Kako se pripremiti za dolazak blizanaca?

Za početak bih voljela podijeliti s vama priču o tome kako smo postali velika obitelj s troje dječice. Vid je beba rođena iz teškog poroda, zahtjevno dojenče i, shodno tome, energičan toddler, a mi živimo sami u gradu bez pomoći baka pa smo tako odlučili kako ne želimo imati više djece. Kao i sve u životu, mi smo planirali jedno, a dogodilo se drugo – ostala sam trudna i moram priznati kako to nisam željela te sam to razdoblje od dva tjedna provela plačući, razbijajući glavu kako ću preživjeti porod, tko će nam pomagati i hrpu drugih pitanja pa sam i u jednom trenu pomislila da ako već moram biti trudna, neka nosim blizance. Potajno sam i s Vidom očekivala da mi liječnik pri ultrazvuku pokaže dva srca. Došao je i taj ginekološki pregled u drugoj trudnoći i sasvim neočekivano, moj ginekolog izgovorio je rečenicu koju nikad neću zaboraviti: “To je trudnoća, ali blizanačka.” i onda se moja tuga pretvorila u neopisivu sreću jer sam to uistinu htjela. Slijedi jedan hormonalni rollerocoaster, hrpa liječničkih pregleda, Vidove “terrible two” i onda su nam za početak godine došle naše sestrice, najbolji i najljepši poklon za moj trideseti rođendan.

Uvela sam vas u situaciju s kojom smo počeli 2023. godinu, a ono što slijedi rezultat je mog prijašnjeg iskustva s Vidom kao bebom, istraživanja, metoda isprobavanja kako se organizirati i tako olakšati svakodnevicu s troje male djece.

Kako se pripremiti na dolazak blizanaca

1. Kolica – osnovna i najvažnija oprema za sve bebe pa tako i za blizance. Na našem tržištu može se pronaći osam modela, no moram izdvojiti “Boogaboo donkey twin” kao daleko najmobilnija, ali i najskuplja. Kolica koja mi koristimo su Baby Monsters Easy twin 3S, najuža blizanačka kolica koja prolaze kroz sva vrata, prolaze, blagajne i omogućuju ulazak i izlazak u javnom prijevozu, stanu čak i u najmanji lift te u gepek Fiata 500 (ako se spuste zadnja sjedala). Naš je stariji model te ima reverzibilne kroviće, veliku košaru u koju stane poprilična količina stvari, zaklapaju se jednostavno, a teže oko jedanaest kilograma. Kolica su prvobitno koristila dvojica dječaka, a ja sam ih kupila preko Facebook grupe “burza blizanačke opreme” koju preporučujem i za prodaju, ali i za kupnju korištene opreme i odjeće za naše blizance. Moram primijetiti da naša kolica ne štedim, vožena su na svim terenima, od centra grada s tramvajskim šinama do parkova sa sitnim kamenjem, od prvog mokrog snijega do blata i trave na selu i sve su testove prošla s ocjenom 5! Priznajem da mi je drago što sam kupila rabljena kolica jer ih ne pazim u tolikoj mjeri koliko bih čuvala nova, koliko bih se živcirala kad bih primijetila ogrebotinu i sl. Zaista volim naša kolica, blizankama su udobna, zimi topla uz originalne vreće, ljeti prozračna, izuzetno snažna, ali i sigurna.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Barbara G. • mother of three little dragons (@vuna_i_drvo)

2. Pelene – bazična higijenska potrepština svake bebe, a kod blizanaca govorimo o velikoj potrošnji. U novorođenačkim danima, mi smo trošili oko trideset komada tijekom 24 sata. Naravno da se, kako bebe rastu, smanjuje taj broj, ali želim reći da je dugoročno isplativije potražiti jeftinije pelene. Srećom što osim onih najpoznatijih gotovo svaki trgovački lanac ima svoju robnu marku te se mogu pronaći pelene koje su omjerom cijene i kvalitete vrlo dobre. Kada govorimo o pelenama, usko povezane su i vlažne maramice čija je potrošnja još i veća kad imaš dvije bebe, a kako bih doskočila tome, sama sam izradila blazinice za njegu koje su pristupačnije, ekonomičnije, ali i održivije od vlažnih maramica. Iste sam izradila od malenih frotirastih ručnika, na način da sam ih izrezala na četvrtine i porubila ih. Perem ih, kao i dječju odjeću i sušim u sušilici.

3. Nosiljka za blizance – kupnja i korištenje uvelike ovise o osobnim navikama i dinamici obitelji te o samom mjestu stanovanja. Važno je i napomenuti kako istovremeno nošenje blizanaca u ovakvoj nosiljci može biti upitno zbog tonusa mišića beba koje se nerijetko rađaju prije termina i stoga mogu imati napetije ili slabije napete mišiće (hipertonus i/ili hipotonus). Pedijatar i fizijatar bit će uključeni u praćenje vaših blizanaca pa im svakako spomenite želje i mogućnosti nošenja u oblikovanoj nosiljci. Nama je nosiljka koristila u slučajevima kad sam bila sama doma, a morala sam izaći van (živimo na trećem katu u zgradi bez lifta) u ljekarnu, spustiti ih u auto i sl. Sami slingovi ograničeni su na 12 kilograma svaki zasebno pa će se blizanke nositi još jedan kratak period s obzirom na to da trenutno imaju desetak kilograma. Ono što moram naglasiti je da je nosiljka tehnički zahtjevnija za namještanje, ako nemate još jednu osobu za pomoć te ako nemate prijašnjeg iskustva nošenja beba. Jedna od mogućnosti koja postoji je i pojedinačno nošenje beba, odnosno da svaki od roditelja nosi jednog blizanca/blizanku. Na taj način moja prijateljica i njezin suprug nose svoje dječake. Stoga je moje mišljenje da je bolje investirati u obične, pojedinačne oblikovane nosiljke za jednu bebu za lakše i brže namještanje, a tako i sigurno i sretno nošenje. U konačnici iste će se lakše i prodati nakon što ih djeca prerastu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Barbara G. • mother of three little dragons (@vuna_i_drvo)

4. Odjeća – generalno govoreći, često blizance vidimo obučene u istu odjeću, posebice ako su jednojajčani. Ja svoje blizanke isto volim oblačiti u iste uzorke, ali različite boje ili tonove, a onda kad se jedna zaprlja ili smoči onda se cijela kombinacija mijenja i gubi se smisao identičnog odijevanja. Šalu na stranu, najvažnije je da su bebe u čistoj odjeći napravljenoj od prirodnih materijala. Svaki roditelji koji ima energično i aktivno dojenče ili toddlera zna kako može biti teško presvući ga. A kada je takvih dvoje onda se treba misliti na svaku sitnicu. Tako su nama zaista puno olakšale presvlačenje pidžame s patentnim zatvaračem te iako nisu toliko dostupne i cijena im je malo viša, od onih s gumbima, nismo imali toliko borbi s našim malenim hrvačicama. U olakšavanju rutine presvlačenja, stvar koja isto ubrzava cijeli postupak, jesu i bodiji bez gumba na ramenima, odnosno oni koji su na spojevima prošireni te se ne kopčaju. Znam da postoje ljudi koji ne primaju odjeću od prijatelja ili rodbine čija su djeca tu isto odjeću prerasla, ali je u slučaju blizanaca praktično i održivije naposljetku.

5. Autosjedalice – vjerujem da za svakog od nas promet, odnosno vožnja automobilom predstavlja određeni izazov. Čekanje u koloni s dvije vrišteće bebe nemjerljivo je najgori stres kojeg sam iskusila u svojoj vozačkoj karijeri. Kako se moj prvi dječak nije volio voziti u autu dok je bio beba, očekivala sam isto i od blizanki no ipak su me iznenadile pa mi vožnja ne pada teško. Prvenstveno zato što im pazim na budne prozore te da mi nahranjene i presvučene ulaze u autosjedalice, iako se dogodilo nekoliko puta da sam na autocesti morala stati kako bih provjerila što se događa i umirila ih. Ne moram ni naglašavati kako smo do krajnjeg odredišta plakale sve tri, a ono što me ipak smirivalo jesu malena konveksna ogledalca za nadzor djeteta koja se isto tako mogu pronaći rabljena pa se ne plaća puna cijena u trgovini. Po pitanju autosjedalica, vjerujem da nije potrebno naglašavati kako je uz dob, težinu i visinu djeteta potrebno paziti na pravilno fiksiranje autosjedalice na samo sjedalo automobila. Još je jedna malena, ali značajna stvar koja meni stvara dodatan osjećaj opuštenosti i mirnoće dok vozim svoje troje djece je magnetna naljepnica s natpisom “djeca u autu” – domaćeg brenda Cedulja, odnosno dvije takve na bočnim stranama, nikakvi ju vremenski uvjeti ne mogu skinuti, samo ju maknem prilikom pranja. Na taj način sam sigurna da i drugi sudionici u prometu vide da nisam sama u autu te da moj određeni stil vožnje možda mogu time opravdati. Moje oduševljenje tim proizvodom je toliko da vam poklanjam 10 % popusta na personaliziranu magnetnu naljepnicu, ako u obrascu za narudžbu na stranici www.cedulja.hr uz ime djeteta upišete i “Vuna i drvo”. Naljepnica djeluje kao magnet te ju možete pozicionirati na bilo koji dio vašeg automobila, a daleko je najuočljiviji zadnji kraj auta – prtljažnik.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Barbara G. • mother of three little dragons (@vuna_i_drvo)

Za svoje blizance pripremit ćete i kolica i autosjedalice, pripremit ćete odjeću i pelene, no ne možete se pripremiti na dvostruku dozu veselja i ljubavi, na duplu dozu smijeha, ali i plača, na dva mekana, mirisna bića kojima ćete baš vi biti cijeli svijet. Teško je, možda i malo zastrašujuće no prođu i takvi trenuci i na kraju sve dobije smisao, a vi titulu – mama i tata blizanaca!

Fotografije: iStock, privatna arhiva

priprema za carski rez i što bih voljela da sam znala prije – SUPERMAME

Objava kako se pripremiti za blizance? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dugo sam razbijala glavu hoću li medijski eksponirati svoju trudnoću. Punih pet mjeseci. Uostalom, postoji li bolje mjesto od ove zajednice u kojoj i sama pronađem sebe u mnoštvu članaka i priča iz života drugih mama. Možda će se neka žena poistovjetiti i s ovom mojom pričom.

Nakon traumatičnog i bolnog, u svakom pogledu, pandemijskog poroda i još težeg postpartuma odlučili smo da nećemo imati više djece. Prvenstveno radi toga, ali i zato što je izuzetno iscrpljujuće odgajati dijete bez ikakvog sustava potpore, a pod time smatram najbližu rodbinu koja je tek 40-ak kilometara od nas, ne računajući naš divan vrtić. Vid boravi u vrtiću dok suprug i ja radimo pa tako ne postoji vrijeme za nas, a da nismo zatrpani obavezama oko kućanstva ili jednostavno brigom za njega, pripremanjem obroka i igrom.

Tako prođu nepune dvije godine u preživljavanju i planiranju svačega i onda se dogodi život. Točnije dva života. Blizanačka trudnoća, koju sam si priželjkivala još s Vidom. Moram zaista paziti što želim. Potpuno drugačija od prve, iznimno naporan prvi trimestar, svakodnevne i cjelodnevne mučnine, nekoliko dana konstantnog povraćanja i umor. Neopisiv umor. Tako dolazimo do blaženog drugog trimestra i svih blagodati koje donosi. Osim jedne – raste trudnički trbuh, a s njime i broj pitanja i komentara ljudi u našoj blizini.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Vuna i Drvo (@vuna_i_drvo)

Donosim popis najgorih savjeta/pitanja koje ni jedna trudnica s toddlerom ne bi trebala čuti.

1. “Bit će teško” – no shit! Bilo je i prvi put. Sad kad konačno znaš što te čeka, malo dijete ima svoje potrebe i iziskuje tvoje vrijeme, a ti mu se ne možeš posvetiti u tolikoj mjeri jer skrbiš o bebi. Da, bit će teško, ali ne treba ti to nitko reći, ponajmanje random ljudi u parkiću, zgradi i slično.
2. “Zar niste rekli da nećete imati više djece?” – ovo sam pitanje dobila od nekih svojih poznanika, ali i od vlastite bake. Kao i sve vijesti koje primi, i ovu je izokrenula u šalu u svom stilu. Volim ja nju, ali ovakvu rečenicu zaista nisam trebala čuti, pa imat će razloga da plete dekice i kape za zimu (puta dva) i cijelom će se selu moći hvaliti da je baš ona zaslužna za blizance zbog njenih gena. Drage bake naše, što bi mi bez njih…
3. “Ti si trudna, pa uopće ne izgledaš debelo” – osim što je ovaj komentar dan na temelju fizičke osnove i općenito ga ne odobravam, hormonalna trudnica ga ne treba čuti. Prije ili kasnije će dobiti kilograme, više njih ili manje, vidjet će se i ljudi će to primjećivati, ali nema potrebe za izgovaranjem istoga.
4. “Kak ćeš roditi?” – pod ovim pitanjem smatra se prirodno ili carskim rezom. Puno ljudi miješa prirodan porod i vaginalni porod, a zapravo je velika razlika u ta dva termina. “Joj super, sad ćeš moć na carski”, “znaš danas ti se blizanci tako lijepo rađaju vaginalno” – samo su neki od neumjesnih rečenica koje nisam tražila i nisam dala odgovor jer ću svoj izbor zadržati za sebe. Stvarno ne znam što je osobi u glavi kad ide tako nešto izreći.

Posljednji savjet, pitanje, rekla bih čak i osudu koju sam dobila bio je od jedne odgojiteljice koja uopće nije Vidova već ju povremeno viđamo u drugim grupama i znam da nije pristojno od mene što iznosim detalje tog “razgovora”, ali ja još uvijek, u 29. godini, učim reći svoje mišljenje, gradim svoj stav i branim se i želim biti glasna, a ne pristojna i tiha. Ta je stručna osoba, jedno jutro kad smo Vid i ja sretno ušetali u njegovu grupu (nakon jako dugo vremena provedenog u plaču pri ostavljanju u vrtiću) meni rekla:

5. “Zašto, mama, ostavljate dijete u vrtiću, a vi ste doma?” – mislim da ne moram previše objašnjavati kako sam se osjećala i kako su mi te riječi upropastile raspoloženje taj dan, no ubrzo me utješila naša matična teta, jedno od najdivnijih stvorenja koje sam ikada upoznala, da se sa “starom školom” ne treba zamarati. Bila je u pravu, kao i sa svime, kad je u pitanju odgoj djece, ali ipak mi se ta rečenica urezala u pamćenje, valjda doživotno.

Zaključno, što zapravo reći trudnici s djetetom od dvije godine? Čestitaj joj, ohrabri ju da ona to može, da si tu ako će trebati ikakvu pomoć ili jednostavno šuti. Ima i predivnih tišina koje govore puno više od ispraznih riječi.

Ja uživam ovdje za svojim malim radnim stolom, dok je dijete u vrtiću, a suprug na poslu, osluškujem, zasada blage, udarce svojih twinsa i brojim nove strije. Šalim se, koga briga za strije.

jedan od najčešćih “dobronamjernih” savjeta kojeg nikada neću poslušati – SUPERMAME

Foto: pexels.com

Objava 5 stvari koje ne biste nikako smjeli reći trudnicama pojavila se prvi puta na SUPERMAME.