U posljednje vrijeme sve češće čujem pitanja o jeziku. Treba li biti na nepcu? Je li frenulum kratak?
Treba li raditi vježbe za jezik? Roditelji danas imaju puno više informacija nego prije, što je zapravo jako dobro. Ali u toj količini savjeta često se izgubi jedna vrlo važna stvar – tijelo u kojem taj jezik djeluje.

U svom radu s bebama i malom djecom vrlo često vidim isti obrazac. Kada je trup nestabilan, kada dijete nema kvalitetnu rotaciju ili stabilnu kontrolu glave, tada vrlo često vidimo i disfunkcionalan položaj jezika. Otvorena usta. Jezik koji je nisko u ustima. Slab rad usana. Protruzija jezika pri hranjenju. To nije slučajnost.

Jezik nije izolirani organ koji radi sam za sebe. On je dio puno šireg sustava.

Tijelo je baza za funkciju jezika

Kada govorimo o položaju jezika, zapravo govorimo o stabilnosti cijelog sustava. Jezik je povezan s hioidnom kosti, mišićima vrata, dijafragmom i fascijalnim linijama koje povezuju dno usne šupljine s trupom.

Zbog toga ono što se događa u ustima vrlo često odražava ono što se događa u tijelu. Da bi jezik mogao biti stabilan i funkcionalan, dijete treba imati stabilnu bazu.

To uključuje:
• stabilnu kontrolu glave
• aktivan i stabilan trup
• sposobnost rotacije
• koordinaciju disanja i gutanja

Ako ta baza nije razvijena, tijelo će pronaći kompenzaciju. Vrlo često je ta kompenzacija upravo jezik. Tada vidimo dijete koje drži usta otvorena, diše na usta ili gura jezik prema naprijed kako bi
pronašlo stabilnost. U takvim situacijama nije problem samo u jeziku. Problem je u sustavu koji pokušava nadoknaditi nedostatak stabilnosti.

Što prvo gledam kod bebe

Gledam kako se dijete kreće. Motorički razvoj daje nam puno informacija o tome kakvu bazu dijete ima za kasnije funkcije poput hranjenja, disanja i govora. Jedan od prvih važnih koraka je kontrola glave.
U prvim mjesecima života beba postupno razvija aktivnu kontrolu glave kroz položaj na trbuhu i kroz rad dubokih mišića vrata. Stabilna glava znači stabilnu bazu za strukture koje sudjeluju u gutanju, disanju i kasnije govoru. Kada ta stabilnost izostane, često vidimo otvorena usta i slab tonus u području usana i jezika.

Sljedeći važan korak je potrbušni položaj i oslanjanje na podlaktice. U toj fazi počinje prava posturalna stabilnost. Dijete aktivno koristi trup, ramena i vrat. Razvija se prednja linija tijela i počinje stabilizacija koja je važna za cijeli sustav. Ako ova faza izostane ili je vrlo kratka, često dominira ekstenzija tijela. A kod dominantne ekstenzije često vidimo i slabiju oralnu kontrolu.

Vrlo važna faza je i rotacija trupa. Kada se dijete počne okretati i prelaziti preko sredine tijela, razvija se lateralizacija. To nije važno samo za kretanje. To je temelj i za diferencirani rad u području usta.
Lateralni pokreti jezika i kasnije žvakanje imaju svoju osnovu upravo u toj sposobnosti rotacije prelaska preko sredine.

Zatim dolazi puzanje. Puzanje integrira križni obrazac kretanja i stabilizira rameni pojas i trup. U praksi često primjećujem da djeca koja nisu prošla kroz kvalitetnu fazu puzanja kasnije imaju slabiju stabilnost u području usana i jezika ili poteškoće u oralnoj koordinaciji.

Naravno, razvoj nikada nije potpuno linearan , ali kada gledamo širu sliku, motorički razvoj daje vrlo važne informacije o tome kakvu bazu dijete ima za oralne funkcije.

Zašto u procjeni uvijek gledam širu sliku

U današnje vrijeme sve se više pažnje posvećuje funkciji jezika kroz različite vježbe i terapijske pristupe u području usta, koji su u mnogim situacijama korisni i potrebni. Ali ako pritom zanemarimo tijelo i posturalnu bazu, rezultati su često kratkotrajni.

U praksi vrlo često vidim da kada stabiliziramo trup, poboljšamo kontrolu pokreta i damo djetetu bolju posturalnu bazu – i funkcija u ustima se promijeni. Zato u procjeni uvijek gledam cijelu bebu. Promatram kako se kreće, kakav je tonus i položaj tijela, ali i kako jede – doji li ili pije na bočicu te kako koristi usta i jezik.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Motorički razvoj beba Procjena,savjeti i terapija (@infanago_motoricki_razvoj)

Jedna stvar koju često objašnjavam roditeljima

Motorički razvoj, disanje, hranjenje i govor dio su iste neurorazvojne priče. Nije moguće potpuno razumjeti funkciju jezika ako gledamo samo ono što se događa u ustima. Zato u svom radu uvijek naglašavam jednu jednostavnu ideju: ne gledamo segmente, gledamo tijelo u cjelini.

Kada je baza stabilna, puno je lakše razviti kvalitetnu funkciju disanja, hranjenja i kasnije govora. A ta baza počinje na podu – kroz pokret, igru i razvoj koji slijedi prirodne korake djeteta.

Fotografije: FreePik

Objava zašto motorički razvoj igra ključnu ulogu u funkciji jezika, disanja i kasnije govora pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Maja Dolovčak, magistra farmacije, mama dvoje djece i autorica popularnog edukativnog Instagram profila @mamafarmaceut, predstavila je svoj dugoočekivani brend kozmetičkih proizvoda za bebe, trudnice, dojilje i sve one sa osjetljivom kožom – upoznajte PIPO Laboratorie.

Pipo je mnogo više od kozmetičkog brenda. To je priča o osobnom iskustvu, struci, njezi i ljubavi pretočenoj u proizvode koji brinu za najosjetljiviju kožu, kao i kožu sklonu atopijskom dermatitisu – prikladne za bebe od prvog dana, ali i za cijelu obitelj. Maja je deset godina radila u ljekarni, gdje je svakodnevno savjetovala roditelje o njezi beba i djece. No, njezin profesionalni i osobni život zauvijek se promijenio rođenjem prve kćeri kojoj je sa samo 3 mjeseca starosti dijagnosticiran atopijski dermatitis.

“Kao farmaceutkinja i majka, znala sam da želim razviti proizvod u koji mogu vjerovati i koji će uistinu pomoći – prije svega mojoj kćeri. Bilo mi je iznimno važno da to bude proizvod koji je istovremeno nježan i snažan, bez kompromisa po pitanju kvalitete i sigurnosti sastojaka“, istaknula je Maja Dolovčak.

Kroz godine edukacije i formuliranja, Maja je razvila proizvode s klinički ispitanim bioaktivnim tvarima, dermatološki testirane, bez svih potencijalnih iritansa, štetnih dodataka i endokrinih disruptora. PIPO kozmetika ne sadrži parfeme, silikone, parabene, mineralna ulja, SLS/SLES, fenoksietanol, pa čak ni eterična ulja koja mogu isto biti potencijalni alergeni.

“Na tržištu nisam pronašla proizvod koji bih s punim povjerenjem dala svojoj djeci. Zato sam odlučila stvoriti ga sama. Pipo je rezultat moje osobne misije da svim roditeljima i djeci pružim sigurne, učinkovite i clean proizvode za njegu najosjetljivije kože”, dodaje Maja.

Znamo kako se bebina koža bitno razlikuje od kože odrasle osobe. Kod beba je koža čak i 5 puta tanja i propusnija, zaštitna kožna barijera nije potpuno razvijena, lako gubi vlagu, a samim time i brže upija sve što se stavi na nju. Zato osjetljiva bebina koža treba nježne, čiste, prirodne proizvode koji štite, njeguju, hrane i hidratiziraju.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli pipo.laboratorie| Gentle Baby Skincare (@pipo.laboratorie)

Snaga prirode. Potvrđeno znanošću.

Pipo donosi clean & gentle formulu za najosjetljiviju kožu – od prvog dana života. Svaki proizvod stvoren je s ljekarničkom preciznošću, uz prirodne sastojke koji umiruju, obnavljaju i štite kožu beba, trudnica i svih s osjetljivom kožom.

1. Ultra Gentle Gel Cleanser

Bez parfema i agresivnih surfaktanata. Inovativni TEAR-FREE surfaktant iz aminokiselina jabuke čisti bez isušivanja i iritacija – čak ni u kontaktu s očima. Umiruje, vraća lipide, sprječava gubitak vlage. Za bebe od prvog dana, djecu i odrasle, uključujući kožu sklonu atopiji.

2. Gentle Care Krema

Lagana, ali bogata krema za suhu i osjetljivu kožu, kao i kožu sklonu atopijskom dermatitisu. Umirujući sastojci i prirodne aktivne tvari kao što su ektoin, pantenol, macerat centelle asiatica, hladno prešano ulje konoplje i bio ulje mikroalgi – zajedno umiruju, intenzivno hidriraju ,regeneriraju i štite od vanjskih utjecaja. Idealna za svakodnevnu njegu i hidrataciju beba od prvog dana, ali i za cijelu obitelj.

3. Skin Rescue Krema

Jedinstvena formula s visokom koncentracijom snažnog ekstrakta Centelle Asiatice i čak 7 vrsta ceramida. Ti sastojci u kombinaciji s njegujućim uljima bogatim omega 3 i omega 9 masnim kiselinama dubinski obnavljaju oštećenu kožu, smanjuju crvenilo i jačaju zaštitnu barijeru. Za osjetljivu, nadraženu i atopičnu kožu – dokazano umirujuće djelovanje. Inovativan SOS proizvod za primjenu kod suhe kože, ekcema, iritacija, osipa, ožiljaka, ogrebotina.

Pipo je hrvatska clean skincare linija rođena iz ljekarničkog znanja, a vođena ljubavlju prema najosjetljivijoj koži – brend koji nudi nešto potpuno drugačije na trenutnom tržištu!

Fotografije: Sanda Uzelac

Objava nešto potpuno drugačije: PIPO – hrvatska clean baby kozmetika stvorena iz ljubavi i znanosti, za najosjetljiviju kožu od prvog dana pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nedavno predstavljena nova kolekcija Bubaba by FreeON još jednom potvrđuje zašto ovaj brend već gotovo 15 godina zauzima posebno mjesto u srcima roditelja

Nedavno predstavljena nova kolekcija Bubaba by FreeON još jednom potvrđuje zašto ovaj brend već gotovo 15 godina zauzima posebno mjesto u srcima roditelja. Riječ je o ručno šivanim tekstilnim proizvodima iz srca Hrvatskog zagorja, gdje s puno pažnje, ljubavi i osjećaja za detalj nastaju artikli koji su nadaleko prepoznati i voljeni. Svaka dekica, posteljina i jastuk stvaraju priču o nježnosti, sigurnosti i toplini doma – o onim malim trenucima koji postaju uspomene. Inspirirana prirodom, emocijama i jednostavnošću svakodnevice, nova kolekcija Bubaba by FreeON spaja funkcionalnost, sigurnost i ljepotu jer upravo su sitnice te koje čine djetinjstvo posebnim.

Ekskluzivno predstavljanje nove kolekcije Bubaba 2025./26. održalo se na imanju Vuglec Breg u Hrvatskoj, gdje su influenceri i novinari iz Slovenije i Hrvatske uživali u opuštenoj atmosferi, predivnom krajoliku i pričama koje slave djetinjstvo i obitelj.

„Naša je misija jednostavna – stvarati proizvode koji grle, umiruju i donose radost“, poručuju iz Bubaba brenda. Upravo zato nova kolekcija odiše smirenošću i toplinom doma, s motivima koji potiču maštu i zajedništvo.

Bubaba je još jednom dokazala da je više od samo brenda dječjih tekstilnih proizvoda. To je obećanje nježnosti i nježne ruke koje štite prve trenutke djetinjstva. Od 2011. godine, kada su u vlastitoj proizvodnji stvorili prve ručno šivane foteljice i posteljine, kolekcija je procvjetala u pravo bajkovito kraljevstvo od gotovo 200 proizvoda.

Motivi koji pričaju priče

Kolekcija donosi nove uzorke i motive koji su predstavljeni na događaju posvećenom roditeljstvu, nježnosti i dizajnu dječjeg svijeta. Posjetitelji su imali priliku prvi put vidjeti kolekciju koja spaja estetiku i emociju kroz nježne tonove, prirodne materijale i detalje koji unose toplinu u svaki dom.

• Teddy: grli nježnošću i sigurnošću, baš poput roditeljskog zagrljaja.
• Forest Friends: uči djecu prijateljstvu i čaroliji prirode.
• Friends on Road: podsjeća da su putovanja i otkrivanja dio igre i odrastanja.
• Safari Kingdom: vodi u svijet mašte i pustolovina.
• Teddy in Clouds: donosi mir i spokoj, kao zagrljaj prije sna.

Nježne pastelne nijanse i minimalistički dizajn lako se uklapaju u suvremene interijere, stvarajući prostor koji odiše mirom, sigurnošću i ljubavlju.

Kvaliteta koja donosi bezbrižnost

Roditelji znaju – kada dijete spava mirno, mirno spava i cijela obitelj. Zato Bubaba birajući materijale ne pristaje na kompromise: mekani pamuk, topli teddy fleece i Oeko-Tex Standard 100 certifikat jamče da su svi proizvodi sigurni, nježni prema dječjoj koži i proizvedeni u EU pod najvišim standardima.

Poseban novitet u kolekciji su dekice koje mijenjaju boju motiva pod utjecajem prirodne svjetlosti,  detalj koji u dječju svakodnevicu unosi radost, čuđenje i osmijeh.

Priča iz srca Zagorja

Bubaba priča započela je 2011. godine u maloj radionici s dvije šivaće mašine i velikim snovima. Kroz godine, ta se radionica pretvorila u mjesto gdje nastaju proizvodi s dušom, od ruku vrijednih žena koje svakim šavom utkaju pažnju, toplinu i ljubav prema onome što stvaraju. Danas, gotovo 15 godina kasnije, Bubaba by FreeON ponosno raste, ali zadržava ono najvažnije – iskrenu emociju i vjeru u ljepotu jednostavnosti. Svaki komad tkanine, svaki motiv i svaka boja odraz su priče o obitelji, zajedništvu i nježnosti koja spaja generacije.

Bubaba by FreeON – jer svaka uspomena zaslužuje nježan dodir.

Nova kolekcija dostupna je kod odabranih partnera i na službenim prodajnim mjestima www.babycenter.hr

Objava roditelji već žele ovu kolekciju: prirodni, ručno šivani proizvodi koji stvaraju prve uspomene pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sjedeće hodalice, na prvi pogled izgledaju kao praktično pomagalo koje će pomoći bebi da što prije
prohoda. U stvarnosti, međutim, one su jedno od najopasnijih i najpogrešnije shvaćenih dječjih pomagala.

Idemo redom…

1. Velika opasnost od ozljeda

Jedan od glavnih razloga zbog kojih stručnjaci ne preporučuju hodalice jest visok rizik od ozljeda. Dijete u hodalici se može kretati iznenađujuće brzo – mnogo brže nego što roditelj može reagirati. Samo nekoliko sekundi dovoljno je da dođe do:

• Pada niz stepenice: najčešći i najteži oblik ozljede
• Udaranja u namještaj ili zidove
• Dosezanja opasnih predmeta poput vrućih površina, svijeća ili električnih utičnica
• Opeklina i trovanja, jer u hodalici dijete može dohvatiti ono što mu inače nije dostupno

Istraživanja pokazuju da je tisuće beba svake godine završavalo na hitnom prijemu upravo zbog nezgoda uzrokovanih hodalicama. Stručnjaci ističu da čak ni stalan nadzor nije dovoljan, jer dijete u hodalici može prijeći i metar u sekundi.

2. Ne potiču, nego usporavaju razvoj

Suprotno uvriježenom mišljenju, sjedeće hodalice ne pomažu bebi da brže prohoda –  naprotiv, često usporavaju prirodan razvoj motoričkih vještina.
U hodalici dijete „hoda“ dok sjedi, a noge koristi samo za odguravanje o pod. Takvo kretanje ne uključuje prave mišićne obrasce i pokrete potrebne za hodanje.

Umjesto da uči:
• održavati ravnotežu,
• prenositi težinu s jedne noge na drugu,
• i koristiti trup i zdjelicu za stabilnost,

dijete u hodalici razvija pogrešne obrasce pokreta – često hodanje na prstima i pretjerano naginjanje prema naprijed. Zbog toga može kasnije imati poteškoće s hodanjem, stabilnošću i koordinacijom.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Supermame (@supermame.hr)

3. Ograničavaju prirodno istraživanje

Dijete u hodalici ne vidi svoje noge i ne osjeća kako mu tijelo sudjeluje u pokretu. Time se usporava
razvoj propriocepcije – osjećaja o položaju vlastitog tijela u prostoru. Također, kada dijete provodi puno vremena „vozeći se“ u hodalici, manje vremena provodi na podu, a upravo su podne aktivnosti (ležanje na trbuhu, puzanje, podizanje, čučanje, stajanje) ključne za razvoj snage, ravnoteže i koordinacije.

Drugim riječima, hodalica djetetu pruža „lažni osjećaj hodanja“, ali oduzima prilike za stvarno učenje hodanja.

4. Stručne preporuke: „Bolje bez njih!“

Brojne organizacije fizioterapeuta i neurorazvojnih terapeuta diljem svijeta, ne preporučuju korištenje sjedećih hodalica. Razlozi su jasni: nema razvojne koristi, a rizici su visoki. U mnogim državama Europske unije njihova prodaja je ograničena ili zabranjena, dok stručnjaci u dječjoj rehabilitaciji i neurorazvojnim centrima savjetuju roditeljima da ih u potpunosti izbjegavaju.

5. Što umjesto hodalice?

Postoje brojne, sigurnije i razvojno zdravije alternative koje pomažu djetetu da stekne snagu i samopouzdanje:
• Igra na podu: puzanje, kotrljanje, podizanje i istraživanje prostora
• Tummy time (ležanje na trbuhu): jača vratne i leđne mišiće
• Guralice: ako dijete već stoji, mogu biti dobra opcija za aktivno kretanje uz oslonac
• Motoričke igre s roditeljima: povlačenje, podizanje, držanje za ruke, čučnjevi

Sve te aktivnosti potiču prirodan, siguran i usklađen razvoj tijela i mozga, bez potrebe za „bržim“ rješenjima.

Zaključak

Sjedeće hodalice možda izgledaju zabavno i praktično, ali iza te slike krije se mnogo rizika i malo koristi. One ne potiču, nego ometaju razvoj hodanja, a mogu dovesti i do ozbiljnih ozljeda. Najbolje što roditelj može učiniti za svoje dijete jest pružiti mu sigurno okruženje i slobodu pokreta. Dopustite mu da istražuje, puže, pada, podiže se i pokušava ponovno jer svaki samostalni korak, bez hodalice, vrijedi mnogo više od stotine onih napravljenih dok sjedi na kotačima.

Objava sjedeće hodalice: zašto više štete nego koriste? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prva godina života djeteta vrijeme je intenzivnog razvoja. U tih 12 mjeseci beba prolazi kroz cijeli niz motoričkih prekretnica – od podizanja glavice, preko okretanja, puzanja i sjedenja, pa sve do prvih koraka. No, ono što se često zaboravlja jest da nije dovoljno samo „doći“ do tih prekretnica. Jednako, a možda i važnije, jest kako beba do njih dolazi.

Pokret bi trebao teći prirodno

Zdrav motorički razvoj znači da se pokreti nadograđuju, usavršavaju i izgledaju prirodno. Beba pokušava, uči iskustvom i kroz te pokušaje stječe nove vještine. To je potpuno normalan dio učenja i baš na taj način dijete gradi temelje svog kasnijeg kretanja. No, postoji razlika između uobičajenih pokušaja i situacija kada nešto nedostaje. Ako se beba muči toliko da ne uspijeva savladati pokret, odustaje ili – kod većih prekretnica – pribjegava kompenzacijama (npr. zamahivanjem glavom ili nogama, izvijanjem tijela), to je znak da razvoj ne ide optimalnim putem. Takve kompenzacije mogu omogućiti da dijete „stigne do cilja“, ali na način koji nije kvalitetan i koji može otežati usvajanje daljnjih vještina.

Zašto “nadoći će” nije uvijek dobar savjet?

Roditelji često čuju: „Ma nadoći će, svaka beba je drugačija.“ Istina je da nisu sve bebe iste – svaka ima svoj ritam, temperament i energiju. Ali svaka beba prolazi isti razvojni put. Razlika je u tome koliko kvalitetno ga prolazi i koliko je pokret funkcionalan i skladan. Ako dijete ne dobije iskustvo koje mu treba, ono ne može samo „izmisliti“ ispravan pokret. Umjesto toga, razvit će prečace i kompenzacije. A to utječe ne samo na motorički razvoj, nego i na sve druge aspekte razvoja.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Motorički razvoj beba Procjena,savjeti i terapija (@infanago_motoricki_razvoj)

Motorika kao baza za cijeli razvoj

Motorički razvoj u prvih 12 mjeseci nije važan samo zato da dijete prohoda. On čini temelj na kojem kasnije počiva:
• daljnje motoričke vještine (trčanje, ravnoteža, fina motorika)
• kognitivni razvoj i kasniji školski uspjeh
• emocionalna regulacija i sposobnost suočavanja sa stresom
• socijalne vještine i interakcija s drugima

Drugim riječima – motorička iskustva u prvoj godini oblikuju ne samo tijelo, već i mozak. Zato je kvaliteta pokreta baza za sve što slijedi.

Povezanost motorike i govora

Jedan od najjasnijih primjera te povezanosti je razvoj govora. Kada beba počne samostalno sjediti, time dobiva bolju kontrolu daha, držanja tijela i artikulacije. Sve to omogućava složenije vokalne izraze i uvodi dijete u svijet brbljanja i kasnijeg govora. Motorika i govor nisu odvojeni, već idu ruku pod ruku – ali jednako tako motorika se povezuje i s kognicijom, pažnjom i emocionalnim razvojem.

Uloga pedijatra i gdje nastaje praznina

Roditeljima je pedijatar prva osoba kojoj se obraćaju kada imaju pitanja o razvoju bebe. Pedijatri imaju ogroman opseg znanja i odgovornosti, no zbog te širine motorički razvoj obično ne obrađuju u dubinu.

Najčešće će pitati:
– “Okreće li se beba?”
– “Sjedi li već?”

Ako roditelj odgovori „da“, to se često uzima kao dovoljno. Međutim, pitanje kako beba izvodi pokret – sjedi li stabilno, koristi li obje strane tijela podjednako, je li pokret prirodan i skladan – rijetko dolazi na red. Upravo tu nastaje praznina. I upravo zato je važno da roditelji znaju obratiti pažnju ne samo na prekretnice, nego i na kvalitetu pokreta.

Zašto rana podrška čini razliku?

Traženje stručne procjene ne znači da tražite problem. To znači da djetetu želite osigurati najbolji mogući temelj za daljnji razvoj. Ako se reagira na vrijeme, bebi se može pomoći da stekne iskustva i vještine koje joj nedostaju, bez nepotrebnih kompenzacija i teškoća.

Rana podrška ne znači „opterećivanje“, nego olakšavanje puta – jer upravo na čvrstom temelju motorike kasnije se gradi i govor, i kognicija, i školski uspjeh, i emocionalna stabilnost.

Zaključak

Motorički razvoj nije samo pitanje „je li beba sjela ili prohodala“. Jednako je važno kako je do toga došla. Prirodni, tečni pokreti koji se nadograđuju i usavršavaju najbolji su pokazatelj zdravog razvoja. Pedijatar će uvijek biti vaš prvi oslonac i vodič, ali kada je riječ o detaljima motorike – pogled
stručnjaka za motorički razvoj može napraviti veliku razliku. Ako primijetite da se vaša beba previše muči, odustaje ili pribjegava „prečacima“ – nemojte čekati. Rana podrška može promijeniti cijeli tijek razvoja.

zašto bebu ne treba prerano posjedati: razvoj nije utrka, nego proces

Objava motorički razvoj bebe: zašto “nadoći će” nije uvijek dobar savjet? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Trudnoća je zaista jedno čudesno iskustvo. Ne zbog navodnog “blaženog sjaja” (kojeg, budimo iskreni, nema – to je samo znoj), nego zato što odjednom svi misle da imaju pravo glasa u svemu, pa čak i u izboru imena tvog djeteta.

Naravno, ja sam ta koja nosi dijete. Ja sam ta koja se budi petnaest puta po noći da ide na WC. Ja sam ta kojoj su rebra trenutno podstanari za dva sićušna stopala. Ali daj ti predloži neko ime – pa da vidiš demokraciju na djelu.

Ako ste i vi trenutno u fazi “ništa mi više ne zvuči normalno, sve sam popise već prošla, a muž svakih par dana uporno predlaže isto ime (Marko!)”, evo male pomoći. Pripremile smo listu neobičnih imena – onih koja nećete čuti pet puta u svakom razredu, ali koja su i dalje dovoljno “naša” da ne završe u kategoriji “Darth Vader Jr.”.

Imena za curice:

Ameli
Dalia
Darla
Emi
Emilia
Ida
Iskra
Kaja
Lena
Livia
Lorea
Luma
Maila
Mari
Mariela
Maris
Marita
Marla
Nara
Nelia
Nia
Noela
Nora
Nuri
Roza
Sena
Sofi
Talia
Uma
Vita

Imena za dječake:

Abel
Andro
Arian
Deni
Dorian
Ino
Jere
Jeronim
Joakim
Jona
Lav
Leni
Levi
Liam
Livio
Loren
Luis
Mak
Maro
Mauro
Mark
Natan
Neo
Nevio
Raul
Rian
Tadej
Timo
Tino
Val
Vid

Na kraju krajeva, ime je nešto što će vaše dijete nositi cijeli život, a vi ćete ga izgovoriti otprilike 4.385.926 puta (uglavnom dok vičete iz druge sobe). Zato birajte ono koje vas veseli, pa makar ga netko drugi smatrao “neobičnim”. Jer iskreno – kad jednom ugledate to malo lice, potpuno je svejedno hoće li se zvati Uma, Neo ili Pero. Vaše dijete će to ime učiniti posebnim.

Objava neobična, ali dovoljno naša: lista 60 imena za dječake i djevojčice pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Naše majice nisu samo alat za razvoj vida i mozga – one spajaju praktičnost, igru i povezanost roditelja i bebe na najjednostavniji način.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Mooshie Wooshie (@mooshie_wooshie_official)

Koje su ključne prednosti kontrastnih uzoraka za razvoj novorođenčadi, i kako su vaši proizvodi prilagođeni za maksimalnu učinkovitost?

Zadnji u liniji su oni najvažniji validatori, a to su naši krajnji korisnici – bebe, mali istraživači čiji nam roditelji javljaju pozitivne dojmove. To nas, naravno, najviše veseli.

Možete li podijeliti neke priče ili dojmove roditelja koji su koristili vaše majice i kakav je utjecaj proizvoda na bebe?

Roditelji nam javljaju da majica na očigled “radi”, a obično su iznenađeni koliko su bebe zainteresirane za uzorke. Nama je ovo strašno drago i simpatično, a zapravo je ovaj fokus malih beba samo potvrda znanstvene činjenice. Uz to, roditelji često primijete i komentiraju kvalitetu same majice. Jako nas veseli što ima roditelja koji su naručivali majice više puta, za sebe, ali i za poklon prijateljima ili članovima obitelji koji čekaju prinovu.

Webshop nam ima oznaku TrustedShops, što između ostalog znači da javno prikazujemo sve ocjene i komentare od kupaca koji nam odluče dati ocjenu.

Planirate li proširiti svoju ponudu ili razviti nove proizvode temeljene na sličnom konceptu?

Trenutno nam je fokus na uspostavljanju brenda i podizanju svijesti o važnosti kontrasta u prvih nekoliko mjeseci života. Naša misija je educirati širu javnost o svim prednostima koje kontrastni uzorci mogu pružiti u razvoju beba, jer mnogi roditelji još nisu u potpunosti svjesni tih benefita. Osim toga, radimo na uspostavi suradnji s centrima izvan Hrvatske. Već surađujemo s dva centra u Sloveniji, a trenutno smo u pregovorima s jednom organizacijom u Njemačkoj. Dugoročno, naš cilj je proširiti ponudu, ne samo kroz nove dizajne, nego i kroz razvoj novih proizvoda temeljenih na znanstveno utemeljenim alatima za razvoj novorođenčadi, posebno do šest mjeseci starosti. Ono što nam je najvažnije je da sve što radimo bude čvrsto utemeljeno na istraživanjima i stručnim mišljenjima, te da Mooshie Wooshie postane brend kojem roditelji mogu vjerovati.

Želimo pružiti provjerene i relevantne informacije o ranom razvoju, kako bismo podržali roditelje na njihovom putu.

Gdje se mogu kupiti majice?

Majice se mogu kupiti putem našeg webshopa koji je dostupan na www.mooshiewooshie.com. Dio Sing with Mooshie kolekcije je dostupan u Kiddo Centru pošto je razvijen u zajedničkoj suradnji.

Objava Mooshie Wooshie: majice koje podržavaju razvoj beba, a odobravaju ih i pedijatri! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Uvođenje dohrane važan je korak za svaku obitelj i jedan od prvih koraka pripreme za ovo putovanje svakako je odabir hranilice. Roditelji me često pitaju koja je hranilica najbolja i, iako ne postoji jedna koja je najbolja za svakoga, postoje neki kriteriji koje je dobro promotriti kako bi odabrali najbolju hranilicu za svoju bebu. Dijelim ih ovdje i pozivam svakoga tko se priprema za dohranu da ih ima na umu kod odabira hranilice jer ona nikako nije neki usputni komad namještaja, nego mjesto uz koje će i beba i cijela obitelj vezati prve uspomene i doticaje s nečim posve novim i uzbudljivim – obiteljskim obrocima.

Kriteriji za odabir hranilice

1. Uspravan naslon
Jedan od osnovnih kriterija za sigurnost i udobnost djeteta je uspravan naslon. Hranilica bi trebala omogućiti bebi da sjedi u prirodnom, stabilnom položaju, što je osobito važno za dohranu kada beba još uči jesti i nije izvježbala motoričke radnje potrebne za hranjenje. Uspravan naslon omogućuje pravilno i sigurno gutanje te smanjuje rizik od gušenja.

2. Pomična potpora za noge
Pomična potpora za noge važna je iz dva razloga. Prvi je stabilnost djeteta jer oslonac pod nogama omogućava pravilan položaj tijela koji samim time poboljšava sigurnost bebe. Drugi se odnosi na pažnju – ako su bebine noge na podlozi i ne maše njima u svim smjerovima, beba može biti više fokusirana na hranu i jelo. Kada su nožice „slobodne“ bar dio fokusa je na njima i to kod nekih beba može otežati hranjenje.

3. Udobnost i prilagodba bebinom tijelu
Hranilica bi trebala biti ergonomskog dizajna, prilagođena malim bebama. Ovo će se razlikovati od bebe do bebe pa je moj savjet da ako ikako možete isprobate hranilicu prije kupnje. No, ako niste u mogućnosti, postoje neke koje su generalno i na velikim uzorcima ocijenjene kao udobne pa se uvijek možete voditi i tim preporukama.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli CYBEX (@cybex_global)

4. Minimalni rizik od ispadanja
Sigurnost mora biti prioritet. Odaberite hranilicu s čvrstim sigurnosnim pojasevima kako biste osigurali da dijete ostane na mjestu. Osim samih pojaseva ovdje je bitna i stabilnost cijele hranilice pa uvijek provjerite i taj dio.

5. Oblik koji paše prostoriji
Naravno da je prvo što nam upadne u oko sam izgled hranilice i to sviđa li nam se ili ne. Ali dosta je bitno provjeriti odgovara li i cjelokupan oblik hranilice prostoriji i stolu gdje će se nalaziti. Neke hranilice imaju jako široku bazu pa se može dogoditi da se u prolazu popikavate na njih ili se može dogoditi da visinom ne odgovaraju stolu za kojim jedete. Moj je savjet da odaberete par favorita što se tiče izgleda, sigurnosti i cijena i onda odaberete onu koja najbolje odgovara prostoru.

6. Pomični pladanj
Pomični pladanj olakšava posluživanje hrane i čišćenje. Idealno je da pladanj bude jednostavan za uklanjanje i lako periv. Pladanj nije nešto što je obavezno i svakako se može bez njega, samo je onda važno paziti da beba u hranilici ima položaj u kojem može ručicama doći do hrane na stolu uz koji će sjediti.

7. Raste s djetetom
Investicija u hranilicu koja raste s djetetom dugoročno se isplati. Takvi modeli mogu se prilagoditi različitim fazama djetetovog razvoja, pretvarajući se iz hranilice u stolicu za starije dijete. Ovo također nije nešto što je obavezno kod odabira, ali svakako može biti bolja opcija za neki dulji period.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Stokke (@stokkebaby)

8. Kvaliteta i dugotrajnost
Za obitelji koje odluče kupiti hranilicu koja raste s djetetom važno je da biraju onu koja je kvalitetna i koja će sigurno „izdržati“ sve faze. Isto tako, dobro je razmišljati o ovom kriteriju ako znate da postoji mogućnost da hranilicu koristi više djece. Odabir hranilice za dohranu zahtijeva razmatranje različitih aspekata – od sigurnosti i udobnosti do praktičnosti i dizajna. Idealna hranilica trebala bi pružati podršku vašem djetetu tijekom svakog obroka, ali i uklopiti se u vaš svakodnevni život. Prilikom kupnje uvijek se vodite potrebama vašeg djeteta i praktičnošću za obitelj, jer cjelokupno iskustvo hranjenja svakako doprinosi sretnoj i opuštenoj dohrani.

Mojih nekoliko prijedloga kvalitetnih hranilica:
Stokke Steps
Stokke Tripp Trapp
Nomi
Ergobaby Evolve
Cybex Lemo

Za cjelokupnu edukaciju o dohrani pozivam te u program „Sretna i opuštena dohrana“ u kojem ćeš na jednome mjestu dobiti sve što će ti trebati od prvog do zadnjeg dana.

Naslovna fotografija: unsplash.com

podjela odgovornosti: jedan od ključnih čimbenika sretne i opuštene dohrane – SUPERMAME

Objava kako odabrati hranilicu za dohranu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Vjerujem da svaka mama želi da dohrana njezine bebe bude upravo ovakva – sretna i opuštena. Za neke će možda izgledati tako bez puno truda, a neke će morati isprobavati razne metode kako bi do toga došle. Nekima će kod određenih izazova “upaliti” prvi savjet koji su dobile, a neke će morati isprobavati metode i metode ne bi li došle do rješenja i koraka bliže sretnoj i opuštenoj dohrani. I da te odmah utješim – ovo je sve sasvim normalno.

Dohrana je proces učenja, pokušaja, pogrešaka i razvijanja i za svaku bebu i svaku obitelj izgleda drugačije. No jedan koncept bi trebao biti konstanta za svačiju dohranu i on je jedan od ključnih čimbenika sretne i opuštene dohrane koju svaka od nas priželjkuje. A taj se koncept naziva “podjela odgovornosti”.

Što je podjela odgovornosti?

Podjela odgovornosti je koncept koji odvaja odgovornost bebe od odgovornosti roditelja kada je riječ o hranjenju i nalaže da bi svatko trebao biti zadužen za svoj dio i ne ulaziti u tuđi dio odgovornosti. Iako na prvu zvuči jako lagano, ovaj je koncept nešto što u našoj kulturi nije baš rašireno i opće prihvaćeno i zato je potrebno svakodnevno podsjećanje na njega i preuzimanje odgovornosti za svoj dio te prepuštanje bebi njezinog dijela odgovornosti u hranjenju.

Na podjelu odgovornosti treba gledati kao na nastavak njegovanja nečega što je bebi urođeno, a to je osjećaj za sitost i glad. Mi ljudi se s njime rađamo i ostat će u nama jedino aktivnim njegovanjem i poštivanjem istoga. A to se postiže upravo prihvaćanjem i prakticiranjem podjele odgovornosti.

Odgovornost roditelja

Kada je dohrana bebe u pitanju, roditeljeva je odgovornost:

1. Odlučiti što beba jede
Roditeljev je zadatak odabrati namirnice koje su najbolje za rast i razvoj bebe te od njih pripremiti obroke. Beba je još premala da bi sama odlučivala što će jesti i nikad odgovornost oko odabira hrane ne bi trebala biti na njoj.

2. Odlučiti kada beba jede
Osim samog sastava obroka, na roditelju je i biranje kada će beba jesti, odnosno kreiranje rasporeda dnevnih obroka. Ovo je kod uvođenja krute hrane posebno bitno da bi se ustalio neki raspored koji odgovara i bebi i cijeloj obitelji. Naravno, uvijek je važno pratiti bebin ritam i potrebe i uzeti ih u obzir kod određivanja vremena obroka.

3. Odlučiti gdje beba jede
Treći dio odgovornosti roditelja je određivanje mjesta gdje će se obrok jesti. Ovo je osobito važno radi sigurnosti bebe i na roditelju je da odabere mjesto koje je u tom trenu sigurno za hranjenje.

Odgovornost bebe

Bebina odgovornost u procesu dohrane je:

1. Odlučiti hoće li jesti
Beba zbog svog izraženog osjećaja za sitost i glad točno zna je li gladna ili ne. Zato je jako važno da roditelj poštuje bebinu odluku i ne tjera ju na jelo kada ona to ne želi. Tjeranjem na jelo i nagovaranjem i na samo jedan zalogaj pridonosi se gubitku ovog osjećaja za sitost i glad.

2. Odlučiti što će od ponuđenog pojesti
Dok je na roditelju da odluči što će sve biti na bebinom tanjuru, na bebi je da odluči što će od toga ona probati i jesti. Kao i kod dijela oko toga hoće li jesti, ovdje je važno poštovati bebinu odluku i ne nagovarati ju da proba i ostalo.

3. Odlučiti koliko će pojesti
Ovo je možda najteži dio za prihvatiti, ali beba je zadužena za to koliko će pojesti. Neće pojesti koliko kažu tablice, doktori ili savjeti koji se prenose s koljena na koljeno, nego točno onoliko koliko osjeća da joj je potrebno.

Iako je na prvu možda teško prihvatiti i razumjeti cijeli koncept podjele odgovornosti, važno je znati da će samo ovako beba zadržati svoju intuiciju kada je riječ o gladi i sitosti i razviti zdrav odnos prema hrani. Vježbajte podjelu odgovornosti od prvih dana i kasnije će postati dio rutine i nešto sasvim normalno.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@beba.mama.hrana)

Spremni za dohranu – besplatno predavanje

Bliži se period dohrane tvoje bebe ili si na samome početku i u glavi ti se javlja more pitanja: Je li moja beba spremna za dohranu?, Koju metodu da odaberem?, Koja je najbolja prva namirnica?, Gdje da hranim bebu ako još ne sjedi?, Koju opremu kupiti?…

Pronalazak odgovora na ova pitanja postaje pogotovo težak kada počneš s raznih strana dobivati oprečne informacije i onda više nisi sigurna ni u što.

Upravo sam zato odlučila održati predavanje “Spremni za dohranu” u kojem ću ti dati točne i sigurne informacije kako bi u dohranu krenula zaista spremna.

Teme koje ćemo proći i pitanja na koja ću dati odgovore su:

1. Kada krenuti s dohranom?

2. Kako krenuti s dohranom?

3. Koju hranu davati bebi?

4. Gdje hraniti bebu?

5. Što mi od opreme treba?

Predavanje “Spremni za dohranu” održat ću 1.10.2024. u 10 sati preko zoom-a i nakon predavanja bit će ti dostupna snimka.

Za prijavu ispuni ovaj obrazac i nekoliko dana prije predavanja na mail ćeš dobiti sve važne informacije i linkove!

Fotografije: unsplash.com

Objava podjela odgovornosti: jedan od ključnih čimbenika sretne i opuštene dohrane pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ja sam stručnjak koji radi s drugim mamama i bebama i znam odgovor na ovo pitanje.

Ali ja sam i mama koja je prošla kroz vlastito iskustvo otkrivanja što su moje bebe trebale – i da, i dan danas još uvijek otkrivam što moja djeca trebaju i kako im to mogu dati na najbolji mogući način.

Ovu kolumnu pišem iz obje uloge –  one koja je najveći zagovaratelj onog što bebe trebaju, ali i one koja je o tome intenzivno učila uz puno pokušaja i pogrešaka, što nije bio nimalo jednostavan put.

Vratit ću se koju godinu unazad, kada smo moj muž i ja dočekivali svoje prvo dijete. Ništa mi nije bilo jasno, predala sam se u ruke sudbini i zdravstvenom sustavu i nakon poroda ostala sama i uplakana kroz duži vremenski period. Iščitala sam more knjiga koje su mi govorile o tome kako stvari trebaju izgledati za dijete, istovremeno usmjeravajući muža kad radi krivo (jer tako sam pročitala u knjigama) i plačući spoznajući što je sve meni nedostajalo kroz moje odrastanje.

Dobivala sam poruke izvana da trebam znati kako se to sve radi, a nisam znala. Kako sam i mogla znati?

Imala sam ispred sebe najljepšu bebu na svijetu koja nije spavala, ranjavala me dok doji i stalno je željela da se nosi. Kakav vražji roditeljski instinkt može pomoći u takvom kaosu?

S druge strane ja sam bila ona koja je bila pogubljena, bez kontakta sa samom sobom i sa životom i tražeći odgovor od drugih. Knjige su bile spas, tamo su stručnjaci govorili što bebama treba da napreduju, čak i kad nisu davali konkretne savjete (što je mog muža posebno izluđivalo).

Vratit ću se i koje desetljeće unatrag. Prije punih 40 godina ja sam bila mala beba koja je rasla i razvijala se u trbuhu moje mame. Bila sam očekivana i željena, ali na Zemlji je tada vladala manija ukalupljivanja djece u okvire koje odgovaraju kulturi i zajednici.

Bebe su se rađale u određenim diktiranim uvjetima, bile su odvajane od mama i nadohranjivane adaptiranim mlijekom, ženama se govorilo da puste bebe da se isplaču kako bi ojačale pluća i uspavljivane same kako bi se naučile samostalnosti i samodostatnosti. Na svakoj stepenici toga puta minimiziralo se bebino iskustvo i ono što beba treba.

To smo bili mi, te bebe.

Dok samo ovo pišem, osjećam stiskanje u grudima i dah mi zapinje u grlu. A vi, kako ste dok ovo čitate? Je li ovo dio i vaše priče, zvuči li poznato?

Ako vas ova priča igdje bar imalo žulja, ostanite sa mnom, ispričat ću je do kraja kako spada. Želim vam donijeti razumijevanje i podršku do kraja ovih redaka.

Pa onda, što bebi treba?

Bebi treba da znamo da je ona drugačija od djece koja su starija od prvih 18 mjeseci, 3 godine, predškolaraca. Naše bebe se rađaju puno ranije nego su zaista spremne za samostalan život. Do barem prvih 18 mjeseci života one i dalje traže da ih opskrbimo iskustvima koja oponašaju život u maternici.

Treba im da se rađaju u svom tempu, na podržavajući i miran način koji prati njihove potrebe, da ih nikad ne odvajamo od njihovih mama, da im dajemo svu ljubav i nježnost otpočetka.

Treba im da ih nosimo uz toplinu svoga tijela, da ih hranimo kad zatraže, da im dajemo prisutan i potpun kontakt, da prepoznajemo njihovo nezadovoljstvo i reagiramo na vrijeme, da ih čujemo, vidimo, osjetimo, doživimo, uvažimo, dočekamo sa svime što prolaze i osjećaju.

Treba im neometan, stalan kontakt s mamom i tatom, koji su podržani od strane zajednice i od strane svojih najbližih ljudi, koji toplo i brižno namiruju odnos uz preciznu refleksiju bebinih ekspresija.

Treba im stalna bliskost drugih da nauče kako se diše, kako se komunicira, kako se igra, kako se stvari događaju na način kako treba jer su ljudi oko njih podržavajući i reaktivni na njihove potrebe i uče ih da je svijet dobro i sigurno mjesto za život.

Treba im da im zaželimo najtopliju i najnježniju dobrodošlicu sa svime time s čime dolaze na ovaj svijet.

Te bebe nismo bili mi.

Koliko je onda ludo za očekivati da znamo kako se ophoditi sa svojim bebama, kad su naša iskustva bila takva da nas se utišavalo, odvajalo, isplakivalo, na silu prilagođavalo?

Dobili smo najbolje što smo mogli od svojih roditelja s obzirom na ono što su znali (i sami su i oni prošli svoja loša iskustva), ali puno puta nismo dobili ono što smo trebali.

Puno nas, koliko god dugo da smo roditelji, nije ni svjesno u kojem smo deficitu jer se pokušavamo ukalupiti u ono kako zajednica diktira kako bi roditeljstvo i odgajanje malih beba trebalo izgledati.

Želimo se prilagoditi onome kako nam govore da treba, ući u neke okvire, odgajati iz savjeta drugih, odvajajući se od svoje intuicije i vlastite mudrosti pa se dodatno krivimo kad svako malo nešto krivo odradimo. Dodatno, postaje nam normalno biti opterećeni, u stresu, anksiozni i bolesni, kao da smo nečime to zaslužili.

To nije normalno i posljedica je onoga što nam se dogodilo kad smo sami bili bebe koje nisu imale ono što su trebale.

Bebe su nekad bile odgajane u velikim zajednicama gdje su stvari funkcionirale na drugačiji način od onoga kako su danas. Puno odraslih je bilo uključeno u odgoj malenih što je značilo da umorni roditelj ima mogućnost odmoriti i predahnuti.

Danas smo više nego ikad odvojeni od svojih starih, ne odrastamo u velikim zajednicama i najčešće sami skrbimo za svoju djecu bez imalo adekvatne podrške. A ipak to da imamo svoje pleme je ostao i dalje dio našeg genetskog koda – to je ono što danas trebamo kao roditelji svojih beba. To, i priliku da brusimo svoje vještine kroz iskustvo bivanja s djecom – kako ih razumjeti, kako komunicirati, kako im biti sve što od nas očekuju. I veliki je to zadatak, zasigurno najveći koji ćemo ikada imati.

Pa kako se onda odgajaju bebe?

Stvarajući prostor i vrijeme da sebe iscijelimo. Da si stvorimo novo gnijezdo unutar sebe samih gdje ćemo nahraniti sve one potrebe koje nismo imali zadovoljene kad smo sami bili bebe. To je ono što nam naša djeca donose – priliku da sami sebe zaliječimo i namirimo dok odgajamo njih.

Time dolazimo natrag u kontakt sa samima sobom i vlastitim potrebama. Tako možemo graditi sigurnost unutar sebe koju želimo donijeti i svojoj bebi. Tako stvaramo nove, bolje temelje i sebi i svojoj djeci od koje ćemo dugoročno svi profitirati.

A kako se to radi?

Najbolje i najlakše u kontaktu s drugima koji će nam moći pružiti nova iskustva povezanosti, podrške, ljubavi, dobrodošlice, uvaženosti i saslušanosti kakav nam hrani dušu i tijelo.

Puno puta će to biti vraćanje svom partneru, poziv dobroj prijateljici, odlazak po zagrljaj kod mame, sestre, neke druge drage duše koja njeguje, što uključuje i duše naših kućnih ljubimaca koji su najstrpljiviji koregulatori loših stanja. Takva praksa će uvijek nahraniti umorno tijelo i um.

Nekad će to biti odlazak na mjesta gdje se skupljaju drugi nama slični pojedinci u istom kaosu života, bilo da je to dječji park ili grupa podrške za mame, gdje će sigurno uvijek biti nekoga tko prolazi kroz slično iskustvo i apsolutno i bezrezervno razumije.

A ponekad će to biti i terapeut koji može biti svjesna prisutnost i dobro ogledalo za sve ono što nam se događa i koji nas podržava s namjerom da u tom ogledalu vidimo i rješenje za kojim tragamo, a koje se krije unutar nas samih.

A za dodatni dio, može pomoći sljedeća praksa, kada zapnemo u čitanju znakova koje nam beba šalje, a koja nisu odgovori na pitanja poput „što ne valja sa mnom“ niti „što ne valja s mojim djetetom“.

Kada ispred sebe imaš bebu i pogubljena si u šumovima informacija izvana, zastani na trenutak, uspori, udahni-izdahni.

I promisli…

Što je meni trebalo kad sam bila beba kao što je sada moja beba?

Kako su onda postupali sa mnom i kakav mi je to osjećaj bio?

Što mi je trebalo umjesto toga?

Što mi treba sada kad se nalazim u sličnom stanju kao moje dijete?

To je put u znanje koje nosiš unutar sebe, u tvoju majčinsku mudrost i intuiciju.

I to je put na kojem sam i ja svaki dan nanovo, kao na početku ove priče.

Najveća razlika je što imam novu perspektivu koja u fokus stavlja bebinu svjesnost i osjećanje svijeta oko sebe čime mene kao njegovu majku i nju, bebu, stavlja u ravnopravnu komunikaciju kojom se otvara portal.

Kroz taj portal razvijam duboko poštovanje prema svetosti i magiji života koji dolazi s dolaskom bebe na ovaj planet. A kroz to mi donosi i najdublje učenje o životu samom – meni sada odrasloj ženi, i dijelu mene koji je i dalje vrlo živ, a koji se prisjeća kako je to biti beba.

Fotografije: unsplash.com, arhiva autorice

Objava kako se odgajaju bebe? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.