U moru savjeta, tablica i “must-do” pravila o razvoju beba, roditelji se danas često osjećaju izgubljeno i, iskreno, preplašeno. Što je stvarno važno, a što je samo još jedan trend s društvenih mreža?

Upravo zato razgovarali smo s neurorazvojnom terapeutkinjom Anamarijom Majcenović, poznatijom kao Teta Physio, koja iza svog rada stoji osobno, bez tima i bez “generičkog” pristupa. U njezinom centru svako dijete prolazi kroz kombinaciju metoda poput Bobath koncepta, DMI-ja, CST-a, Emmett tehnike i NISE-stim terapije – pristup koji je, kako sama kaže, jedinstven u Hrvatskoj.

Kroz svakodnevni rad s roditeljima, jasno vidi jednu stvar: informacija nikad nije bilo više, ali sigurnosti – sve manje.

Zato smo s njom otvoreno razgovarali o mitovima, strahovima i stvarnim potrebama beba, bez uljepšavanja i bez pritiska da sve mora biti savršeno.

U radu s roditeljima svakodnevno slušaš njihove brige. Imaš li dojam da su roditelji danas više informirani ili više preplašeni?

Definitivno preplašeni i opterećeni brzim informacijama od raznih ‘stručnjaka’ koji koriste marketing zastrašivanja za zaradu.

Koliko su društvene mreže utjecale na to kako roditelji doživljavaju motorički razvoj svoje bebe?

Prvenstveno smatram da je dobro da su roditelji danas informirani o motoričkom razvoju i razvojnim miljokazima jer ako bebe imaju određene poteškoće intervencija je pravovremena.

Onaj dio koji me brine je uvjeravanje roditelja da svaka beba treba vježbe i da je baby handling temelj motoričkog razvoja.

Roditelji se nepotrebno plaše i plaćaju razne grupne programe i nedovoljno educirane stručnjake koji im obećavaju savršen motorički razvoj ako vježbaju od prvog dana što može biti i opasno.

Koji su najčešći mitovi o motoričkom razvoju beba s kojima se susrećeš u svom radu?

Idemo redom, prvi i osnovni da beba mora točno slijediti razvojne miljokaze i na taj dan kada piše mora nešto napraviti, drugo da vježbe ubrzavaju napredak (vježbice mogu optimizirati nepravilne motoričke obrasce).

Neki od najdražih mitova iz prakse su mi da je beba napredna kad drži glavu čim se rodi, da se beba želi posjesti kad radi trbušnjake, da bebu treba posjesti i ograditi jastucima sa šest mjeseci.

Jedan od čestih savjeta danas su razne “vježbice za bebe”. Trebaju li zaista sve bebe vježbe?

Trebati je teška riječ, smatram da je osnovno što bebe trebaju ljubav i podršku stabilnih roditelja. A upravo zbog raznih savjeta ‘stručnjaka’ roditelji su danas prestrašeni i zabrinuti.

Ovo će zvučati kao klišej, ali svi mi stojimo na nogama iako nitko nije vježbao s nama.

Činjenice jesu da su uvjeti poroda, uvjeti odrastanja i općenito životni uvjeti danas drugačiji, ali da sve bebe trebaju vježbati je apsolutno nepotrebno i zarada na roditeljima koji žele najbolje za svoje bebe.

Manje korištenje raznih pomagala, što više vremena na podu i slobodna igra su često dovoljni za uredan motorički razvoj. Postoje bebe kojima su vježbe neophodne za razvoj, a to su najčešće djeca s poteškoćama u razvoju.

Ako beba ne radi nešto “po tablicama” – treba li roditelj odmah brinuti?

Ne treba, jer tablica mora imati raspon, a ne dan kada beba nešto treba napraviti. Potrebno je obratiti pozornost na kretanje djeteta i da se ne zadržava dugo u jednoj razvojnoj aktivnosti. Zato je neophodno praćenje pedijatra, ako ste u strahu da dijete kasni ili stagnira možete otići na pregled dječjeg fizijatra, neuropedijatra ili neurorazvojnog fizioterapeuta (Vojta, Bobath, Maes)

Koliko je uspoređivanje s drugom djecom zapravo štetno za roditelje i stvara li nepotreban stres?

Općenito iz psihologije koja mi je jako zanimljiva znam da je uspoređivanje vrlo štetno jer stvara stres, što može dovesti do emocionalnih problema za bebu i roditelje.

Često se roditeljima govori što sve rade krivo – od nošenja, dizanja, položaja, hranjenja. Jesu li roditelji danas pod prevelikim pritiskom da sve rade savršeno?

Roditelji koji prvi put dolaze kod mene su pod jako velikim stresom zbog toga što ne rade stvari ‘pravilno’. To mene osobno užasava jer roditelji dolaze opterećeni jer ne koriste baby handling i pitaju se hoće li njihova beba biti zdrava zbog toga.

Osobno bih zabranila rad svima koji koriste strah roditelja kao glavni alat za marketing i zaradu.

Kada bi mogla poručiti roditeljima jednu stvar o razvoju beba koju bi trebali zapamtiti – što bi to bilo?

Postoji raspon za sve razvojne miljokaze i dijete ne mora nešto raditi na dan kad napuni toliko i toliko mjeseci. Vjerujte sebi i svojoj intuiciji, a ako smatrate da je nešto problem kontaktirajte stručnjake.

Kada roditelj treba potražiti procjenu fizioterapeuta, a kada se može samo opustiti i pustiti dijete da se razvija svojim tempom?

Bebe koje su prijevremeno rođene ili koje zbog nekih drugih faktora imaju predispozicije da se neoptimalno motorički razvijaju će iz rodilišta biti poslane na pregled stručnjaka. Ako vidite da beba napreduje u smislu da postaje sve bolje u razvojnim miljokazima kroz vrijeme sasvim je u redu pustiti je. Nije dobro ako dijete stagnira i ne pokazuje želju za igrom i kretanjem u bilo kojem smislu. Ako vas brine da dijete kasni u razvojnim miljokazima obratite se stručnjaku.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Anamarija Majcenović Neurorazvojni fizioterapeut (@teta.physio)

Koja je najveća zabluda u koju bi voljela da roditelji prestanu vjerovati?

Da je baby handling osnova za uredan motorički razvoj i da se mora koristiti.

I za kraj – što je zapravo najvažnije za zdrav motorički razvoj bebe?

Najvažniji je uredan porod bez komplikacija i zdrav, uredan središnji živčani sustav koji omogućuje nesmetan prijenos signala iz mozga do mišića. Uz to, ljubav i interakcija s roditeljima te što više vremena na podu i slobodna igra bez raznih pomagala za bebe.

Možda najvažnija poruka ovog razgovora nije u tome što sve trebamo raditi – nego u tome što možemo prestati raditi. Manje straha. Manje uspoređivanja. Manje pritiska da sve mora biti “po pravilima”. A više povjerenja – u dijete, u proces i u sebe kao roditelja.

Jer razvoj nije utrka. I ne događa se po tablici nego u odnosu, igri i svakodnevnim, naizgled malim trenucima koji zapravo čine najveću razliku.

Ako imate nedoumice oko motoričkog razvoja ili jednostavno želite stručno mišljenje i individualan pristup obratite se Anamariji @teta.physio ili rezervirajte svoj termin putem online sustava na OVOM LINKU.   Centar Teta Physio nalazi se u Zagrebu na adresi Ulica Zinke Kunc 9A.

Teta Physio: novi zagrebački centar koji mijenja pristup motoričkom razvoju djece

Fotografije: Ana Surač

Objava neurorazvojna terapeutkinja otkriva: ne treba svaka beba vježbe – ali to se ne prodaje pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Mnogi roditelji s dozom straha govore o razdoblju puberteta. Na rano roditeljstvo spremaju nas mnogi, a za pubertet – to je tema koja često pobjegne iz fokusa. “Vidjet ćeš ti kad dođe pubertet”, “Tada sve kreće nizbrdo”, “Tinejdžeri su nemogući” – rečenice su koje savjetnica za odgoj Martina Sokač često čuje, a osobito u 20 godina dugoj karijeri odgojiteljice u vrtiću i edukatorice za roditelje. Martina je i sama mama tinejdžera koja na vlastitoj koži dobro poznaje prednosti i posljedice odnosa s djecom u tom osjetljivom razdoblju.

“Pubertet ne uništava odnos. Pubertet samo pokazuje kakav je odnos već izgrađen.”, ističe Martina Sokač. A dva su temelja “sretnog puberteta.

Odnos se gradi puno prije puberteta

Ako želite dobar odnos s tinejdžerom, ne počinjete ga graditi kada dijete navrši 13 godina. “Počinje kada dijete ima dvije godine i baca se po podu. Kada ima četiri i govori ‘neću’. Kada ima šest i pogriješi.” – objašnjava Martina. Upravo u tim svakodnevnim, često izazovnim trenucima gradi se temelj odnosa koji će roditelje nositi kroz pubertet. I to od malih nogu, a ne kada je dijete već zagazilo u pubertet.

U pubertetu beremo plodove onog što gradimo od malih nogu.

Dobar odnos s djetetom ne znači imati dijete koje uvijek sluša i ne radi probleme, otkriva Martina Sokač. “To je odnos u kojem dijete ima povjerenje u roditelja, u kojem se osjeća sigurno i u kojem zna da može doći po pomoć. I ono najvažnije, odnos u kojem dijete zna da će biti viđeno i prihvaćeno čak i kada pogriješi” – kaže savjetnica.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Martina Sokač/Pozitivne granice u odgoju (@savjetnicazaodgoj)

Kako reagiramo na emocije gradi ili ruši odnos

Jedna od najčešćih pogrešaka koje roditelji rade jest odgovor na djetetove emocije, upozorava Martina. Kada dijete kaže “tužan sam” ili “to mi nije fer”, roditelji često odgovaraju s “ma nije to ništa” ili „nemaš razloga za to.” “U tim trenucima dijete ne uči kako se nositi s emocijama. Uči da njegove emocije nisu važne.” – kaže Martina, dodajući kako upravo tada ne smijemo očekivati da će nam se dijete u pubertetu otvoriti i govoriti što ga muči.

“Odnos se ne gradi kada je dijete mirno i dobro. Gradi se upravo u trenucima kada su emocije jake. I tu se nalaze temelji budućeg jednog odnosa koji nas sustiže u pubertetu kada izazovi skaliraju.” – naglašava savjetnica.

Granica i odnos – nije jedno ili drugo

Jedna od najvećih zabluda roditeljstva jest da razumijevanje znači popuštanje, otkriva Martina Sokač. “Možeš razumjeti dijete i istovremeno postaviti jasnu granicu.”, kaže savjetnica. Kao primjer navodi jednostavnu rečenicu: “Razumijem da želiš još gledati crtani i da ti je to važno. I dalje je vrijeme za spavanje.”

Granica ostaje. Ali odnos ostaje s njom. I to je razlika između epidemije popustljivog roditeljstva i zdravo izgrađenog odnosa.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Martina Sokač/Pozitivne granice u odgoju (@savjetnicazaodgoj)

Prestanite se bojati puberteta

Svaki odnos je drugačiji i pubertet ne mora biti razdoblje koje se jednostavno preživi, poručuje savjetnica. “Moguće je imati odnos s tinejdžerom u kojem postoji razgovor, povjerenje i povezanost.”, kaže Martina, i sama mama tinejdžera. “Umjesto da se roditelji pitaju kako će preživjeti pubertet, važnije je pitanje postaviti već danas. Kakav odnos danas gradim sa svojim djetetom?”.

Nijedan pubertet neće uništiti ono što je izgrađeno na povjerenju, uvažavanju i jasnim granicama.

Kako graditi odnos s djetetom od najranije dobi i ostati uz njega u svim emocionalnim izazovima, Martina Sokač otkriva u vodiču „Kroz suze i smijeh – vodič za dječje emocije”, dostupnom na kioscima iNovina diljem Hrvatske.

Fotografije: unsplash.com

Objava ups, moje dijete je u pubertetu! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Porod carskim rezom nije lakši oporavak: pitanja koja mame postavljaju i odgovori koje trebaju čuti

Carski rez često se u razgovorima opisuje kao “lakši način poroda”. No žene koje su ga prošle znaju da oporavak nije ni brz ni jednostavan – i da dolazi s nizom pitanja na koja često nemaju kome postaviti.

Je li normalno da ožiljak zateže mjesecima nakon poroda? Kada je sigurno ponovno početi vježbati? Može li carski rez utjecati na bolove u leđima ili osjećaj slabosti u trbuhu?

To su pitanja koja mnoge mame pretražuju kasno navečer, ali rijetko izgovore naglas.

Zato smo okupili neka od najčešćih – i najvažnijih – pitanja koja žene imaju nakon poroda carskim rezom, a na njih odgovara fizioterapeutkinja Maja Kolarić, koja u svom radu svakodnevno pomaže ženama u oporavku nakon trudnoće i poroda.

Mogu li imati vaginalni porod nakon carskog reza i ima li smisla da se za to pripremam?

Naravno! Mnoge žene se odlučuju na VBAC i pripremaju za takav porod koji u većini slučajeva bude uspješan. Prema riječima većine mojih klijentica koje su imale VBAC, to je i psihološki reset za one kojima je prvi porod bio traumatičan.

Je li normalno da me ožiljak zateže mjesecima nakon carskog reza?

Nije normalno! To je znak da ožiljak nije završio svoj proces cijeljenja do kraja, da se nije ‘stopio’ s ostatkom tijela i postoje priraslice koje uzrokuju zatezanje. To mi sve govori da je potrebna podrška u obliku rehabilitacije kako bi ožiljak mogao dovršiti cijeljenje te da bi se tijelo moglo ponovno povezati u jednu cjelinu.

Može li taj ožiljak stvarno utjecati na leđa i držanje? Jer me stalno bole…

Oo da! Radi se o tome da se ispod ožiljka stvaraju priraslice koje se lijepe za fasciju (koja prekriva naše mišiće i organe) i tijelu ne dopušta pokrete do kraja što uzrokuje bolove u leđima i kukovima najčešće.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maja Kolarić – fizioterapeut za trudnice i rodilje (@masaza_za_trudnice)

Kada smijem početi vježbati nakon carskog reza?

Pitanje koje često dobijem i odgovor ne može biti konkretan! Tu bi ja postavila protupitanje prvo – o kojoj vrsti vježbanja pričamo? Vježbe poput vježbi disanja i lagane ‘rehabilitacijske vježbe’ preporučam od prvog dana nakon poroda. Ukoliko pričamo o intenzivnim treninzima koje je žena odrađivala prije trudnoće, njih preporučam otprilike 3 mjeseca nakon poroda ukoliko je odrađena pravilna rehabilitacija nakon poroda i ukoliko se žena osjeća spremnom psihički i fizički.

Treba li raditi masažu ožiljka i kada krenuti?

Moja najveća preporuka je samomasaža ožiljka i s njom je potrebno krenuti tek nakon 2-3 tjedna od samog poroda kako bi se rana u potpunosti zatvorila i dovršio se primarni proces cijeljenja.

Kako da znam oporavljam li se “kako treba” ili nešto radim krivo?

Ne postoji ‘savršen’ oporavak, ali možeš prepoznati ide li u dobrom smjeru. Ako se zatezanje postupno smanjuje, ožiljak postaje mekši i pokretljiviji, a kretanje sve slobodnije bez novih bolova, oporavak najčešće ide kako treba. Ipak, mnoge žene zbuni kratkotrajni nalet energije, osjećaj da “mogu sve” ne znači da je tijelo zaista spremno za veće napore. S druge strane, ako zatezanje traje ili se pojačava, ožiljak ostaje tvrd i osjetljiv, prisutan je osjećaj povlačenja iznutra ili dojam da se “nije sve vratilo na mjesto”, to je znak da oporavak nije dovršen i da je tijelu potrebna dodatna podrška kroz ciljanu rehabilitaciju.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maja Kolarić – fizioterapeut za trudnice i rodilje (@masaza_za_trudnice)

Je li normalno da osjećam neku vrstu pritiska ili težine u donjem dijelu trbuha?

Osjećaj pritiska ili težine u donjem dijelu trbuha nakon carskog reza može se pojaviti, osobito u ranim fazama oporavka, dok tkiva još cijele i prilagođavaju se. Međutim, ako taj osjećaj traje, pojačava se ili se javlja pri svakodnevnim aktivnostima, to nije nešto što treba smatrati ‘normalnim tijekom oporavka’. Često ukazuje na to da se duboki slojevi trbušne stijenke i zdjelice još nisu funkcionalno oporavili, što može biti povezano sa slabijom aktivacijom mišića, ožiljkastim tkivom ili povećanim pritiskom unutar trbušne šupljine. U tim slučajevima preporučuje se procjena i ciljana rehabilitacija kako bi se ponovno uspostavila podrška i osjećaj stabilnosti u tom području.

Zašto ožiljak i nakon 10 mjeseci boli, pogotovo kad je promjena vremena?

Bolan ožiljak i 10 mjeseci nakon carskog reza je znak da proces cijeljenja još nije u potpunosti završen. Najčešće ukazuje na prisutnost priraslica, smanjenu pokretljivost tkiva i narušenu regulaciju tlaka u području trupa i zdjelice. U tom smislu, bol nije očekivani dio normalnog završetka oporavka, nego signal da je potrebna dodatna rehabilitacija kako bi se ožiljak i okolne strukture ponovno funkcionalno integrirale u pokret.

Kroz dva mjeseca imam treći carski rez…jako me strah. Jel stvarno najteži oporavak? Samo mi loša iskustva iskaču?

Prvi savjet – ne čitati iskustva po raznoraznim grupama jer upravo to – samo loša iskustva iskaču. Nije dobro za psihu. Ima toliko diivnih priča koje čujem svakodnevno od svojih klijentica i najčešće su pozitivna. Većina njih kaže da ima je oporavak od trećeg poroda carskim rezom bio najlakši i najbezbolniji. Do te mjere da nisu imale potrebu tražiti išta protiv bolova. Zato prestati čitati tuđa iskustva jer ona nisu vaša vlastita! I početi vjerovati vlastitom tijelu.

Je li normalno da i dalje osjećam slabost mjesecima nakon poroda?

Djelomično je normalno osjećati manjak snage mjesecima nakon poroda, jer se tijelo oporavlja od velikih promjena koje uključuju mišiće trupa i zdjelice, vezivno tkivo, hormone i opću razinu energije, pa je kod mnogih žena prisutno sporije vraćanje izdržljivosti i osjećaj da tijelo još nije ‘isto kao prije’. Međutim, ako se slabost ne smanjuje kroz vrijeme, ako je prisutan osjećaj nestabilnosti u trupu ili zdjelici ili se žena ne može vratiti osnovnim svakodnevnim aktivnostima bez nelagode i umora, to više nije samo normalan postpartalni tijek, nego znak da je potrebna ciljano usmjerena rehabilitacija kako bi se ponovno uspostavila snaga i funkcionalna stabilnost tijela.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maja Kolarić – fizioterapeut za trudnice i rodilje (@masaza_za_trudnice)

Može li ožiljak uzrokovati napuhnutost?

Može, ali ne izravno kao plinovi, nego kroz mehanizam koji je često zanemaren. Ožiljak nakon carskog reza može ograničiti klizanje fascije i utjecati na način na koji se trbušna stijenka širi i skuplja, pa se u nekih žena stvara osjećaj napuhnutosti, zategnutog trbuha ili ‘balona’ u donjem dijelu abdomena, iako realno nema više plinova nego prije. Također, ako je prisutna smanjena aktivacija dubokih trbušnih mišića i poremećaj regulacije intraabdominalnog tlaka, trbuh se lakše ‘izbacuje’ prema van, što dodatno pojačava dojam napuhanosti. Dakle, ožiljak može biti jedan od faktora, ali najčešće djeluje u kombinaciji s promjenama u funkciji trupa i zdjelice, zbog čega je u takvim slučajevima korisna ciljna
postpartalna rehabilitacija.

Koliko god vježbala i pazila na prehranu i dalje imam onaj šlaufić iznad reza? Može li se to smanjiti?

Može se smanjiti, ali nije uvijek stvar samo u prehrani i vježbanju. Taj ‘šlaufić’ iznad carskog reza često nije samo masno tkivo, nego kombinacija ožiljka, priraslica i načina na koji se trbuh ponaša nakon trudnoće i operacije. Zato se zna dogoditi da žena trenira, pazi na prehranu, a taj dio ostaje gotovo isti. U mnogim slučajevima problem nije ‘višak’, nego to što se tkivo iznad ožiljka drukčije organizira i slabije raspoređuje tlak u trbuhu. Kada se tome doda slabija aktivacija dubokih trbušnih mišića, taj dio se još lakše izboči. Dobra vijest je da se to često može poboljšati, ali obično traži više od same vježbe i prehrane – treba uključiti i rad na ožiljku i vraćanje kontrole nad trbušnim tlakom.

Koja je najčešća zabluda o oporavku nakon carskog reza koju svakodnevno čuješ?

Najčešća zabluda o oporavku nakon carskog reza je da je on ‘završen’ nakon 6–8 tjedana. Iako rana na koži tada izgleda zatvoreno, dublji slojevi tkiva i dalje se remodeliraju mjesecima, pa i dulje od godinu dana, zbog čega se mogu nastaviti javljati zatezanje, nelagoda ili promjene u funkciji trupa. Uz to, česta je i zabluda da se sve može riješiti samo vremenom ili samo vježbanjem, bez rada na ožiljku i ponovnog uspostavljanja funkcionalne povezanosti trbušne stijenke i zdjelice. Također, mnoge žene vjeruju da se nakon carskog reza krvari manje nego nakon vaginalnog poroda, no lohije nastaju iz maternice zbog odvajanja posteljice i pojavljuju se neovisno o načinu poroda, pa se u pravilu ne razlikuju značajno samo zbog činjenice da je porod bio operativni.

Koja je najveća greška koju žene rade nakon carskog reza?

Najveća greška nakon carskog reza je to što se žene često prebrzo vraćaju “na staro” bez da je tijelo stvarno spremno, ili s druge strane predugo izbjegavaju kretanje i oporavak čekaju pasivno. U praksi to znači povratak jačim aktivnostima čim rana izgleda dobro, bez rada na ožiljku, dubokoj stabilizaciji trupa i kontroli trbušnog tlaka, iako dublji slojevi još nisu funkcionalno oporavljeni. S druge strane, potpuno mirovanje također može usporiti oporavak jer tkivo treba dozirano opterećenje kako bi se ponovno pravilno organiziralo. Dodatna česta pogreška je i preuranjeno korištenje krema, sprejeva ili drugih preparata na svježi ožiljak, prije nego što je rana potpuno zatvorena i stabilna. U toj fazi to može iritirati tkivo, ometati prirodan proces cijeljenja, a u nekim slučajevima i pridonijeti ranijem otvaranju rane ili narušavanju kvalitete ožiljka. Zato je problem najčešće u krajnostima – ili prebrzo, ili prepasivno, ili preuranjeno ‘diranje’ ožiljka, umjesto postepenog, kontroliranog i stručno
vođenog oporavka.

Što bi voljela da svaka žena zna odmah nakon izlaska iz rodilišta?

Voljela bih da svaka žena odmah nakon izlaska iz rodilišta zna da su prvi tjedni nakon carskog reza faza u kojoj tijelo radi najvažniji posao cijeljenja i da mu je tada potrebno maksimalno mirovanje, nježnost i vrijeme. To ne znači potpunu nepokretnost, nego izbjegavanje opterećenja i žurbe, kako bi se dublji slojevi tkiva mogli mirno zatvarati i reorganizirati. U tom periodu posebno je važno ne “ubrzavati” procese vanjskim intervencijama, nego dopustiti tijelu da prirodno odradi zacjeljivanje, uz što više prozračivanja ožiljka i nježnog odnosa prema tom području kako bi se rana mogla prirodno smirivati i sušiti bez dodatnog iritiranja. I možda najvažnije – da se oporavak ne mjeri brzinom vraćanja u rutinu, nego kvalitetom cijeljenja iznutra. Sve sam ovo detaljnije opisala u svom besplatnom vodiču “Što nakon poroda carskim rezom”, kojeg mogu pronaći na mom Instagram profilu @masaza_za_trudnice.

“Oporavak nakon poroda se ne mjeri brzinom vraćanja u rutinu, nego kvalitetom cijeljenja iznutra.”, Maja Kolarić

Oporavak nakon carskog reza nije nešto što se događa samo od sebe niti je ograničen na nekoliko tjedana nakon poroda. To je proces koji zahtijeva vrijeme, razumijevanje vlastitog tijela i, kada je potrebno, stručnu podršku.

Mnoge tegobe koje žene doživljavaju nakon carskog reza često se prešućuju ili pripisuju “normalnom stanju”, iako to ne bi trebale biti. Upravo zato važno je postavljati pitanja, tražiti odgovore i ne ignorirati signale koje tijelo šalje. Jer briga o majci nije luksuz. To je temelj njezina zdravlja i dobrobiti cijele obitelji.

bolovi, curenje mokraće i dijastaza nisu “normalni”: fizioterapeutkinja otkriva što žene u trudnoći i nakon poroda ne bi smjele ignorirati

Fotografije: unsplash. freepik

Objava nakon carskog reza nitko vam ne kaže ove stvari – a trebali bi pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sjedim u onih pet minuta tišine koje sam ukrala između dva svijeta. S jedne strane je moja sedmogodišnjakinja – mala žena s prohtjevima koji bi posramili i iskusnog diplomata. S druge strane je tromjesečni „šef“, bit će od šest-sedam kila koje diktira tempo mog dana i noći.

Unatoč svemu, ja sam dobro. Zapravo, sretnija sam nego ikad. Ali nije uvijek bilo tako…

Dugo sam vjerovala u tu mitološku, bezobrazno serviranu podvalu o ženi koja može sve. Onoj koja ne zna je l’ bi prvo do štednjaka, laptopa ili veš mašine dok je istovremeno “prisutna” kao žena i majka – što je valjda eufemizam za “pokušavam ne pasti u nesvijest” dok mi mozak radi na jedva 5% kapaciteta. Probala sam taj recept. Gorak je. A ja sam ipak više od onih koji biraju slatko.

Forsiranje nerealne slike „savršene žene“ ima visoku cijenu, a jedina valuta kojom se plaća je vlastito zdravlje. Mentalno i fizičko.

Zato ja kažem: “Neka, hvala.”

Ovo nije priča o tome kako sam odustala. Ovo je priča o tome kako sam odlučila trajati. I nimalo me nije sram što na tom putu ne hodam sama.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Siterice.hr (@siterice.hr)

Ovo je priča o meni. Ovo je priča o Siterice.hr

Moja priča sa Siterice.hr počela je „baby koracima“ prije više od dvije godine, a danas sam tu kao Country Manager, partnerica, ali prije svega – kao najvjerniji korisnik same platforme. Ja živim ono što predstavljam drugima.

Siterice.hr nisu samo platforma koju „prodajem“. To je moj sustav podrške koji mi omogućuje da ostanem profesionalna u poslu i prisutna kao mama, a da pritom ne izgubim zdrav razum.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Siterice.hr (@siterice.hr)

Što to konkretno znači u mom životu?

To znači da imam svoju malu mrežu podrške na koju mogu računati bez puno filozofije.

Redovito mi dolazi spremačica koju sam pronašla preko platforme i taj osjećaj kad uđeš u čist dom, a nisi morala žrtvovati ono malo vremena koje imaš za djecu – to mi je, iskreno, neprocjenjivo. 

A onda su tu i one neplanirane situacije, kad iskrsne obaveza ili si jednostavno dopustim mali predah, a “baka-servis” nije opcija. Tada uskače povremeni babysitting. Imamo jednu divnu sitericu koju moja kći obožava, a ja joj vjerujem bez zadrške (bebač ju još nije upoznao, ali uskoro će i to doći na red).

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Siterice.hr (@siterice.hr)

Žena sam – mogu sve, ali neću.

Kao što rekoh, dosta mi je propagande da žena može sve. Može. Ali ne mora. I ako mene pitate – ne bi smjela.

Onoga trenutka kad sam odlučila reći „dosta“, odlučila sam i da se neću sramiti tražiti pomoć. U svijetu koji glorificira izgaranje, priznati da ne možeš (i ne želiš) sve sama postao je čin revolucije.

Kad mi treba ruka, potražim je. Kad mi treba pauza, ne čekam da se srušim kako bih je „zaslužila“.

Ja to zovem preživljavanje s dostojanstvom.

Vjerujem da mnoge mame još uvijek u sebi nose onaj tihi, tinjajući osjećaj krivnje čim pomisle na pomoć. Kao da je delegiranje poraz, a iscrpljenost medalja za hrabrost. Vrijeme je da srušimo taj mit. Tražiti pomoć nije znak slabosti, nego vrhunske organizacije i ljubavi prema sebi.

Kako se Siterice.hr uklapaju u tu priču: više od samog čuvanja djece

Iako nam ime sugerira jedno, naša je zajednica postala mjesto gdje možete pronaći pomoć za gotovo svaki dio obiteljskog života. Bilo da trebate čuvanje ljubimaca, instrukcije za školarce, čišćenje ili brigu o starijim članovima obitelji – Siterice su tu da spase stvar.

E da, i voljela bih razjasniti nešto što često primjećujem u razgovorima – mnogima još uvijek nije sasvim jasno što smo mi zapravo. Nismo agencija koja ti „šalje“ čistačicu ili dadilju uz visoke provizije. Mi smo platforma – digitalno mjesto susreta obitelji i stvarnih ljudi koji traže posao.

Kada angažiraš pomoć preko platforme, ti izravno pomažeš jednoj „običnoj“ osobi da zaradi, dok istovremeno sebi kupuješ najvrjedniju valutu današnjice: vrijeme i mir.

Sva komunikacija, upoznavanje i dogovori odvijaju se izravno između tebe i siterice. Ono što nas čini korak ispred su sigurnost, osiguranje, mogućnost odabira verificiranih profila i stvarne recenzije drugih korisnika.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Siterice.hr (@siterice.hr)

Fleksibilnost po tvojim pravilima

Ono što mi je kod ove platforme najbolje je to što ti nitko ne nameće kako bi tvoj dom trebao funkcionirati. Siterice.hr su tu da ti daju alat na neki način, a ti biraš pravila igre. Svi imamo različite prioritete, ali i različite budžete – i to je sasvim u redu.

• Ti postavljaš pravila: Kako se sa svima dogovaraš izravno, ti imaš zadnju riječ. Trebaš li studenticu kojoj dobro dođe povremeni džeparac ili ženu s godinama iskustva kojoj je to primarni posao? Na tebi je da odabereš profil koji se najbolje uklapa u tvoj budžet.
• Od “gasimo požar” do stalne pomoći: Nema nikakvih strogih ugovora koji te vežu. Ako ti treba samo netko da dubinski očisti stan prije Božića – super, naći ćeš ga. Ako pak trebaš nekoga tko će utorkom i četvrtkom “uskakati” dok si na poslu da djeca ne budu sama nakon škole – može i to.
• Točno ono što ti treba u tom trenu: Možda ti ne treba klasična dadilja, nego samo netko tko će prošetati psa i usput provjeriti je li trećaš napisao zadaću iz matematike. Na Sitericama ne kupuješ fiksni paket usluga. Ti pronalaziš osobu čije se vrijeme i vještine savršeno uklapaju u dinamiku tvoje obitelji.

Baš je ta sloboda razlog zašto je platforma stvorena za baš svakoga. Nije to nikakav luksuz rezerviran samo za one s “velikim budžetima”. To je rješenje za svakoga tko želi kupiti sat vremena mira za sebe po cijeni koja mu je prihvatljiva.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Siterice.hr (@siterice.hr)

Iskreno, sama pomisao da mi je u susjedstvu, gradu, nadohvat ruke netko tko mi može toliko poboljšati život, mi je zvučala “too good to be true”. Ma nestvarno. No, uz svega par klikova, to je vrlo brzo postala moja stvarnost. 

Baš iz tog razloga, ono što bih ja u ovom trenutku željela je da si svaka mama dopusti taj “luksuz” slobodnog vremena. Jer danas je definicija bogatstva potpuno drugačija nego prije.

Da me netko pita želim li Ferrarija u garaži ili svaki tjedan blistavo čist dom kad se vratim iz šetnje s djecom – potpisala bih ovo drugo bez sekunde razmišljanja. Jer, vjerujte mi, to je takav life changer. 

Ako si se prepoznala u ovoj priči, možda je vrijeme da si olakšaš svakodnevicu. Na Siterice.hr možeš pronaći pouzdanu pomoć – za čuvanje djece, čišćenje ili druge svakodnevne potrebe, brzo, jednostavno i prema svojim pravilima. Uz kod SUPERMAME2026 imaš i 20% popusta na mjesečnu članarinu. Popust vrijedi do 12. svibnja.

Autorica teksta i siterica: Mia Jozipović

Objava najveća laž o majčinstvu: da moraš sve sama (i što se dogodi kad to prestaneš) pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Intimno zdravlje i dalje je tema o kojoj žene često razmišljaju – ali rijetko otvoreno govore. I dok se čini da danas imamo više informacija nego ikad, stvarnost pokazuje da je puno toga još uvijek nejasno, prešućeno ili prepušteno osobnom istraživanju.

To potvrđuju i rezultati ankete koju smo provele na Instagramu. Čak 25% žena priznaje da osjeća nelagodu postaviti pitanja o intimnom zdravlju, dok njih 66% informacije traži samostalno, umjesto da se obrati stručnjacima – što čini tek 30% ispitanica. Istovremeno, svakodnevne navike koje smatramo “normalnima” često mogu raditi više štete nego koristi: 44% žena koristi isti proizvod za tijelo i intimnu njegu, 78% redovito koristi klasične uloške, a gotovo polovica kombinira pamučno i sintetičko rublje.

S druge strane, problemi poput suhoće i nelagode nisu rijetkost – 21% žena navodi da se s time povremeno susreće, dok dio njih poseže i za vlažnim intimnim maramicama (19%), često ne znajući kako takvi proizvodi dugoročno utječu na prirodnu ravnotežu intimnog područja.

Upravo ovakvi podaci pokazuju koliko je edukacija i dalje potrebna, ali i koliko je važno imati pristup provjerenim, stručno formuliranim rješenjima. Brendovi poput Mariene nastali su upravo iz te potrebe: da ženama ponude nježan, informiran i siguran pristup intimnoj njezi, utemeljen na razumijevanju ženskog tijela, a ne na mitovima i pretpostavkama.

Ivana Gabre, magistra farmacije, fitoaromaterapeutkinja i osnivačica brenda Mariene, u nastavku donosi najčešće stvari koje žene rade za svoje intimno zdravlje – a koje im, često nesvjesno, mogu odmoći.

1. Učestalije pranje = bolje zdravlje

Mnoge žene peru intimno područje više puta dnevno, često i agresivnim proizvodima. Međutim,
vulva nije zamišljena da bude sterilna, već uravnotežena. Pretjerano pranje narušava mikrobiom i zaštitni lipidni sloj, što vodi do suhoće, peckanja i iritacija. Preporuka je nježno čišćenje 1x dnevno (ili po potrebi), bez agresivnih surfaktanata.

2. Korištenje “klasičnih” gelova za tuširanje

Često se koristi isti proizvod za tijelo i intimno područje. Takvi proizvodi imaju nerijetko viši pH i često sadrže mirise i sastojke koji mogu iritirati sluznicu. Preporuka je koristiti proizvode formulirane specifično za intimno područje.

3. Svakodnevno korištenje uložaka

Mnoge žene ih nose “za svaki slučaj”, ako dođe iscjedak i slično, jer im pružaju određenu sigurnost.

No stalno nošenje uložaka stvara toplo i vlažno okruženje što je idealno za disbalans mikrobioma, kaoi  iritacije i infekcije. Ukoliko nije riječ o pamučnim ulošcima, često sadržavaju problematične sastojke, a golim okom ne vidimo kako to negativno utječe na intimno zdravlje.

Puno je bolje nositi ih samo kada stvarno treba. Ukoliko postoji stvarna potreba za time, primjerice za vrijeme trajanja neke terapije ili u slučaju inkontinencije, bolje je birati platnene uloške ili uloške s primjerice eco cert certifikatom ili OEKO TEX STANDARD 100 ili GOTS certifikatom. 

4. Ignoriranje materijala donjeg rublja

Danas sve češće viđamo sintetsko donje rublje. No problem je sljedeći: koža ne diše, zadržava vlagu, povećava se rizik od iritacija i infekcija. Pamuk i drugi prirodni materijali su idealni za svakodnevno nošenje, a bilo bi dobro birati one materijale koji imaju GOTS ili OEKO TEX 100 certifikat.

5. “Mirisno = čisto”

Intimni proizvodi s jakim mirisima često se doživljavaju kao “higijenskiji”. Mirisi su jedan od najčešćih uzroka iritacija i alergijskih reakcija u intimnom području. Preporuka je koristiti bezmirisne formulacije koje neće kompromitirati zdravlje.

6. Korištenje vlažnih maramica svakodnevno

Pogotovo “intimnih maramica”. Često sadrže konzervanse i surfaktante koji dugoročno mogu narušiti mikrobiom. Preporuka je koristiti ih povremeno (putovanja, nužda), ne kao svakodnevnu rutinu.

7. Pretjerano fokusiranje na “unutarnje čišćenje”

Neke žene i dalje posežu za vaginalnim ispiranjem. Vagina se sama čisti. Ispiranja narušavaju prirodnu floru i povećavaju rizik od infekcija. Fokus treba biti na njezi vulve, a ne vagine.

8. Ignoriranje suhoće

Suhoća se često zanemaruje ili prihvaća kao nešto što dolazi s godinama i to tako mora biti.  Međutim, suhoća znači narušenu barijeru čime je veća osjetljivost, iritacije,  i nelagoda. Preporuka je koristiti uljne čistače te serume za njegu koji obnavljaju lipidni sloj i podržavaju mikrobiom.

9. Preuska odjeća stalno

Uske tajice, sintetički materijali, outfiti koji ne dozvoljavaju da koža diše. Problem je zadržavanje vlage i topline, što je idealno za disbalans. To ne znači da ne moraš nikad više nositi tajice, no bilo bi dobro birati prirodnije materijale ili ako su već sintetski, onda ih nositi samo povremeno. Ako je riječ primjerice o nošenju haljina/suknji, topla preporuka je birati hulahopke koji imaju prorez po sredini intimnog područja, poput Intimien brenda. 

10. Reagiranje tek kad nastane problem

Njega se često uvodi tek kad se pojave simptomi. No prevencija je ključna jer mikrobiom se narušava postupno. Intimna njega bi trebala biti u službi kao svakodnevni ritual, a ne samo “kad nešto nije u redu”.

Intimno zdravlje ne svodi se na savršenstvo niti na stroga pravila, već na razumijevanje vlastitog tijela i njegovih potreba. Mnoge navike koje smatramo “ispravnima” zapravo su rezultat nedostatka informacija, a ne pogrešnih namjera.

Zato je važno pristupiti intimnoj njezi s više nježnosti, ali i više znanja – birati proizvode koji poštuju prirodnu ravnotežu, slušati signale tijela i ne čekati da se pojavi problem kako bismo reagirale. Upravo u tome leži razlika između rutine koja odmaže i njege koja dugoročno podržava zdravlje.

Brendovi poput Mariene podsjećaju nas da intimna njega ne mora biti komplicirana niti vođena strahom, već jednostavna, sigurna i usklađena s našim tijelom. A možda je najvažniji korak upravo ovaj – početi o toj temi govoriti otvorenije, bez srama i s više povjerenja u vlastito tijelo.

Više informacija o Mariene proizvodima potraži ovdje.

Fotografije: Mariene; Unsplash 

zašto smo naučene šutjeti o vlastitom tijelu? Ivana Gabre pokrenula je brend koji mijenja tu priču

Objava 10 stvari koje žene rade za intimno zdravlje – a zapravo si štete pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Razvod je jedno od najtežih životnih iskustava – ali ne moraš kroz njega prolaziti sama. Sve više žena pronalazi podršku, razumijevanje i konkretne alate za oporavak u zajednici koja mijenja način na koji gledamo razvod.

Razvod nije samo kraj – to je emocionalni potres

Razvod nije samo administrativni proces. To je gubitak sigurnosti, identiteta, svakodnevice i često osjećaja vlastite vrijednosti. Mnoge žene tada prolaze kroz: osjećaj krivnje i srama, strah od budućnosti, usamljenost i izolaciju te pritisak da “budu jake” zbog djece i okoline

I upravo tu nastaje najveći problem – većina žena nema gdje iskreno reći kako se stvarno osjeća.

Zašto je podrška nakon razvoda ključna

Iako je razvod česta životna situacija, i dalje ga prati tišina. Okolina često ne zna kako pomoći, a žene ostaju same sa svojim mislima, pitanjima i emocijama. Podrška u tom periodu nije luksuz – ona je nužna.

Jer kada imaš ljude koji razumiju kroz što prolaziš, siguran prostor bez osude, stručno vodstvo i konkretne alate za oporavak tada se proces oporavka ne samo olakšava – nego postaje smislen.

Mjesto gdje nisi sama: zajednica “Iznova”

Upravo iz te potrebe nastala je Iznova – prva online zajednica na našim prostorima namijenjena ženama s iskustvom razvoda.

Ova platforma (dostupna i kao mobilna aplikacija) okuplja žene koje prolaze ili su prošle razvod i pruža im ono što im najviše nedostaje: osjećaj pripadnosti.

To nije samo grupa podrške – to je strukturirani sustav koji kombinira zajednicu i stručno vodstvo.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Sara Novak, licencirana psihoterapeutkinja (@sara.novak.psihoterapija)

Što sve dobivaš u zajednici?

“Iznova” je osmišljena tako da ženama bude dostupna u svakom trenutku – posebno onda kada je najteže.

Unutar zajednice možeš očekivati:

• pristup 0–24 i stalnu dostupnost podrške
• komunikaciju sa ženama koje prolaze slično iskustvo
• video susrete i grupne razgovore
• lekcije i vođene vježbe za oporavak
• mogućnost postavljanja pitanja i dijeljenja iskustava
• online i uživo susrete (uključujući druženja u Zagrebu)
• siguran prostor bez osude

To je mjesto gdje ne moraš glumiti da si dobro.

Kada osobno iskustvo postane pomoć drugima

Zajednicu “Iznova” pokrenula je psihoterapeutkinja Sara Novak, vođena vlastitim iskustvom razvoda i dugogodišnjim radom sa ženama.

Kroz svoj profesionalni i osobni put prepoznala je koliko ženama u tom razdoblju nedostaje:

• stvarna, kontinuirana podrška
• osjećaj da nisu same
• prostor u kojem mogu biti iskrene bez straha od osude

Zato je odlučila stvoriti mjesto koje objedinjuje upravo to – zajednicu i stručno vodstvo na jednom mjestu.

Iza ovog projekta stoji njezin rad kroz individualnu psihoterapiju, grupe podrške, programe za žene nakon razvoda te edukativni sadržaj i rad s roditeljima.

“Iznova” je tako nastala kao konkretan odgovor na stvarne potrebe žena.

Razvod i dalje nosi stigmu – vrijeme je da to promijenimo

Unatoč tome što je sve češći, razvod i dalje nosi etiketu neuspjeha. Mnoge žene osjećaju da su podbacile. Da su krive. Da su same. Ali istina je drugačija. Razvod nije kraj tvoje vrijednosti – nego često početak vraćanja sebi.

Zajednice poput “Iznova” upravo to mijenjaju: način na koji žene doživljavaju sebe nakon razvoda.

Novi početak nije fraza – moguć je

Najvažnija poruka ove priče nije da razvod nije težak. Jest. Ali uz pravu podršku, on može postati početak nečeg novog. Mjesto gdje ponovno gradiš sebe, učiš postavljati granice, vraćaš samopouzdanje i napokon osjećaš da nisi sama

Jer ponekad ono što najviše trebaš nije savjet. Nego prostor u kojem te netko stvarno razumije. I upravo tu počinje – iznova.

Ne moraš prolaziti kroz razvod sama.

Ne znaš odakle krenuti?
Preuzmi besplatan vodič kroz razvod i napravi prvi korak prema svom oporavku.

Spremna si za više od toga?
Pridruži se zajednici “Iznova” i pronađi podršku koja te vodi kroz cijeli proces.

Objava kako preživjeti razvod? ova zajednica ženama daje podršku kad je najpotrebnija pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Postoji ta rečenica koju izgovorimo gotovo svakodnevno, a koja često ima dalekosežne posljedice koje vučemo čak i u odrasloj dobi. Često je izgovorimo, olako i bez razmišljanja, s najboljom namjerom. Ta rečenica glasi: “Pusti, mama će.”

Izgovaramo je dok pospremamo stol, brišemo pod, skupljamo igračke ili jednostavno rješavamo ono što je ostalo iza svih drugih. U tim trenucima čini se kao najbrže i najjednostavnije rješenje. Nitko ne prigovara, sve se riješi odmah i život ide dalje. To nekako vučemo još od trenutka kada tek postanemo mame, pa krene presvlačenje pelena. Često pomislimo kako bismo rado da nekada netko drugi preuzme, ali nemamo snage pustiti jer ipak, mi znamo najbrže i najbolje. Pa tako pomalo okolina počne naš trud, rad i doprinos uzimati – zdravo za gotovo. Postajemo pomalo – nevidljive.

Dižem ruku visoko u zrak jer sam upravo takva bila, misleći kako time olakšavam sebi. Jer biram učinkovitost i mir, a ispod toga se krije potreba za kontroliranjem stvari. Međutim, s vremenom sam počela gledati širu sliku, ne samo što radim sebi, nego i što time zapravo učim svoju djecu.

Majka sam dvojice dječaka koji imaju 8 i 10 godina. U dobi su kada već puno toga razumiju, ali još uvijek najviše uče promatrajući. U našem domu je i pas Frida, koja uvijek uspije dodati još malo kaosa u trenutku kada naivno pomislim da sam sve dovela u red. I upravo u toj svakodnevici, između škole, igre, psa i života koji se stalno događa, počinju se formirati obrasci.

Prije nego se krenem baviti tematikom „tradicionalne žene“ koja brine o obitelji i kućanstvu, zapitala bih vas slijedeće – tko ustaje kada se nešto prolije? Tko briše? Tko primjećuje da je nešto ostalo iza, a tko samo nastavlja dalje?

U jednom trenutku shvatiš nešto što nije ugodno priznati: dječaci ne odrastaju u muškarce koji “ne vide” zato što su takvi, nego zato što nikada nisu morali gledati. Jer je uvijek postojao netko tko je bio korak ispred (op.a. iza) njih i odradio sve umjesto.

U našem slučaju, to sam bila ja. Veličanstvena Supermama  koja sve vidi i reagira prije nego što itko drugi stigne primijetiti. Dugo sam to smatrala svojom snagom. Tradicionalna žena koja sve stiže. Organizirana, odgovorna, uvijek na vrijeme. Međutim, s vremenom sam shvatila da to nije snaga, nego obrazac koji nesvjesno prenosim dalje. A ako sam u nečemu dobra, dobra sam u kidanju transgeneracijskih obrazaca.

Ako sve napravim prije nego što oni uopće primijete da nešto treba napraviti, onda ih ne učim odgovornosti. Učim ih da će uvijek postojati netko tko će to riješiti umjesto njih.

Zato sam odlučila stati i ne raditi više sve automatski, ne reagirati odmah, ne spašavati prostor prije nego što oni dobiju priliku da ga vide. Ne zato što želim živjeti u neredu, nego zato što želim da nauče što znači živjeti u zajedničkom prostoru. To ne izgleda savršeno. Ponekad znači da proliveni sok ostane na stolu nekoliko minuta duže nego što bih htjela ili da mrvice nisu odmah nestale. Ponekad znači da moram svjesno šutjeti i čekati. Ali upravo u tim trenucima događa se promjena.

Kad stariji klinac ustane bez da ga pitam i obriše stol ili kada mlađi sam uzme krpu i kaže “ja ću”, shvatiš da se nešto pomaknulo. To su male stvari, ali to su upravo one stvari iz kojih se gradi odgovornost. I tu dolazimo do dijela o kojem se rijetko govori.

Uključiti djecu u svakodnevne zadatke ne znači samo reći im da nešto naprave. To znači i stvoriti uvjete u kojima oni to zaista mogu napraviti – sami i bez upute.

Ako je svaka druga rečenica “nemoj to dirati”, onda ih zapravo učimo suprotno od onoga što želimo. Zato sam počela pojednostavljivati svoju svakodnevicu. Smanjiti očekivanja i birati da sami „srede“ svoj nered, makar to napravili „ofrlje“. E sad, ono što mi je bilo važno je da pri tome koriste proizvode koji nisu za njih opasni. U tom kontekstu, Jon Super Clean proizvodi su se prirodno uklopili u rutinu. Ne zato što sam tražila “savršeno sredstvo”, nego zato što mi je bilo važno da mogu uključiti djecu bez dodatne napetosti i kontrole. Osim toga, birala sam Super Jon iQ Clean proizvode, koje svakodnevno koristim i stoje mi nadohvat ruke bez straha, jer su su nježni i učinkoviti, sigurni, s 99% prirodnih sastojaka i mirisima na bazi prirodnih ulja, bez agresivne kemije. Proizvodi su na vodenoj bazi – bez alkohola, amonijaka i sličnih otapala, a donose čistoću koja ne ugrožava ono što mi je najvažnije. Drugim riječima: nema straha za moju djecu i Fridu jer su proizvodi sigurni, na vodenoj bazi te imaju prirodan, blag i ugodan miris.

A kada već spominjem vodu, ono što je dodatan plus ovim proizvodima je to što ih mogu refillati. Dakle, kada ih potrošim, u pakiranju dobijem tablete. Praznu bočicu napunim vodom i tabletu ubacim unutra i imam novu dozu sredstva za čišćenje pri ruci. Sigurno za moju djecu i ekološki osvješteno – e to je meni važno, a klincima je zabavno jer upravo kroz igru uče kako ne zagađivati okoliš dodatnom plastičnom ambalažom.

Naravno da moji dječaci koriste sredstva za čišćenje uz moj nadzor, u skladu sa svojom dobi i odgovornošću. Ali razlika je u tome što ih više ne moram zaustavljati. Mogu ih uključiti. I to je zapravo ključ svega. Odgoj se ne događa u velikim razgovorima ni u idealnim trenucima. Događa se u svakodnevnim situacijama, u tome tko primjećuje, tko reagira i tko preuzima dio odgovornosti. Ne želim odgajati dječake koji će jednog dana živjeti u prostoru koji se “održava sam”. Ne želim da ljubav jednog dana za njih znači da netko drugi sve drži pod kontrolom. Želim da znaju da dom nije servis, nego zajednički život.

I možda ne mogu utjecati na sve što će postati, ali mogu na ono što svaki dan gledaju.

Ne učim ih da pomognu meni. Učim ih da žive sa mnom.

Objava kako odgajamo dječake koji misle da netko drugi brine o svemu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Iskrena priča o dojenju, prvim danima majčinstva i kako je iz osobnog iskustva nastao brend koji danas podržava mame

Majčinstvo često zamišljamo kao nešto što dolazi prirodno, nježno i intuitivno. No stvarnost, posebno u prvim danima nakon poroda, često izgleda puno drugačije – intenzivno, emotivno i prepuno pitanja na koja nemamo odmah odgovore. Jedna od tema o kojoj se još uvijek premalo govori iskreno je upravo dojenje – iskustvo koje može biti istovremeno predivno i izazovno.

Upravo iz tog osobnog iskustva nastala je priča o Milkimami. S osnivačicom Petrom Gorečan razgovarali smo o prvim danima majčinstva, izazovima dojenja i svemu onome o čemu se među mamama često šapuće, ali rijetko govori naglas.

Prvi dani majčinstva: između nježnosti i potpunog umora

Prve dane nakon poroda Petra pamti kao mješavinu nježnosti i potpune preplavljenosti emocijama.

“Najljepše mi je bilo ono prvo upoznavanje i osjećaj da je napokon tu, kao da se svijet na trenutak utiša i ostanemo samo nas dvoje. Ti trenuci su bili nježni i čisti i danas ih pamtim kao nešto što te promijeni zauvijek. Najteža je bila realnost odmah nakon euforije, umor koji ne možeš ni objasniti, hormoni, nesigurnost i taj osjećaj da odjednom moraš ‘znati’ sve, a zapravo tek učiš. I uz sve to, često si gladna i žedna, ali se u toj brizi za bebu dogodi da sebe staviš na zadnje mjesto.”

 

View this post on Instagram

 

A post shared by milkimami LAKTACIJSKI KEKSI (@milkimami.hr)

“Mislila sam da će dojenje doći samo od sebe”

Kao i mnoge mame, i ona je u majčinstvo ušla s određenim očekivanjima koja su se brzo sudarila sa stvarnošću.

“Da, mislila sam da će instinkt sve riješiti i da će dojenje, jer je ‘prirodno’, doći samo od sebe. A onda shvatiš da prirodno ne znači automatski lako. Volim reći, i hodanje je prirodno, pa dijete mjesecima uči hodati. Tako je i s dojenjem, to je proces učenja i za mamu i za bebu. Kad to prihvatiš, kao da ti padne dio tereta s ramena.”

Dojenje je proces učenja i za mamu i za bebu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by milkimami LAKTACIJSKI KEKSI (@milkimami.hr)

Kad dojenje ne ide glatko: sumnja, umor i glad

Razdoblje dojenja opisuje kao intenzivno i emotivno, ali i puno unutarnjih preispitivanja. “Iskreno, bilo je intenzivno i emotivno. Željela sam dojiti, ali nije išlo glatko i imala sam faze kad sam se bojala da mi mlijeko nestaje. U tim trenucima si jako osjetljiva i lako počneš sumnjati u sebe. Uz to, bila sam stalno gladna i iscrpljena, a paradoks je da baš tada često zaboraviš pojesti. Treba ti gorivo, ali nemaš vremena.”, iskreno će Petra.

I baš iz te stvarne potrebe, za nečim praktičnim, hranjivim i mama-friendly, u Petri se počela rađati ideja za Milkimami laktacijskim keksima osmišljenim kao jednostavan, hranjiv snack koji mama može pojesti i u onim trenucima kada nema vremena za pravi obrok.

Podrška koja mijenja sve

U tom razdoblju veliku ulogu odigrala je podrška njezine mame – i emocionalna i vrlo konkretna.

“Moja mama mi je tada značila jako puno, i emotivno i praktično. Bila je uz mene kad sam bila umorna i zabrinuta, i stalno me vraćala na osnove – hrana, voda, odmor i nježnost prema sebi.”, prisjeća se Petra.

Upravo je Petrina mama počela raditi prve kekse kod kuće, s namirnicama koje su se tradicionalno koristile kao podrška dojenju. Ideja je bila jednostavna, nešto što se može pojesti jednom rukom dok mama doji.

“Kad su prijateljice i druge mame počele tražiti ‘još tih keksa’, shvatile smo da ova potreba nije samo moja. Tako je, korak po korak, nastao Milkimami.”, objašnjava Petra.

Što zapravo jedemo dok dojimo – i zašto je to važno

Danas u recepturi koriste pet pažljivo odabranih sastojaka koji se tradicionalno povezuju s podrškom dojenju.

“U recepturi koristimo 5 pažljivo odabranih laktogenih sastojaka koji se tradicionalno vežu uz podršku dojenju, zob, lan, piskavicu, sezam i pivski kvasac. Jednako nam je važno da to nije ‘prazna kalorija’. Zato su naši keksi zamišljeni kao hranjiv snack s kompleksnim ugljikohidratima, koji zasiti i daje stabilnu energiju, baš ono što mami treba u postpartum danima.”, ističe Petra.

Nije rješenje – nego podrška

Ono što Milkimami izdvaja, kaže, nije obećanje brzih rješenja – već realan pristup majčinstvu.

“Prvo, mi ne gradimo priču na obećanju čuda. Dojenje je kompleksno i svaka mama ima drugačiju priču. Milkimami vidimo kao podršku, a ne kao instant rješenje. Drugo, naš fokus je da bude zdravo i stvarno ukusno, da to nije nešto što ‘moraš pojesti’, nego nešto što želiš pojesti. Treće, Milkimami ne podržava samo laktaciju, nego hrani mamu. Dojenjem mama može trošiti i do 500 kcal dnevno, i zato joj treba energija.  Naši proizvodi imaju više vlakana i proteina te manje šećera od tipičnih snackova, i stvoreni su kao one-hand mama snack approved, kad dojiš, nosiš, uspavljuješ, i nemaš dvije slobodne ruke.”, ističe Petra.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by milkimami LAKTACIJSKI KEKSI (@milkimami.hr)

Poruke mama koje se ne zaboravljaju

Najviše je, kaže Petra, diraju poruke mama koje se u toj priči prepoznaju:  “Diraju me poruke u kojima mame kažu da su se osjećale viđeno i manje same, da im je netko napokon rekao istinu, da dojenje zna biti teško, i da to ne znači da su one ‘loše’. Posebno pamtimo poruke gdje mame kažu da im se poboljšala zaliha mlijeka, da su s vremenom uspjele prijeći s kombiniranja na isključivo dojenje, i da im je pomoglo i to što su se bolje hranile i dobile više energije.”

Milkimami je tako postao nešto više od brenda – zajednica mama gdje se dijele priče o kojima se nekad nije govorilo naglas.

Što bih danas rekla sebi na početku?

Danas, s odmakom, Petra jasno vidi što joj je tada najviše trebalo. “Voljela bih da sam znala da dojenje može biti proces, i da je normalno ako ne ide odmah. Da ‘prirodno’ ne znači bez izazova. I voljela bih da sam ranije znala koliko je važno tražiti podršku, i koliko je važna briga o mami, hrana, voda i odmor. Jer mama nije sporedna uloga, ona je ključ.”

“Niste same i niste krive”

Iza Milkimami danas stoje dvije mame, ali i puno šira zajednica. “Danas iza Milkimami stoje Petra i Corina, obje mame. Ja sam u priči od početka, iz iskustva i razvoja proizvoda, a Corina se pridružila kako bismo brend gradile profesionalno i širile ga dalje. U pozadini je i dalje i moja mama, jer bez nje ne bi bilo prve recepture. A najveći dio našeg tima su zapravo mame koje nam šalju feedback i pomažu nam da ostanemo realne i bliske.”

Za kraj, njezina poruka mamama je jednostavna –  i jako važna.

“Niste same i niste krive. Ako je teško, to ne govori ništa loše o vama. Dojenje zna biti zahtjevno i fizički i emocionalno. Tražite podršku bez srama, odmorite kad god možete i nahranite sebe, jer i vi ste važni dio ove priče. Milkimami nije zamjena za stručnu pomoć, ali je mali podsjetnik da mama zaslužuje gorivo, nježnost i podršku dok daje najviše.”

I možda upravo u tim malim stvarima leži ono najvažnije što Milkimami želi poručiti: mama je jednako važna kao i beba.

Osim laktacijskih keksa, u ponudi Milkimami nalazi se još nekoliko proizvoda osmišljenih kao podrška mamama u postpartum razdoblju.

Tu je laktacijska granola kao brza i hranjiva opcija za obrok ili snack, kao i mixevi za pečenje kod kuće (klasični i veganski) koji mamama omogućuju da same pripreme kekse prema vlastitom ukusu.

Za dodatnu podršku tu je i paket “Refill Your Superpowers” koji kombinira kekse, granolu i afirmacijske kartice – kao mali podsjetnik mami da i ona treba brigu i energiju.

Sve proizvode moguće je pronaći na njihovom webshopu: www.milkimami.com/hr, a uz kod SUPERMAME15 imate 15% popusta na proizvode, bez minimalnog iznosa.

Objava od mame koja je skoro izgubila mlijeko do brenda koji danas pomaže mamama u Sloveniji i Hrvatskoj pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Roditeljstvo danas dolazi s milijun pitanja, još više savjeta i, budimo realni, stalnim osjećajem da nešto propuštamo. Ako si roditelj, vjerojatno si barem jednom po bespućima Interneta tražio odgovore: radim li ovo dobro? može li lakše? postoji li način bez stresa? Upravo zato, roditeljska konferencija “Ajme, ja sam roditelj!” u Splitu ne prodaje savršene scenarije, nego nudi stvarne odgovore, iskustva i alate koje možeš odmah primijeniti.

Ajme portal 16. travnja 2026. od 17 do 20 sati na Veleučilištu Aspira u Splitu pod pokroviteljstvom Baby Centra organizira svoju treću roditeljsku konferenciju “Ajme, ja sam roditelj!”.

Program konferencije osmišljen je tako da odgovori na konkretne izazove modernog roditeljstva, bez uljepšavanja i bez osuđivanja. Sudjelujte u interaktivnim panelima, radionicama za djecu, kvizom s nagradama i networkingu s drugim roditeljima. Broj mjesta je ograničen pa preporučujemo da osigurate svoje ulaznice na vrijeme OVDJE.

Program “Ajme, ja sam roditelj!” konferencije

Na ulazu će vas dočekati štandovi brendova Baby Centra, Hahara te Delmerion beauty s brandovima neoVIDERM i Create IT, gdje možete otkriti nove proizvode i rješenja za svakodnevne roditeljske izazove.

Tri interaktivna panela posvećena su svakodnevnoj logistici modernog života s djecom. Kroz moderirane razgovore i pitanja publike, sudionici će moći čuti provjerene prakse, konkretne trikove i pristupe koji doista funkcioniraju u stvarnim situacijama – od postavljanja granica i razumijevanja razvojnih faza do digitalnih dilema, samostalnosti i ravnoteže između obiteljskih i poslovnih obveza.

Ajme, ChatGPT kao roditelj!

Može li tehnologija biti pomoć, a ne dodatni izvor stresa? Prvi panel riješit će upravo tu dilemu. Ante Projić, CISO u Daytoni i stručnjak za umjetnu inteligenciju te Danijela Perić Krstulović iz Centra za sigurniji internet objasnit će nam kako pametno koristiti alate poput umjetne inteligencije (AI) u svakodnevnom roditeljstvu. AI može pomoći u planiranju tjednih obaveza, učenju i zadaćama djece, sigurnoj uporabi digitalnih sadržaja i pronalaženju kreativnih aktivnosti, sve s ciljem da roditeljstvo bude manje stresno i praktičnije.

Ajme, ma čega se bojiš?!

Strahovi su dio odrastanja, ali i roditeljstva. O ovoj temi više ćemo saznati uz psihologinju Janinu Pavić Jadrić, magistru ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, te praktičarku terapije igrom Ivanu Buzov te Kristinu Barbarić-Babić, autoricu zbirke vođenih meditacija za djecu i mame “Šapat”. One će pomoći roditeljima razumjeti što se zapravo krije iza dječjih strahova i dati konkretne smjernice kako reagirati. Primjerice, ako vaše dijete plače prije spavanja jer se boji mraka, saznati ćete kako kroz igru, priče i vođene meditacije možete dijete smiriti i pomoći mu da osjeti kontrolu, umjesto da se samo umiri ili ignorira strah. Naučit ćete kako reagirati smireno, kako pružiti sigurnost i kako pomoći djetetu da kroz strahove prođe bez dodatne panike.

Ajme, (ne) mogu sam(a)!

Roditeljski burnout nije mit, ali nije ni nešto s čim morate živjeti. Na ovom panelu ugostit ćemo Romanu Ban, poznatu po inicijativi “Split za djecu”, koja je mnogim roditeljima postala oslonac i svojevrsno “digitalno selo”. Dragana Pavičić mentorica za samostalno učenje podijelit će konkretne alate za podršku djeci koja su tek krenula u školu. Sara Novak, pedagoginja i psihoterapeutkinja te PEAT praktičarka, te Karla Babić, psihologinja pri KBC Split na Klinici za ženske bolesti i porode, govorit će o mentalnom opterećenju roditelja, postavljanju granica i tome kako pronaći ravnotežu između vlastitih potreba i roditeljske uloge. Naučit ćete praktične tehnike da dijete razvije samostalnost, a vi istovremeno smanjite osjećaj iscrpljenosti i “mogu sam(a)” mindset.

Zabavni dio programa donosi kviz s vrijednim nagradama, pa čak i ako inače niste “kvizaški tip”, ovo je prilika da zajedno s drugima testirate znanje, nasmijete se i osvojite poneku simpatičnu nagradu.

Sadržaj i za djecu (jer znamo da dolaze s tobom)

Konferencija je prilagođena roditeljima u stvarnom životu, što znači da su djeca itekako dobrodošla. Radionice za djecu su nešto što “Ajme, ja sam roditelj!” konferenciju izdvaja od drugih. Dok roditelji slušaju panele, mališani od 4 do 7 godina mogu uživati u stručno vođenim radionicama.

Djecu očekuju radionice:

• Malac Genijalac
• Likovna radionica powered by Biorela
• Kreativna radionica powered by A-Derma

Broj djece na radionicama je ograničen na 36 mjesta. Svaka radionica traje 45 minuta, uz osiguranu kratku pauzu za snack. Tijekom trajanja panela sva djeca će obići sve tri aktivnosti. Radionice vode stručnjaci s iskustvom rada s djecom, uz naglasak na igru, kreativnost i razvoj socijalno‑emocionalnih vještina.

Roditeljima koji dolaze s djecom preporučujemo dolazak 20–30 minuta ranije kako biste u miru preuzeli goodie bag, prijavili dijete na radionice i zauzeli mjesto u dvorani. Organizatori mole roditelje da ponesu bocu vode za dijete te da pripreme osnovne podatke (ime, prezime, datum rođenja) radi uredne evidencije i sigurnosti najmlađih.

Kako do ulaznice?

Ulaznice za roditeljsku konferenciju dostupne su putem Core Events platforme. Online ulaznica za odrasle iznosi 20€. Na jednu odraslu osobu jedno dijete je besplatno. Za drugo i treće dijete postoji nadoplata od 10€ po djetetu, uz maksimalno troje djece po roditelju. Za sve koji preferiraju fizičku kupnju, ulaznice su dostupne i u TISAKmedia City Center One (ponedjeljak–nedjelja 09–21 h) uz dodatnu naknadu od 1 €.

Naši newsletter pretplatnici već su osigurali svoja mjesta kupnjom povoljnije early bird karte. Što znači da je karata po regularnoj cijeni još malo, jer je broj mjesta ograničen. Nemojte čekati zadnji tren, osigurajte svoju ulaznicu na vrijeme na ovom LINKU.

Naravno, uz svaku kupljenu ulaznicu za odraslu osobu osigurali ste i „Ajme, punu kesu“. Nikad puniji „goodie bag“ osigurali su: Baby Center, Hahari, Cedevita, Hipp, Elmex, Delmerion beauty, Malac Genijalac, Pharmagal, Froddo, Yasenka, Zorina mast, Dida Boža, Ribili, Optika Anda, A-Derma i Biorela.

Kao šećer na kraju, predviđeno je dovoljno prostora i vremena za networking. Bilo da želite postaviti dodatno pitanje govornicima, umrežiti se s drugim roditeljima ili razmijeniti kontakte s predstavnicima zajednice koja podupire obitelji. Ova konferencija njeguje upravo takve prilike: otvorene, srdačne i korisne.

Tijekom pauze svi prisutni moći će uživati u zalogajima brenda Dida Boža, dok će KAP coffee roasters, kao i uvijek, poslužiti kavu za zasluženi predah.

Dođi, poveži se, nauči, nasmij se i osjeti da roditeljstvo ne mora biti solo misija. Osiguraj svoju ulaznicu i postani dio Ajme zajednice koja razumije izazove i radosti roditeljstva.

Objava jeste li spremni za treću “Ajme, ja sam roditelj!” konferenciju u Splitu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Povodom Mjeseca žena, Muzej grada Zagreba u utorak, 7. travnja u 19 sati organizira dobrotvornu aukciju „Restorativna pravda”, otvorenu za sve građane.

Riječ je o projektu umjetnice Tanje Dabo koji kroz umjetnički i društveno angažirani pristup skreće pozornost na položaj žena i djece žrtava obiteljskog nasilja te doprinosi ostvarivanju simboličke, ali i konkretne restorativne pravde.

Zbog izoliranosti i društvene isključenosti, žene koje su potražile utočište u sigurnim kućama često ostaju nevidljive u javnom prostoru, bez mogućnosti da same zastupaju svoja prava i osiguraju bolju budućnost za sebe i svoju djecu. Ovaj projekt to nastoji promijeniti povećanjem vidljivosti problema te pružanjem konkretne podrške onima kojima je najpotrebnija.

Program uključuje edukacijske radionice šivanja i grafičkih tehnika, kao i rad za opće dobro osoba uključenih kroz sustav probacije. Završni dio projekta čini dobrotvorna akcija prodaje predmeta nastalih u sklopu radionica, koja će se održati u Muzeju grada Zagreba.

Sav prihod od prodaje namijenjen je Zakladi Solidarna, odnosno ženama koje izlaze iz sigurnih kuća, s ciljem njihove financijske neovisnosti i lakše društvene reintegracije.

Projekt „Restorativna pravda” provodi se u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu, Probacijskom službom Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te Zakladom Solidarna.

Pozivaju se svi građani da svojim dolaskom podrže ovu inicijativu i doprinesu stvaranju vidljivijeg, pravednijeg i solidarnijeg društva.

Objava muzej grada Zagreba poziva na dobrotvornu aukciju „Restorativna pravda” povodom Mjeseca žena pojavila se prvi puta na SUPERMAME.