Kao mala mrzila sam ići u vrtić, uvijek sam plakala, jednom od bijesa čak i izgrizla djecu dok su spavala tako da su na kraju moji roditelji odustali od pokušavanja i ispisali me. Dobila sam ono što sam htjela, a to je da budem sa svojom najdražom bakom svaki dan.
Nedavno smo sasvim slučajno naletile na haljinice za djevojčice pod nazivom Loomini. Suknjice su toliko jednostavne, elegantne i unikatne da smo se odah zaljubile i poželjele i sebi barem jednu takvu u ormaru.
Hrvatski proizvod koji mališane čini kreativnijima, a kreativce ekspresivnijima Izgleda da smo dočekali i ljeto. Još nedavno Instagram je bio prepun Magnolia, uživali smo u dolasku proljeća, a sada se već otvaraju sezonski dućančići i počinje sezona mora. Tako se prošli tjedan, otvorio i Boya Shop i Atelier. Inače bazirani u Zagrebu, već treću godinu za redom Boya team se seli u Stari grad Korčulu, gdje turiste i domaće uveseljava malo drugačijom ponudom suvenira – pastelama zvanim Boya.
Što znači biti roditelj u 21. stoljeću? Koliko je to teško? Imam dojam da je danas puno teže nego što je nekada bilo. Informacija imamo na sve strane, dostupne su gdje god se okrenemo. Ali kako u moru tih informacija odabrati onu koja je najbolja? Razgovaram sa svojim prijateljicama majkama i vidim da su sve zbunjene. Jedna savjetuje ovu metodu hranjenja, druga savjetuje nešto sasvim drugo, treća sumanuto traži informacije o tantrumu i kako ga preživjeti, četvrta je na rubu sloma živaca i viknula bi na svoje dijete, ali danas je uvriježeno mišljenje da se time loše utječe na psihološki razvoj djeteta pa šuti i trpi i pušta. Vratimo se na početak, jer puno toga me muči kada je ova tema u pitanju.
Brzopotezno-story of my mom-life! Da sam sklona akcijama “5 do 12” već i vrapci na grani znaju, ali otkada sam majka, to je postalo pravilo, a ne iznimka (shame on me!). Uvijek je tu sveprisutno “samo još ovo”, “samo još ono”,”evo za par minuta”… I uhvatim se kako oko ponoći provjeravam hrpu natuknica na post-it razbacanim papirićima i jesu li chekirane.. Vikendi, nekoć s nestrpljenjem isčekivani, sada su postali “kad ću to sve stići?!” kratka dva i pol dana. Još kad se u to uključi i pokoja temperatura… Na svoju ambicioznost kulinarskim pothvatima tada mogu samo odmahnuti rukom i sklepati jedan “quickey” desert da moji muškići slučajno ne zaborave kako supermamu imaju ?
Već smo vam imale priliku predstaviti i ispričati priču hrvatskog brenda Mamasita & Son. Nakon bezuspješne potrage za matching outfitom koji bi mogla uskladiti sa svojim sinom, jedna supermama sa svojim partnericama osmislila ga je sama! Tako su nastale matching majice za modno usklađene mame i sinove koje odnedavno možete pronaći i u proljetno – ljetnoj varijanti.
Rođenjem djeteta život se mijenja, ali to ne znači da život kakav smo do tada imali prestaje. Snježana Klarić, novinarka, kolumnistica i supermama uskoro četverogodišnjeg Dina, danas nam je svojim tekstom to i dokazala. “Nikad nisam bila pobornica tvrdnje ‘uživaj jer kad rodiš gotovo ti je’. Uvijek sam smatrala da život kakvog poznajemo ne prestaje jednom kad postanemo roditelji, a da sam bila u pravu osjetila sam na vlastitoj koži kad sam rodila prije gotovo četiri godine.
Drage Supermame, s obzirom da mi je ideja za današnji članak došla za vrijeme sinoćnje večere s prijateljicama supermamama odmah se primam posla i pišem između dojenja i spavanja. Dok je još prisutna inspiracija. Da stvar bude gora, u goste su nam stigle i gospođice vodene kozice pa se i s tim borimo. Uglavnom, veselje u kući.
Nikada nismo živjele u “slobodnijem” vremenu, a nekako mi čini da je ta ista “sloboda” puno puta samo mrtvo slovo na papiru. Barem za nas većinu. Čini mi se da živimo u svijetu polova, u svijetu ekstrema, u svijetu crnoga ili bijeloga gdje sav onaj središnji spektar, iz nekog razloga, ostaje zakinutim. Ili smo možda mi te koje smo zakinute? Zašto je današnjoj ženi toliko teško pronaći zdravu ravnotežu?
Kad sam rodila i držala još svoju bebicu zmaja na rukama (ili u nosiljci jer drukčije nismo ni postojali), k meni je došla prijateljica. U rukama je držala knjigu Beba vođa dohrane, a meni su oči zasjajile. To je bio svemir. Naime, još u trudnoći sam gledala video Ane Bučević, u kojem je pričala o toj knjizi, i znala sam da će metoda dohrane opisana u njoj biti naša metoda. Znala sam i da želim dojiti barem godinu dana a to je pošlo po zlu. No to je neka druga priča. U ovoj smo odluci uspjeli. Bar mislim.