Ljeto je pri kraju, a mi smo se već vratili u rutinu. Počeli su vrtić i škola, vraćamo se na posao i gomili obaveza – kućanski poslovi, smišljanje jela i kuhanje, rođendani, pokloni, pregledi… Previše svega prenaglo.

Kako nam sad izgleda početak dana? Šest je sati (možda i ranije) i vjerojatno ste popili svoju prvu od mnogih kava uz koju ćete preživjeti jutro. Nakon što ste sve izvukli iz kreveta, suočili ste se s velikom raspravom o doručku – tko jede koje žitarice i u zdjeli koje boje. Nakon toga slijedi spremanje – kosa, zubi, odjeća: hlače, majice, jakne, torbe, tenisice… I to ste riješili i napokon ste spremni izaći. E sada ste vi zaboravili mobitel, ne možete naći ključeve, zaboravili ste gdje ste parkirali možda? Nema osobe koja nije prošla ovaj vrtlog multitaskinga.

Koliko god bilo uzbudljivo gledati kako vaše dijete raste, sezona povratka u školu ili vrtić može biti vrlo stresna. Posebno jer se to događa baš nakon godišnjih odmora, kada smo se svi prepustili ljetu i bezbrižnosti, kada smo večerali sladoled i bili budni do kasno u noć. Da bismo se što lakše vratili u rutinu, potrebna je (dobra) organizacija i ne odgađanje. Odaberite što vam je važno, što je prioritet. Kod nas je to odlazak na spavanje. Pošto ga krajem ljeta više i ne poštujemo, važno je vratiti se na staro kako bi buđenje za vrtić ili školu protekli što lakše i bezbolnije. Barem dva tjedna prije početka vrtića se vraćamo na naše uobičajeno vrijeme spavanja.

Uslijed povratka na staro, potrebno je paziti na sebe kako ne bismo „izgorjeli“. Tu je najvažnije planiranje, organiziranje i delegiranje. Kada se nakupi hrpa obaveza (a nakupila se), napišite ih na papir i rasporedite po danima, čak i ljudima.

Delegirajte, ne morate sve sami!

Nema osobe koja nije doživjela burnout! Simptomi su različiti – psihički i fizički. To mogu biti bolovi u mišićima, glavobolja, nesanica, razdražljivost, umor, gubitak motivacije, negativna razmišljanja, socijalna izolacija… Lista je poprilično dugačka. Previše nam je stvari na pameti i potrebno je rasteretiti se s vremena na vrijeme. Najbolje što češće.

Kako biste izbjegli burnout, pokušajte slijedeće:

1. Planirajte. Pokušajte planirati što više. To ne znači da vam svaka minuta u danu mora biti isplanirana, samo vam pomaže da budete spremni i opušteniji. Biti će vam lakše kada znate što ćete ovaj tjedan skuhati, što ćete obući, što klincima možda treba kupiti… Ako možete, ne ostavljajte ništa za zadnji tren. Tako će vam jutro proći malo usporenije i naći ćete onih pet minuta mira kako bi vam dan počeo što bolje. Planiranje jelovnika je definitivno najbolja stvar jer zaista štedi jako puno vremena. Tako si isplanirate i tjedni odlazak u trgovinu s popisom. To je zaista velika ušteda vremena i živaca.
2. Odmorite. Uzmite si barem 10 minuta u danu kada nećete raditi baš ništa. Ali baš ništa.
3. Ne odgovarajte na poruke i mailove odmah, barem ne u svoje slobodno vrijeme.
4. Imajte vrijeme u danu bez mobitela, npr. sat ili dva prije spavanja.
5. Spavajte. Svi znamo koliko je san važan. Nađite si svoje rituale prije spavanja – tuširanje, čitanje, možda popis obaveza za sutrašnji dan čak, tako se nećete usred dobre knjige ili prvog sna sjetiti da trebate nešto kupiti ili napraviti pa se ustajati iz kreveta da biste si to zapisali.
6. Vježbajte! I malo je ponekad dovoljno. Ponekad je dovoljno ujutro se razgibati. A ponekad je dovoljno dobro se uznojiti trčanjem ili dužim treningom.
7. Maknite se od negativnosti. Prepoznali ste što i tko vam crpi energiju, vrijeme je da reagirate!

Ne zaboravite –  mali self-care rituali mogu pomoći da se stres ne pretvori u nešto ozbiljnije. Jer najbolji oblik brige za druge je briga o sebi.

Foto: unsplash.com

Objava povratak u rutinu – kako spriječiti burnout nakon godišnjeg pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Već neko vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija u svojem sustavu definira izgaranje kao bolest. Taj termin prvi puta se spominje još 70-tih godina prošlog stoljeća.

I je li to ljudski odgovor na akutni ili kronični stres?

Možda se ponekad pitaš, koji su pokretači zadovoljstva u životu, a koji izgaranja?

Kolika može biti tvoja otpornost na zlostavljanje i pritisak na poslu. Na ispunjavanje očekivanja drugih. Tvojeg uviđanja rascjepa između onoga što radiš i onoga što želiš raditi. Ili možda si u stanju samu sebe moralno ozlijediti radeći ono što je protivno tvojim uvjerenjima.

Gdje je granica i jesi li je uopće postavila? Hoće li ti ubrzavanje načina na koji živiš uistinu donijeti rezultat koji želiš?

Možda i hoće, ali koja je stvarna cijena uspjeha?

Simptom izgaranja između ostalog predstavlja osjećaj da vrijeme bježi i otječe kao voda kroz sito. Kao da gubiš razum, a tijelo treperi. Očekuješ pomoć iako znaš da je sve na tebi i da ovisiš samo o sebi.

Tik-tak, tik-tak sat otkucava.

Posla sve više, obaveza sve više. Gubiš uzde iz ruku, gubiš nadzor nad svojim životom.

Osjećaš se nesposobno, glupo, beskorisno, potrošeno i nevažno.

Ubrzavaš sve više i u jednom trenu dovodiš se u stanje da pritišćeš gas do daske, okretaji na brojčaniku se dižu, a za to vrijeme mjenjač je u praznom hodu. Kao automobil stojiš na mjestu, a mašina turira. Količina dima iz auspuha sve je gušća i veća. Pale se crvene lampice upozorenja na kontrolnoj ploči automobila. I boom. Nastane kolaps.

Taj automobil u ovom trenutku si možda ti. Samo što mašina u ovom slučaju predstavlja tvoje tijelo. Dim guta  tvoje emocije i osjećaje. Lampice upozorenja su glavobolja, osjećaj treperenja u prsima, pojačani otkucaji srca, nervoza želuca, probavni problemi. Kolaps je kronični umor, problemi sa spavanjem, koncentracijom, anksioznost, pesimizam i apatija. Da bi na samom kraju tog scenskog nastupa izašla depresija.

U stresu si, dugotrajnom stresu. U njemu ne znaš na koju stranu da se okreneš i sve ti može izgledati strašno.

Sada stani. Pogledaj se. Postavi si pitanje gdje si i u kojem smjeru ideš.

Počni pravilno disati. Opusti se.

Možda ti pomognu razmišljanja koja su meni pomogla, a možda pronađeš svoja. Najvažnije je da pomogneš sebi u prepoznavanju ranih simptoma svojeg izgaranja.

Vrijeme je tu da radi za tebe, a ne ti za njega.

Tvoj uspjeh ne predstavljaju stvari koje posjeduješ.

Napravi prioritete. Što je bitno, a što hitno.

Kad analiziraš nešto i osjetiš u sebi da te to paralizira i sputava, slušaj svoje srce i intuiciju.

Biti savršen je tvoj najveći neprijatelj. Procijeni važnost i utjecaj odluka.

Svaka odluka koju doneseš, nema li utjecaja za 5 dana, 5 mjeseci ili 5 godina nema potrebe da dobiva na prevelikom značaju.

Foto: unsplash.com

O autoru:

IVANA KNEŽEVIĆ Mama prekrasne dvoje djece koja se školovala i radila u svim uslužnim zanimanjima vezanim za ljepotu i uređivanje žena. U nekima od njih radi i danas te nakon dugogodišnjeg rada uskoro izlazi njena prva knjiga vezana uz iskustva i edukacije u uljepšavanju žena. Povezuje medicinu, biologiju, kemiju i psihologiju kao sastavne dijelove ženske ljepote u svom radu sa ženama.

Objava ima li burnout ili izgaranje svoju dijagnozu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Treba isplanirati jelovnik za naredne dane.

Treba naručiti djecu kod zubara… Evu kod oftamologa, Nou kod fizijatra.

Treba ih izvesti na zrak. Danima je loše vrijeme i bili su u kući.

Treba oprati hladnjak, preskočila sam zadnjih tjedana. A i zavjesama bi dobro došlo pranje.

Već je nova godina, treba se uhvatiti renoviranja apartmana – sezona će brzo.

Treba se malo više posvetiti poslu. U zadnje vrijeme nikako da napravim konkretan plan. I s blogom kasnim. Trebam, trebam…hoću…moram!

Treba provjeriti Evi zadaću. Treba ju ispitati, sutra ima ispit.

Treba naručiti dekoracije za rođendansku tortu.

Treba pod hitno kupiti zimske cipele za Nou.

Trebalo bi djecu odvesti na snijeg dok ga ima. Toliko dugo ga čekaju.

Trebala bih se izdepilirati, nikako da stignem. Da, da…i kosu nisam već pet dana oprala. To definitivno trebam sutra.

Uuuuu…koji je ono dan? Trebala bih naći vremena za supruga, ne sjećam se točno koliko je dana prošlo od zadnjeg seksa? Ne želim da se osjeća zapostavljeno.

Ah da…trebam se naručiti kod frizera!

Treba….

Trebam….

Trebala bih….

Ponekad mi se čini da je moj život velika “to do” lista, iako ne na papiru, već samo u mojoj glavi, ali ipak “to do” lista, koju je nažalost, nemoguće prekrižiti u cijelosti, budući da dnevno dolaze najmanje tri nove obveze, a križa se jedna. Na dane ni ta jedna!

Ne znam kako vi, ali imam dojam da s godinama sve teže hendlam sve te brojne obveze. Iako je dosta stvari postalo lakše kako djeca rastu, s njihovim rastom, rastu i njihove, a time i moje, a i suprugove obveze.

Vrtić. Škola. Trening jedan. Trening drugi. Uskoro trening treći. Kuhaj, čisti, vozi i razvozi. Igraj, peri, peglaj. Kupi, plati, radi!

Uza sve to, odnedavno je veliki trend postao i “self-care”. I neću reći da je to loše… Dapače, svakome od nas treba vrijeme za sebe. Kava, trening, frizer, knjiga…ono nešto samo tvoje. Ali reći ću vam da, iako sama ideja nije loša, loše je to što nam je time nametnuta samo još jedna obveza.

Jer…

Nismo dobre majke ako se ne bavimo dovoljno u danu s djecom.

Nismo dobre partnerice ako dio dana, makar večer ne posvetimo partneru i našoj vezi.

E sad još i ne brinemo dovoljno o sebi, ako dio dana ne odvojimo za sebe i svoje užitke.

Žene moje, reći ću vam ono što je meni moja rodica na ovu temu rekla: “Velikim dijelom smo si same krive. Jednostavno smo ljestvicu podigle previsoko i ona raste i raste. I nemoguće je više ostvariti sve što smo si zacrtale!”

Neću ulaziti u to tko je i zašto kriv. Činjenica je da obveze svima nama iz dana u dan rastu. A dan još uvijek, baš kao i prije sto, tisuću ili više godina, ima samo 24 sata. Pa kako onda sve stići? Kako napraviti sve što treba?

Kada sam se svojoj dragoj prijateljici s društvenih mreža požalila da pucam po šavovima, njezin odgovor je bio:

“Ali tko kaže da ti sve to trebaš napraviti/raditi? Ti si ta koja to misli! Ti si ta koja želi biti super žena!”

I da, točno to! Želim biti super žena! Super majka, super supruga, super frendica, super kći, super kućanica, super poslovna žena, osoba koja radi na sebi i ima super odnos sa samom sobom, kojoj kuća blista, a svježe ispečen kolač upravo izlazi iz pećnice!

Samo ima jedan mali problem. Ja nemam supermoći!

Vjerujem da nemate ni vi.

Zašto onda jednostavno ne promijenimo tu percepciju kakve bi trebale biti i prihvatimo sebe onakve kakve jesmo?

Prihvatimo da je ok reći djeci da si umorna za park i pustiti ih samo u dvorište. Kupiti kolač ili večeru umjesto da sate provedemo u kuhinji, ako nas to ne veseli. Prihvatimo da “self-care” može biti i samo izležavanje na kauču ako nam to trenutno paše…da nisi loš roditelj ako nisi stigla provjeriti zadaću pa je dijete dobilo lošu ocjenu. Prihvatimo da se neke obveze u danu, naravno moraju napraviti, ali da ih jako puno s naše liste može čekati i neki drugi dan. Ili da ih umjesto nas, možda može obaviti i netko drugi. I što je najvažnije, prihvatimo i priznamo same sebi, da možda ne možemo baš sve što mislimo da trebamo, ali da zbog toga nismo loše žene, majke, supruge. Prihvatimo da možemo biti super žene i bez super moći. Zato što volimo, grlimo, ljubimo i osjetimo što drugima treba, što nama treba…i da su možda baš te osobine naše super moći.

Sigurna sam da kod vas, kao i kod mene, ima dana kada sve klizi, kada s veseljem obaviš i više nego si planirala.. Ali ima i onih kada nismo top i stvari ne idu onako kako bi htjele. I sve je to ok. Prihvatiti. I primiti dane onako kako dolaze. Prihvatiti dane i prihvatiti sebe. Prihvatiti predah jer nam je on itekako potreban s vremena na vrijeme.

Zar nam život ne bi bio malo lakši?

Što kažete moje super žene?

Do idućeg pisanja,

Vaša S.

Objava jesmo li ljestvicu podignule malo previsoko? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Bila jednom jedna mama (malene dječice) koja se probudila naspavana, dok su njezina djeca još spavala, popila je kavu u miru i onda bezbrižno krenula u dan, zajedno sa svojom djecom i mužem, bez plana, kud ih život taj dan odnese… Proveli su dan pun smijeha i avantura i sretno zaspali navečer dok je mama zadovoljno nazdravljala s mužem.

Kakva krasna majčinska bajka, a dogodila se ummmm… nikom?!Majka se vjerojatno budila po noći radi djece, a vjerojatno je i prekasno legla jer je imala vremena povješati veš i staviti prljavo suđe u suđericu tek kad su djeca zaspala. Onda se sjetila da nije pripremila što će djeca sutra obući, pa je izvadila i shvatila da nije veš ispeglan, pa je onda osim te robe ispeglala i ostalo. Izvadila meso da se odmrzava za sutra, pa shvatila da nema riže i usput napravila plan nabave za sutra. Ujutro kad se probudila nedostajali su joj tih sat do dva više sna. Ujutro nije samo pila kavu u miru nego je usput i pakirala dječje ruksake za dan – bočice s vodom, što će prigristi putem, stavila i banane na popis za kupiti, narezala dinje, stavila rezervnu robicu, iskuhala dude, a kako bi brže izašli iz kuće. Sjela doručkovati, a onda se sjetila da nije nazvala svekrvu da je podsjeti da su se dogovorile da će navečer pričuvati djecu.

Shvatili ste, nema potrebe da nastavljam iako bi popis dužnosti se mogao i dalje gomilati i gomilati… Roditeljski sastanci, pregledi kod doktora, dječji rođendani, itd, itd… Osim toga, gotovo sve majke kad rode postanu CEO kojeg će se uvijek za sve pitati, morat ćete sve odlučivati i ako bilo što krene po zlu, pa vas će odmah prozvati. Od toga koja kolica i koje jaje odabrati, platnene ili obične pelene, dojenje ili dati djetetu adaptirano mlijeko, nosiljke ili ne i koja je ergonomska, kojeg pedijatra izabrati, ići ili ne po drugo liječničko mišljenje za dijete, sve će se vas pitati i sve će oči biti uprte u vas. Svi doktori se uvijek obraćaju majkama i kad su očevi prisutni, a ta količina odgovornosti zna biti jaaako teška. Počevši od one “mama zna najbolje” koja zaista pali kad novorođenče dođe doma, plače i smiri se u maminom naručju, no to se zna kasnije raširiti na sva nemoća i moguća područja tako da se sve mame ponekad osjećaju kao Elastika iz Izbavitelja, svi je rastežu u svim mogućim smjerovima. Ako ste i znale najbolje umiriti svoju bebu kad je imala 12 dana, kako je došlo do toga da samo vi znate kako se zovu tete odgajateljice u vrtiću i kako se sprema ruksačić za park, tj. što će mu sve trebati.

Od svega ovoga dolazi ogromna količina umora. Tu leži sve ono nerazumijevanje između vas i drugih ljudi koji komentiraju u stilu “A sad lijepo uživaš s bebicom na porodiljnom, blago vama, šetate, igrate se i uživate“, na što puno novopečenih mama se gorko nasmije jer je to daleko od istine.

Ne umaraju djeca, nego i sav teret posla oko djece, u vezi djece i odlučivanja, kao i briga o cjelokupnom kućanstvu bilo da ne radite (porodiljni, nezaposlenost ili vaša odluka da budete doma s djecom) ili da radite pa uz redovan posao odradite još toliku satnicu obavljajući kućanske poslove.

Nijedna od tih obaveza neće nestati iz Vaših života, no način kako se nosite s obavezama i stresom može napraviti ključnu razliku u Vašem životu.

1. Udijelite malo tereta drugima

“Pa beba se tek rodila, a ona je doji, tak da ja tu baš i nemam previše posla” je rečenica koju sam nejednom čula iz usta novopečenih očeva. I to je istina, neće tata dojiti umjesto Vas, ali bi tata umjesto Vas mogao preuzeti brigu o pranju rublja, peglanju male robičice, mijenjanju pelena kad god je doma, odlasku u drogerije u nabavku svih mogućih maramica, blazinica, pelena, kuhanja ručkova, pranja podova, komuniciranja sa svom bližom i daljom rodbinom koju zanima kako je beba i kad je mogu doći vidjeti, koliko i kad ste joj dali nadohrane i objašnjavanja s bakama zašto joj ne dajete čaja. Eto, posla i tereta koliko želite, a vi ste si osigurale vrijeme za uspostavljanje dojenja, odmaranja i oporavak od poroda.

2. Naučite reći DA svojim potrebama

Mama koja se brine o svom zdravlju, odlazi na redovite preglede, redovito jede i (bar pokušava) dovoljno spavati, koja vježba, mama koja redovito se nađe s prijateljicama, koja izdvoji vrijeme za čitanje knjige ili hobi kojim se bavila i prije majčinstva, koja si dopušta da istraži nove stvari koje je zanimaju (bilo da odlazi na neistraženu planinu kao planinar, bilo da posjeti izložbu o inovacijama o kojima ne zna ništa), koja vodi dnevnik, koja si dopušta da se glasno smije na omiljeni film i plače kad je uzrujana, mama koja odvoji vrijeme za svoj duhovni rast (bilo za odlazak u crvu ili prakticiranje meditacije), NIJE sebična mama. Naprotiv, to je žena koja će naučiti svoju djecu (a pogotovo kćeri) kako postavljati granice, kako se brinuti o sebi, kako razviti mišljenje i interese i pomoći joj otkriti svijet van granica četiri zida. Zabluda je da djeca trebaju roditelje kojima su oni baš sve u životu jer ta uloga je preteška za dijete, da postane smisao i svrha roditeljskog postojanja. Baš naprotiv, djeca vole zadovoljne i ispunjene roditelje.

3. Razlikujte umor od depresije

Ukoliko primijetite da se Vaš umor ne smanjuje, da ste kronično umorni, bezvoljni, da ste prestali uživati u stvarima i aktivnostima u kojima ste donedavno uživali, da imate niz tjelesnih simptoma, poput problema s probavom, bolova u trbuhu, neobjašnjene glavobolje, pritiska u prsima, problema s apetitom (bilo da je povećan ili smanjen), problema sa spavanjem, a ako tome još pridodate osjećaj tuge, krivice, bespomoćnosti i takvo stanje traje više od dva tjedna, pa i mjesecima, vrijeme je da potražite stručnu pomoć. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, žene su dva puta sklonije depresiji od muškaraca u Hrvatskoj i nema razloga da usamljene u tišini patite, a pomoć je nadohvat ruke.

4. Usvojite svoja pravila i svoje prioritete

Umorni ste od razvažanja djece po kojekakvim aktivnostima, ali eto red je da idu, svi sad idu na engleski, pa i na sport, pa i na još nešto treće, a zapravo vidite da to Vaše dijete ne interesira. Uporno pokušavate urediti dječju sobu po scandi, feng shui ili kojem već trendi principu, slažete boje, uzroke, a vaše dijete baš nimalo ne zanima boravak u svojoj sobi? Ili Vas dijete zove da skupa čitate knjigu, a vi odbijate jer uskoro dolaze gosti, morate pospremiti jer “što će drugi reći”. Postoji velika vjerojatnost da će se puno Vašeg tereta nestati ako se riješite nerealnih očekivanja, kad se prestanete uspoređivati s drugima, živjeti prema tuđim očekivanjima i počnete živjeti u skladu s onim što je Vama bitno, Vašoj djeci i vama kao obitelji. U današnje doba društvenih mreža kad Vas sa svakog kutka bombardiraju naizgled idilični životi, savršeno uređeni stanovi, putovanja i djeca koja se veselo osmjehuju, lako je staviti na svoju “to do” listu i masu nepotrebnih stvari samo zato kako bismo pratili korak s drugima ili sačuvajbože da naše dijete ne bi u nečemu zaostalo za drugima.

Što je moja poanta? Živite po svom i onako kako vama odgovara, a ne prema očekivanjima drugih i teret će biti umnogome lakši. Također, nema potrebe da izigravate savršenu domaćicu, suprugu i majku, uostalom, Vašoj djeci ni ne treba savršena majka (koja ne postoji!), već dovoljno dobra, a to zasigurno nije mama koja puca po šavovima, a ne da si pomoći. Ustanite i tražite pomoć kad Vam je teško, to ne znači da ne volite svoju djecu ili ne brinete o njima, nego baš suprotno, brigom o vlastitom mentalnom i fizičkom zdravlju, osiguravate i najbolju budućnost svojoj obitelji.

Foto: unsplash.com

Objava što je to mother’s load i četiri načina kako se uspješno nositi s tim pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Majčinstvo mijenja sve. Jutra, noći, dane, navike, brak, ljubav, TEBE.

Danas vam neću pričati koliko je majčinstvo divno i krasno. To i same znate, kao i ja. No znate i za onu, nazovimo ju tako, „tamnu“ stranu majčinstva. Depresija. Nervoza. Umor. Suze. Nešto kroz što prođe gotovo svaka majka, iako se o tome previše ne priča. Kao da smo loše majke ako same sebi i ostalima priznamo da više ne možemo, da nam je svega dosta.

Nema tih članaka na Internetu, niti savjeta ostalih mama koji će te moći pripremiti na ono što dolazi nakon poroda.

Onaj tko kaže da jedno dijete ništa ne mijenja laže. Mijenja SVE.

Jutra, noći, dane, navike, brak, ljubav, TEBE. Negdje na bolje. A negdje ti preokrene svijet naopačke.

Između hrpe veša za pranje i peglanje, prljavog suđa, umora, tisuću pitanja zašto, tantruma u dućanu, milijun neprospavanih noći, nepopijenih kava i nepojedenih ručkova ponekad se čini nemoguće pronaći vrijeme za sebe. Za nas mame vrijeme je luksuz. Dodatno pogoršava stvar što svi oko nas govore da MORAMO pronaći vrijeme za posvetiti se sebi, a mi to ne uspijevamo pa se pitamo je li problem u nama!?

Posljednjih tjedan dana bila sam majka na rubu živčanog sloma. Loše vrijeme, prehlada, pms, UMOR učinili su svoje. Nisam imala nikakav razlog da izađem iz svoje najudobnije trenirke. Moj dosadni život odvijao se na relaciji kuća-park-dućan. Imala sam malo vremena za sebe koje sam provodila radeći na kompjuteru. Nikog da uskoči i pomogne.

Maštala sam o tome da sam na jedan dan samo ja, a ne samo mama.

Ja koja nosim naočale zbog sunca, a ne zbog toga da sakrijem suze u parkiću.

Zasićenost, prava riječ koja opisuje ono što sam ja osjećala. I nije prvi put. A nije ni zadnji. To je neizostavan dio našeg putovanja. Na kraju krajeva – to je ono što nas majke čini jačima, hrabrijima i nepokolebljivima.

Kako da ne poludiš? Svi živimo u različitim okolnostima, a čarobni štapić ne postoji.

Delegiraj. Ne moraš sve ti.

Pitaj za pomoć. Obitelj, prijatelje.

Važna si. Tvoje mentalno i fizičko zdravlje.

Okruži se iskrenim ženama. Nisi sama.

Ja sam otišla pola sata na trčanje i vratila se kao nova. Do nekog novog živčanog sloma.

Objava majčinstvo na rubu živčanog sloma pojavila se prvi puta na SUPERMAME.