Oznaka: biti mama

predstavljen projekt „Ponekad“ za podizanje svijesti o postnatalnom emocionalnom sagorijevanju majki

Kutija PONEKAD je poklon podrške namijenjen trudnicama i mladim majkama, a sadrži 24 intimna pisma žena koje su nedavno prošle kroz to iskustvo. Pod nazivom PONEKAD predstavljen je inovativan projekt usmjeren podizanju svjesnosti o simptomima i učestalosti emocionalnog sagorijevanja majki u postnatalnom razdoblju, a koje je često uzrokovano nedostatkom podrške majčine okoline. Autorica projekta je Jelena Ribić Pavelić, koja se dokazala kroz velik broj uspješnih projekata namijenjenih mentalnom zdravlju majki i djece te njihovom pravilnom odrastanju. „Svjesne stvarnosti u kojoj se brojne mlade majke suočavaju sa simptomima emocionalnog sagorijevanja u tom važnom i posebno osjetljivom životnom trenutku, jako sam sretna i ponosna što su 24 žene odlučile postati ta podrška i napisati intimno pismo budućim majkama. Prisjećajući se teških, bolnih i zbunjujućih trenutaka vlastitog iskustva ranog majčinstva, u svojim pismima…

tko je bolja majka i kojoj je teže?

U ljudski je um ušivena kompetitivnost. Uči je se usmjeriti u predškolskoj dobi, fokusira  u školskoj, a možda gubi u adolescenciji. Pa se onda u određenom razdoblju života žena odluči postati majkom i tu natjecateljstvo dobiva posebnu dimenziju. Iz aspekta majke jednog djeteta, nisam se puno susretala s natjecateljski nastrojenim mamama ili jednostavno nisam primjećivala iste, ali sad kad imam blizanke i sazrela sam u majčinstvu počinju me smetati ona pitanja kao što su “Kad su ti prohodale?”, “Znaju li mahati?”,  “Koliko riječi govore?”, “Kad ti idu spavati?”, itd. Ne bi me isto trebalo smetati obzirom da ja nikad nisam bila osoba koja se borila biti najbolja ili najbrža, ali vjerujem da ima puno više pitanja koja jednu majku možeš pitati, kad ju susretneš, a da to nisu usporedbe i…

ovo nije još jedan mit o dojenju

“Planiraš li dojiti?” u šestom mjesecu trudnoće zaskočila me prijateljica, tada majka sa stažom od nekoliko mjeseci. Odgovor sam promucala potpuno nespremna jer, zapravo, dotad nisam ni razmišljala o dojenju kao o nečemu što se planira. U otprilike istom periodu, druga prijateljica, također majka no s malo duljim stažem, pokušavala je prestati dojiti jer je bilo grubo vidjeti dijete tog uzrasta da sisa. “Ni ja ni ona nismo spremne, ali nemaš što kad počne hodati,” rekla mi je dok joj je dijete od 10 mjeseci vuklo majicu. Na trudničkim platformama, tečajevima, školicama počela sam čitati razne vrste motivacija za mlade majke da obavezno doje prvih 4 do 6 mjeseci… i savjete kako da prijeđu na bočicu odmah poslije toga. Sve češće primjećivala sam uznemirujuće jasan pokušaj usmjeravanja dojenja usklađen s…

mama, prestani googlati za rješenjima. ona su u tebi i ispred tebe.

Nedavno me klijentica zamolila da joj ispričam kako izgleda život terapeutkinje s troje djece. Nakon što je nabrojala sve situacije koje je muče, onako iskreno, s dubokim uzdahom i ranjenim pogledom me pitala – a kako ti to radiš? Bio je to onaj trenutak. Trenutak nade u kojem se otvara mogućnost da postoji rješenje koje će smanjiti težinu. Koje će dati odgovor. Toliko puta sam se i sama našla u toj situaciji. Kada se osjećaš pogubljeno. Kada ne znaš kuda bi dalje. Kada imaš osjećaš da se cijeli tvoj svijet ruši i hitno ti treba neka slamčica spasa. Tada bih često panično hvatala mobitel, kao neki ovisnik, googlajući ono što najbliže opisuje kaos s kojim se suočavam, u nadi da ću pronaći recept. Utjehu. Znanje da nisam sama. Nešto što…

s prvim djetetom pogriješila sam…

…koliko puta ste čule ovu rečenicu? Ili još bolje pitanje – koliko puta ste ju SAME izgovorile? Prva dižem ruku, priznajem da jesam i to – nebrojeno puta! Nedavno sam bila na jednoj večeri u društvu desetak mama. Same. Bez djece i muževa. Treba se opustit – to smo si rekle. Ali naravno, kako to obično biva, pričalo se o djeci većinu vremena iako smo se dogovorile da je to zabranjena tema. Spoznaš u tim razgovorima puno toga. Ono što mi je zapelo u uhu je bila rečenica, koju sam i sama izgovarala, a ide ovako “S prvim djetetom pogriješila sam…” i onda krene nabrajanje. U jednom trenutku sam zastala, utišala sve glasove oko sebe i čula svoj unutarnji “Ma nisam ja ništa pogriješila! Radila sam u svakom trenutku najbolje…

kako biti loša mama?

Sigurna sam da je svaka od vas pročitala barem jednu knjigu u tome kako biti dobar roditelj, kako razgovarati s djetetom, kako ga hraniti, koliko puta ga je normalno poljubiti i slične potrebno nepotrebne savjete raznih psihologa, odgajatelja, znanstvenika. Ja sam naravno supermama i pročitala sam ih sve tako da ne radim niti jednu grešku u odgoju svoje djece (nadam se da osjetite sarkazam u ovim slovima), ali nekada sam i ja bila dijete. Moji roditelji nisu pročitali ni jednu od tih knjiga, a i svi savjeti koje su tada dobivali od starijih generacija se danas smatraju lošima, tako da je čudo uopće što sam živa. Kako li sam samo ispala tako pametna, to je još jedno čudo koje bi se dalo proučavati od strane znanstvenika – ali stavimo sad…

kako postati uzorna majka u ovom kaotičnom cirkusu modernog roditeljstva?

Majčinstvo u 2023. godini, čini se, zahtijeva ravnotežu na trapezu između “gentle parentinga” i danskog odgoja, uz mnoštvo akrobacija koje uključuju puno puno disanja i održavanje svog mentalnog zdravlja. I dok su se nekadašnje generacije mogle osloniti na iskusne bake i tetke za savjete, mi smo u eri gdje je svaka odluka, svaka fotka i svaki potez pod povećalom javnosti. Dakle, kako postati uzorna majka u ovom kaotičnom cirkusu modernog roditeljstva? Prvo, morate naučiti ignorirati sve te savjete o odgoju koji vam neprestano stižu iz svih smjerova. Znate one “ekspertne” članke o tome kako je vaša metoda uspavljivanja djeteta stvarno loša? Slobodno ih zanemarite. Jer, hej, kad je zadnji put netko dobio Pulitzerovu nagradu za “najbolji način za uspavljivanje djeteta”? Kada smo kod uspavljivanja, možda vaše dijete zaspi u vašem…

tri, dva, jedan, natjecanje za najbolju mamu započinje!

A samo je jedna ona najbolja. Ima li drugačije smisla cijelo natjecanje? Nemojte mi o tome kako smo sve dovoljno dobre, kako smo sve posebne na svoj način. Želim biti najbolja! Sve to želimo. Ne sviđa mi se ideja da je neka druga mama bolja mama svojoj Ani nego što sam ja svome Jakovu. To bi značilo da je moje dijete zakinuto i to od najodgovornije osobe  – mene. To bi značilo da nisam dobro obavila svoj ‘posao’. Sigurno sam u nečemu griješila, nad svojim najmilijim, svojim djetetom. Nedopustivo! Bilo bi dobro da smo uz mame i najbolje susjede, najbolje zaposlenice, najbolje supruge, najbolje sestre, najbolje vozačice, najbolje kuharice, najbolje dekoraterke, najbolje trenerice, doktorice, fizičarke, psihologinje i sve ono što u jedan dan obične mame stane. Može li dobre? Ajde,…

koliko dugo može biti čist kuhinjski pod?

Ako tražite odgovor na ovo pitanje i ako mislite da ću vam reći nekoliko trikova kako najlakše održavati pod čistim i blistavim, onda preskočite ovaj tekst. U ovom tekstu nema čarobne formule koja vam za tren očisti pod ili skuha gotov ručak. U ovom tekstu jedna mama želi reći istinu, a to je da pod nikada ne može biti čist duže od jednog sata. I točka. Kako bi i mogao biti čist ako u njemu žive dva mala termita i jedan veliki? I znate što, uopće se više ne zamaram time. Ne kao prije nekoliko godina, kad sam doslovno gubila živce na svaku mrvicu i kad sam mislila da ne radim dovoljno dobro zato što mi se ne sjaji kuhinjski pod. Danas nekoliko godina starija, s jednim djetetom više, nemam…

majčinstvo – predivno iskustvo zbog kojeg često zaboravimo na sebe

Već od samog početka, kad mama i beba dođu iz bolnice, najčešće svi ljubavlju i pažnjom obasipaju bebu, ali ja se pitam, što je s mamom? Da, i mama se divi tom klupku radosti, no malo tko govori da može doći do preplavljenosti (i da je to normalno) zbog silne brige, iscrpljenosti, različitih misli koje neminovno kruže majčinom glavom koja je promijenjena u trenutku kad je postajala majka. U tim ranim danima nisam znala bih li radije gledala svoju bebu ili bih spavala jer sam još uvijek bila iscrpljena od poroda i boravka u bolnici. No, bez obzira na to, bila sam ispunjena i napunjenih baterija – nova uloga mi je dala novi smisao te sam svojoj djevojčici obećala da ću je uvijek voljeti i biti tu za nju u…