James J. Sexton, poznat i kao „odvjetnik za razvode koji zna sve o ljubavi“, posljednjih je godina čest gost nekih od najvećih američkih podcasta i televizijskih emisija, uključujući i viralne TikTok klipove koji su obišli svijet. Njegov prepoznatljiv stil – sirov, pametan i duhovit – sad je dostupan i domaćim čitateljima u izdanju izdavačke kuće Pssst… čitam. Nakon hit izdanja na engleskom (How to Stay in Love), hrvatski prijevod donosi jednako direktan i životan pogled na ono što brak može biti…i ono što ga može uništiti.

Kako ne sj*bati brak nije priručnik. Nije ni klasična self-help knjiga. To je, kako sam autor kaže: „Iskren razgovor s prijateljem koji je sve to već prošao – tisuću puta. S tuđim životima, ali istim greškama.“

Sexton bez uljepšavanja govori o tome kako nas djeca, posao i rutina udaljavaju više nego prevara, kako ljudi godinama žive paralelne živote pod istim krovom, zašto “komunikacija” nije dovoljna i zašto je emocionalna distanca opasnija od fizičke nevjere.

Ovo je knjiga za sve koji su u vezi ili su nekad bili u vezi, za parove koji žele biti iskreni prema sebi i jedno prema drugome, za one koji se ne boje čuti istinu, ni u ljubavi ni u braku, i za one koji misle da je „rad na odnosu“ više od floskule.

“Vidio sam tisuće brakova kako pucaju. Ova knjiga je sve ono što sam htio reći ljudima –  prije nego što bude kasno.” – James J. Sexton

Kako ne sj*bati brak trenutno je u pretprodaji u izdanju Pssst… čitam, izdavačke kuće koja donosi iskrene, provokativne i pametno odabrane naslove o ljubavi, seksu, odnosima i stvarnom životu. Možete ju kupiti na web stranici izdavača www.pssstcitam.hr po 10% sniženoj cijeni i besplatnu poštarinu putem BOX NOW paketomata.

Objava kako ne sj*bati brak – knjiga koja brutalno iskreno priča o ljubavi, braku i svemu između pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kada smo posljednji put zastale i zapitale se – Tko sam ja izvan svih svojih uloga? Majčinstvo, partnerstvo, prijateljstvo… sve te uloge oblikuju naš identitet, ali s vremenom lako zaboravimo tko smo bile prije nego što su ove uloge postale naš svakodnevni život.

U najnovijoj epizodi podcasta, razgovaramo sa Sarom Novak, psihoterapeutkinjom i stručnjakinjom koja se specijalizirala za rad sa ženama koje prolaze kroz razvod te bračne terapije.  Sara ne pomaže samo ženama da se ponovo pronađu nakon razvodne krize, već je posvećena tome da pomogne svim ženama da shvate svoju unutarnju snagu i vrijednost – izvan uloga koje im nameće društvo.

Sara Novak: Tko si ti, kada nisi samo mama i supruga?

Sara je autorica prvog online programa podrške ženama koje se suočavaju s razvodom. U svojoj praksi, Sara radi sa ženama na tome da ponovo otkriju svoje želje, granice i unutarnje resurse, dok istovremeno rade na jačanju svog emocionalnog zdravlja i odnosa sa samima sobom. Njen pristup kombinira psihoterapiju i praktične tehnike koje ženama pomažu da se oslobode stresa i osjećaja preopterećenosti koji dolaze s majčinstvom i svakodnevnim životom.

Teme koje smo obradile:
U ovom razgovoru, dotaknule smo se važnih i dubokih tema koje se tiču svakog dijela života žene – od toga kako ostati vjeran sebi unatoč brojnim ulogama koje imamo, do toga kako balansirati brigu o sebi, partnerstvu i djeci. Također, razgovarale smo o tome kako postaviti zdrave granice u odnosima, što znači briga o sebi, i kako osloboditi prostor za osobnu transformaciju – bila žena u braku ili žena koja se nosi s razvodom.

Ovaj razgovor je savršen za sve žene koje žele naučiti kako ponovo pronaći sebe, bez obzira na to koje faze života trenutno prolazile. Bilo da ste u braku, prolazite kroz razvod, ili ste jednostavno željne otkrivanja svog autentičnog identiteta, epizoda će vam ponuditi mnogo vrijednih uvida i praktičnih savjeta.

Zašto poslušati ovu epizodu?

• Ako osjećate da ste zaboravile tko ste izvan svojih uloga i svakodnevnih odgovornosti.
• Ako želite znati kako se ponovo povezati sa sobom, brinuti o sebi i ponovno izgraditi svoj unutarnji mir.
• Ako želite saznati kako postaviti zdrave granice u partnerskim odnosima i biti u skladu sa sobom.

Pridružite nam se!
Poslušajte ovu inspirativnu epizodu i otkrijte kako se možete osloboditi pritisaka, prepoznati svoje unutarnje snage i izgraditi život koji je usklađen s vašim istinskim željama i vrijednostima.

Objava biti više od mame i supruge: kako se ponovo povezati sa sobom i živjeti ispunjenije? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Valentinovo – dan koji slavi ljubav i povezanost. No, za mnoge roditelje s malom djecom, romantika može pasti u drugi plan. Je li slično i kod tebe?

Dolazak bebe donosi puno radosti, ali i izazove koji često mogu poljuljati partnerski odnos. Nedostatak sna, novi ritam života i sve manje vremena za dvoje može dovesti do osjećaja udaljenosti i frustracije. Pa tako, povezanost zbog koje je i nastala beba, može izblijediti. Dobra vijest je da povezanost dolazi iz nas samih što znači da si TI ta koja povezanost GRADI iz dana u dan.

Dokazano je da parovi koji su bili dobro povezani i imali dobar brak PRIJE djeteta lakše će savladati izazove ranog roditeljstva, dok parovi koji su već prije imali narušen odnos, manjak povjerenja i otvorene komunikacije, nisu bili povezani, beba će itekako unijeti novi nemir. Za jedne i druge ima rješenja – ako ih tražite.

Kao savjetnica za mame i partnerski odnos, želim s tobom podijeliti nekoliko praktičnih savjeta kako ponovno zapaliti iskru u vašem odnosu, čak i u ovom izazovnom razdoblju.

1.    Komunikacija kao temelj povezanosti

Komunikacija, uz povjerenje, zaista je temelj svakog odnosa. Jedan od najvažnijih alata za održavanje bliskosti je iskrena komunikacija.

Uz bebu u kući, lako je upasti u zamku razgovora koji se svodi na logistiku i obaveze. Vjeruj mi, uz drugu bebu u kući, znam kako ti je. Parovi s kojima radim najčešće slobodno vrijeme bez djece koriste za planiranje obaveza. Jedno i drugo je važno, zar ne?

Uzmite si vrijeme za planiranje (npr. jednom tjedno 10-15min) i vrijeme za vas kao par kada možete podijeliti kako se osjećate, što vas veseli ili muči. PITAJ muža iskreno i sa zanimanjem kakav mu je bio dan, ako ti kaže nešto što se dogodilo, pitaj ga kako mu je to bilo, je li mu teško zbog nečega i sl. Nekad prehodamo neke informacije, a da ih nismo niti čule jer razmišljamo o nečem drugom. A onda, ne primijetimo da i on treba podršku.

Važno je razgovarati i o tome koje sve promjene su se dogodile s novim okolnostima u kojima je sad još jedno živo biće, pričati o izazovima, kako ih savladati, pitaj ga kako je njemu biti tata… ZNAM da se iza kriju zanimljivi razgovori.

To može biti samo desetak minuta prije spavanja, ali važno je da ste prisutni i otvoreni jedno prema drugome.

Mala napomena, lijepo je povezivati se kroz razgovore o DJECI, ali vrijeme za vas neka bude i vrijeme u kojem ste samo PAR, a ne RODITELJI.

2.    Mali rituali do veće povezanosti

E sad, ako ste PRIJE imali jako romantičan odnos, moguće da očekujete da se to i nastavi. Može se nastaviti, ali možda uz neke male izmjene – tražite načine kako održati takav odnos i tu razinu povezanosti na načine koje volite.

Isto tako, ako do sad niste bili od “spojeva”, posebno ako ste puno godina zajedno, predlažem da osvijestite da već možda radite “male stvari” poput zajedničke šetnje, gledanja omiljene serije ili kuhanja večere. Te aktivnosti, ako ih radite s namjerom povezivanja mogu biti itekako značajne.

Mali rituali večernjeg povezivanja poput zajedničkog tuširanja ili ljubljenja poput tinejdžera može rasplamsati strasti.

U plan tjedna možete uvesti i tjedno druženje koje ćete isplanirati i veseliti se trenutku kad uspavate djecu. Često uzbuđenje čekanja napravi veću razliku od samog događaja koji čekate.

3.    Podjela odgovornosti

Ne znam koliko se možeš prepoznati, ali većina mojih klijentica tek nakon što postanu mame, shvate koliko brige o kućanstvu su uzele na svoja leđa. Uz bebu, puno toga ne stižu kao prije, a muž očekuje da sve bude kao i prije. Da, definitivno puno potencijalnog izvora sukoba ako ste živjeli na sličan način.

Česta tema savjetovanja majki je osjećaj “sve je na meni – kuća, hrana, beba, kasnije i posao…”. Ovo je zapravo dosta kompleksnija tema nego što se čini na prvu jer polazi od ideja kako tvoj život treba izgledati i očekivanja TKO će napraviti da tvoj život tako izgleda. Pa tako, znamo odgovornost za svoje ideje prebaciti na drugu osobu, svog muža. A on, pretpostavljaš, nema takve ideje.

Umjesto stalnih sukobljavanja tko što nije napravio na točno određen način i u točno određeno vrijeme, zainteresiraj se za njegovu ideju kako bi vaš život trebao izgledati i tko će preuzeti odgovornost za koji dio. Te slike ne moraju biti jednake, ali ti preuzimaš odgovornost za SVOJU IDEJU i nije onda muž kriv kad ne usisava svaki dan jer ne vidi razloga za to.

Briga o bebi je drugi moguć razlog sukoba jer je to nova briga oko koje još nema jasne podjele, a nema niti jasnoće što to sve zahtjeva. Tate često ne znaju o čemu sve mama brine na porodiljnom, ali im brzo postane jasno kad malo ostanu sami s bebom. Imaj na umu da dok je muž na poslu, ti si isto na “svom poslu” kod kuće i imaš jako puno vremena za upoznati bebu i savladati vještine brige o njoj. Tata najčešće ima 1-2h u danu za to sve savladati i može se osjećati nekompetentno (a nitko se ne voli tako osjećati), pa će te obaveze i izbjegavati. Posebno ako nakon pet minuta ti uskočiš sa “daj, budem ja to brže”. Nije poanta u “brže” nego si tako malo, po malo oslobađaš vrijeme i prostor za brigu o SEBI i omogućavaš tati da savladava vještine.

Osjećaj zajedništva u roditeljstvu može dodatno ojačati vaš odnos.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Iva Zaimovic • Savjetnica za majke i partnerske odnose (@mamanijesamomama)

4.    Intimnost – pronađite svoju novu normalu

Intimnost se može promijeniti nakon dolaska djeteta, i to je potpuno normalno. Moguće je da imaš smanjen libido, da se često osjećaš umorno i zapravo nemaš ni volje ni energije za akciju nakon što uspavaš djecu. Sve znam! Dodiri, poljupci i iskazi ljubavi mogu biti snažna poveznica, čak i kad nemate energiju za više.

Požuda je ono što pali iskru, a požudi treba vremena (predigre, uzbuđenja i iščekivanja), ali i spontanosti. Uz djecu ipak treba balansirati između tog dvoje jer znam koliko je lako zaspati uz djecu u 21h. I znam kako je to krenuti nešto pa se vraćati umiriti bebu koja se probudila, pa se OPET vraćati mužu. Teško, ali nije neizvedivo. Volja dolazi iz tebe, ti si ta koja zna ZAŠTO i KAKO se povezuje sa svojim mužem jer je to VAŽNO.

Zato, umjesto da se fokusiraš SAMO na ono što je bilo prije, istraži nove načine kako možete biti bliski SADA.

5.    Budi strpljiva prema sebi i partneru

Promjene koje dolaze s roditeljstvom mogu biti stresne, ali su i ogromna prilika za rast. Budi nježna prema sebi i svom partneru. Usklađivanje na nove okolnosti zahtijeva vrijeme i traženje novih načina kako biti dobro sada, a ne čekati da “prođe”. Jer, ova faza će proći, pa će doći neka nova i tako u krug. Nemoj čekati da se povezanost i bliskost vrati sama od sebe (jer možda nećeš dočekati), nego preuzmi konce u svoje ruke.

Valentinovo je savršena prilika da se prisjetite koliko je vaš odnos važan. Uz malo truda i puno ljubavi, moguće je ponovno pronaći balans između roditeljstva i partnerstva. Traži načine već danas i sigurna sam da ih ima bezbroj malih koje će vas približiti, a na prvu se čine beznačajni.

Ne želim te ostaviti sasvim samu s ovim mislima pa te pozivam na konkretnu AKCIJU. Preuzmi FREE vodič koji sam kreirala baš za tebe – TRI LEKCIJE ZA SRETNIJI BRAK je praktičan vodič koji je oduševio mnoge moje klijentice uz kojeg su napravile prve korake ka promjeni. Budi i ti jedna od njih! OVDJE PREUZMI. 

Fotografije: unsplash.com

Objava ljubav nakon bebe: kako održati partnerski odnos živim? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Seksualna i ljubavna coach-erica Sandra Krznarić otkriva tajne o muško-ženskim odnosima i daje savjete kako uspostaviti konkretnu komunikaciju razumljivu objema stranama.

Konstruktivna komunikacija je temelj svakog zdravog odnosa.

Kako bismo znali kako komunicirati, moramo imati na umu da je naš najveći seksualni organ mozak, iako isti ipak je različit. Komunikacija, iako prirodna, nekima od nas baš i nije, ona se uči, a kako bismo efektivno komunicirali potrebno nam je znanje i iskustvo. Možemo je koristiti kao oružje, ali kao i alat koji iscjeljuje.

Jeste li znali da naše vanjsko uho ima oblik maternice? S toga pažljivo birajte riječi koje ćete pustiti da čujete i osvijestite jer one će se usaditi u vaš mozak i postati dio vas. Samim time vodite računa o riječima koje ćete vi izgovoriti. Način na koji komuniciramo, govor tijela, boja glasa, ton glasa, brzina kojom govorimo, riječi koje izgovaramo –  sve to utječe na našeg sugovornika i njegovu percepciju što mu želimo reći.

Iskrena i otvorena komunikacija u intimnim odnosima potrebna je kako bi našem partneru ukazali na sve naše želje, potrebe, nesuglasice ili pak izrazili sreću, radost i ljubav.

Drage žene, želite li od muškarca dobiti da vas čuje, percipira te uvaži ono što želite reći evo nekoliko savjeta:

Dok komunicirate pobrinite se da je fokus na vama (bez ikakvih smetnji sa strane, npr. TV, mobitel, Playstation, Nintendo, lagana muzika radija je poželjna).

Vizualno prikažite sve što želite izreći (napišite, nacrtajte ili pokažite).

Ne podižite ton glasa, govorite smireno (znam da je to gotovo nemoguće, ali je izvedivo uz malo koncentracije….).

Imajte strpljenja.

Budite blage i umiljate (iako niste možda po prirodi takve…pronađite i izvucite na površinu žensku energiju).

Da biste mogle efektivno komunicirati s našim snažnijim, iako ne uvijek dominantnijim polovicama, sve kreće od nas samih – sustavnog i neprekidnog rada na sebi.

Kada smo zadovoljne same sa sobom tada i okolina drugačije reagira, jer ako je žena, majka sretna, smirena i staložena onda su i svi oko nje u miru i sve funkcionira. Obrnuto je potpuni kaos.

Rad na sebi je najteži rad kojeg smo obavezne same prema sebi provoditi sustavno i neprekidno, jer umjesto nas to nitko neće.

Ponekad je teško uz sve izazove i obaveze koje pred nas stavlja svakodnevni život, ali moramo biti ustrajne.

Mi sve možemo same, ali zašto bismo? Uz pravu osobu pored sebe nećete morati, ali bit će vam jasno dano do znanja da možete.

Čitajte knjige, razgovarajte s prijateljicama, prijateljima, stručnjacima, gledajte dokumentarce, meditirajte, vježbajte radite sve ono što vas čini sretnima i da pronađete svoje mir.

Muškarci su tu da koračaju pored nas, ne ispod, ne iznad….PORED!

Čuvajte svoje muškarce, dečke, muževe, a  sinove odgojite i naučite da budu galantni  jer odrastao muškarac to mora biti (iako pomalo zaboravljena kategorija) jer na kraju cijele priče kako bi svijet izgledao bez njih? Jednostavan, ali prazan.

Da, na kraju svi smo različiti, ali ipak isti u našoj suštini.

Do skorog čitanja volite sebe i ostanite sexy.

S ljubavlju, Sandra

Sex Talk novi je serijal na podcastu Iskreno o majčinstvu u kojem pričamo o različitim tabu temama koje se tiču intimnih i partnerskih odnosa. Podcast slušajte na svim aplikacijama za slušanje podcasta ili na You Tube-u.

Fotografije: pexels.com

Objava kako uspješno komunicirati s partnerom? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prije malo više od tri mjeseca proslavila sam osmu godišnjicu braka na putovanju gdje sam nakon dugo vremena osjetila onaj predivan osjećaj kad smo samo nas dvoje u našoj vezi – sami, bez distrakcija (djece) i rutina kojima ‘robujemo’.

Prije samog putovanja doživjela sam jedan susret koji me doslovno ‘izuo iz cipela’ u smislu koliko je potrebno da se čovjek navikne opet živjeti sam, nakon 40 godina zajedničkog života. I koliko je dragocjeno kad imaš nekog pored sebe koji je s tobom u svim burama i olujama života – i koliko je potrebno razumijevanja, podrške, i još malo razumijevanja da bi bio sretna jedinka u cjelodnevnom i svakodnevnom partnerskom odnosu, i posebno ako to uključuje djecu kojima si posvećen većinu svog dana (fizički) dok su mali. Karlo i ja smo 12 i pol godina zajedno, i malo više od 8 godina u braku, i ponekad se uhvatim u razmišljanju koliko smo se promijenili oboje, i koliko nismo otkad smo skupa. Ono najljepše od svega je što smo se ‘spojili’ u periodu naših života kad smo oboje bili na sličnim valnim duljinama i željeli slične stvari – vezu, brak i djecu! Što djeca više rastu sve smo svjesniji da ćemo jednog dana ostati on i ja (ako Bog da), jer djeca će otići (nadam se i vraćati), ali ta svjesnost trenutka u kojem živim – to želim osjećati svaki dan i biti zahvalna na tome svaki dan, jer nitko od nas ne zna koliko godina imamo zajedničkih! Ali znamo što imamo iza sebe i kad gledamo naše cure – koje su ispred nas – znamo da smo zajedno bili u našim mukama i u našim sretnim trenucima, i to je ono najljepše što sam osjetila na našem putovanju u Rim – naše zajedništvo i zahvalnost što smo opet na putovanju, nas dvoje i uživamo jedno u drugom!

Naše putovanje je krenulo u noćnim satima da bi mogli ostaviti auto na čuvanom parkingu i stići na rani i direktni let iz Zagreba za Rim, i samo taj osjećaj da smo sami u autu i da nema onih glasova: „Mama!“ „Tata!“ svake 2 minute je bio u najmanju ruku za nas neobičan i nesvakidašnji! A biti opet u zraku zajedno, nakon punih 8 godina i prvog zajedničkog leta na medeni mjesec je bila posebna sreća.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Zrinka Lucić (@luciczrinka)

Rim je dugo bio na wishlisti i ono što bi istaknula od Vječnog grada je njegova povijest, te predivne europske ulice, znamenitosti koje su u krugu 20 minuta hoda i veliki trgovi puni života, a kada sve to doživljavaš s osobom koja korača s tobom zajedno kroz život – onda je to putovanje posebno ugodno.

Putovanja su nekada bila puno učestalija u mom životu i premda se to promijenilo otkad sam postala mama svjesnija sam koliko su mi putovanja dobro činila i koliko me ona obogaćuju i čine sretnijom i zadovoljnijom osobom. Upravo to zadovoljstvo i sreća su ‘isplivali’ na površinu na putovanju u Rimu i samo sam upijala svaki djelić vremena koje sam provela u dugim šetnjama do Trastevere četvrti i obilasku povijesnog Vatikana, Koloseuma, Pantheona, Španjolskih stuba i Fontane di Trevi. Jedan od najljepših pogleda i užitaka u Rimu je bio s Terrazza del Pincio gdje smo se Karlo i ja porječkali i nedugo nakon pomirili, ali i to je dio života kojeg živimo i ono što je najbitnije za mene je kako se ‘nosimo’ sami sa sobom i pogotovo jedno prema drugom, kako se odnosimo kada dođe do neke rasprave i neslaganja. Nastojim djelovati na način na koji reagiram i što u kojem trenutku želim reći, a što želim objasniti kada se situacija ‘ohladi’.

I nekako sam kad pogledam unazad par godina ‘sazrela’ u tom smislu da me ne trigeriraju brojni trenuci koji bi me prije razljutili i izvukli iz mene ono ‘najgore’, ALI, ono čemu se još uvijek učim, i čemu će me život sigurno učiti je kako svađu, prepirku, raspravu objasniti svojoj djeci!! Jer – ta djeca su kao male spužvice i znam da na njih od rođenja utječe odnos mame i tate, i koliko god ih mi pokušavali ‘sačuvati’ od onoga što nije za njihove uši, oni nekako čuju i osjete tu međusobnu energiju u obitelji – i naravno prenose ju dalje i s njom žive i rastu!! Mišljenja sam da djecu treba sačuvati od nepotrebnih razgovora i da njihove male glavice ne treba opterećivati što/kako i oko čega se mama i tata ne slažu i raspravljaju; ali sam mišljenja i da trebaju biti svjesni da nijedan odnos nije idealan i da suživot i odnosi iz nas ponekad ‘izvuku’ i ljutnju, i tugu i bijes – koju svakako trebamo kontrolirati tako da ne povrijedimo nekoga s izrazima naših osjećaja.

Odnosno, kako će se drugačije djeca, i mi odrasli naučiti nositi s emocijama ako im ne dozvolimo da ih proživimo – upravo me to nedavno ‘bocnulo’ kad mi je moja 7-godišnjakinja rekla:“Mama, ti uvijek kažeš da je OK biti i tužan, i ljut, i bijesan jer se to osjećaji koje trebamo osjetiti, a sad mi kažeš da se smirim!“.

Nositi se s tim osjećajima i znati ‘hendlati’ s njima (svim osjećajima)  – to je nešto što se uči kroz život, kroz gledanje odnosa oko sebe, i najviše kroz vlastita iskustva.

I upravo to želim pokazati svojim curama i sama sebi priznati – da učim, da griješim i da si to treba priznati i ići dalje, jača i sigurnija u svoje osjećaje i svoj način djelovanja.

Nekako je uvijek i gotovo sve u tom načinu i tonu s kojim razgovaraš sa svojim sugovornikom – možemo se ne slagati i razilaziti u mišljenju i viđenju situacije, ali povrijediti se riječima i djelima – to, mi odrasli trebamo naučiti našu djecu da nikad ne bi smjeli! A ako i to uradimo, naučiti reći “oprosti”, pristupiti drugome s podrškom i suosjećanjem je nešto najvrjednije što u životu kao čovjek možeš njegovati u sebi i prenijeti to dalje. Barem što se mene tiče.

I zato, ti, moj K – Nisi samo moj čovjek, moj si dom, moj mir, moje srce, moja srodna duša i moja sigurna luka – HVALA TI što si sa mnom i uz mene u našem vrtlogu života.

Želim da i dalje ‘izvlačimo’ najbolje jedno iz drugog, a i kad to ne činimo da budemo jedno uz drugo, i jedno za drugo! A naše putovanje u Rim je samo još jedan dokaz da ‘plovimo’ dobrim smjerom i da ponekad treba uzeti odmak od svakodnevice kako bi shvatili što imamo i što nas čeka.

Objava ljubav, roditeljstvo i ono između pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Misliš da su psihološke igre nešto pomno planirano i inscenirano s namjerom da se drugu osobu povrijedi? Misliš da su lako uočljive te da ti nikad ne sudjeluješ u njima? Žao mi je, ali vjerojatno sudjeluješ, možda si i danas neku odigrao/la. A nažalost, nisu ni toliko uočljive niti ih je lako prepoznati, ako nemaš potrebne informacije.

Ako želiš znati kako prepoznati poziva li te netko u psihološku igru ili si ti taj/ta koji poziva te kako prepoznati uloge koje često ti ili tvoj partner/ica zauzimate u sukobima za koje vam se čini da se stalno „vrte u krug“, čitaj dalje.

Psihološke igre su naizgled uobičajena razmjena transakcija (rečenice, razgovori između dvoje ili više ljudi) koja se ponavlja, ali zapravo ima skrivene motive. Jedan od primjera koji je većini nas životan, možda u nekom drugačijem obliku ili s drugom temom, je ovaj ispod:

Jakov je jedva čekao da s posla dođe kući. Ušao je u stan, ostavio stvari u hodniku i ušao u boravak. “Bok, stigao sam…” veselo je dobacio Ivani. “Aha.” bio je njen kratak odgovor. To ga je začudilo, pogledao ju je i činilo mu se da je nervozna i kao da ju nešto muči. Želio joj je pomoći da se bolje osjeća te započinje razgovor…

“Hej što se dogodilo?”

“Ma ništa…”

“Pa reci, vidim da te nešto muči…”

“Ma nije ništa, nebitno…”

“Pa reci, vidim da nešto je…”

“Ma ništa, ti ionako tu ne možeš pomoći…”

“Pa možda ti mogu pomoći, nećeš znati ako ne probaš…”

“DA PROBAM, HA? A DA TI MALO PROBAŠ KAKO JE TO BRINUTI SE O STANU I KLINCIMA!? DA PROBAŠ UZETI USISAVAČ I KRPU, A NE DA SE JA NAKON POSLA MALTRETIRAM S ČIŠĆENJEM, KUHANJEM I KLINCIMA, A TI DOĐEŠ DOMA NONŠALANTNO I KAO POMAGAO BI!? PA POMAŽI ONDA, HRPU STVARI MOŽEŠ NAPRAVITI, ALI NEEE…”

„Ne vjerujem, s tobom čovjek ne može razgovarati, želim ti pomoći, a ti me odmah napadaš…“

Je li vam ovakva dinamika donekle poznata, događa li vam se ponekad da iznenada započne svađa?

Osobe uključene u psihološku igru nisu svjesne da strukturiraju svoje vrijeme kroz igre i imaju dojam da im se „igra događa”. Kada se odigra neka psihološka igra, osobe se mogu pitati: „Kako se opet meni to događa?”, „Zašto smo se opet posvađali?”. Ova pitanja si Ivana i Jakov sigurno postavljaju i nije im jasno što se dogodilo. Koncept koji će nam u tome pomoći je Drama trokut.

Drama trokut

Drama trokut je osmislio psihijatar Steven Karpman, a služi nam da pomoću njega prikažemo tri psihološke uloge koje ljudi zauzimaju dok igraju psihološke igre. Te uloge su : Progonitelj, Spasitelj i Žrtva. To su uloge koje osobe zauzimaju u zajedničkoj interakciji. U našem primjeru je Ivana prvo bila Žrtva pa Progonitelj, a Jakov je bio Spasitelj pa Žrtva.

Slijedi kratko objašnjenje uloga:

Progonitelj – U ovoj ulozi osoba proziva, kritizira i kažnjava drugu osobu. Kada je u ovoj ulozi nisu joj bitne potrebe drugih ni njihove sposobnosti. Osoba bude usredotočena na to da zadovolji svoje potrebe bez obzira na drugu osobu (u našem primjeru je bila potreba da se ispuca emocionalna napetost te da se za vlastito nereagiranje i postavljanje granica na vrijeme okrivi druga osoba). Ponaša se kao da je superiorna i kritična, dokazuje žrtvi da je nesposobna, ima neodoljivu potrebu pokazati drugima da su u krivu, može biti  verbalno nasilna, ponekad i fizički. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Kako to ne znaš”, “Je li moguće da nisi to vidjela”, “Svi ste nesposobni, sad ću ti ja pokazati kako se to radi”

Spasitelj – U ovoj ulozi osoba razmišlja o drugima i rješava tuđe probleme. Radi više od potrebnog, i one stvari koje ne bismo trebali (u našem primjeru je Jakov trebao stati nakon prvog odgovora „Ma ništa“ da je prihvatio da je Ivana sposobna sama se zauzeti za sebe te izreći što ju muči). Vjeruje da mora pomoći, da druga osoba bez nje ne može uspjeti u svom zadatku, rješavanju problema, u životu i sl.  Pritom ignorira stvarne sposobnosti i potrebe druge osobe. Sažalijeva se nad žrtvom, želi pomoći i biti “heroj”, osjeća se jačom i bitnijom jer njezin glas vrijedi,  nudi pomoć i kad ju nitko ne traži. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Samo ti pokušavam pomoći”, “Nemoj ti, ja ću”

Žrtva –  U ovoj ulozi se osoba osjeća bespomoćno i vjeruje da je podređena drugima, te se ponaša kao da nema resurse ili načine da riješi svoje probleme. Osjeća se preplavljeno i vjeruje da su drugi sposobniji od nje i zbog toga odgovorni za njene probleme i njihovo rješavanje. Za sve krivi druge, vrlo često se vraća na prošle događaje gdje je bila tretirana na loš način, umanjena, povrijeđena ili sl. Smatra da je zapela, otpisuje svoje sposobnosti i čeka da ju netko spasi (u našem primjeru je bila skrivena poruka od Ivane – primijeti me, pokazivati ću ti da nešto nije u redu, ali ću ostati u uvjerenju da mi nitko ne može pomoći; a na kraju je i Jakov završio kao žrtva i skrivena poruka je bila – evo ja se trudim, ali uvijek sve ispadne krivo, s tobom se ne može razgovarati),  često će glumiti i žaliti se da nešto ne može umjesto da sama potraži mogućnosti i rješenja. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Za mene je to nemoguće”, “Ništa tu ne mogu”, “Nikada to neću uspjeti sam/a”.

Uz razumijevanje drama trokuta, jako je važno imati na umu da uvijek postoji preokret ili obrat u ulogama kada se radi o psihološkim igrama.

Uloge na vrhu trokuta su Progonitelj i Spasitelj jer u drama trokutu one imaju prividnu moć, a Žrtva prividno nema moć da učini išta i treba joj Spasitelj. Ali to je zapravo privid, zato se i zove prividna moć, a ne stvarna. U stvarnosti svaka osoba u bilo kojoj ulozi ima moć izaći iz uloge, pobrinuti se za sebe i odlučiti što je za nju najbolje. To ne znači da će to biti lagano, ali će preuzeti dio svoje moći natrag.

Zašto ih je teško prepoznati?

Psihološke igre imaju uvijek društvenu transakciju koja je vidljiva i skrivenu koja nije, koja je na psihološkoj razini, npr.:(situacija gdje suprug krene čistiti umivaonik sredstvom za staklo)

• Socijalna razina komunikacije:
  • Ivana govori Jakovu (oštrim tonom, napetih mišića lica, namrštena): „Zašto si to uzeo, to nije za to!?”
  • Jakov (nesigurnim glasom, tonom koji raste, skupljajući ramena, spuštajući glavu prema naprijed i gledajući ispod obrva): „Ne znam.”
• Psihološka razina komunikacije:
  • Ivana: „Uvijek me razočaraš.”
  • Jakov: „Nesposoban sam.”

Tko igra psihološke igre?

Svi!

To je način povezivanja i funkcioniranja koji smo naučili u primarnoj obitelji. Kao i sve ostalo, način igranja psiholoških igara se uči od malena. Ponekad ćemo odigravati igre, pogotovo bračne, iste kakve su igrali i naši roditelji ili djedovi i bake.

Nismo svjesni da ih igramo i vrtimo se u krug. Psihološke igre su i način na koji ostvarujemo bliskost u odnosu gdje nedostaje prave bliskosti. Prava bliskost podrazumijeva otvoreno komuniciranje osjećaja koji nam nisu ugodni i najčešće nam je zastrašujuće uopće izgovoriti ono što se maskira igrom.  U našem primjeru bi to bilo sljedeće:

Ivana: „Strah me da ti nije stalo do mene, osjećam se usamljeno u roditeljstvu i braku. Ako ne radim stvari umjesto tebe napustiti ćeš me, neću ti biti potrebna!“

Jakov: „Želim pridonijeti, ali izbjegavam raditi išta po kući da ne ispadnem nesposoban i da te ne razočaram.“

Osobama koje imaju rane iz djetinjstva zbog kojih misle da moraju zaraditi ljubav, da moraju raditi naporno, biti savršeni, ne smiju pokazati osjećaje i slično inače će biti odbačeni ili ismijani imaju velikih problema sa ovakvim tipom iskrenog i otvorenog komuniciranja svojih osjećaj i strahova jer je za njih to preugrožavajuće. Preduvjet za ostvarivanje prave bliskosti je osjećaj sigurnosti povjerenja.

Osobe u vezi dolaze svaka sa svojom prtljagom koja sadrži prošla iskustva i ponašanja koja su nam prije koristila.

Svi mi ponekad ulazimo u uloge iz drama trokuta, ali ne zato što nešto s nama ne valja. Nego zato što nam je to prije koristilo za preživljavanje i povezivanje u prošlim odnosima. Sada kada nam rade problem ta ponašanja treba transformirati jer nam više ne koriste u našem putu prema sigurnom odnosu i istinskoj bliskosti.

Kako prepoznati psihološke igre?

Indikator da se odigrala neka psihološka igra može biti osjećaj zbunjenosti ili zakašnjele ljutnje koji ćeš imati nakon nekih razgovora ili sukoba – „Čekaj, što se sad ovdje dogodilo!?“ ili „Zašto sam opet pristala na to!?“, „Prije minutu je sve bilo dobro, što sam rekla da se ovo dogodilo?“. Dobar indikator mogu biti i fizički simptomi koji se ne mogu objasniti trenutnim zdravstvenim stanjem – iznenadna težina u cijelom tijelu i mišićima, glavobolja koja došla „od nigdje“, trbobolja ili poriv na povraćanje, smušenost, omaglica i dr. Najbolji indikator je ako uspiješ prepoznati jesu li osobe u razgovoru zauzele neku od uloga u drama trokutu i je li došlo do obrata.

Pitanja koja ti mogu pomoći, ako želiš napraviti vježbu za sebe:

• Jeste li bili u situaciji gdje ste se osjećali zbunjeno ili je došlo do konflikta ili nelagode?
• Prisjetite se jedne konfliktne situacije koja Vam se često ponavlja? Probajte se sjetiti što ste Vi i druga osoba govorili, kako ste se osjećali prije i poslije.
• Možete li prepoznati koje ste uloge iz drama trokuta zauzeli?
• Čini li vam se da je došlo do obrata u ulogama u nekom trenutku?
• Na koji mamac te najčešće upeca tvoj partner, djeca, kolege..?

Preporuka literature za one koji žele znati više:

Petra Gabriša otkiva tajnu uspješnih parova: „Uspješni rješavaju probleme suradnjom, a neuspješni natjecanjem“

Fotografije: pexels.com

Objava igraš li i ti psihološke igre s partnerom? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kartice za građenje odnosa i bliskosti s partnerom kao alat za uspješno partnerstvo

Petra Gabriša vlasnica je centra za savjetovanje Odvaži se gdje radi s djecom i odraslima po principima Transakcijske analize – psihoterapeutske škole koju je završila te terapije igrom s djecom i adolescentima. Osim toga, radi i partnersku terapiju. Krajem prošle godine iz tiska je izašao njezin prvi proizvod namijenjen parovima –  kartice Povežimo se. S Petrom smo popričale o partnerskim odnosima te na koji način kartice mogu pomoći parovima kako bi ojačali i unaprijedili svoj odnos.

Petra, kako si došla na ideju za kartice “Povežimo se!”?

Oduvijek su mi odnosi bili u fokusu, još prije nego što sam započela edukaciju za psihoterapeuta. Sjećam se da sam kao dijete uvijek promatrala i slušala razgovore odraslih iz svoje okoline i često bih pomislila: „Oni se vole, zašto tako ružno razgovaraju jedni s drugima?“ Iz vlastitog iskustva veze i braka, u kojem sam već četrnaest godina, znam koliko je važno raditi na odnosu kako ne bi sve otišlo u krivom smjeru. Svjesna sam koliko je potrebno istraživati o partneru, provjeravati situacije i ponašanja kako bismo izbjegli nesporazume, učiti jedno o drugome i biti otvoreni za činjenicu da moj partner funkcionira drugačije i da je drugačije odrastao te da ne mora misliti i funkcionirati kao ja. Stoga sam odlučila kreirati kartice kako bih parovima olakšala taj dio, čineći ga zabavnijim s pitanjima za koja smatram da su ključna za bolje povezivanje i upoznavanje s partnerom, učenje više o njemu, osvještavanje da dolazimo iz različitih obitelji i okruženja koja su nas oblikovala te da sve to moramo uzeti u obzir u našoj partnerskoj dinamici i daljnjem suživotu.

Čemu služe kartice i kako funkcioniraju?

Osim onoga što sam navela pod prvim pitanjem, kartice služe kao neka vrsta nepristranog trećeg člana u razgovoru između partnera. Zvuči čudno? To je zato što neki od nas imaju snažne obrambene mehanizme kada se postavi intimno pitanje ili pitanje na koje ne žele odgovoriti, pa će često reći partneru: „Ti baš znaš pogoditi!“ ili „Kakvo ti je to sada pitanje!?“. Drugi partner će se tada povući i ništa od razgovora, ili će se pokrenuti sukob. Kartice su taj treći nepristrani član koji postavlja pitanje, a na koje trebaju odgovoriti oba partnera, zajedno su u tome. Kartice su podijeljene u četiri kategorije – tri kategorije pitanja i jedna kategorija s prijedlozima aktivnosti koje možete raditi zajedno. Kategorije pitanja služe tome da se prisjetite lijepih trenutaka svoje veze, da saznate nešto više o partneru iz vremena kada se još niste poznavali te da bolje razumijete potrebe svog partnera, načine na koje iskazuje ljubav, njegove/njezine vrijednosti i još mnogo tema koje su važne za razumijevanje partnera i produbljivanje odnosa.

Misliš li da je jedan od najčešćih problema u partnerskim odnosima nedovoljna komunikacija? I zašto je to tako?

Moglo bi se reći, ali ja bih to preoblikovala u “nedovoljna komunikacija o bitnim stvarima” i komunikacija koja treba biti izravna i iskrena. Svi mi u partnerskim odnosima stalno nešto razgovaramo i dogovaramo se, osim onih koji, kada se posvađaju, kažnjavaju partnera šutnjom. No ta se komunikacija često svodi na svakodnevne stvari poput: „Ti voziš djecu sutra?“, „Što ćemo za doručak?“, „Moramo se dogovoriti za onaj ručak s tvojima…“, „Evo, da ti kažem svoj raspored za ovaj tjedan…“, „Jesi li možda stigao/la…“, „Hoćemo li se malo odmoriti kad djeca zaspu?“, „Opet nisi odnio/la njegov/njezin bicikl na popravak!“ i slično. Nedostaje komunikacija u kojoj ćemo podijeliti kako se osjećamo, što nam je potrebno od partnera i slično, a često nismo ni svjesni kako se osjećamo dok ne prođu mjeseci pod stresom, iscrpljenosti i zamjeranjima jer mislimo da radimo više od partnera (ali o tome ne govorimo), a onda se uhvatimo kako se odjednom svađamo i zamjeramo jedno drugome, najčešće posežući za pasivno-agresivnim ponašanjima. Izravna i iskrena komunikacija je, prema mom iskustvu, većini ljudi koji dolaze s problemima u odnosu, strana i neprihvatljiva jer imaju pogrešna uvjerenja poput: “Zašto bih mu/joj ja to govorila/govorio, pa vidi da mi je previše i zna kako mi je”, ili misle da nemaju pravo tražiti nešto za sebe, ili su odgajani u okruženju sa strogim podjelama muško-ženskih poslova… ima zaista mnogo uzroka. Kod nekih parova koji imaju problema u komunikaciji događa se da nemaju benefit of the doubt prema partnerovom ponašanju i ne istražuju ga, već ga tumače na svoj način i većinom iz te pozicije pokreću sukobe s partnerom, pri čemu su često emocionalno nekontrolirani, pa takvi sukobi znaju biti verbalno agresivni ili završavaju prekidom komunikacije. Rješenje bi bilo da sjednu zajedno, bez pretpostavki, te da komuniciraju svoje viđenje partnerovog ponašanja, kako su se pri tome osjećali, zatim da saslušaju partnera i pronađu zajedničko rješenje suradnjom. To je razlika između uspješnih i neuspješnih parova: uspješni rješavaju probleme suradnjom, a neuspješni natjecanjem. Kada se partneri natječu jedan protiv drugoga i bitno im je da jedan od njih pobijedi i nadjača drugoga u sukobu, u tom slučaju su njihov odnos i partnerstvo na gubitku.

“Jedan od najčešćih problema u partnerskim odnosima je nedovoljna komunikacija o bitnim stvarima.”

Kako ove kartice pomažu u komunikaciji s partnerom?

Kada smo udaljeni jedan od drugoga i razgovori su nam već dulje vrijeme površni, tada ne znamo kako započeti razgovor, što pitati. Možda smo i premoreni od obaveza, posla, raznih uloga… tada sama činjenica da trebamo voditi tamo neke razgovore može biti jako odbojna. Ove kartice su zamišljene tako da vam treba minimalno 5 minuta, koje svi imamo, izvučete jednu karticu, svatko odgovori i, ako želite, možete ići svatko svojim putem. Ali najčešće se razgovor produbi i samo pitanje pokrene razgovor. Sama ta činjenica da to neće trajati dugo nas već udobrovolji za sudjelovanje. A neki parovi su mi rekli da odrade 5 kartica odjednom, što me jako iznenadilo jer je to puno. Ali tu je ljepota i ležernost koju sam htjela postići, da imate slobodu samo birati što i koliko želite koji dan, ne trebate ih koristiti svaki dan, a i možete. Možete jednu dnevno, a možete koliko vam se da u tom trenutku. Izbor je na vama!

Pitanja u karticama sam se trudila oblikovati na način da potaknem razvoj samosvijesti te da partneri zadrže ton razgovora Ja sam OK – ti si OK, odnosno da minimiziram optuživanja i verbalne napade. Objasnit ću to kroz primjer. Jedno od pitanja je: „Koja moja ponašanja ponekad ili često povrijede mog partnera/partnericu?“. Partner koji odgovara treba promišljati o sebi i svojim ponašanjima, kojih je itekako svjestan. Na ovo pitanje partner ne može odgovoriti bez da mu se aktivira suosjećanje (osim kod nekih psihopatologija, moram staviti disclaimer) prema partneru kojeg je povrijedio, samim time se bolje može povezati sa svojim partnerom i njegovom boli. Partneri postaju ranjivi jedan pred drugim i to ih spaja na dubljoj razini. Partner koji sluša ima koristi jer dobije validaciju za svoju bol, dobije suosjećanje i zajedno mogu donijeti dogovor što će napraviti idući put ako se to ponovi. Da sam postavila pitanje: „S kojim ponašanjem te partner najčešće povrijedi?“, razgovor bi išao u drugačijem smjeru, partner kojem bi se navodila njegova ponašanja bi vjerojatno imao potrebu braniti se, osjećao bi sram ili ljutnju, ne bi priznao da to stvarno i radi ili bi na neki drugi način to odbacio, ovaj drugi se ne bi osjećao viđeno, krenulo bi prepiranje i zamjeranje i problem ostaje. Iz načina kako su pitanja postavljena, korisnici kartica mogu učiti kako razgovarati na uvažavajući način i kako održati poziciju Ja sam OK – ti si OK. Kako bih to pojasnila bolje, imat ću par videa na tu temu na  @povezimosecard.

Jesu li kartice namijenjene samo za parove u problemu ili su i za one parove koji žele održati svoj odnos?

Ove kartice mogu koristiti stvarno svi parovi. Mogu ih koristiti parovi koji su tek na početku veze da se bolje upoznaju, vide jesu li on the same page, u smislu što žele od veze, kako vide uloge u vezi ili braku, da prođu kroz uvjerenja koja su stekli do sada o vezama i braku i vide gdje ih možda treba mijenjati, da porazgovaraju o težim temama koje bi im kasnije mogle biti kamen spoticanja i slično. Također su i za one koji su dugo u vezi ili braku jer im mogu pomoći da se prisjete lijepih trenutaka koje su proveli zajedno što će potaknuti povezivanje, da uz vođena pitanja porazgovaraju o stvarima koje ih možda smetaju ili gdje im nisu zadovoljene potrebe u odnosu, npr. intima, načini kako želimo da nam partner pruži podršku, da se razgovara o ponašanjima koja tumačimo kao nedostatak ljubavi i poštovanja i slično, i ponašanja s kojima znamo da povrijedimo partnera i puno drugih tema…Što se tiče parova “u problemu”, mislim da smo svi mi koji smo u braku bili više puta u problemu u smislu da imamo svađe i probleme koji se ponavljaju, da se krivo razumijemo i tumačimo na svoj način postupke partnera i slično, pa nam to stvara problem u odnosu. Ali ako razgovaramo o parovima koji su disfunkcionalni, gdje ima emocionalnog ucjenjivanja, neke vrste zlostavljanja od strane jednog ili oba partnera, nikakve kartice tu neće pomoći riješiti problem. To može jedino rad na sebi i bračna terapija, a ponekad je i odlazak iz štetnog i zlostavljačkog odnosa najbolji izbor ako druga strana ne želi raditi na sebi i mijenjati se.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Povežimo se – alat za rad na odnosu (@povezimosecard)

Kakve su povratne informacije parova koji su koristili kartice i na koji su im način pomogle?

Jako mi je lijepo kada se parovi jave i podijele kako su koristili kartice i koja pitanja su im bila najznačajnija. Ali povratne informacije koje sam dobila nisu bile vezane samo uz kartice nego i uz dizajn i pakiranje. Najdraži komentar mi je bio da kutija i kartice izgledaju kao nešto što je velike naklade i svjetski. To mi je bio super povratna informacija jer sam se dosta potrudila da nađem nekoga tko će napraviti sve kako sam zamislila, i nije bilo jednostavno.

Vezano uz same kartice i njihov sadržaj, bilo je komentara da ih pitanja mogu odvesti u dublju raspravu i istraživanje njihovog odnosa, zatim da se partnerica iznenadila koliko se toga njen partner sjeća s početka njihove veze i to ju je jako oduševilo jer je većinu toga i ona sama zaboravila. Parovima se sviđa što mogu ići svojim tempom, a to mi je i bila namjera. Na tržištu ima različitih kartica/alata koji ti daju hrpu obaveza koje trebaš napraviti kroz tjedan i to je nešto što ja osobno ne mogu i odbije me u startu. Nekome će to biti ok, ali ja više ciljam publiku koja želi zagrebati malo ispod površine, saznati nešto o partneru, povezati se na dubljoj razini. Zato sam ove kartice napravila da ne budu toliko orijentirane na činjenje stvari nego na pitanja kroz koja dijeliš stvari, osjećaje, misli, vrijednosti, uvjerenja i sl. s partnerom. To je ono što istinski produbljuje odnos i daje nam priliku da shvatimo, na primjer, „aha, zato se ti naljutiš kada ja…“. Komentar jednog para bio je da postoji mnogo pitanja koja bi trebalo učiniti obaveznima kada se upustiš u vezu s nekim. To me je baš nasmijalo, ali se u potpunosti slažem s njima.

Za kraj, kako i gdje možemo kupiti kartice?

Kartice se mogu kupiti na web-stranici mog centra Odvaži se. Ako ste u Zagrebu, možete ih i osobno preuzeti. Također su dostupne u knjižari Planetopija na Ilici i na njihovoj internetskoj trgovini.

Fotografije: Zvonimir Ćurić

Objava Petra Gabriša otkiva tajnu uspješnih parova: „Uspješni rješavaju probleme suradnjom, a neuspješni natjecanjem“ pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Iako se ponekad sigurno osjećaš kao svjetlosnim godinama udaljena od (razmišljanja) svog partnera ili partnerice, pitam te koliko se godina doista proteže između vas?

Dvije, tri, šest… dvanaest? Ja sam u timu 12 i na dane (iskreno) nemam pojma što mislim o tome. Jer što je razlika među godinama veća (a u mojoj je glavi to kategorija 10+ godina) najednom se otvara Pandorina kutija koja u sobi s prijateljima i obitelji često stoji lijepo na pijedestalu na sredini, da svima bode oči, s tom predivnom mašnicom na vrhu koju nitko ne želi povući i poviriti što je unutra. Mogla sam koristiti i metaforu „slona u sobi“, ali Pandorina kutija mi ima više smisla. Da ti kažem zašto…jer zapravo skriva tolika pitanja koja rijetko kada stavimo na stol. Pa tako kad sam rekla da zapravo nemam pojma što da mislim o razlici u godinama između mene i mog partnera, mislila sam reći (uz onaj izraz lica kad si nešto osvijestiš): pa ja zapravo nikada nisam actually temeljito razmišljala o toj temi? E tu nastupa Pandorina kutija…

Treba li razliku u godinama učiniti predmetom ozbiljnog razmatranja?

Jesmo li u stanju zaljubljenosti u mogućnosti misliti objektivno, čak i da želimo? Zašto me bližnji nisu preispitivali na tu temu? Je li to onda zapravo jedna od „tabu tema“ iako navodno nije? A dijete? Hoće li naša 3-godišnjakinja s vremenom smatrati našu obitelj drugačijom?

Kroz maglu se sjećam mlađahne sebe kojoj ova pitanja ajmoreć’ jesu prolijetala kroz glavu, ali su na krilima Oxytocina uredno dolijetali i instant odgovori, kao vitezovi koji brane moj zaljubljeni svijet. Kao i sve ostalo što se tada činilo jednostavnim i neupitnim, i ova su pitanja s vremenom potpala pod kandže mog kritički naoštrenog uma, koji s vremenom sve više i više grebe.

Ne znam za tebe, ali ja vjerujem u to da kroz život imamo „obrasce“ koje uočavamo kad i ako se osvrnemo, a moj obrazac kaže sljedeće.

Kroz život sam, čak od osnovnoškolskih dana, imala neke “neobične” faze zaljubljenosti u starije od mene. Gotovo uvijek su to bili neki meni zanimljivi likovi koji su privlačili moju pozornost te sam sanjarski vjerovala da ću jednoga dana pronaći onog pravoga. U srednjoj školi, maturantica Ja platonski je voljela jednog super markantnog 30-godišnjeg inženjera koji je (sigurna sam) definitivno zapečatio dokument zvan „Moj tip muškarca“. Sad kad sve to malo sagledam, ispada da moj izbor 12 godina starijeg partnera na kraju i nije neko iznenađenje.

Ako si ti možda trenutno u vezi s nekim starijim ili mlađim od sebe i osjećaš da je to pomalo neuobičajeno, ali i dalje ti se čini potpuno prirodnim, zaviri dublje u sebe i tu ćeš naći sigurnost u svoje odgovore.

Pomalo instinktivno, ali nimalo bezvrijedno. U ljubavi (a pogotovo u početnoj fazi zaljubljenosti) ionako je teško biti pretjerano „pametan“, ali s vremenom si (iako i dalje u ljubavi) ipak sve više realan. Odmah ću ti reći da je puno lakše biti zanesena 18-godišnjakinja zaljubljena u 30-godišnjeg frajera na Kawasakiju, nego neispavana dojilja od 30 s 42-godišnjim mužem s upaljenim išijalgičnim živcem. Ali isto tako nema tog razloga koji će umanjiti činjenicu da je to tvoja „the“ osoba, bez obzira na sve okolnosti, ako ti to tako duboko u sebi osjećaš. Da, on/a će imati već 50 ili tek 25 kad dijete krene u prvi razred, no hoće li imati najmekši zagrljaj i najtoplije riječi, kao i sad, kao i onda prije kad si se zauvijek odlučila pristati uz njega/nju i to bez puno razmišljanja? Ako je tvoj odgovor da, onda su godine doista samo broj. No ako tražiš garanciju da će te partner/ica uvijek energično „pratiti“ u svemu kao i sada, onda ćeš možda morati ostaviti odškrinuta vrata činjenici da to neće uvijek moći biti tako. Mnogima doista nije tako, a nemaju pitanje razlike u godinama među sobom. Jednostavno…život.

Mit o „drugoj polovici“

Kada je Aristofan zapisao mit u kojem metaforički govori o ljubavnicima kao o polovicama koje se traže cijeli život i žude za upotpunjenjem u cjelinu, nije naveo da su sve polovice nastale u isto vrijeme i da po tome traže svoj par. One se u svojoj biti stapaju u cjelinu bića, a tako bi valjda trebalo biti s nama ljudima. Ja se često volim šaliti da između mene i mog partnera ne zjapi razlika u godinama već generacijski jaz, jer se on sjeća vijesti o katastrofi u Černobilu i pada Berlinskog zida, a ja sam na svijet došla tek kad je kalendar prebacio u 90-e.

Ipak, oboje smo se pronašli u istim ljubavima i afinitetima. Onda smo s vremenom opet shvatili da smo u pojedinim stvarima suprotni kao minus i plus, ali tko nije i koliko uopće razlika u godinama tu ima svoju ulogu? Sve u svemu, ona ultimativna presumpcija ljubavi koja podrazumijeva bića koja su u stanju voljeti i primiti ljubav postavlja se iznad svega ostalog. Ako u dubini sebe osjećaš da je to s vama tako, onda znaj da si na dobrom putu bez obzira na razliku u godinama i ne daj da to obilježje stigmatizira vaš odnos. Partnerski odnos, veza i brak uvijek su putovanje prepuno oštrih zavoja i krivina iza kojih se možeš strovaliti direktno u provaliju, ako juriš i ne gledaš znakove po putu. Ali ako ideš polako i k tome tu i tamo zastaneš da popraviš dotrajale dijelove, zamijeniš gumu koja je pred pucanjem ili samo da se diviš pogledu – takvo putovanje sigurno vodi na neko ljepše i bolje mjesto, cestom koja premošćuje sve prepreke.

Gen Z, za kraj.

Kad bolje razmislim, moj partner i ja tek se trebamo (zajedničkim snagama) uhvatiti “u koštac” s nekom trećom generacijom. Tako me možda drugi put nađeš da pišem o roditeljstvu kroz našu prizmu – prizmu dvoje ljudi koji su odrastali u različitim erama i na kraju postali roditelji malom potomku generacije Z.

Foto:pexels.com

gdje je nestalo vrijeme za nas?

Objava je li važna razlika u godinama između partnera? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Seks u braku: kako rutina ubija seksualnu želju?

U današnjem ubrzanom svakodnevnom životu, mnogi parovi suočavaju se s izazovom održavanja strasti u svojim vezama. Jesu li rutina i svakodnevne obaveze krivi za smanjenje želje za intimnošću među partnerima i kako možemo ponovo probuditi strast u braku i dugim vezama otkrivamo u novoj epizodi podcasta.

U epizodi podcasta Iskreno o majčinstvu ugostile smo seksualnu terapeutkinju Dubravku Gladoić Håkansson koja nam je otkrila možemo li ponovo probuditi strast u braku ili dugim vezama.

Što se događa sa seksualnim odnosom jednom kada stigne dijete? Kako to utječe na muškarca, a kako na ženu? Kako se mijenja njihova uloga?

Što znači imati redovne seksualne odnose? Postoji li tu neki magični broj?

Ubija li rutina seksualnu želju? Je li moguće vratiti seksualnu želju/žudnju s početka veze?

Zašto nas je sram pričati o seksu? Koliko je važno s partnerom komunicirati oko seksa i što nam se sviđa?

Zašto je važna mašta i istraživanje vlastitog tijela? Seksi igračke – zašto ih se muškarci boje, a žene srame? Kako eksperimentiranje može oživjeti vezu?

Kako pronaći balans između svakodnevice i održavanja strasti u dugotrajnim vezama?

Ovu epizodu podcasta sponzorira LELO koji vam je povodom Valentinova pripremio 50% popusta sve proizvode iz webshopa. Cijelu kolekciju pogledajte na www.lelo.com

LELO igračke dizajnirane su kako bi vam pružile vrhunski užitak, solo ili u paru.

Uživajte u novoj epizodi podcasta (epizoda je dostupna na svim aplikacijama za slušanje podcasta).

Naslovna fotografija: unsplash.com

Objava ubija li rutina želju za seksom? donosimo savjete kako probuditi strast pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kad nešto jasno i svjesno stavimo kao prioritet određeni tjedan ili dan pronalazimo načine kako ćemo to i ispuniti.

Hajdemo krenuti od toga koliko zajedničkog vremena s partnerom nasamo bi za tebe bilo dovoljno? Znaš li o kojoj količini vremena za vas govori tvoj partner? Ako ste (posebno nedavno) dobili dijete i imaš osjećaj kao da više ne stigneš u miru popričati sa svojim partnerom, ne družite se više kao prije, umorniji ste i ne provodite neko kvalitetno vrijeme na samo?

Vrlo vjerojatno imaš dobar osjećaj jer je često tako. Zaista nisi jedina, ali to ne znači da moraš biti u toj skupini (nezadovoljnih) žena i čekati da se sve vrati na staro. Bit ću sad brutalno iskrena s tobom – NIKAD se neće vratiti na staro. Apsolutno nikad. Nemoguće je!

Naš stari život više ne postoji, imamo nove članove obitelji i sve i da nemamo, ne možemo u sadašnjosti živjeti prošlost.

Okolnosti nam se mijenjaju, mi se mijenjamo, naš odnos se mijenja iz dana u dan. Ti danas nisi jednaka kao što si bila jučer, sigurno. Iako to ne primjećujemo, iako nam prođe ispod radara. Rekla bih da smo mi nostalgična nacija, volimo misliti kako je (lijepo) bilo prije i pritom mislim da se prisjećamo onih lijepih trenutaka, a po strani stavljamo one nama nelagodne situacije, teške izazove i probleme s kojima smo se suočavali.

Zapravo, želiš li uopće da se stvari VRATE NA STARO? I ako da, u kojim to trenucima?

Vjerojatno onda kad stvari vidiš teškima za sebe, kad bi najradije preskočila tu epizodu svog života i izašla kao pobjednica s naučenim lekcijama. No, ne ide to tako. I zato nekako vjerujem da niti život u paru ne želimo vratiti kao takav, ali moramo poraditi na PRIORITETIMA koje biramo iz dana u dan i koji onda čine neko naše poglavlje života.

Kad dođu djeca upadnemo u neku novu rutinu poslova, obaveza, zadataka. Usklađujemo se i moramo unaprijediti svoje vještine organizacije i prioritiziranja. Brinemo o još jednom ili pak dvoje, troje djece, želimo dati sve od sebe i jednostavno ima dana kad smo s partnerom tek navečer u krevetu.

Korak po korak, osjećamo da se udaljavamo. Kao da jedina tema postanu djeca i obaveze.

I to je prirodno. Prirodno nam djeca zaokupe misli, u svakom su razgovoru. I prirodno je kad se povezujemo s partnerom na taj način, ali na RODITELJSKOJ razini koja se mora razlikovati od PARTNERSKE razine.

Ako nakon dolaska jednog (pa onda i drugog, trećeg) djeteta OČEKUJEŠ od sebe i svog partnera da se sve S VREMENOM vrati na staro i da opet imate vremena za sebe i za vas kao par jednako kao prije – već si samu sebe zeznula.

Nemoguće je da će ti se to očekivanje ISPUNITI, ma sve i da se postaviš na trepavice.

Nema te organizacije, nema tog rješenja (osim čarobnog štapića da zaustavi vrijeme) koji će vam omogućiti da se stvari vrate na staro i da imate jednako vremena kao i prije.

Dolaskom djece neizbježno se mijenja način na koji provodimo svoje vrijeme, usklađujemo se i zapravo nije samo riječ o ORGANIZACIJI tog vremena nego našim OČEKIVANJIMA kako to treba izgledati i PRIORITETIMA koje nikako da posložimo jer – sve je jednako važno i sve se mora napraviti.

Kad nešto jasno i svjesno stavimo kao prioritet određeni tjedan ili dan pronalazimo načine kako ćemo to i ispuniti. Pritom nikad ne govorim kako to vrijeme za partnerski odnos treba izgledati za tebe, nego kako ti ŽELIŠ da to vrijeme izgleda sada. Dobro je maštati što bismo sve mogli kad bi nam netko uskočio, kad će djeca biti malo veća i slično, ali time si zapravo radimo štetu, ne poduzimamo akciju jer su to vanjske okolnosti koje nemamo u kontroli.

Ono što možemo je, maštajući razmisliti “ne bi li bilo kul sada raditi/otići….”.

Što ti prvo pada na pamet?

Kako si to možeš ostvariti?

Upravo sada, ne za 10 godina!

Nekad su to sitnice koje smo zaboravili, poput poljupca za dobro jutro, laku noć i prilikom rastanka. Nekad je to zajednički hobi kojem smo se veselili pa zahtjeva veću organizaciju.

Međutim, kad nam je nešto prioritet naš mozak podsvjesno radi na rješavanju tog izazova, a mi smo svjesno fokusirani da to ostvarimo i u nemogućim uvjetima.

Kako bih ti pomogla da se približiš svom partneru kreirala sam check listu: “Ocijeni koliko ste ti i tvoj partner povezani u ovom trenutku” i 3 BONUS izazova za 3 koraka bliže svom partneru.

Navedeno dobivaš sasvim FREE, a prijaviti se možeš OVDJE.

Veselim ti se!

Foto: pexels.com

kako nas naša očekivanja zeznu?

Objava gdje je nestalo vrijeme za nas? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.