraju bolje od žena. Nisam pretenciozna, to su činjenice. Iz istog su razloga osnovane svakojake, više ili manje smislene grupe, udruge, zajednice koje promiču i bore se za „ženska prava“ i jednakost. Ono o čemu bih ja voljela napisati rečenicu ili dvije jest pitanje koje mene, kao majku dvojice dječaka, ali i ŽENU poprilično „muči“ posljednjih godina. Zašto se ženska emancipacija svela samo i isključivo na onu seksualnu?

Ne znam je li stvar u krivoj percepciji ili možda činjenici da su udruge „specijalizirane“ za seksualna prava i opredjeljenja žena nešto „glasnije“ ili medijski eksponiranije, ali nešto mi tu nije na mjestu. Umjesto da netko pokaže interes prema poražavajućem postotku žena u politici ili visokom menadžmentu (pod „interesom“ ne smatram dvominutnu reportažu u vijestima ili poslijepodnevnom lifestyle magazinu na Dan žena), napisati će se i objaviti stotine članaka o npr. (ne)primjerenoj dužini suknje koju bi jedna žena smjela obući na posao/ spoj/ vjenčanje. Supertalentirana pjevačica će prodavati milijunske naklade ploča koje veličaju žensku superiornost i nepobjedivost, ali će (just in case) biti poluodjevena kako bi „poruka“ lakše pronašla put do publike. Visokoobrazovana i emanciparana spisateljica smatra da „mora“ biti prosta, vulgarna i „surova“ kako bi njene riječi našle plodno tlo i stigle na naslovnice. Plus size modeli veličaju žensku ljepotu koja dolazi u svim veličinama (što je za svaku pohvalu), ali da bi to „dokazale“ ponovno (u večini slučajeva) pribjegavaju dobro uhodanoj metodi skidanja do gola, jer kako drugačije veličati ljepotu?

Emancipacija jest donijela seksualne slobode, ali i moge druge,  neosporno značajnije za ženski spol. Što je najvažnije, feminizam nije završio pravom na obrazovanje, glasovanjem ili odabirom broja partnera. Toliko još toga leži na nama i budućim generacijama žena i muškaraca. Tužno je kada muškarac ne razumije “zašto”? Poražavajuće je kada žena ne vidi potrebu dati odgovor tom muškarcu ili nekoj drugoj ženi na to isto “zašto”?  Tužno je kada muškarac misli da su feministkinje redom ogorčene žene koje mrze muškarce. Poražavajuće je kada sedamnaestogodišnja djevojka kaže da ne treba biti pametna jer je lijepa.

Da, ponosna sam majka dvojice dječaka. Zaposlena sam, nemam ništa protiv muškog roda, luda sam za cipelama i pijem pivu dok tipkam ovaj tekst. Isto tako sam i ponosna što sam žena i feminist. Ljude ne dijelim po boji kože, vjeroispovjesti ili po spolu. Ali to sam ja. Nisam mjerilo društvu u kojem živimo, ali jesam, dobrim dijelom, svojoj djeci. Poštujte svoje dijete, neovisno o tome kojeg je spola. Naučite ga da poštuje žene onako kako poštuje vas kao majku. Naučite je da poštuje sebe onako kako vi poštujete sebe. Naučite je da poštuje sebe onako kako vi poštujete druge žene.

IVANA

Uvijek sređena, naspavana, racionalna, odmjerena #supermama dvojice dječaka koja će na našem portalu dijeliti savjete kako biti sve to. ? Ili NE!? Idemo ispočetka… tridesetdvogodišnja Zagrepčanka i ponosna mama dvojice malih muškaraca koja (nekad manje, nekad više uspješno) pokušava “žonglirati” između majčinstva, posla i mrvice slobodnog vremena za sve one male, ženske radosti koje ovaj život čine ljepšim. Zaljubljenica u modu, kavu, čokoladu, dvorce i Instagram. Na našem će portalu pisati o svim onim pitanjima s kojima se susreće gotovo svaka današnja žena i majka. Ivanine dogodovštine možete pratiti na @5foot7andbambieeyes

Objava ZAŠTO JE TEŠKO BITI MAMA DJEVOJČICAMA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kroz razgovor sa gotovo svim mamama, čast izuzecima koje zaista imaju supermoći, sve nas muči ista stvar – kako ostati dobre volje i fokusiran na dnevne obaveze nakon što ste odspavali 4 sata i to ne u komadu. Umor je krivac za sve. I za nervozu, suze, povišen ton, neprospremljen stan. Ono što je najvažnije, želimo ostati pribrane sa svojim najmanjima, ne želimo da osjećaju našu nervozu. Želimo biti savršene supermame, uvijek nasmijane, i kada je teško, dovoljno staložene da možemo odgajati našu djecu i biti autoritet, a istodobno i obaviti sve što nas čeka na dnevnoj listi. Listale smo puno časopisa, čitale stručne literature i sve se zapravo svodi na ovih 6 točaka. 

1. osluškuj svoje tijelo. Budiš se rano, a nisi jutarnji tip? Ne možeš izdržati navečer pogledati tursku sapunicu, ovaj, dokumentarnu emisiju na National Geographic? Trebaš osluškivati svoje tijelo. Naše tijelo nam govori koliko možemo i kada možemo. Ako vrišti da si umorna kroz jutro i da ne možeš izdržat budna navečer nakon što djeca odu spavati – obaveze ubaci u ono vrijeme kada djeca spavaju popodne. Osobno, to mi je jedinih 2 i pol sata kada stignem, a da nisam preumorna, obaviti sve što moram.
2. spavaj čim se ukaže prilika. Ovo je točka koju je jako teško slijediti. Ali ima smisla. Ako ne možeš izdržati pogledati film s dragim, ako ti glava pada dok uspavljuješ djecu, pa što onda? Spavaj. Svijet neće propasti. Muž će vjerojatno pogledati tekmu i popiti pivicu. A ti ćeš skupiti energiju koja ti je toliko potrebna.
3. napravi listu prioriteta. Ne može sve biti jednako važno. Napraviš li listu prioriteta, to može uvelike olakšati organizaciju slobodnog (ako se to tako uopće može nazvati) vremena, rješit ćeš se stresa i tjeskobe “kako sve stići?!”
4. vježbaj. Koliko god mi to odgađale, pronalazile 101 razlog zašto ne početi danas, vrijeme je da te razloge minimaliziraš i na listu prioriteta staviš 15-20 minuta vježbanja. Za to ne treba teretana, niti najskuplje tajice, dovoljno je da upališ dobru glazbu, uključiš youtube i pronađeš adekvatnu vježbu. Nedavno smo pričale o vježbanju kod kuće. Uostalom, možeš i djecu uključiti u to. Bit će im zabavno, a napravila si nešto za sebe i svoje zdravlje. I garantiramo da će se raspoloženje odmah poboljšati.
5. organiziraj prostor. Pisale smo i o tome. Baci stvari koje ne koristiš. Ako nešto nisi nosila, koristila više od godinu dana, sigurne smo da niti nećeš. Često se vežemo uz materijalne stvari, pa čuvamo čitavu silinu nepotrebnih stvari koje bi se mogle kategorizirati kao smeće. Vjerojatno im je i mjesto u smeću. Organiziran prostor uz djecu uvelike olakšava život.
6. uzmi vremena za sebe. Relaksiraj se. Nekome je to kava s prijateljicom, nekome je to samo kava u tišini. Nekome je listanje instagramom, nekome je meditiranje. Uzmi vremena za sebe svaki dan. Lako je to reći, ali kada bi se uspjele disciplinirati i odraditi svih ovih 6 točaka, sigurna sam da bi nam život bio lakši.

Objava 6 NAČINA KAKO OSTATI ZADOVOLJNA MAMA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ovaj modni ponedjeljak započinjemo s pričom supermame Marijane i njezine “boho” čarolije. Marijana je supermama troje djece, ljubiteljica romantike, nježna i izgledom i u duši, o čemu nam svjedoče i njezine kreacije. Već i ptice na grani znaju koliko su popularne gladijatorice ljeti, a pogotovo kada ih krase šarene perlice i pomponi. Ova mama ispričala nam je svoju priču, a mi smo sigurne kako ćete i vi poželjeti malo boho čarolije za ljetne kombinacije. 

“Kako sam počela… Samo istina – bilo mi je jako psihički naporno doma sa troje djece. Obzirom da sam završila fax i radila i to u labosu gdje sam se osjećala kao Harry Potter, što mi je bilo genijalno, ipak sam odličila ostati doma. A nisam baš stvorena kućanica. Sve je to super, ima svoje prednosti, ali ima i svoje mane… Čovjek je zahvalan što se može posvetiti djeci, pružiti im najviše što može od sebe, ali kada ne idu u vrtić, kada ti bake nisu dostupne onda si doslovno od jutra do sutra samo oko djece – djece – djece. Postane teško. Mužu (kao i većini muškaraca) je to zapravo sve bilo nerazumljivo, zašto sam ja ponekad živčana. Trebalo mi je da se počnem baviti nečim što me opušta. Muža opušta gledanje sporta na tv-u nakon napornog dana na poslu,  a ja bih se onda malo družila sa odraslim osobama, a ne sa djecom – za promjenu. Tada sam shvatila da se jednostavno moram zabavljati sama. Nije to ni tako loše. Valjda sam ja takva osoba. Sve se treba raditi sa strašću. I tako je ta moja kreativnost opet uzela maha. Oduvijek sam bila zaljubljenik u umjetnost, glazbu, a boho stil mi je još od srednje škole bio pojam (kada sam bila zaljubljena u Roberta Planta i slusala Led Zeppelin…taj hippi stil mi je ostao u glavi… i u srcu). Zapravo taj osjećaj slobode gdje sve sto stvaraš sa ljubavlju i strašću mora biti dobro i predivno! Stairway to Heaven.  Doslovno me ovo što radim podiže na neku višu razinu. Opet se osjećam vrijedno. Opet se osjećam razigrano i eto, zaljubljena sam u te kristale i u tu ideju da mogu napraviti sve sto poželim! Imam svoj čarobni štapić (kukicu), a heklanje je magija. Baka, teta, mama, svi su heklali ali u toj dobi, nije mi bilo dovoljno zanimljivo niti primamljivo iskušati se u tome. Švrljala sam dugo po Pinerestu tražeći inspiraciju i puno toga mi se svidjelo, ali mi je djelovalo dostupno i već viđeno. Imala sam potrebu stvoriti nešto svoje. Godinu dana sam proučavala materijale za nakit i svašta me zanimalo. Perlice, kamenčići, kristali, žice, stakloplastika, glina za nakit … htjela sam provlačiti neke sitne predivne perlice kroz žicu koja je bila predebela… pa sam uzela konac. I kada sam provukla tu malu perlicu poželjela sam nešto kreirati od toga. Onda je  uslijedilo proučavanje heklanja na YouTubeu. Satima sam buljila u ekran dok nisam točno zapamtila položaj i stranu na koju se mora okrenuti ili provući… Heklanje mi je nekako zvučalo de-mode. To je bio za mene Crochet. Tada sam već bila napravila par divnih komada narukvica i divila im se. I tom svom radu i tom kristalu…i cijeloj kompoziciji. Zatim su se i drugi počeli diviti i tu je zapravo započelo moje boho putovanje.

Uz troje djece i svakodnevno trčanje oko njih… od doručka – ručka – večere, pospremanja, rješavanja suza.. osmišljavanja zajedničkh igara i igrica… kupljenja 100 puta prolivenih/prosutih stvari sa poda..vikanja/smijanja/plakanja/briganja/uspavljivanja/pjevanja/dojenja/odlaska u parkić/bacanja po cesti/cviljenja/skakanja/šaranja sa flomasterima po licu/po namještaju dok ne gledam/pisanja zadaća/čitanja lektira/odlaska na ritmiku-tenis-plivanje-iskricu-engleski-vjeronauk/…… Eto mene i stvorene narukvice sa kristalom u paralelnom svemiru gdje U TIŠINI lebdimo u zrakopraznom prostoru, gledamo se i međusobno prenosimo pozitivnu energiju. Stvaranje narukvice za mene je Nirvana. Konačna sloboda na kraju dana dok svi spavaju. I djeca i umorni muž. Tako to sada funkcionira. Kada mi Leda ne bude krala pelice i kristale da vidi hoće li ih stići ona prije ubaciti u wc ili ih ja uloviti… onda ću raditi i kada budu budni. Za sada sam premorena (jer radim do 3-4 ujutro) ali i ispunjena. Sandalice i sve ostalo je došlo samo od sebe… ne znam … dio su stila. I klijenti su to osjetili.”

Marijanine rukotvorine možete pronaći na facebook-u i instagram profilu.

Objava BOHO ČAROLIJA JEDNE SUPERMAME pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Vrlo je važno djecu naučiti odgovornosti od malih nogu. To je jako težak posao, pogotovo s prvim djetetom kojem ispunjavamo svaku želju, jer ipak smo po prvi puta roditelji i mi se sami učimo odgajati, iako prema svemu sudeći, naši najmanji krenu prvo (pre)odgajati nas. Ali, treba biti uporan i imati na umu da sve to radimo kako bi od svoje djece napravili kvalitetne i zrele ljude. I sve to ih možemo naučiti  kroz igru. 

Pa krenimo po redu:

2-3 GODINE

staviti prljavo rublje u košaru
pospremiti igračke na mjesto prije spavanja
pospremiti pričice na policu
baciti prljavu pelenu u smeće

4-7 GODINA

pomoći postaviti stol za objed
nakon objeda, pomoći pospremiti prljavo posuđe na mjesto
sam/a pospremiti krevet
zaliti cvijeće
nahraniti kućnog ljubimca

8-10 GODINA

pospremiti svoju sobu
postaviti stol za objed
nahraniti kućnog ljubimca
pomoći tati oprati auto
baciti smeće
napraviti užinu
pospremiti čisto posuđe na mjesto
nakon kupovine, pospremiti stvari na svoje mjesto

11+ GODINA

pospremiti kupaonu nakon korištenja
pomoći počistiti kuhinju nakon korištenja
pospremiti stol nakon objeda i staviti prljavo posuđe u mašinu
napraviti užinu za školu
prošetati kućnog ljubimca
pripaziti na mlađeg brata/seku

Objava OBVEZE ZA DJECU OD MALIH NOGU pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Superžena. Supermama. Superpoduzetnica. Supersenzibilna. Superživčana. Supernježna. Superjaka. Superumorna. Zaista nam se može dodati prefiks “super” kod svakog epiteta. Jer, u svemu smo takve. Neću pisati o dostignućima žena, borbi za prava, feminizmu. Nepotrebno je. Pisat ću o sebi. O vama. Pisat ću o ženama koje su utjecale na moj život. Oni koji me znaju, znaju koliko sam glasna, koliko “ne dam na sebe”, znaju da se za svoje voljene borim kao lavica, znaju da sam dominantna, ali i znaju da iza te grlate žene stoji superosjećajna žena koja svaku riječ, svaki pogled, svako djelo osjeti, proživi na svojoj koži, isplače. I ponosna sam na sebe zbog toga. Jer me nije sram reći i da sam glasna, a opet nježna i da mi treba podrška i riječ ohrabrenja.

Odrasla sam uz superjaku ženu. Moj dragi  je voli nazivati “žena-zmaj”. Realna, vrijedna, osjećajna, brižna majka, brižna supruga, prijateljica. Žena koja savršeno balansira između vrhunske karijere i uloge mame, sada i višestruke bake. Odrasti pored takve žene zaista nije lako. Postavila mi je visoku letvicu, ali me i naučila da sve mogu sama. I to zaista je tako. Naučila me da se borim za sebe, ali ne iz sebičnih razloga, ne za svoj ego, nego za svoju obitelj. Za svoga muža, za svoje dijete i na kraju i za sebe. Naučila me što znači djetetu biti podrška i prijateljica. Naučila me što znači ulagati u brak, saslušati drugu stranu, naučila me poštivanju onog drugog, čak i kada nam se stavovi razilaze. Zaista me naučila puno toga i zaista imam privilegiju nazivati je svojom mamom.

Druga žena koja je utjecala na mene je moja Prijateljica. Prijateljica sa velikim P jer ih ima tu više. Svaka na svoj način. Moja prijateljica iz djetinjstva,koju promatram koliko je hrabra, sposobna i vrijedna. Gledala sam je kako čvrsto stoji na zemlji i bori se za svoju obitelj, odlazi na drugi kraj svijeta kako bi skrbila za svoje najmilije. Prijetljica koja  sve što radi, radi sa srcem. I griješi, i pada i opet se diže na noge i opet kreće dalje. I opet sa srcem.To je superžena.  Tu je i prijateljica supermama. Zajedno smo prošle kroz trudnoću, porod, zovemo jedna drugu kada smo nervozne i umorne. Žalimo se jedna drugoj, ali moramo taj dio “jamranja” odraditi. Viče ona, vičem ja. I treba nam to. To je naša psihoterapija. Jer čim spustimo slušalicu, postajemo opet superjake. Osmijeh na lice i sve iz početka. Mijenjaj pelenu, hrani, igraj se, vodi paralelno poslovne razgovore, tješi prijateljicu, slušaj muža o tome koliko je umoran dok u sebi 350 puta okrećeš očima. I ne bi to mijenjale za ništa na ovom svijetu.

Tu su i sve žene koje sam imala priliku upoznati, koje pratim na društvenim mrežama, s kojima surađujem, i o kojima sam pisala ovdje. Sve one su definicija Žene. To smo mi. Savršene u svojem nesavršenstvu. Ima tu uspona i padova, ali je ključno da i nakon puno suza, nerviranja, povišenih tonova, neprospavanih noći, uvijek pronađemo snagu tamo negdje zakopanu u sebi.

Prije nego završim ovu sagu o Ženi, moram reći kako sam ponosna na sebe, ali i kako ne bih bila Ja, da nisam imala i njega, svojeg “partnera u zločinu”, prijatelja, ljubavnika, muža, mojem sinu savršenog oca. On je itekako zaslužan što sam danas to što jesam. I hvala mu što mi je dozvolio da se razvijam kao Žena, što se nije prepao moje dominatnosti, što mi je uvijek potpora.

Let’s wrap it up, drage Žene, cijenite sebe, cijenite jedna drugu i  budite uvijek ponosne! Ima jedna reklama koja kaže”jer mi to zaslužujemo” – sretan vam Dan Žena!

SONJA

Supermama živahnog dječaka, Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena.  Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.

Objava SRETAN VAM DAN SUPERŽENA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Voli ono što radiš, radi ono što voliš. Upravo je zbog ljubavi Nancy, supermama iz našeg susjedstva, mama dvogodišnjeg Nikolasa, odlučila postati stay-at-home-mom iliti domaćica i posvetiti se najljepšem poslu na svijetu 24/7 – majčinstvu. Iz svoje ljubavi prema dječjoj modi i interijerima odlučila je pokrenuti danas uspješan blog Nicolas And Us, a na Instagram profilu @nicolas_and_us možete se inspirirati predivnim fotografijama iz njezinog svakodnevnog života. S Nancy smo porazgovarali o majčinstvu i mamama domaćicama.

1. Za početak nam reci kako si se odlučila biti stay-at-home-mom? Je li to nešto što je došlo spontano ili si ipak morala dobro razmisliti prije nego što si odlučila posvetiti se samo svojoj obitelji? Titulu stay-at-home mame sam oduvijek željela prije svega po uzoru na svoju mamu, koja je bila isto to, te je svo svoje vrijeme provodila sa mojom sestrom i sa mnom što mi je i dan danas najljepši dio djetinjstva. Već pri samom završetku školovanja sam se upoznala sa mužem i već tada smo imali u planu bebu, koja je ubrzo i došla, tako da nisam ni imala priliku da se okušam u poslovnom planu ali ne žalim zbog toga niti sekunde.

2. Misliš li da ljudi kod nas imaju predrasude prema ženama „domaćicama“? Smatram da su mišljenja dosta podijeljena što se toga tiče ali ako gledam generalno, srećem više ljudi koji mi kažu “Jao blago tebi, ne moraš na posao! ” , “Baš ti je lijepo tako sa njim kod kuće” ili ” Sigurno odmarate i spavate po cijele dane, ništa vam ne fali” i slično, tako da mislim da ima onih i koji zasigurno i zavide mamama koje nose titulu stay-at-home mame. A ista ta titula nas ne treba sputavati da napravimo nešto od kuće. Uspješno vodim blog više od godinu dana tako da biti domaćica nije uopće loša stvar.

3. Koje su prednosti i mane „mama domaćica“? Kao prednosti iz svoga ugla bih navela na prvom mjestu to što sam kod kuće sa Nikolasom stalno te mu mogu posvetiti onoliko pažnje koliko god mu je potrebno; mogu lako da nam organiziram dan, shoppinge, šetnje, odlaske u parkić ili na sokić dok ću kao manu navesti sav onaj veš i suđe od kojih nažalost igrom slučaja ne mogu pobjeći.

4. Kako izgleda jedan tvoj tipičan dan? U kratkim crtama, buđenje oko 9, muž uveliko radi, trčim do kuhinje da ugrijem mlijeko Nikolasu, pospremim nered, pristavim ručak i odemo malo van. Katkad nam ručak izgori ali u većini slučajeva se vratimo na vrijeme haha,  ručamo te poslije ručka odmaram dok Nikolas spava. Kasnije se igramo, ponovo lutamo, obilazimo bake i dede do večere i kupanca te oko ponoći maleni napokon zaspe pa na miru odgledamo nas dvoje neki film uz kokice i sutra sve slično.

5. Znamo da biti mama 24/7 znači i imati malo vremena za sebe. Uspiješ li ipak odvojiti par sati za sebe i kako ih najradije provodiš? Većinom je to popodne dok Nikolas spava. Dok je bio manji, rado sam čitala a sada sam to vrijeme zamijenila sa Instagramom (što nije za pohvalu znam) i pisanju bloga. Često volim i da zaspem poslije njega tako da sam noćna ptica pa budem budna do kasno u noć gledajući kojekakve make-up tutorijale na youtube-u, “listajući” online Ikea-u i slične sajtove te Pinterest i Instagram… Volim i slušati muziku, to me opušta.

6. Da li se u budućnosti vidiš kao zaposlena žena? Teško. Zaista teško. Možda kada bi Nikolas već bio dovoljno odrastao da mu nisam više toliko potrebna i kada bude htio provoditi više vremena sa drugim curama nego s mamom. Hahaha…

7. Koji bi savjet dala majkama koje možda razmišljaju napustiti karijeru i posvetiti se obitelji? Divno je biti kod kuće ali stavlja se dosta stvari na kocku sa samim ostavljanjem karijere. Svakako dobro trebaju razmisliti jer svi znamo da vladaju teška vremena i da svaki prihod novca dobro dođe, te da je sve teže i naći posao a sve je to itekako bitno, baš zbog naših mališana i njihovog odrastanja. Ima dosta super poslića koje mogu raditi i od kuće, tako da neka i to bude jedan savjet – pronaći nešto može služiti kao mali prihod novca sa strane, a ipak od kuće.

Blic pitanja

Kakvu kavu piješ? Uopće ne volim kavu. Baš nijednu. Nisam još niti jednu kavu popila u svom životu

Večera u restoranu ili pizza i dobar film kod kuće? Pizza i dobar film. I vino.

Štikle ili balerinke?  Birala bih neke super tenisice ali za neka događanja štikle dok za trčanje za Nikolasom opet, tenisice. Balerinke ne volim.

Zima ili ljeto? Volim ih oboje.

Tvoja obitelj u 3 riječi?  Luda, šašava i puna ljubavi.

Nancy možete pratiti na blogu Nicolas And Us i Instagram profilu @nicolas_and_us.

Objava NANCY KOČIŠ GALETIĆ – MAMA BLOGERICA I DOMAĆICA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.