Jesam li ja previše? Pitala sam se jutros dok sam, po tko zna koji put, nakon napornih dana imala potrebu za plakanjem, spavanjem, pažnjom i samoćom istovremeno. Pitanje mi je reflektiralo jedno od moje djece, dok sam grlila drugo usred meltdowna. Nije ništa rekao, ali vidjela sam u njegovim očima. Prokletstvo samosvijesti je to da vidiš neizrečeno. Jesam li ja previše? Pitale su me njegove oči nakon što su jučer oboje, pardon nakon što smo jučer svi troje istovremeno imali emocionalni ispad. I jutros je, kao jučer, krenula kula od karata kad je ona krenula u meltdown. Jesam li ja previše? Pitao je samo njegov pogled kad je vidio koliko mi snage treba kad je prva stvar nakon ustajanja – smirivanje, regulacija, tješenje i pokušaj da sve to napravimo prije…
voljela bih probuditi ženu u sebi i prestati biti samo mama
Ovo je pitanje. Kako biti mama i žena istovremeno? Da, gledala sam novu Netflixovu seriju Sex/Life i zapravo sam shvatila da se i mame koje nisu same osjećaju isto kao i ja. Osjećamo se kao mame i trudimo se shvatiti gdje je nestala ona žena koja je postojala prije trudnoće i poroda. Možda se u trudnoći još i pojavila kad su krenule bujati obline, ali su pospanost i mučnine vrlo brzo mokrom krpom izbrisali sve što je moglo biti ženstveno. U mojem slučaju izbrisala je i ženu iz mene jer sam tada ostala sama s bebom u trbuhu. Ostala sam samo mama. Nisam znala biti jedno i drugo. Gdje uopće naučiš takve stvari? Ponekad mi se čini da postoje neke žene koje znaju smanjiti taj majčinski nagon. No, sigurna sam…
kakva god žena ili majka odlučiš biti, tvoje je pravo kako ćeš to izvesti
Godina je 2020, prošlo je 55 godina otkada su žene u Jugoslaviji dobile pravo glasa, a 30 godina otkada je Ustavom zajamčena ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije. Otkada sam postala svjesna sebe i promatrala svijet nekim odraslijim očima, došla sam do bolne istine kako osim muškaraca najveću diskriminaciju vrše žene nad ženama. Majke koje odgajaju djecu bacaju otrovne strelice osude i ponižavanja jer se smatraju boljima. Zato danas ima puno grupa i grupica gdje se nakupljeni životni jal proteže na virtualnom papiru bez granica. Kao da su dobile potpis vrhovnog suda za deložaciju ljudskosti. Neki dan mi je iskočio tekst gdje se novopečena majka požalila da ne stigne sve sa tromjesečnim djetetom, a da muž nije od neke pomoći. Lava komentara žena koje su svemogući heroji svoje obitelji. Imaju dvoje,…
vaginalni tekst
Počinjem pisati ovaj tekst iako zapravo ne znam što ću napisati i koja mu je tema. Počinjem ga pisati jer sam shvatila da sam u nekom trenutku umjesto iskrenosti sebi dala laž. Dala sam si laž da sam dovoljno dobra, da vrijedim, da sam slobodna i da se volim. Onako kako bi trebala voljeti svoje dijete. Ranjivo, hrabro, bez uvjeta i bez zadrške. To je bila moja laž. Moja istina je da se volim, onako kako često volimo ljude oko sebe, kako često volimo svoje partnere. Kad su dobri. Kad oni vole nas. Kad nas grle, kad nas razumiju. Kad su ono što mi želimo da budu. Dok me nije ta spoznaja udarila kao bumerang u glavu, iskreno sam mislila da volim sebe. Ok, tu i tamo koja kila viška,…