Jeste li ikada osjetili taj emotivni vrtlog u želucu kad svoje malene ostavite u naručju vrtića? Nedavno me to pitanje zateklo, poput neočekivanog udarca u srce. Bio je to trenutak kad sam stala usred misli – trebam li biti iskrena i priznati da mi srce tone kad čujem plač svog sina kako moli da ga ne ostavim ili ću odabrati diplomatski odgovor, reći da je sve u najboljem redu? Kao majka, priznajem, nalazim se negdje između tih dviju krajnosti. Psihologinja, svojom stručnošću, bila je brza u otkrivanju da imam problema s povjerenjem. I u pravu je. Postoje dani kad vjerujem samo sebi, a briga za dobrobit svog djeteta postaje svojevrsno emocionalno hodanje po žici. No, nemojmo kriviti odgajateljice u vrtiću. One su heroji s osmijehom koji se suočavaju s našim…
