Mladi tata Petar otkrio nam je kako se snašao u ulozi oca, koliko ga je očinstvo promijenilo i koliko sudjeluje u odgoju sina.

Ožujak je mjesec u kojem se obilježava Dan očeva, stoga smo ovog puta odlučile podijeliti s vama priču o očinstvu jednog od popularnijih tata Instagrama – Petra Gregovića, @p3rom. Provele smo sa Zrinom i Petrom čitavo popodne, razgovarali, smijali se i objektivom zabilježili najslađe trenutke.

Vrlo rano si postao otac, jesi li oduvijek bio očinski tip ili je želja za proširenjem porodice došla instinktivno?

Nisam oduvijek bio očinski tip, ne mislim pritom nužno na to da nisam htio imati djecu, nego nisam se time opterećivao. Znao sam da želim zakoračiti u taj svijet dok sam još mlad. Kada smo saznali da ćemo postati roditelji, rekao sam si da je sad očito taj trenutak, jer smatram da ne postoji idealno vrijeme za imati djecu, prihvatio sam to i prebacio se u očinski modus operandi.

Koja je uloga oca u životu djeteta?

Sve, osim dojenja, rekao bih. Dogovori se sa suprugom za neke stvari kako ćete se podijeliti, ovisno o vremenu i mogućnostima, ali sve ostalo otac radi jednako kao i majka. S jednakim žarom, energijom, emocijama, otvorenošću i toplinom.

Sudjelovao si na porodu, koliko se promijenila tvoja percepcija Une kao žene koja je na svijet donijela novi život koji ste zajedno stvorili?

Znate ono kad ste bili mali, pa te strah skočiti sa zidića jer se bojiš visine, sva ostala djeca skaču, pogledaju te pa ti kažu „Nemoj biti curica, skoči!“. Ako ikad odlučim nekome reći tu, zapravo, ružnu izreku, reći ću „Nemoj biti muško, skoči dolje!“. Sada mi je jasno zašto se zovu „trudovi“, stvarno je to ogroman trud, napor, emocije, čudesno nešto. Tada sam shvatio da je meni Una najjača žena na svijetu.

Jesi li ikada bio ljubomoran na vezu Une i Zrina kroz dojenje?

Teško je sad odgovoriti na ovo iz više razloga. Prvi je, što nisam nikada osjećao ljubomoru. A drugi je, što sam ipak osjećao zavist, ali pozitivnu zavist, jer dok sam ih gledao sam samo mogao razmišljati o tome kako Zrin trenutno osjeća na onoj najdubljoj, podsvjesnoj razini, osjećaj koji ja kao odrastao čovjek nikada neću osjetiti. Tu duboku, iskonsku sigurnost, osjećaj doma, mira. Zavist na tome, i zavist što on ipak to nikada neće imati na taj način sa mnom, što zapravo i je razlika oca i majke. Osjećao sam i zavist prema Uni što ona ima tu mogućnost osjetiti tu duboku povezanost. Ponekad sam pomislio „kad bih barem i ja mogao to osjetiti“. Ali, sjetio sam se onda da ipak i ja kao otac njemu dajem neke stvari koje Una neće moći, i da su zato jednako bitne te uloge oca i majke.

Tko se najviše naspavao prvih tjedan dana kada je Zrin došao doma?

Iskreno, ne sjećam se. Mislim da negdje podjednako, jer sam se ja manje-više budio na svako njegovo buđenje od brige je li sve u redu. Okolina me malo uplašila svojim savjetima.

Tko je promijenio više pelena, ti ili Una?

Mislim da sam ipak ja. Možda ne mogu dojiti, ali nitko ne škaklja Zrina dobro kao ja dok ga čistim od poklona koji nam je dao.

Dijelite li krevet ili Zrin ima svoju sobicu?

Zrin ima svoju sobicu u kojoj držimo opranu odjeću, jer nam je zbog noćnih podoja i buđenja bilo lakše da je uz nas, pa je tako i ostalo. Sada kako je veći, spava u svom krevetiću kojeg smo stavili kraj našeg. Kad bude vrijeme, ići će u svoju sobicu.

Što te najviše brine kod odgoja i tvoje uloge kao oca?

Odgoj kao takav me ne brine previše (molim vas, imajte na umu da Zrin još nije ni blizu puberteta, pitajte me to za 12 godina ponovno). Radim stvari najviše po unutarnjem osjećaju i intuiciji, vjerujem sebi i iskren sam sa sobom, a kada za nešto nisam siguran, pitam Unu koja je enciklopedija, pa mi ispriča što me zanima i proslijedi link na internet stranicu da si više pročitam o tome. Jedino što me brine je, hoću li dobro balansirati posao i vrijeme sa Zrinom.

Je li te očinstvo iznenadilo? Je li baš onako kako si zamišljao?

Nije me iznenadilo, ali neke stvari su drukčije nego što sam zamišljao. Određene situacije koje sam mislio da će biti lakše, su teže i obrnuto. Zrin je ogledalo mojih emocija, pa je nekad on loše volje jer sam ja loše volje i tako se vrtimo u krug, dok ne odlučim stati, udahnuti duboko, prihvatiti svoje emocije, ali isto tako i ne ih prenijeti na njega, jer nije zaslužio da zbog mene bude loše. Zagrlim ga i krenemo dalje.

Što najviše voliš raditi sa Zrinom?

Biti vani po cijele dane i čitati. Igračke su mi iskreno dosadne, možda zato niti njemu nisu previše zabavne, mada se naravno voli igrati s njima kao i sva djeca, pa onda ja tu malo sebe tjeram, ali vani stvarno možemo biti cijeli dan. Kao i čitati, jako voli da mu čitam.

Čemu se najviše raduješ u budućnosti?

Kad malo naraste i shvatim da sam uspio u naumu da bude najbolja verzija sebe i da imamo iskren i otvoren odnos.

Ne zaboravite 19. ožujka čestitati dan Očeva svojim partnerima! Superdječak Zrin na fotografijama nosi Lupilu kolekciju dječjih potkošulja, čarapica i trenirkica dostupnih u Lidlu od četvrtka 11.3. i 18.3.

kako izbjeći kaos kada dobijete bebu – SUPERMAME

Objava mladi tata Petar otkrio nam je kako se snašao u ulozi oca i koliko sudjeluje u odgoju sina pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Svaki tata prolazi kroz par faza u svom roditeljskom životu.

Prva faza: OMB OMB POSTAT ĆU TATA!

Zbunjen si i sretan si, svima govoriš da ćeš postati tata. Čudiš se slikama s ultrazvuka…

Druga faza: OMB OMB POSTAT ĆU TATA ! PANIKA!

Nemam kune ušteđevine, pojma nemam što djeci treba. Ajme koliko stvari pišu ljudi po forumima da treba pripremiti za bebu… Što je to izdajalica?

Treća faza: POSTAO SAM TATA !

Taj trenutak u rodilištu kad ti babica da dijete u ruke…cijeli svemir se promijeni…

Četvrta faza:  JEDEM, SPAVAM, PLAČEM, KAKAM

Mislim da tu ne trebam ništa objašnjavati, samo ću dodati. Tu prvi put u životu shvatite značenje riječi iscrpljenost. I da, to što radi beba radiš i ti. Jedeš, spavaš, kakaš i plačeš

Peta faza: ZVUKOVI

Beba je dodala i nove stvari u svoj repertoar. Okreće se s leđa na trbuh i obratno. Proizvodi neke nove zvukove koje ti razumiješ i redovito imaš kompletne razgovore s bebom na njezine gugu gaga… Prijatelji koji sada smiju doći u posjet misle da si poludio…

Šesta faza: NEPRESTANI NERED

Beba je postala dijete. Hrana, igračke, sve što je do nekih 70-80 cm visine sad beba može dohvatiti. Znači, nema više boca alkohola na niskim policama, niti vrijednih knjiga…

Sedma faza: HODANJE

E, do sad ste mislili da je puzanje i nered koji tako nastaje horor… Dobrodošli u novi level brzohodajućeg nereda. Kako prohodaju tako se i penju na sve. Tati počinju polako sijede izbijati na glavi.

Osma faza: ŽIVIM S MALIM MONSTRUMOM!

Ništa ali ništa im nije sveto! Tastatura nema pola tipki, potpisani cd od pokojnog muzičara je isto pokojni, ako se slučajno spotakneš i padneš on se smije! Zar mi je dijete sociopat!?

Deveta faza: MAJMUNSKI PLES

Ako još jednom čujem “gore dole desno levo” idem kod tate posuditi sjekiru i kompujter ću sasjeći na komadiće!!!

Deseta faza: VRTIĆ

Toliko ti nedostaje da si pustiš majmunski ples i pjevaš sa suzom u oku… Tako brzo odrastaju!

Objava prvih 10 faza roditeljstva u životu jednog tate pojavila se prvi puta na SUPERMAME.