Majčinstvo u 2023. godini, čini se, zahtijeva ravnotežu na trapezu između “gentle parentinga” i danskog odgoja, uz mnoštvo akrobacija koje uključuju puno puno disanja i održavanje svog mentalnog zdravlja. I dok su se nekadašnje generacije mogle osloniti na iskusne bake i tetke za savjete, mi smo u eri gdje je svaka odluka, svaka fotka i svaki potez pod povećalom javnosti. Dakle, kako postati uzorna majka u ovom kaotičnom cirkusu modernog roditeljstva? Prvo, morate naučiti ignorirati sve te savjete o odgoju koji vam neprestano stižu iz svih smjerova. Znate one “ekspertne” članke o tome kako je vaša metoda uspavljivanja djeteta stvarno loša? Slobodno ih zanemarite. Jer, hej, kad je zadnji put netko dobio Pulitzerovu nagradu za “najbolji način za uspavljivanje djeteta”? Kada smo kod uspavljivanja, možda vaše dijete zaspi u vašem…
tri, dva, jedan, natjecanje za najbolju mamu započinje!
A samo je jedna ona najbolja. Ima li drugačije smisla cijelo natjecanje? Nemojte mi o tome kako smo sve dovoljno dobre, kako smo sve posebne na svoj način. Želim biti najbolja! Sve to želimo. Ne sviđa mi se ideja da je neka druga mama bolja mama svojoj Ani nego što sam ja svome Jakovu. To bi značilo da je moje dijete zakinuto i to od najodgovornije osobe – mene. To bi značilo da nisam dobro obavila svoj ‘posao’. Sigurno sam u nečemu griješila, nad svojim najmilijim, svojim djetetom. Nedopustivo! Bilo bi dobro da smo uz mame i najbolje susjede, najbolje zaposlenice, najbolje supruge, najbolje sestre, najbolje vozačice, najbolje kuharice, najbolje dekoraterke, najbolje trenerice, doktorice, fizičarke, psihologinje i sve ono što u jedan dan obične mame stane. Može li dobre? Ajde,…
koliko dugo može biti čist kuhinjski pod?
Ako tražite odgovor na ovo pitanje i ako mislite da ću vam reći nekoliko trikova kako najlakše održavati pod čistim i blistavim, onda preskočite ovaj tekst. U ovom tekstu nema čarobne formule koja vam za tren očisti pod ili skuha gotov ručak. U ovom tekstu jedna mama želi reći istinu, a to je da pod nikada ne može biti čist duže od jednog sata. I točka. Kako bi i mogao biti čist ako u njemu žive dva mala termita i jedan veliki? I znate što, uopće se više ne zamaram time. Ne kao prije nekoliko godina, kad sam doslovno gubila živce na svaku mrvicu i kad sam mislila da ne radim dovoljno dobro zato što mi se ne sjaji kuhinjski pod. Danas nekoliko godina starija, s jednim djetetom više, nemam…
majčinstvo – predivno iskustvo zbog kojeg često zaboravimo na sebe
Već od samog početka, kad mama i beba dođu iz bolnice, najčešće svi ljubavlju i pažnjom obasipaju bebu, ali ja se pitam, što je s mamom? Da, i mama se divi tom klupku radosti, no malo tko govori da može doći do preplavljenosti (i da je to normalno) zbog silne brige, iscrpljenosti, različitih misli koje neminovno kruže majčinom glavom koja je promijenjena u trenutku kad je postajala majka. U tim ranim danima nisam znala bih li radije gledala svoju bebu ili bih spavala jer sam još uvijek bila iscrpljena od poroda i boravka u bolnici. No, bez obzira na to, bila sam ispunjena i napunjenih baterija – nova uloga mi je dala novi smisao te sam svojoj djevojčici obećala da ću je uvijek voljeti i biti tu za nju u…
mama paničarka
Koliko god ja sebe uporno svrstavala u kategoriju uberkul supersimpatične ležerne mame – ja to, ljudi moji, nisam. Teška srca priznajem, ja sam mama paničar. Ako ste bar jednom sreli mene i moju djevojčicu negdje u gradu, u parkiću ili na plaži – vidjeli ste da smo i ona i ja jako opuštene i zabavne. Ja furam neki kvazi urbani đir, a i mala isto. Pokidane traperice, kul majica s natpisom, tenisice i cvike na glavi. Šetamo se laganim korakom, poskakujemo, plešemo gdje stignemo, gledamo avione na nebu i brodove u moru. Upijamo zrake sunca i miris valova. Živimo punim plućima. Zapravo, Leona živi punim plućima. Ja dišem na škrge i samo se pretvaram da sam easy like Sunday morning. Od trenutka kada sam ostala trudna, živim u nekom neobjašnjivom…
avanture novopečene mame i njene bebe vol.2
Prošlo je jubilarnih 6 mjeseci druženja s beba guzom pa evo kratki rezime svega što sam dosad naučila. Postoje tzv. unicorn ilitiga jednorog bebe koje se samostalno uspavljuju u (svom!) krevetiću i iz guze im izlazi kakica duginih boja, posuta šljokicama. Luna je bila takva beba. Puna 2 tjedna tamo negdje u drugom mjesecu života kad su nam bili nono i nona u posjeti. Taman da se stignemo pohvaliti kako smo rasturili u odgoju. Nedugo nakon toga, otpala su joj krila, izrastao joj je još jedan rog i naučila je migrirati iz njenog u naš krevet. Sad spava slijepljena za mene, držeći se pritom ručicama čvrsto za moju pidžamu i tražeći ustima sisu, da se ne bih slučajno 20ak cm udaljila od nje. “Stvarno ne znam na koga je”, govori…
očekivanja kao teret majčinstva
Nedavno sam naišla na sljedeći citat: „Društvo od majke traži da odgaja dijete kao da joj je to jedini posao; da radi kao da nema dijete; da izgleda poput žene koja nema ni posao niti dijete.“ (Isabelle Roskam) Zadržimo se na pojmu DRUŠTVO TRAŽI. Pred mene sjedaju žene koje su iscrpljene, koje traže rješenja za osjećaj premorenosti i moranja. Pored mene sjede prijateljice koje se muče odgojem svoje djece, odnosom sa svojim partnerima i lošim odnosima na poslu. U njihovim izjavama često čujem riječi „moram“, „ja sve radim“, „tko će drugi“, „ne mogu više“ i „dosta mi je“. Često ih pitam: „Tko ti je rekao da moraš?“ Nitko nam nije rekao da moramo, ali smo tijekom života negdje povjerovale u to. Ne možemo zanemariti činjenicu da je društvo tijekom vremena…
svatko je od nas barem jednom u životu susreo mamu vegetu
Došla si na pomno organiziranu dječju zabavu sa svojom dječicom koja su dobra i pristojna, sjede lijepo za stolom, jedu dobro, razgovaraju s drugom djecom. Ti si brižna majka, odmjeravaš svaki korak, razmišljaš, razgovaraš puno s njima, užasno se trudiš i većinu vremena misliš da radiš dobar posao. Nije ti lako, imaš obaveza preko glave, ali obitelj je vesela i sretna, svi više-manje zadovoljni i rezultati tvog truda se vide iz aviona. I tada evo nje koja svu tvoju muku i samopouzdanje zgazi u sekundi, Mama Vegeta, gospođa koja misli da sve zna, a zapravo ne zna ništa. U sve, ali zaista u sve se miješa: zašto nisu vani, zašto paziš na njih, zašto ne paziš, to ti nije dobro, trebaš ovako i onako, zašto ovo ono i tako bez…
mlada sam majka i postoji jedna stvar koja me muči
Zadnjih pet godina sam „stay at home“ mama. Osim što studiram, ostalo sam vrijeme posvećena odgoju djece. Kako su porasli, a u vrtić još ne idu, vrijeme provodimo po parkićima. Nekada mi odlazak u park stvara nervozu. Osjećam se odbačeno i imam osjećaj da me ostale majke ne shvaćaju ozbiljno. Iako imam tek 24, mislim da sam jednako dobra majka kao i one preko 35e. Jednako sam svjesno odlučila postati majka sa svojih 20, kao i neka druga poslije 30. Nikada nismo dovoljno spremni dok se napokon ne nađemo oči u oči s vlastitim djetetom, godine ovdje ne igraju veliku ulogu. Oduvijek volim djecu i znala sam da želim biti mlada majka. Jako dobro sam se pripremala i proučavala raznu literaturu, gledala druge majke iz svoje okoline, osim toga moja…
ovo je postpartum
Postpartum i sve kroz što jedna majka i žena prolazi nakon poroda još je uvijek tema o kojoj se nedovoljno zna i priča. Projekt “Ovo je postpartum”, nastao u suradnji s fotografkinjom Anom Surač za Supermame Magazin, prikazuje realnu i iskrenu stranu majčinstva. (Tekst je originalno objavljen u svibanjskom broju Supermame Magazina, a možete ga preuzeti OVDJE.) Neprospavane noći, hormoni, postporođajna depresija, usamljenost, umor, nedostatak podrške i nerealna očekivanja okoline najčešći su problemi s kojima se susreću majke. Daleko je to od onih idealnih slika koje smo navikli gledati u časopisima i na društvenim mrežama (iako, naravno, ima i onih divnih trenutaka zbog kojih je cijelo putovanje lakše). Ne kaže se uzalud da se rođenjem djeteta rađa i majka. Osim fizičkih promjena, žena doživljava kompletnu transformaciju vlastitog identiteta, vrlo često…