POVODOM SVJETSKOG DANA SMIJEHA

Humorističnom anegdotom iz svoje očinske karijere, poznati komunikacijski trener Ante Mihaljević objasnio kako humor može pozitivno utjecati na vaš posao

“Ponekad kad hoćemo biti praktični, zaboravimo biti zaigrani. Sjećam se kad sam kupio kolica za prvo dijete. Upute složene kao da ih je radio origami majstor. I k tome neispavan. A ja mlad i neiskusan. I još s južnjačkim temperamentom. Umalo sam od muke zaplakao. Ne ide, pa ne ide. Budući tata sjedi na podu među hrpom kartona i najlona i pokušava skužiti kako složiti kolica. Za dijete. Dok se duri i viče – kao dijete. Srećom se dogodio onaj scenarij  kada se od vlastite muke i jada počnete smijati i zafrkavati na vlastiti račun i onda je sve krenulo kako treba. Onaj trenutak kad sam se uspio sam sebi nasmijati, sve je bilo lakše.”

Humor nije rezerviran samo za privatni život. Isti principi mogu se primijeniti i na radno okruženje. Na primjeru iz svoje svakodnevice Ante Mihaljević, komunikacijski trener, otac dvoje djece, objasnio je povodom Svjetskog dana smijeha kako se situacija i privatno i poslovno može preokrenuti u vlastitu korist – humorom.

Ante Mihaljević u javnosti je poznat kao komunikacijski stručnjak, uspješan poduzetnik i stručnjak za prodaju koji svojim nastupima i objavama na društvenim mrežama osvaja neposrednošću, aktualnim primjerima i duhovitim dosjetkama.

Najbolje ideje nam dolaze kad je mozak odmoran, opušten, vedar. A ima li boljeg i bržeg načina za dovesti mozak u to stanje od smijeha? Kako tate mogu dio svoje vesele svakodnevice prenijeti na posao i biti još uspješniji u svom poslu, objašnjava Ante Mihaljević,

“Neke od najboljih ideja pale su mi na pamet u šali. Vjerujem da mnogi imaju iskustvo kako im je humor potaknuo kreativnost, inovativnost i produktivnost. Ne znam zašto, ali kao da zaboravimo biti veseli čim obučemo odijelo. Kako sam stasao kao trener poslovne komunikacije, postalo mi je jasno da ljude pri kupnji ne vodi logika, već emocije. Bilo da se radi o uslugama, proizvodima ili idejama. Pa kad je već tako, zašto ne ubaciti duhovit komentar tijekom napete prezentacije? Nismo tu samo radi činjenica i suhih podataka, ponekad se radi i o narativu, o pričama koje pričamo jedni drugima. A priče prodaju. Od pamtivijeka. Vjerojatno i od prije.”

Od istog tog pamtivijeka ljudi u zajednicama dijele priče i na taj način grade odnose. Volimo vjerovati da smo puno napredovali od tih vremena, no malo se toga u našoj biti promijenilo. Humor još uvijek dobro ide uz pričanje priča, pa su onda i prezentacije pamtljivije, ugodnije i, u konačnici, uspješnije.

Donosimo nekoliko praktičnih savjeta uz koje već danas možete primijeniti na svoju poslovnu svakodnevicu.

1. Malim koracima naprijed

Ne traži nitko od vas da preko noći postanete Jerry Seinfeld, no par primjerenih šala pomaže razbiti led. Ne treba taj humor biti stand up komedija od sat vremena, male svakodnevne stvari dovoljne su za izvlačenje osmijeha. Nakon toga sve ide lakše.

2. Prigrlite nelagodu

Crnjaci su zlatni rudnik za dobre fore. Svi smo barem jednom kliknuli na “odgovori svima” kad nije trebalo. Svi ćemo se i prepoznati u dobroj anegdoti. A možda i nasmijati. Računam da je dijeljenje tih crnjak trenutaka nešto kao team building bez onih padova povjerenja. Ili bez karaoka.

3. Manje dosade, više smijeha na sastancima

Sastanci su nužno zlo uredskog života. Kao termostat. Ne možeš s njim, ne možeš bez njega. Marku je vruće, Ivani je hladno. Stalno.

Pa kad ih već moramo imati (termostate i sastanke, Ivana i Marko su ok), možemo dati dašak vedrine tim sastancima. Možemo ih započeti nekim dobrim ice breakerom, ispričati primjeren vic koji se tiče agende, a možemo i ubaciti neki smiješan meme u prezentaciju. Ponavljam, ne mora biti najbolji stand up ikada, ali može doprinijeti izgradnji timskog duha i podizanju produktivnosti.

4. Manje robotike, više ljudskosti

U doba raznih AI alata, Chat GPT-a, automatizacije svega mogućeg, dobra je ideja naglasiti ljudsku stranu cijele ove priče. Možemo podijeliti privatne anegdote, čestitati rođendan kolegi s nečim kreativnijim od generičkog maila, potaknuti kolege da budu autentični i pokažu svoju otkačenu stranu…

Na vječno pitanje o tome kolika mjera humora je prava, zaključio je Ante Mihaljević.

“Ključ je u tome da ne forsiramo priču već da stvorimo atmosferu u kojoj humor može prirodno prodisati. Humor je delikatan ples. Nemoj biti onaj lik koji pleše na stolu.”

Fotografije: darkomares.com

Objava kako humor može pozitivno utjecati na vaš posao? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

(Negdje u paralelnom svemiru…)

Dilema koja se ponavlja iz godine u godinu, iz generacije u generaciju, i kod koje nema točnog ni krivog odgovora je: ostati kod kuće ili nastaviti raditi nakon dolaska djeteta u obitelj? Znamo da tatama nije lako izabrati, i znamo da svaki tata neizmjerno voli svoje dijete i trudi se u odgoju koliko god može, isto tako znamo da nije lako balansirati između obiteljskih, kućanskih i poslovnih obaveza.

Mnogi očevi ne mogu sebi dozvoliti ovaj izbor, jer su prisiljeni, zbog financijske situacije, vratiti se na svoje radno mjesto. Oni koji, s druge strane, imaju mogućnost ostati s djetetom kući bar do njegove treće godine, često tvrde kako je njima teže nego zaposlenim očevima. Sve ima svoje prednosti i mane i ovim tekstom ćemo samo pokušati pomoći i jednoj i drugoj strani da sagledaju činjenice realno, da ne osuđuju jedni druge i da si ubuduće budu podrška.

Zaposleni tata ima pune ruke posla od ujutro, kada ustane, do navečer, kada legne. Potrebno je pripremiti i sebe i djecu za jaslice, vrtić i/ili školu. Nakon toga treba odraditi minimalno 8h posla, a kasnije trčati skupiti djecu, skuhati ručak, voditi ih na trening, oprati, opeglati, pospremiti. Okupati djecu, staviti ih na spavanje. Cijeli dan je kaotičan. Ritam je uvijek ubrzan i rijetko se pronađe vrijeme za partnera, nježnosti ili jednostavno odmor uz seriju na Netflixu.

Sretni su oni koji kraj sebe imaju suprugu koja ih podržava u svemu i pomaže u odgoju ili oko kućanstva. Ali znamo da su emancipirane žene više iznimka nego pravilo.

Nezaposleni tata ujutro ne mora na posao, ali ima isto sve kućanske obaveze na svojim leđima kao i osjećaj da ne radi dovoljno jer ne doprinosi financijski kućanstvu. Često supruge stay – at – home očeva moraju na poslovni put, ili ne rade uopće u istom gradu/državi, pa je cijeli teret roditeljstva isključivo na jednoj osobi. Kada je dijete bolesno – tu je tata. Kada dijete nije dobro spavalo – tu je opet tata.
Ako je zaposlenom tati teže fizički, nezaposlenom je teže psihički.

Osim brige o djeci i kućanstvu, stay – at – home tata nerijetko brine o svojim roditeljima i roditeljima svoje supruge. Glavna je taxi služba i svi računaju na njega jer svakako ne radi, pa ima vremena.
Stay – at – home tata ima najmanje vremena za sebe i za svoje hobije, a svi ga uzimaju zdravo za gotovo.

Što je zajedničko ovim očevima? Kroničan umor. Teret očinstva. Društvene osude očeva. Nikada neće biti dovoljno dobar otac za nekoga.

Uvijek se na njih gleda kroz povećalo. Čime to hrane dijete? Kako su ga to obukli? Zašto šetaju po vjetru? Zašto su kod kuće na lijep dan? Zašto su mu dali mobitel? Nije se rodio tko bi narodu ugodio, a tate su jednostavno uvijek na meti kritika.

Kada mama odvede dijete u šetnju, svi će reći ”Bravo, vidiš kako ti pomaže?” Kada to uradi tata, to je nešto najnormalnije na svijetu. Očekivano. Nema nagrade, nema aplauza, nema pohvale.

Upravo zbog toga, dragi očevi, prestanite jedni na druge gledati ispod oka. Muškarac muškarcu nije vuk. Muškarac muškarcu treba biti prijatelj i oslonac, jer ako nećete jedni druge podržavati, tko će vas podržavati? Nije bitno ako ste zaposleni u korporaciji ili u dućanu, ako ste otvorili svoj biznis kako bi imali više vremena za obitelj ili ako ste odlučili ostati kod kuće. Bitno je da ste vi na miru sa svojom odlukom, da ste zadovoljni sami sa sobom i u konačnici sretni. Znamo svi da sretan tata = sretno dijete.

Foto: unsplash.com

Objava zaposleni vs. nezaposleni očevi: kome je teže? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Koliki su utjecaj u našim životima imali naši očevi? Zavisno o odgovoru koje ste sebi dale, dalo bi se zaključiti kako je uloga oca u djetetovu životu itekako važna.

Prisutnost oca, osobito u najranijim danima djetetova života, utječe i oblikuje ta mala bića i upravo zato, mi supermame, želimo istaknuti važnost ravnopravnog roditeljstva i podjednako važne uloge oca kao i majke u djetetovu životu. Kada kažemo ravnopravno, onda i mislimo na ravnopravno, a ne jednako. To su dva pojma koja se često miješaju, ali svakako nisu sinonimi. Uloga oca je jedno, uloga majke je drugo, jedna i druga uloga podjednako je važna za zdrav emocionalan razvoj djeteta.

Tata bi trebao biti prisutan u životu svoga djeteta, osobito u ranim godinama. Djeca promatraju kako se otac odnosi i prema njima, a i prema mami i vrlo često kopiraju model ponašanja. Tko je kod vas u obitelji stroži policajac, a tko popustljiviji? Kroz prošlost mogle bismo reći kako je uglavnom otac bio taj koji je stroži u odgoju, i to se očitovalo kroz pravila ponašanja koja bi otac isticao i koliko je bio dosljedan u držanju tih pravila. Danas je ta uloga strožeg i popustljivijeg podjednako raspoređena, a danas i ističemo važnost komunikacije među partnerima kako bi postigli dogovor i bili podjednako dosljedni u odgoju svoje djece.

Istraživanja su pokazala kako djeca koja imaju zdrav odnos sa svojim ocem, imaju manje problema kroz svoje školovanje i odnose s drugim učenicima.

Njihovo samopouzdanje raste što je otac uključeniji u njihov odgoj. Osim toga, očevi utječu i na to kako će se dijete odnositi prema okolini. Način na koji se otac ophodi prema svojem djetetu, utječe na to kako se dijete odnosi prema svojim vršnjacima i kakve odnose gradi.

Odnos tata-kćer. Sve znamo kako je ovo poseban odnos, isprepleten ljubavlju i željom da svoju kćer očevi zaštitite od svega. I upravo ovaj odnos ostavlja svoje tragove kada odrastemo i počnemo same birati muškarce u svom životu. S druge strane odnos oca i sina posebna je veza, jer sinovi uglavnom gledaju svoje očeve kao uzore i primjer muškarca u kojeg će i sami jednog dana izrasti.

Upravo zato je važno da mi same biramo svoje životne suputnike, jer njihova i naša uloga u životima djece je nezamislivo važna.

Često puta čujemo kako uključiti očeve u odgoj? Naš odgovor bio bi da nekada i mi same moramo prepustiti kontrolu.

Pustiti i dozvoliti da očevi na svoj način i svojim tempom, makar šeprtljavo, osjete da i oni imaju ulogu u životu svojeg djeteta. Večernji rituali s pjenušavom Lupilu kupkom, priprema omiljenih večernjih delicija za pred spavanje, čitanje priča i zajedničko gledanje crtića. Uloga oca puno je više od brige oko financijske sigurnosti, jer tu ulogu očevi, uglavnom, dijele s majkama. Njihova uloga je prvenstveno emocionalna. I upravo zato supermame ističu važnost ravnopravnog roditeljstva.

Sutra je Dan Očeva, prepustite svojim partnerima da uživaju taj dan u čestitkama svoje djece, a mi vam predlažemo da vi odete na kavu s prijateljicama i prepustite taj dan očevima za posebno emocionalno povezivanje s djecom.

Supermame i supertate biraju Lupilu kozmetiku za svoje najmanje. Dan očeva, neki će provesti u pjenušavoj kupki i spremanju klinaca za spavanje.

U suradnji s Lidl Hrvatska

Fotografije: Filip Gržinčić

Objava svaki muškarac može biti otac, no samo rijetki mogu biti tata pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Mislim da vas je većinu privuklo mom pisanju to što sam iskren. Možda za neke stvari i preiskren.  Tako ću i danas napisati točno ono što me muči, bez filtera, bez uljepšavanja…

Zadnje dvije godine su nas sve gurnule na neke rubove. A Ena i ja smo u tim pandemijskim godinama dobili i trećeg sina.

Koliko god je sve to lijepo i znaš da neizmjerno voliš svoju djecu, roditeljstvo je često vrlo vrlo vrlo teško. Ne, nismo mi razmažene generacije i nisu stariji bili bolji i jači od nas. Samo se o tome nije pisalo a bogami se nije ni pričalo o stvarima koje su “sramotne”.

Da, znam, nitko nam nije kriv što smo napravili djecu, pogotovo godinu za godinom, ali to ne znači da nemamo pravo reći da nam je teško. Da nam odnos, brak i razum pate.

Da nam sad već kronično i opasno nedostaje vremena za nas dvoje. Da smo kao mladi bračni par zadnju noć sami proveli dvije noći prije rođenja prvog djeteta. Da nemamo kome ostaviti djecu (jer ih je troje i mali su) na par noći (vikend?) da se malo dobijemo nazad. Da su nam brak i svakodnevni život toliko nategnuti do rubnih granica da polako, ali sigurno počinjemo pucati.

Možeš se ti voljeti najviše na svijetu, ali kada već preko 1300 noći ne spavaš…  Nije da brojim.

Dolazak ove jeseni i tog famoznog četvrtog vala ostavlja duboke tragove na psihi. Svuda su samo polemike, malo je ljepote ostalo oko nas i moraš je tražiti pod povećalom, što nadobudno i radim.

Nekako sam se do sada mogao izvući kroz interakciju s ljudima na poslu, ponekim razgovorom s prijateljima koji nemaju djecu pa žive neki drugi život. Još ja imam sreće pa imam tih par sati dnevno prilike se izvući iz uloge roditelja i biti među drugim ljudima. I onda ja pucam dok se Ena junački drži i nosi s tri mala hahara i velikim luđakom. Pa da žene nisu jači spol!?

Zadnjih dana mi prođe kroz glavu da tek sad razumijem one priče iz američkih filmova kad je tata otišao po cigarete i nikada se nije vratio. Znam da bih ja prije umro nego to napravio svojoj obitelji, ali počinjem shvaćati i to me straši.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Aleksandar Jovanović (@tatinblog)

Mislim da je trenutnom stanju i preplavljenosti negativnim i teškim emocijama pridonijelo i to što su djeca prvi put od kad je pandemija završila u izolaciji. U vrtiću se pojavio virus i kao što sve kasni u našoj državi, da nam je dijete u izolaciji od petka, smo saznali u SUBOTU popodne. Naravno da smo baš tu subotu išli malo posjetiti baku i prabaku nakon par mjeseci. Dobiješ poruku, spremiš stvari,  ideš kući i moliš Boga da nisi svojim posjetom osudio noniće na smrt… navečer je Neo dobio temperaturu… počeo je kašljati…curi mu nos… Nije nam svejedno… Šaljemo mail doktorici… u ponedjeljak svo troje klinaca mora na testiranje… noći su duge, dani još duži…

U ponedjeljak je Noa trebao na pregled koji čekamo preko šest mjeseci.

Tu noć je Mateo plakao svakih 15-20 minuta od 21 do 03 (skokovi u razvoju, počinje hodati). U tri ujutro kad je Mateo napokon zaspao “za pravo”,  Neo je došao nama u krevet, žali se da ga buba kad kašlje. Naravno njegov kašalj budi Matea. U tom trenu samo Noa spava.

Neo ne želi nazad u svoj krevet i treba baš mene i samo mene. Kako ne želi u svoju sobu sjedamo u boravak na dvosjed. Legne mi u krilo i moli me da mu držim ruku na prsima i češkam mu kosicu. Nakon par minuta napokon zaspi, cijeli na meni. Sjedim na kauču dvadeset do četiri je. U nekom trenu mi klone glava, prestanem ga češkati i on počne plakati. Tek sam se oko šest izvukao s kauča i ispružio se na “damski ležaj”. Tu noć sam s prekidima spavao točno jedan sat i osam minuta(hvala pametnom satu na tim groznim informacijama). Par minuta nakon što sam se ispružio da mi se kičma malo poravna Noa se došetao sav sretan do boravka, dobro jutro tata! Napravio sam mu tost, natočio čašu mlijeka i otišao pod tuš. Tad su već svi bili budni. Otišao sam na posao, a Ena s njih troje na testiranje…

Na poslu je bilo super jer je stigla neka oprema koju već dugo čekam pa sam se k’o pravi geek mogao satima s kolegama “igrati” dok smo to postavljali isprobavali i podešavali. Budimo realni, mi dečki se nikad ne prestajemo igrati, samo su nam igračke sve veće i skuplje…

Ena je uspjela obaviti s klincima sve u rekordnom vremenu i prebaciti Noin pregled na dan nakon što izađe iz izolacije (nadamo se da nemaju koronu).

U utorak ujutro nakon još jedne sadržajne noći stiže mail od doktorice, negativni su! Yes! Olakšanje, samo je prehlada od koje Neo kuri s 39… Već znam kako će izgledati ostatak tjedna, mjeseca…

Sve češće se pitam. Vrijedi li u roditeljstvu isto pravilo kao u avionu? Prvo sebi stavite masku s kisikom da možete disati pa onda djeci…

Mislim da ako se ovo ovako još neko vrijeme nastavi da ću izgubiti razum i što je još gore, nas. Imaju li roditelji pravo na burnout?

Objava sinoć sam spavao sat vremena i osam minuta…imaju li roditelji pravo na burnout? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ovaj put u glavnim ulogama su tata i naš malac. Mjesto radnje je vrtić, a vrijeme radnje je rujan i listopad nove pedagoške godine 2021. /2022.

Stoga danas pišem svoj utisak kao vanjski promatrač i sudionik, ali ne i glavni lik.

Kako to da je tata krenuo na privikavanje i adaptaciju s malcem?

Vrlo jednostavno, malac je naučen da s tatom ujutro odlazi na posao, odnosno on je prije odlazio na čuvanje kod bake. Drugi razlog je što mama mora biti ranije na poslu nego tata. Prije same adaptacije malo sam se dvoumila jesmo li mi to dobro odlučili i hoće li to moji dečki uspjeti odraditi bez mene? Posebice jer kad bih nekome rekla kako tata kreće na privikavanje s malcem, svi bi u najmanju ruku ostali šokirani. Ali kad sam na prvom roditeljskom sastanku prije polaska u jaslice čula kako je važno ne mijenjati djetetu rutinu, ostali smo pri odluci da će tata odraditi svoj dio posla.

Mislim da je to bila najbolja odluka za svih. Zašto? Ujutro sam mirno odlazila na posao, dok su dečki prve dane provodili zajedno u jaslicama, pa je malac ostajao svaki dan malo po malo duže. Naravno da je bila i pokoja suza, možda i plakanje ili vrištanje, ali sve je nekako išlo svojim tokom. Odahnula sam što je privikavanje išlo jako dobro, jer sam sa starijim prošla popriličnu tešku adaptaciju. Odahnula sam što nisam sve znala, što nisam čula njegovo plakanje, što ga nisam trebala ostaviti u vrtiću. Odahnula sam što nisam sve to trebala ponovno proći i što mi je muž prenosio onoliko informacija koliko je bilo potrebno da znam da je sve u redu.

Koliko god sam bila sumnjiva i mislila kako to neće ići tako glatko, bila sam u krivu. Malac je odlično prihvatio novu okolinu. Prvih mjesec dana nije spavao, s time da smo i 10 dana proveli na bolovanju. Nakon bolovanja nismo imali puno izbora već je malac ostao odmah i na spavanju. I znate što? Malac spava bolje u vrtiću nego doma. Što više reći? Zašto sam se toliko bojala spavanja u vrtiću? Zato što moj malac još uvijek doji, a ponekad i zaspe dok doji. Ali teta kaže da bez problema zaspe u vrtiću, i to čak nekad među prvima. Iako sam mislila i dojenje ostaviti i prestati prije polaska u jaslice, nekako još nije došao taj pravi trenutak. Tako da nastavljamo s dojenjem, ali to nam ne predstavlja nikakav problem u jaslicama.

Vrhunac je kada me odvuče i vikendom do vrtića i želi ući, dok  mu bezuspješno pokušavam objasniti kako vrtić danas ne radi. Vrtić nam je u kvartu pa nam je to zaista u blizini, i moramo ga zaobilaziti da izbjegnemo ovakve situacije.

Da rezimiram ukratko ovaj tekst i možda podijelim na kraju najvažnije tips and tricks:

1.  Poslušaj savjete odgojitelja, psihologa, pedagoga i ostalu stručnu službu jer ipak je to njihov primaran posao i znaju što čine. Ako putem negdje zapneš prilikom adaptacije, opet pitaj.

2. Smireno i opušteno, bez velikih očekivanja. To je jako važno, jer ono što mi osjećamo i želimo to vidi, čuje i osjeća naša beba (koja više nije mala) koja kreće u nove pustolovine.

3. Pokušati se držati rutine jednom kad dijete krene u jaslice. Rutina je jako važna za djecu, ali i za nas. Naš malac točno već zna da kad se ujutro probudimo slijedi doručak, spremanje i odlazak s tatom u jaslice. Pokušati se držati rutine popodnevnog spavanja kao i u vrtiću, koliko god je to moguće. Naša rutina je da malac s tatom odlazi u vrtić, a ja ga najčešće pokupim iz vrtića.

4. Pokazati i pružiti djetetu ljubav, toplinu, maženje, grljenje i sve što mu je potrebno i što mu je nedostajalo tijekom dana kada se nismo vidjeli. U našem slučaju je to trenutno dojenje, pa dojimo prvom prilikom. Nakon toga igra skrivača ili lovice, to mu je trenutno omiljeno.

5. Reći djetetu da ćete doći po njega u vrtić kad završite s poslom. Iako je naš malac još mali, uvijek mu govorim kako ću ja doći po njega u jaslice. Želim mu dati do znanja da zna da će uvijek netko doći po njega i da se bez brige igra u jaslicama, koliko je to moguće.

To je to od nas za sada. Trenutno brojimo 16ti dan spavanja u jaslicama, i nadamo se da će sve ostati kako je i do sada. Pišite mi vaša iskustva s adaptacijom u jaslicama ili vrtiću!

prilagodba na vrtić – kako pripremiti dijete na novo okruženje? (supermame.hr)

Objava privikavanje na jaslice s tatom pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Međunarodna organizacija za ravnopravno roditeljstvo podržala hrvatski projekt, a pripremili su i predavanje o ravnopravnom i aktivnom očinstvu

DaddyHood is in the hood! Međunarodna organizacija za ravnopravno roditeljstvo DaddyHood Europe sa sjedištem u Švedskoj gostuje u Zagrebu u sklopu kampanje ‘ODABRALI TATE’. U utorak 28.9.2021. u 20 sati održat će predavanje, projekciju kratkog filma i druženje u prostorijama MO Horvati Srednjaci u Zagrebu, Horvaćanska cesta 54.

Početkom rujna Hrvatska Udruga za ravnopravno roditeljstvo pokrenula je 10-mjesečni projekt i kampanju ‘ODABRALI TATE’ koju vodi tajnica Udruge Melita Požgaj. Nizom aktivnosti pruža se pomoć očevima da osvijeste svoju ulogu u roditeljstvu, da kao ravnopravni roditelj mogu i trebaju sudjelovati u životu svoga djeteta. Dobar glas daleko se čuje, a glas o hrvatskoj kampanji pročuo se sve do Švedske. Nije trebalo puno da kampanja za oko (ili uho) zapne i međunarodnoj organizaciji DaddyHood Europe koja djeluje u Belgiji, Hrvatskoj i još 10-ak europskih država. Osnivači su Hrvat Marino Manzoni i Šveđanin Thomas Pickelner, a organizacija želi promijeniti čestu praksu da su očevi zapostavljeni u priči oko roditeljstva. Cilj organizacije je promoviranje aktivnog očinstva te se zalažu za ravnopravno roditeljstvo. Pokrenuli su i Dadathlon, virtualno natjecanje namijenjeno tatama i njihovoj djeci. Odvija se kroz cijelu godinu te se sastoji od tri discipline, trčanje u travnju, bicikliranje u lipnju te pješačenje u rujnu.

Tata Marino Manzoni u utorak će sudionicima predstaviti organizaciju DaddyHood Europe, razgovarat će se o ravnopravnom roditeljstvu i aktivnom očinstvu, a bit će prikazan i kratki film o DDH pustolovini. Zanima vas kako izgleda 7-dnevna hiking avantura dvoje tata i dvoje 2-godišnjaka oko otoka Krka? Dođite u utorak u 20 sati u MO Horvati Srednjaci, Horvaćanska cesta 54, ulaz je besplatan. Mnoštvo korisnih informacija, doza inspiracije kako kvalitetno provesti vrijeme sa svojim klincima i grupna podrška su zagarantirani.

Jezične barijere neće biti jer će se druženje odvijati na hrvatskom jeziku, a pozvani su svi roditelji, oni koji to jesu i oni koji će to tek postati, te ostali članovi obitelji. Zajedničkim i međunarodnim aktivnostima pokažimo da su ravnopravno roditeljstvo i sretno djetinjstvo svojoj djeci ODABRALI TATE!

Zbog trenutne epidemiološke situacije i obaveznog vođenja popisa sudionika potrebno se prijaviti na radionice koje su besplatne.

Kontakti za prijave na edukacija, podršku i savjetovanja: 098 274 338 i 098 182 6423 ili na mail udruga.roditeljstvo@gmail.com .

Sve informacije o aktivnostima i rasporedu radionice potražite na:

Web – https://ravnopravno-roditeljstvo.com/

Facebook – https://www.facebook.com/Ravnopravno

Objava DaddyHood Europe gostuje u Zagrebu u sklopu kampanje ‘ODABRALI TATE’ pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Projekt od 10 mjeseci te 30 edukacija i ostalih aktivnosti koji osnažuje očeva u njihovom izboru da je ravnopravno roditeljstvo najbolji interes djece

Svako dijete ima pravo na svog superheroja. Svako dijete ima pravo na svog Supermena koji rješava sve njegove probleme i koji je čvrsta i sigurna stijena kada svoje dijete podigne na svoja ramena. Tate su super, ali nekada je i njima potrebna mala pomoć. Stoga u cilju poticanja očeva na veću uključenost u obiteljski život i aktivniju roditeljsku ulogu te poticanja rodne ravnopravnosti unutar obitelji, Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo od 01.09.2021. do 30.06.2022. održava projekt ‘ODABRALI TATE’. Nizom aktivnosti pružat će se pomoć očevima da osvijeste svoju ulogu u roditeljstvu, da kao ravnopravni roditelj mogu i trebaju sudjelovati u životu svoga djeteta, a bit će riječi i o poboljšanju odnosa među samim roditelja.

Na dosadašnjim aktivnostima Udruge sudjelovali su mame, tate i članovi obitelji iz cijele Hrvatske. Tako i ovaj put pozivamo da se projektu ‘ODABRALI TATE’ odazovu očevi, oni koji jesu i oni koji će to tek postati, ali i majke i svi oni koji su zainteresirani za temu ravnopravnog roditeljstva.

U 10 mjeseci održat će se:

• 10 radionica savjetovanja Olivera Čanića, predsjednika Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo koji je u dosadašnjih 12 godina postojanja Udruge izravna i nemjerljiva savjetodavna pomoć.
• 10 radionica grupe podrške Bojana Klapčića, diplomiranog psihologa.
• 10 edukativnih radionica Ines Kovačić, diplomirane sociologinje i profesorice sociologije, s iskustvom u psihoanalizi i grupnoj analizi (grupnoj analitičkoj psihoterapiji) koje je ujedno i tajnica Udruge Životna linija (partner u projektu).
• Postavljanje 10 info. točaka u knjižnicama, vrtićima i školama s informacijama o projektu ‘ODABRALI TATE’.
• Pružanje svakodnevne savjetodavne pomoći putem mailova, telefona te kroz individualne i grupne sastanke.

Prva radionica ‘Ravnopravno roditeljstvo’ i službeno predstavljanje projekta održat će se u petak 03.09.2021. od 17 do 19 sati u prostorijama MO Horvati Srednjaci, Horvaćanska cesta 54. Vodit će ju Oliver Čanić, a roditelji će saznati što je to ravnopravno roditeljstvo, koje su njegove prednosti, pozitivne prakse drugih zemalja i kako ga ostvariti u Hrvatskoj.

U utorak 14.09.2021. u 20 sati edukativnu radionicu održat će Ines Kovačić iz Udruge Životna linija, a u petak 24.09.2021. u 17 sati sastat će se grupa podrške gdje će polaznicima psihosocijalnu pomoć pružiti Bojan Klapčić.

Svako dijete ima pravo na mamu i na tatu, a prava i dobrobit djeteta beskompromisno moraju biti na prvom mjestu. Zajedničkim aktivnostima pokažimo da su ravnopravno roditeljstvo i sretno djetinjstvo svojoj djeci ODABRALI TATE!

Pozivamo vas na aktivno sudjelovanje u radionicama i edukacijama, a dobrodošli su i volonteri. U izvođenju projekta bit će uključeno najmanje 40 volontera, a koordinator je Zvonko Grgec, član Udruge i dobitnik volonterskog Oskara za 2020. godinu.

Projekt je financiran od Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade u sklopu njihovog Poziva za prijavu projekata udruga usmjerenih podršci roditeljstvu za 2021. godinu.

Zbog trenutne epidemiološke situacije i obaveznog vođenja popisa sudionika potrebno se prijaviti na radionice koje su besplatne.

Kontakti za prijave na edukacija, podršku i savjetovanja: 098 274 338 i 098 182 6423 ili na mail udruga.roditeljstvo@gmail.com.

Sve informacije o aktivnostima i rasporedu radionice potražite na:

Web – https://ravnopravno-roditeljstvo.com/

Facebook – https://www.facebook.com/Ravnopravno

Objava ‘ODABRALI TATE’ jer tate biraju ravnopravno roditeljstvo pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Tate u parkiću koje najčešće susrećemo podijelile smo u nekoliko tipova. 

S ljepšim i dužim danima naša djeca maksimalno uživaju u parkićima… Saga o parkićima nastavlja se i dalje, ali ovaj mjesec ćemo definirati koje sve tipove tata možete prepoznati u parkiću. Iako je populacija u parkiću pretežno mameća, ipak, sve češće viđamo i tate koji aktivno ili manje aktivno sudjeluju u parkić aktivnostima. Pa, koje to sve tipove tata možemo susresti?

Tata ekstrovert

Tata kojeg obožavaju sve mame. Simpatičan i komunikativan, strpljiv s vlastitom i tuđom djecom. Ovaj tata može i multitaskat – on razgovara, ali krajičkom oka prati sve što njegova djeca rade. Često je dio WhatsApp grupa i svi ga rado zovu na parkićka druženja. Ruksak kojeg nosi prepun je voća, vode i ostalih nužnih dodataka za preživljavanje, poput biorazgradivih Lupilu maramica.

Tata s “Petar Pan sindromom”

Ovog tatu često možete vidjeti kako sve animira, igra se s djecom kao da je jedan od njih, omiljen je među klincima i njegova djeca su superponosna što imaju „cool“ tatu. Dok ne dođu u pubertet.

Sportski fanatik tata

Ovaj tata u parkić, na igralište ili bilo koju javnu površinu – uvijek nosi sportske rekvizite. Lopta je neizostavan dio njegove pojave, a na rukama nosi znojnike. Klince animira da se poslože u ravninu i vježbaju pucanje golova. Pravila se moraju poštivati, djeci najčešće dosadi nakon 10 minuta interakcije.

Tata poslovnjak

Tatu poslovnjaka čujete. Od trenutka kada izađe iz automobila ili iz daljine dok se pješke približava parkiću, čujete ga kako raspravlja o mjesečnim izvještajima, financijskoj konstrukciji ili planiranju budućih poslova.

Instagram tata

Ovaj tata češće gleda u ekran nego vlastitu djecu, možete ga prepoznati po tome što „škica“ instagram profile mama blogerica, a opravdanje mu je da se informira o novitetima u roditeljskom svijetu, poput onog kada izlazi nova Lupilu kolekcija u Lidlu.

Preumorni tata

Preumornog tatu možete prepoznati po izrazu lica i gestikulaciji tijela. Najčešće sjedi na klupici i gleda u „prazno“. Aktivira se oko djeteta koliko je nužno, ali uglavnom s minimalno kretnji.

Ambiciozni tata

Ovaj tata aktivno sudjeluje sa svojim djetetom u parkiću. Motivira ga na penjanje, razvijanje motoričkih sposobnosti, navija za njega i s ponosom glasno hvali kada klinac savlada parkić sprave.

Tata avanturist

Ove skupine tata nema puno, ali je izrazito prepoznatljiv. To je tata koji nosi mrežu za spavanje i veže je oko dva stabla u parkiću, pa u toj istoj ležaljci ljulja sve klince iz parkića. Često su i on i njegovo dijete bosi, jer time razvijaju senzoriku, a uostalom i jačaju imunitet. Ako u parkiću ima kakvo stablo trešanja, pogledajte dobro, sigurne smo kako ćete ovog tatu vidjeti u krošnji kako bere plodove voća za djecu. Pazi na okoliš i za sobom nikada ne ostavlja smeće.

A na svim ovim fotkama klinci nose novu Lupilu kolekciju dostupnu od 08.07. u svim Lidl trgovinama.

Objava tipovi tata koje susrećemo u parkiću pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ova korona je zbilja sve promijenila, ne znam tko su ljudi koji se usude u doba pandemije (velepošasti haha) pisati o screen time-u, ali SRAM IH BILO.

Već znate da Noa, iako će uskoro tri godine, jako malo tj. gotovo ništa ne govori. Idemo kod logopeda već neko vrijeme i stvari idu nabolje. On je shvatio da mora i riječima izraziti svoje želje i potrebe, a mi da moramo imati strpljenja i pričekati da se on malo pomuči da dobije to što želi. Prošle godine u ovo doba smo bili u lockdownu (društvostaju!?) i mi kao nadobudni roditelji smo zaključili da je to pravo vrijeme da skroz eliminiramo tv i crtiće na mobitelu. Dobro nam je išlo nekih tri mjeseca, no kako se bližila jesen i počela je poznata riječka kiša, počeli smo malo po malo popuštati. Priznajem da sam ja najveći krivac, htio sam pogledati zadnju sezonu Vikinga dok je još vruća, a da bi to odradio pošteno, trebalo je ponoviti i prijašnje sezone.

Kako su klinci ljeti išli kasnije spavati jer smo i do 20h bili na plaži, Ena bi uglavnom sama gledala Vikinge jer bih ja zaspao nakon 10 minuta. Zbog mog nekontroliranog zaspivanja smo Vikinge pomaknuli u raniji termin dok su oni još budni, a ne valja imati dvostruke standarde pa smo i njima vratili crtiće na tih 45 minuta koliko traje jedna epizoda Vikinga. I tako je to trajalo neko vrijeme…do ove nedjelje tj. jučer.

Počela je nedjelja kao nedjelja. Noa se probudio prvi, ajde po novom satu je bilo 8 pa ti je malo lakše (not!). I što da radim s njim u nedjelju u osam ujutro? Ubacio sam ga u kadu da se malo igra, a usput i obavimo nedjeljno kupanje, dva u jedan, di ćeš bolje.

Neo se probudio malo kasnije i prva izgovorena riječ mu je bila CRTIĆ, pa tata CRTIĆ, zatim mama CRTIĆ i na kraju BEJBI (Mateo) CRTIĆ, pa sad ti njemu nemoj upaliti crtić. Ena je morala ići nešto obaviti pa smo ostali ja, kao “odrasla osoba”, i tri mušketira kući. Naravno da smo pol’ stana rastavili i zaprljali dok se Ena vratila, ali ok. Svi smo bili živi i zdravi i crtići se i nisu nešto gledali i nitko nije plakao čak naprotiv.

Uvijek kad sam tako sam s njih troje sjetim se one stare: cijeli dan sam se igrao s djecom i pogledam na sat, a samo sat vremena je prošlo.

E da, za slučaj da se netko pita zašto nisam s njima izašao van, u park na primjer – napravio sam to jednom i nikad više. Barem dok ne počnu malo više slušati. To čak nije bio izlazak u park nego vraćanje kući. Matematika me izdala taj put.

Računica ide ovako: treba mi barem jedna ruka za gurati kolica s bebom, jedna ruka obavezno Neu jer njemu nema draže nego šmugnuti negdje u istraživanje, a ako ima kakva mačka ili pas u blizini potrebna je i jedna ruka za Nou, jer inače ode on za životinjicama. Taj put su se dogodili i pas i mačka i Neo koji je htio ići negdje nedefinirano, ali u suprotnom smjeru od nas. I tako smo u tren ostali Mateo i ja sami na cesti dok Noa trči na jednu stranu, a Neo na drugu, naravno, pa neće valjda u istom smjeru. E sad, brzinsko razmišljanje jednog tate. Noa trči za psom susjede iz naše zgrade koja i ide prema zgradi, a Neo trči u suprotnom smjeru prema autima, cesti i parku… Vičem NEO STOP, NOA STOP!  Ma nisu ni trepnuli. Neo je čak i dao gasa. Ok, trčim prvo za Neom pa zatim za Noom koji je već dostigao psa dok sam sebi govorim “ne zaboravi stisnuti kočnicu na kolicima”! Ulovim Nea koji instant počne vrištati i već izvježbanim motom si ga bacam za vrat na konjića (svaki dan tako idemo u vrtić i iz vrtića) i on meni isto tako izvježbanim motom izbija naočale s očiju pa sad ni ne vidim. Ok, čučnem s njim vrištećim na ramenima, zgrabim novo izgrebane naočale, naravno, karma, i krenem trčati prema kolicima s Mateom. Dođem do kolica i krenem gurati, a ona naravno ne idu nigdje (ona kočnica od prije). Šutnem kolica da se otkoče i nastavljam dalje. Da, znam, i sam vidim sliku u glavi kao što je jedna susjeda gledala uživo. Iza ugla zgrade pametna susjeda je stala s psom kad je vidjela da Noa trči za njima (HVALA TETA) i tako zadržala Nou na mjestu. E da, ona susjeda koja je gledala sve to dobaci usput –  “ja ne znam kako uspijete ostati tako debeli uz troje djece”. Vama malo manje hvala susjeda, ali isto samo ljubav.

Jedan roditelj na troje djece mlađe od tri godine nikako nije dobra ideja! Svaka čast odgojiteljicama u vrtiću! One su u ovo glupo vrijeme same na njih 14-15. Horor!

Uglavnom, dođemo mi napokon pred lift, Neo i dalje na ramenima. Noa i ja zajedno guramo kolica, susjedi se smiju, meni curi znoj i sve je super. Ubacim ih u lift i to je to, nemaju gdje osim leći na pod što Neo voli iskoristiti, a ja dobijem još koju sijedu u tom trenutku.

Nego da se vratim na crtiće, prošli tjedan je bio baš nekako naporan. Meni je posebno nekako loše sjeo jer sam uz posao i živciranje oko stožera i mjera za kazališta trebao i neku papirologiju ganjati. S našom birokracijom budeš sav bljak nakon ture po šalterima i to danima. I tako dođe ta nedjelja i još se sat pomaknuo unaprijed, vani je bilo oblačno, a ja sam sam s njih troje… Još sam radio i roštilj za ručak (ok taj dio je cool) i kad bi normalni ljudi odmorili, naša djeca dobiju žutu minutu. Ena i ja smo legli na krevet nakon ručka da odmorimo malo i evo njih, jedan po jedan nešto treba. Baš sad bi se jako mazili, keks je toliko poseban da nam ga mora pokazati i eto dva prsta vode nisu dovoljna u čaši i tako… Dogodi se jedan od najsmješnijih (barem nama) trenutaka našeg dosadašnjeg roditeljstva. Gotovo u isti glas Ena i ja: jesu vam upaljeni crtići???  A Neo odgovara “daaaaa”. “E pa onda BRZO GLEDATI CRTIĆE, jer ćemo ih inače opet poslati na godišnji.”

Zbilja nam je trebalo samo pet minuta mira i tišine!

Živjeli crtići i živio screen time!

smije li roditeljstvo biti teško? – SUPERMAME

Objava gledaj crtiće, molim te! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Tata ravnopravan roditelj. Tata – prisutan i bitan!

Sanjamo o vremenu kada se muškarce, očeve, tate neće stavljati na pijedestal jer sudjeluju u odgoju. Sanjamo o vremenu kada će se važnost uloge tate izjednačiti s važnošću uloge mame. Sanjamo o vremenu kada će žene u društvu biti jednake muškarcima i uživati jednaka prava. Kao žene i kao majke, vidimo i osjećamo tu nejednakost.

Borbom za ravnopravnost roditelja, borimo se i za svoju ravnopravnost. Ima li to smisla? Ima!

Ima smisla jednako kao što ima smisla za Majčin dan naglasiti predrasude s kojima se mame susreću!  Tako ima smisla naglasiti SVE što bi trebalo biti normalno i naglašavati to kroz čitavu godinu, a ne samo jedan dan u godini.

Dan Žena, dan Očeva, Majčin dan, sve je to jako lijepo, ali ako tu priču ne živimo svaki dan, onda ovakva kampanja nema nikakvog smisla.

Dan Očeva – dan kojim se podiže svijest o važnosti uloge tate u obitelji

Na današnji dan, kada se obilježava dan Očeva, želimo istaknuti koliko je normalno da oba roditelja jednako sudjeluju u odgoju. Danas želimo istaknuti koliko bi bilo lijepo živjeti u društvu u kojem se neće smatrati iznimkom i čudom tata koji sudjeluje, a pod tim mislimo i emocionalno i fizički i materijalno. Danas želimo istaknuti upravo taj aspekt, jer upravo danas veliki broj mama također doprinosi materijalnoj sigurnosti obitelji, stoga ovo više nije “samo” zasluga muškaraca.

Tate su muškarci koji se ne srame pokazati svoju brižnu ulogu. Ulogu koja je puno više od bankomata s kojim se godinama očinstvo izjednačava. Oduvijek su postojali očevi, a među njima su posebno važni oni koji zaslužuju titulu tate.

Tate koji pjevaju uspavanke. Tate koji mijenjaju pelene. Tate koji se igraju s lutkama. Tate koji sudjeluju, a nisu ispomoć. Tate koji čuvaju, a nisu dadilje.

Tate su muškarci koji se ne srame što su uzeli rodiljni dopust.  Koji se ne srame nositi svoju bebu u nosiljci, niti gurati kolica. Tate su muškarci koji uz mamu čine obitelj. I kako se ne bi krivo shvatilo, kao što nisu sve majke – Mame, tako ima sve više očeva koji su – Tate.

Tata, prisutan i bitan

Očevi su jednako važni u djetetovom životu kao i majke. I to će postati norma u trenutku kada se majke prestane pitati “tko ti čuva dijete?”. To će postati norma kada se i mi same prestanemo zahvaljivati jer imamo angažirane partnere. To će postati norma kada nam se prestane isticati kako “imamo sreće” što naši partneri sudjeluju. Pa zar to ne bi trebalo biti roditeljstvo? Upravo to je ravnopravno roditeljstvo.

Ali kako živimo u društvu u kojem živimo, nažalost, potrebno je isticati da je sve više ovakvih muškaraca – koji su tate. Time ih ne stavljamo na pijedestal, već pokazujemo kao primjere.

tata=mama=ravnopravno roditeljstvo

što danas znači biti tata? – SUPERMAME

Objava i tata je ravnopravan roditelj pojavila se prvi puta na SUPERMAME.