Tek sam nedavno otvorila Instagram profil. Nakon godina odbijanja i nagovaranja, upornih mi prijateljica, s izlikom da sam ja “oldschool” pa koristim Facebook, da ne želim trošiti još više vremena na Internetu i sl. konačno sam pokleknula i napravila isti, nazovimo ga, mameći profil.

Primjećujem puno profila, što domaćih, što stranih, o majčinstvu – idiličnom i savršenom kao da ono ne može i ne smije biti drugačije. Stalni imperativ domaćih organskih jela, kućanstva bez imalo prašine i nereda, prelijepe majke i još ljepša djeca… Takve profile ne pratim, logično, jer i sama to nisam. Iako dijelim fotografije zajedničkih projekata, obiteljskih druženja i istraživanja svijeta sa svojim jednoipolgodišnjim dječakom, moram napraviti mjesta za realne slike majčinstva.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Vuna i Drvo (@vuna_i_drvo)

Negdje sam pročitala da je roditeljstvo ekvivalent radeći 2.5 posla. Dva i pol posla. Koji bi to poslovi bili? Jedan je chef u restoranu s Michelinovom zvjezdicom u kojem  je potražnja hrane deset jela na sat (upravo izmišljena mjerna jedinica), drugi posao je drvosječa u ciku sezone nabavke drva za ogrjev, a ovih pola je zasigurno stroj za pranje rublja/podova/posuđa jer neću imenovati ljudsko zanimanje koje bi opisivalo navedeno. Koja fascinantna računica.

Sjećam se svojih mlađih godina u kojima se nisam mogla ni zamisliti majkom kad sam načula da djeca ne dopuste mamama da idu same na toalet. Danas mi je nezamislivo otići obaviti nuždu iza zatvorenih vrata u vlastitom stanu. Trenutno mi najteže padaju ispadi bijesa za vrijeme obavljanja oralne higijene. Potičemo samostalnost djeteta u svim aktivnostima pa tako i u pranju zubića, a da su moji roditelji preuzeli inicijativu dok sam bila dijete po pitanju iste danas mi s 29 godina ne bi falila tri zuba (mama, ako ovo čitaš, šalim se). Dok nježno, ali temeljito, djetetu ribam zube, on se baca po kupaoni kao da mu ih perem s metalnom četkom jer prepustim li mu u potpunosti autonomiju, jedino što mogu očekivati da će napraviti jest pojesti pola tube paste za zube.
Pripremim nutritivno bogat, izbalansirani obrok, čak i ukusan, estetika i zdravlje na tanjuru, a on želi kruh…

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Vuna i Drvo (@vuna_i_drvo)

U savršenom svijetu Instagrama još nisam naišla na fotografiju ili crticu iz života roditelja kada se dijete ozlijedilo. Sasvim razumno da nitko to ne želi vidjeti, ali to je surova realnost djetinjstva i odrastanja – padovi, udarci, ozljede i rane. Osim ako dijete živi pod staklenim zvonom, što u našem slučaju nije. On je iznimno živahno i energično dijete (ljepši način kako opisati divljaka) i u svojih godinu i pol imao je desetak ozljeda, od kojih je samo jednom bio s tatom. Glavu je razbio, rasjekao usnu i jezik, inhalirao svježu mrkvu sa mnom jer logika stvari nalaže da se takvi incidenti samo s mamom moraju dogoditi. Po mogućnosti dok je tata u 24-satnom dežurstvu.

Zanima me postoji li igdje u svijetu u sklopu osnovnoškolskog ili srednjoškolskog obrazovanja neki predmet koji djecu priprema za buduće potencijalno roditeljstvo?

Jedino čega se ja sjećam, i svakodnevno koristim, iz našeg kurikuluma jest tablica množenja i da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata nad katetama. To mi baš pomaže u osobnom razvoju i u roditeljstvu.
Da zaključim već bezbroj puta izrečene istine, iako klišej, ali najslađi. Majčinstvo je najteži posao na svijetu, neplaćen i mukotrpan posao, bez odmora, bolovanja i pauze, ali uz najdivniju nagradu – zagrljaje i poljupce svog djeteta. Sve su najljepše stvari – jednostavne.

Objava i ovo je majčinstvo pojavila se prvi puta na SUPERMAME.