Trudnoća je za ženu duboko i intenzivno iskustvo. Bez obzira ako je i teško ono ostaje nezamjenjivo i ne može se uspoređivati ni sa čim tijekom života.

Danas su mnoge mlade žene ograničene samo reproduktivnom plodnošću i u trudnoću se uvukao mehanički strah koji ženu vodi kao hladni stroj kroz njegov životni vijek, dok stroj obavlja zadaću koja mu je zadana, a to je donošenje potomstva, nasljeđa i održavanja tradicije, a zapravo ona je mnogo više od toga.

Osim fizičkog iskustva, straha od poroda, opreme i pripreme, trudova, mjerenja tjelesnih funkcija djeteta i majke, hladnih i praznih bolničkih pregleda i zaključaka, ona mijenja mnogo toga u ženi.

trudnoća svedena na matematiku

Čvrsti čvorovi povezanosti, baš poput pupčane vrpce, nasljeđa naših majki, želje i odluke o ovom iskustvu danas su svedeni na matematiku, a smisao trudnoće postao je “odraditi” iz sebe fizičkog potomka u određenom broju ovisno o stavu, materijalnim mogućnostima i dogovoru kako bi i koliko djece “trebalo” ili “bilo optimalno” “imati” u životu i u kojem vremenu.

Sve to utječe na stav majke i tijek trudnoće pa i samog poroda.

Duboka, intuitivna osjećanja, iskustva i doživljaji ostavljeni su po strani i uopće stvaranje novog života interpretira se više kao medicinski pojam – trudnoća, postpartum i nekoliko teorija stručnjaka o tome kako može ili bi trebalo izgledati to moguće magično razdoblje u životu žene.

druga strana trudnoće postoji

Negdje duboko, duboko unutar nas naše nam povremeno ili uvučeno nezadovoljstvo i loša iskustva govore da nešto nije sasvim u redu s tim i da postoji druga strana, a neke od tehnika (poput yoge, meditacije, hipnotičke trudnoće i poroda te pojava mnogobrojnih divnih žena koje mijenjaju perspektive oko trudnoće) pomažu nam da otvorimo svoje srce prema tom iskonskom iskustvu i dijalogu sa svojim nerođenim djetetom kako bi ono postalo sve ono što nije samo trauma, bol, strah i puko preživljavanje tih intenzivnih emocija i fizičkih promjena koje dolaze.

novi život se rađa

Novi se život nerijetko dočekuje u prilično hladnim, bolničkim, željeznim krevetima, dijete koje dolazi svijetu i svijet koji predstavljamo djetetu slika je koju nitko od nas ne želi predugo pamtiti. Ni mi same nismo u mogućnosti biti zadovoljne tim uvjetima.
Dobar je osjećaj znati da su na raspolaganju svi medicinski stručnjaci, aparati i vještine koje mogu pomoći kod neželjenih i neprirodnih situacija koje se mogu dogoditi i imati povjerenje u ljude koji će toplinom i odgovornošću učiniti sve moguće da pomognu, važno je za svaku majku bez obzira gdje i kako rađa. No, liječnik, tim, strojevi, ljudi i uvjeti nisu ti koji rađaju.

važnost sebe u vlastitom porodu

I dalje smo mi te koje rađamo. Ne samo dijete, ne samo tijelo već i toliko novih, nepoznatih nam osjećaja i momenata koji će još dugo ostati duboko usječeni u naše dane i snove.
Iznimno je važno kako ćemo doživjeti i kako proživjeti važnost SEBE u vlastitom porodu koja nam je pridodana, makar netko samo sjedio kraj nas u tišini i pružao nam svoje iskustvo mirnoće i pažnje. Makar se ugasilo prejako, tepko svjetlo koje nam izaziva nesigurnost i naše tijelo navodi u mnogo teže stanje.
Naše kasnije zdravlje, stav i snaga ovise o tome kako ćemo biti tretirane u porodu, a koliko energije ćemo samo kasnije gubiti oporavljajući se od nekog dehumaniziranog mehaničkog tijeka poroda bez ljubavi i obzira, a  čega se sigurno sjeća svaka rodilja koja je već bar jednom rađala, ovisi o pristupu kojim smo vođene.

porod je spiritualan čin

Ono što će nas činiti živima, majkama i snažnima, kasnije, porod je koji je intimno najsigurniji za naše osobno shvaćanje sigurnosti, opuštenosti i topline. A taj porod je sigurno na mjestu koje zovemo svojim domom, kućom, utočištem ili bilo koje mjesto na koje ulazimo i gdje se osjećamo lišene pitanja, straha i sumnji što je sljedeće što nas čeka.

Sam porod, osim dužine trudova, procesa otvaranja i samog rađanja dubok je i spiritualan čin koji može donijeti mnogo više od fizičkog iskustva i prepuštanja onim poslijeporođajnim teškim mehanizmima koji su nerijetko, dapače, danas vrlo česti i gotovo obavezni u svake rodilje.

čudesna transformacija koju donosi porod

Ako bismo naučile kako svoj unutarnji glas, našu osobnost, karakteristike koje nosimo, uvjerenja koja imamo, strahove i stavove i doživljaje o tome što mislimo da porod jest, usmjeriti u unutrašnjost dogodilo bi se se to da nas porod transformira na čudesan i vrlo dubok način, oslobađajući i olakšavajući, te svu našu želju za kontrolom i sigurnošću učini učiteljem kojem ćemo se prepustiti i fizički i emotivno.

trudnoća nas priprema na ono što dolazi

Tijekom trudnoće, u periodu koji ćemo osjećati da nas tako zove i priziva, kada se osjećamo dovoljno snažno, dovoljno stabilno i dobro i dobijemo uopće želju da bi započeli s nekim ” treningom ” svojih misli i želja koje se javljaju, možemo vrlo lako i sigurno uvježbati kako ćemo reagirati i kojim ćemo načinom opisivati ono što se događa unutar nas. Na opis boli tako radije možemo vježbati gledati kao na snažne senzacije koje nam govore da dolazi neko vrijeme ili događaj koji traži prepuštanje i povjerenje.

Iz svog iskustva mogu ispričati sljedeću priču.

trudnoća i nesanica

Česti je slučaj da trudnice pred sam kraj doživljavaju nesanicu. Ona je samo jedan od primjera teškoća na koje gledamo s težinom i neodobravanjem. Razdoblje nespavanja zapravo je umjetnost početka prilagodbe na dane koji dolaze i ne treba im se opirati. U zadnjem tromjesečju, najintenzivnijem i najdubljem razdoblju pred sam porod, došlo je to nevoljeno vrijeme noćnih budnosti.

Svake noći između 3-6 moje tijelo dobije snažan udarac adrenalina, budnosti i raznih tegoba kojima se želim oduprijeti. Osjećam nelagode i bolove, dolaze mi osjećaji i misli koji me podsjećaju na moje prethodne porode i tek nedavno sam shvatila da to zaista i je vrijeme u kojem su oba moja prethodna poroda započela.

sveto vrijeme buđenja

Kako radim duhovnu praksu iz iskustva znam da je vrijeme između 3-6 doba Nektara, buđenja Sunca i tradicionalno se naziva Amrit vela. To je mirno i plodno vrijeme koje naše tijelo prirodno bira za buđenje kada smo pročišćeni ili u blaženom stanju i kaže se da onaj koji se budi u to vrijeme može izbjeći teške i besmislene snove i podsvjesne misli koje nas čine umornima i nostalgičnima. To vrijeme je vrijeme kada nas naše dijete budi da komuniciramo s njim jer je ono lišeno sve buke svijeta. To saznanje donosi mnoga olakšanja, stvara povjerenje i daje mi snagu svake noći. Sveto vrijeme buđenja Dana puno životne energije.

Na početku takvog puta shvaćanja, istraživanja i uvježbavanja mekih stavova i vjere u drugačije stvaranje i osobni porod prirodno je da ćemo naići na mnoga pitanja. Racionalni um traži specifične odgovore i tumačenja o prirodi stvari i pojava. Mislimo da će odgovori donijeti mir, ali um uvijek postavlja nova pitanja te se unutarnji sukob nastavlja. Ono što u stvari tražimo jest promjena stava prema svojim pitanjima. Tražimo ishod i unutarnji mir koji je dostupan u našem srcu.

Svaki porod je porod. I kućni i bolnički i carski rez. Svaki porod ostaje sve ono što on jest za svaku ženu i u svakom obliku koji ona odabere. Jedino što je bitno je donijeti odluku osluškujući se, tražiti za sebe to želimo što nije posve jednostavno postići i vidjeti. Zasjenjeno je strahom i vjerovanjima. Zbog toga treba dati vremena tom sjemenu u nama, učiti i pitati i doći će ako vjerujemo malo više svaki dan.

porod i prepuštanje

Prepuštajući se bez sigurnog plana djelovanja i programa u svoju trudnoću shvatiti ćemo koliko program i plan mogu biti iscrpljujući za nas tijekom tog razdoblja. Znati kad je vrijeme pustiti sve planove i programe ključ je otpuštanja, ne samo tijela i tkiva već i našeg djeteta u svijet.

Jedan od najjednostavnijih načina kako to možemo uvježbati je hodajući i prepuštajući se ritmu jednostavnih koraka. Hodati, hodati, hodati i koračati tim putem do svojeg poroda. Prepustiti ritmu koraka da nas odvede kamo treba. Bez posebnih restrikcija, bez planova oko prehrane, vježbanja, razmišljanja o razdoblju koje dolazi nakon.

Za porod i najbolje iz njega je važno puštati, dopustiti i rješavati se viška, a ne samo usvajati i tovariti se novim težinama.

mir kao potpuno tjelesno iskustvo

Kako bi uživali i doživjeli porod u miru, moramo doživjeti mir kao potpuno tjelesno iskustvo. Unutarnji mir se ne događa samo u našem umu. U biti, ne možemo pronaći unutarnji mir ukoliko naše tijelo i emocije nisu u miru. Naše je tijelo u trudnoći pogodno za učenje, usvajanje i transformacije kao nikad prije i poslije. Iskustva koja ćemo ponijeti sa sobom ovise o našoj spremnosti da otrgnemo neke stare navike koje nas koče i otvorimo se novom doživljaju života.

Niste same.
Neka vam sve novo služi na dobro.

Fotografije: Doma Studio

Objava trudnoća i porod – druga strana ove čudesne transformacije pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Naš je organizam sastavljen od 5 kvaliteta velikih elemenata kao i Zemlja. Mi smo neodvojivi od svih ciklusa na Zemlji. Neodvojivi od njezinih ritmova.

Harmonija našeg tijela i uma očitava se kroz harmoniju odnosa, ponašanja i na kraju se očita na našem zdravlju.

Element prostora se tako pokazuje kao prostor unutar kože, šupljine unutar glave, krvnih žila, usne šupljine, zrak osjetimo kao govor, udisanje, pokrete rukom, vatru kao toplinu i temperaturu kože i krvi, želudac koji vatrom probavlja i transformira hranu u energiju, pigmentacija, voda koja je preko 70% dijelom naših svih organa i strukture te zemlja koja nam daje strukturu kostiju, noktiju, hrskavica…

Ako razumijemo i ovu podjelu možemo vrlo lako shvatiti kako svatko od nas ima drugačiji omjer tih elemenata i pod tim utjecajem osjeća svoje tegobe i senzacije. Na svoj način. U svojim okolnostima.

Kvalitete tih elemenata su različite: neki su topli, hladni, gusti, tamni, lagani, promjenjivi, statični, gusti i prema tome su njihove pod dominacije u različitim omjerima odgovorne za naš pokret, transformaciju i konstrukciju i sve što se događa u tijelu.

Bez obzira na dominaciju u našoj strukturi i izgledu tijela mi se i dalje neprestano mijenjamo, svakog dana, svakog trenutka događa se dinamika oku nevidljiva ali na nas i elemente u nama utječu brojni čimbenici. Tu je posebno hrana koju unosimo, godišnje doba kad nam je hladnije ili toplije, stvari koje činimo i kako se ponašamo kroz dan.

Našom će ljutinom i frustracijom dominirati vatra, snaga ili voda izaći će kroz suze, kada smo tužni dominirati će teška zemlja i voda zajedno pa smo “poput blata”, kada smo veseli i poletni puni smo zraka i lagani smo.

zima

Zima našem tijelu donosi povlačenje, tromost i težinu jer su to njezina svojstva. Ona povećava simptome poput artritisa, nemira, tuge, težine. Tada se često u žena budi preosjetljivost i tada se poistovjećuju sa bolestima koje rado “privuku” ali i zadrže jer upravo im jedino ta slabost dopušta da odmore i maknu se od obaveza i stresa.

Budući da priroda spava i mi imamo tendenciju usporiti i odmarati, a to nije uvijek moguće. Ili je moguće ali ne vidimo kako.

Naviknute smo slušati tuđe procjene i zaključke o sebi pa kada se i dogodi bolest “napokon” se okrećemo unutarnjem glasu koji pjeva pjesmu o našem tijelu i unutrašnjem svijetu. Sklone smo to interpretirati kao bolest, a ne senzaciju koja nam govori da je vrijeme da nešto promijenimo. Javlja se strah. Otpor. Tražimo pomoć.

Zbog svega unutar nas što je daleko dublje od vanjskih procjena, nerijetko žena koja je teže odbolovala govori kako ju je bolest promijenila, preporodila i osvijestila joj ono bitno i kako se “odmorila” i spoznala sebe.

Iskustva koja nam je dano da prođemo prilika su za duhovno buđenje.

Današnji principi i tehnike mindfulnessa govore o prilikama učenja i promjene kroz intelekt, mozganje i samo introspekciju, ali rjeđe objašnjavaju kako se, zapravo, ne moramo mijenjati ili postati neke druge, bolje, duhovnije, čišće osobe od onoga što već jesmo. Mi već sad jesmo na onom stupnju u životu koji je uspješan, čist i idealan za nas.

Potrebno je samo maknuti koprenu uvjerenja o nekoj “boljoj i novoj ja” kao uspješnijoj i stabilnijoj.

Dozvoliti si rituale koji nisu mehanički i iz navike, očistiti će naše aure i naslage koje, kao žene, volimo sakupljati oduvijek, kao i plodove i osjećati se loše u trenutcima, danima, mjesecima prihvaćanja kroz svoj način koji se rasteže sve od ljubavi do samokažnjavanja i boli, znači osjetiti sebe.

Rituali i čišćenja, shvaćanje svojih potreba i tijela za mnoge je neugodan proces, ali tako ćemo postati svjesne stanja, misli kojih se sramimo i za koje se krivimo.

To unutarnje sazrijevanje donosi nam i odgovornost za svoje zdravlje, ali nosi i vraća povjerenje i poštovanje prema životu koji je uvijek stvaranje i promjena. Danas, radi se i ide s tim da nam je sve “ugodno” no, promjene su uvijek neugodne ako su trajne.

“Treba uroniti u iskidano tkivo i pohvatati konce koji vise posvuda. Ta polomljenost, krhkost, zahtijeva dugo zalijevanje i rad na povjerenju i korijenima. A zatim učimo iznova. Gdje se rađam? Kamo dolazim?Kuda idem? K sebi….” Senka K. Mijić (Holističko zdravlje žene)

Razumjeti svoje želje, znati što želimo, s čim rezoniramo, što nas zove i što nam je u srcu, znati što nam je odbojno samo je polovica cjeline koju trebamo da bi ispunjenost i rezultati bili cjeloviti. Druga je polovica osjetiti tijelo koje unatoč odluci može još uvijek aktivno pokazivati sumnju i strah.

Čvrsti stavovi, bez obzira koliko bili iz dobrih namjera, mogu naše tijelo učiniti prečvrstim, krutim i nefleksibilnim i važno je zapitati se koliko zapravo odobravamo ljude s kojima se ne slažemo u životnim odabirima, a time ćemo dobiti i odgovor na vlastita odobravanja. Naš um može nas uvjeriti da je u pravu, a tijelo istovremeno može pokazivati da biološki to za nas i dalje nije potpuno prihvaćeno.

Za početak pokušajte sklopiti ugovor sa sobom o tome kako ste nježna, dobra, spremna i topla osoba prema svojim stavovima. Kako ne osuđujete nedostatak spontanosti i uzbuđenja oko nekih neistraženih stvari koje saznajete u sebi i u svijetu oko sebe i kako je dovoljno dobro čak i ako osjećate otpor prema njima.

I tako zaronite u sebe bez očekivanja.

razumjeti prvi dom i život

Maternica je naš prvi dom. I muškarcu i ženi. Svaki je muškarac porođen kroz ženu kao što  su i mnoge žene porodile osobe, ali nisu sve one majke.

Majka je dubina i stvaranje, ona predstavlja proces i učenje, majka može biti majka i usvojenom djetetu i sebi i prijateljima, svojim idejama, ostvarenjima… Ograničene smo znanjem o reprodukcijskoj plodnosti, a zapravo gajimo i mnoge druge plodnosti u sebi.

Vrlo često u nemogućnosti reprodukcije ne vidimo što nas ograničava te vlastiti ciklus i pojavu svake nove mjesečnice počnemo gledati kao kaznu i još jedan neuspjeh. To stvara frustracije i nerazumijevanje. Naše tijelo prima te poruke.

Ovo se snažno očitava u druge bitne stavke života te ostavlja trag na našim težnjama i načinu na koji doživljavamo ono što “moramo”.

ženski ritual plodnosti i omekšavanja

YONI parna kupka  – ritual nježnosti i ljubavi

Svaka žena se mjesečno prirodno samo očisti kroz ciklus. Yoni je pak, parna kupelj koja služi odavanju poštovanja svojoj unutrašnjosti i nije samo fizički proces. Kroz toplinu i paru koje imaju svojstvo omekšavanja naših tijela, omekšati ćemo i grubosti i ukočenosti koje možemo nakupiti čak i ako cijeloga dana samo opušteno sjedimo na radnom mjestu. Osjećaj grubosti u tijelu, a posebno u osjetljivom dijelu naše ženskosti očitava se na grubosti koju prosljeđujemo drugima.

Yoni parna kupelj lagana je i nježna vlažnost koja omekšava tkiva i maternicu te podupire protok naše krvi, a time i važnih životnih sokova. Pokušajte si stvoriti intimnu i mirnu atmosferu, polumrak, možda svjetlost svijeća. Sve što je moguće za vas. Uronite u vrijeme sa povjerenjem iz srca jer um neće razumjeti smisao ovog procesa.

Potpuno se opustite i pripremite posudu za parnu kupelj na koju ćete moći sjesti. U posudu ulijte dovoljno vruću vodu s oprezom da najsnažnija para prva ode kako vas ne bi ozlijedila i dodajte neku biljku ili ju skuhajte zajedno s vodom kako bi osjetile njezina ulja, poput tulsija, kadulje, nevena, ružmarina, lavande, kamilice. Kad sjednete na posudu naslonite se i slobodno omotajte dekom i ručnicima, zatvorite oči i samo promatrajte svoje tijelo kao meko, nježno, gipko, sve dok osjećate paru ispod sebe. Ostanite tako barem 10 minuta.

Ukoliko osjetite snažnu potrebu za suzama, bolovanjem, jecajem i tugom, slobodno prihvatite te osjećaje bez uzdržavanja i podržite se ljubavlju i nježnim riječima naglas. Osjećaj srama, nelagode, čudnosti i svi otpori koji se jave su normalni.

Nemojte odustati ako ne osjećate “ništa”. Ponovite ritual sve do mjesečnice. Nakon kupke moguć je i osjećaj umora, bezvoljnosti i potrebe za spavanjem ili zagrljajem.

Ovaj ritual donijeti će vam fizičke promjene i olakšanja kroz nekoliko mjeseci koje ćete moći prenositi u svoj svakodnevni život. Iskustva su duboka i individualna. Ne izostaju.

Yoni kupka pomoći će kod osvještavanja želja, težine, plodnosti, bolova, ciklusa, nakon operacija, kod gubitka maternice, u menopauzi. Izbjegavajte ovaj ritual u trudnoći te za vrijeme mjesečnice.

ABHYANGA – ritual uljenja tijela

Svaka osoba ima drugačiju kvalitetu kože ovisno o tipu elementa koji njome dominira.

Postoje tako tipovi koji su skloni isušivanju kože, oni su uglavnom osjetljivi i skloni glavoboljama, slabije energije i njima dominira strah. Drugi su oni koji su masnije, snažnije, deblje kože koji su uglavnom stabilni, ali skloni lijenosti i pretjerivanju. A treći oni između koji su gorljivi, skloni upalama, crvenilu i manifestacijama svojeg temperamenta promjenama na koži, aknama…
Svima je zajednička potreba da se ta osobnost umiruje, njeguje i drži pod kontrolom.

Ritual uljenja jedan je od najpodržavajućih za naš organizam. Ulja ne maste kožu već se kroz nju kao najveći organ apsorbiraju u organe bez da prolaze kroz unutrašnje sokove i prerađuju se kroz želudac, te tako direktno hrane i čine dobrobiti svim tkivima.

Uljenje tijela nakon nekoliko će mjeseci donijeti rezultate kroz probavu, spavanje i opći osjećaj mira. Pomoći će kod bolova, suhoće, zglobova, pokretljivosti kako kostiju tako i crijeva, krvotoka i rada srca.

Postupak: najbolje vrijeme je prije spavanja.

Lagano ugrijte 1-2 dl ulja te uđite u topao tuš ili kadu. Kad voda otvori pore lagano se od vrata polijte uljem i mažite nježno posebno u području zglobova, prijeloma koljena i laktova te trbuha. Jednom tjedno možete to učiniti od glave i kose koju posebno masirajte pa sve do peta.
Nakon toga ili naizmjenično se zalijevajte toplom vodom i nemojte se brisati već lagano utapkajte samo višak vode ručnikom. Ne trebate se bojati da ćete biti masni jer će tijelo upiti ulje. Utoplite se, umotajte i legnite spavati.

Odabir ulja

VATA TIP ili tip suhe, lagane i osjetljive prirode: sezamovo ulje koje grije što ćete osjetiti nakon masaže (za ovaj tip dobro je raditi ritual svakodnevno kroz 10 dana)

PITTA TIP ili tip vruće i gorljive prirode sklone nervozi i ljutnji: kokosovo ulje koje hladi kožu i tijelo.

KAPHA TIP ili tip robusne i trome građe i spore probave: bademovo ulje

U jutarnju pak rutinu možete uključiti uljenje nosa sa tri kapi sezamova ulja i lagano ih umasirati u nos. Ovo će pomoći kod alergija, glavobolja i suhe sluznice te kao zaštita.

Mućkanje ulja (laneno, maslinovo, bademovo….) ujutro oko 10 minuta u usnoj šupljini donosi brojne dobrobiti u borbi protiv toksina. Ulje nakon 10-20 minuta ispljunite jer ono na sebe te toksine veže.

Slobodno istražite ove teme dublje.

Izvor : “Ayurvedska knjiga zdravlja”; ” Holističko zdravlje žene” ; Senka Kušer Mijić

Neka vam služe na dobro i ostajte zdravo!

Objava elementi i rituali zdravlja pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Doživjeti iskustvo začeća i trudnoće na putovanju kojim se korača, umjesto prolazi, znači uvidjeti razliku između mehaničkog poimanja stvaranja i svih doživljaja unutar takvog procesa i između stvaranja svjesnog, intuitivnog i opuštenog ciklusa unutar nas.

Samo začeće jest mehaničke prirode i duboko je integrirano u našoj biologiji. Objašnjivo je i poznato svakom tko započinje takvo putovanje i gotovo da nema nepoznanica u tom vrlo složenom mehanizmu koji se događa na razini naših fizičkih tijela.

Ali začeće kao unutrašnja, intuitivna i osjetilna stvar, suptilno se gura u stranu jer se interpretira kao praznovjerje ili naporna struktura “vjerovanja” i “ne vjerovanja” u neku izmišljenu moć.

Začeti, roditi se ili umrijeti ne možemo teoretski. U tom logičnom svijetu spajanja i raspadanja, formiranja tkiva i razvoja ipak je mnogo unutrašnjih stvari koje djeluju kao koagulator svemu tome. Pomalo neobjašnjivo kao što je neobjašnjivo da na prvom pregledu začetom djetetu kuca srce bez impulsa iz mozga koji njime upravlja.

Začeće kao korporativna služba?

U današnjem svijetu vrlo je često, iako ne i pravilno, da žene planiraju majčinstvo i porodništvo da bi ostale što bliže “plemenu”, korporaciji ili pozivu kojoj “osjećaju pripadnost” iako svjesne svoje zamjenjivosti. Trudimo se pripadati plemenu više no što želimo unutrašnju pripadnost sebi. Odobravanje, pohvale i sudjelovanje u zajednici takvog karaktera gdje si “potreban dok vrijediš” hrane naše identitete bez obzira što smo premorene i iscijeđene.

Radije ćemo vlastitu slabost i istrošenost pripisati “životu” nego priznati da sve to nije jednostavno naše prirodno okruženje za majčinstvo i stvaranje.

Nerijetko, velike korporacije a sve češće i manje nude ženi “siguran” prolazak kroz proces povratka na posao i to što je ranije moguće. Grade se vrtići, igraonice, restorani, centri za rekreaciju u svrhu što dužeg i češćeg ostanka majke na poslu. Dok žena gradi karijeru i oslanja se na vanjska priznanja zajednice koja ju koristi na određeni način, ona planira svoje trudnoće, ako se uopće na njih i odluči, u skladu sa vanjskim potrebama, a čekajući i odgađajući majčinstvo sluša kako joj vrijeme prolazi i biološki sat otkucava.

Rastrgana i nemoćna pokušava uskladiti te dvije neuskladive dinamike ne osjećajući prirodni nagon niti zov za majčinstvom. Taj se nagon ne može probuditi jer je pod uvjetima u kojima nitko ne bi trebao željeti donijeti novi život na svijet.

Začeće nije samo odluka, želja, plan i struktura kojom se manipulira kad “bude pravo vrijeme”, kad bude sve “sigurnije”, kad “se sredimo”…ono je puno više od toga.
Donijeti novi život u svoj svijet, ne u zločesti, veliki i nepravedni, znači dobiti priliku iskusiti iskustvo izvan svih svojih sebičnih i naviknutih nagona i potreba. Takva se nesebičnost i toplina, bez da nas iscrpljuje, može dogoditi kada smo sigurne, zaštićene i bez pritiska oko gubitka posla, strukture i obaveza koje nas “čekaju”.

Gledati i doživjeti novi život, osim straha i neizvjesnosti, donosi nam učenje o životu koji ne možemo, ne smijemo i nećemo moći kontrolirati. Biti majkom ne donosi samo materijalnu brigu, donosi odgovornost stvoriti odnose koji ne ovise o nama, a želimo da se maksimalno dobro i uspješno ostvare.

Moći potisnuti, na neko vrijeme, svoje nemoći i slabosti i pružiti najbolje od sebe predstavlja velik izazov o kojem često mislimo da ga treba poslati “k vragu”.

Dijete je poput biljke koja treba vodu. Majka je voda, a otac je cijev kojom voda do biljke dolazi ma koliko biljka daleko rasla od izvora. Biljku nije briga kako će voda doprijeti do nje. Za to se moraju pobrinuti cijev i voda sama svojim tokom. Neometanim. Neprekinutim. Zbog toga je i samo začeće takav neometan tijek između oca i majke. Njihovo spajanje. Spoj izvora i dobavljača. Spoj neprekinute želje i pažnje da voda ne prestane teći. Ponekad je majka sama ta koja napaja. Ponekad sam otac.

Ali biljka treba napajanje.
Povjerenje.
Usklađivanje vremena.
Vrijeme kad cvjeta i kad se razvija.
Vrijeme kad dozrijeva i biva produktivna.

Začeće nije oplođivanje tkiva, ono je oplođivanje plodnog i spremnog tla za iskustva koja u tom tlu mogu pogodno rasti.

Mi kao roditelji nismo samo nasumičan izbor u tom procesu. Opustite se. Na tom putu nismo bitni samo mi. Duša nikad ne pogriješi, izbor ne ovisi samo o našim uspjesima ili osobinama. To može biti pogodna okolina i način života koji treba proći i doživjeti do svog konačnog cilja.

Zbog toga se u mnogim tradicijama nalaže da se žena “pripremi” i očisti da bi duša koja dolazi s radošću odabrala tlo koje je pogodno i zdravo. Način na koji će to učiniti žena intuitivno zna i osjeća. Svaka čistoća, iskrenost, ljubav i njega doprinose tom procesu. Svakoj ženi na njezin način i u mogućnostima koje ima. Ne postoji pravilan ili bolji način. Ne postoji proces, plan ili formula. Svijest, znanje i doživljaj razlikuje se od jedne do druge.

Znajući da je polje pogodno, duša će odabrati taj život koji treba da nauči pripremljene nove lekcije.

Želimo li da je “usjev” uspješan, unutrašnjim radom i introspekcijom, možemo učiniti toliko za pripremu da se nadamo uvijek najboljem. Onom ishodu koji je za nas, u trenutku kada smo odabirali i svoje polje, također lekcija ili blagoslov.

Neka vam ove riječi u vašem razumijevanju služe na dobro.

Fotografije: DOMA studio

Objava začeto dijete začinje majku pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Svijet u kojem živimo i dišemo ne može prestati govoriti, upozoravati, plašiti…civilizacija postaje bučna.
Ne može se umiriti i prestati bučiti….brujiti, a zvuk takvog svijeta sinonim je za nesklad, kaos i bol.

Mnogi su ljudi prisiljeni okrenuti se psihologiji, lijekovima ili još radikalnijim liječenjima kao pomoći u situacijama gdje svoj život karakteriziraju stresnim, napetim i nepodnošljivo dinamičnim, međutim, na raspolaganju su nam i neke metode, alati i tehnike koje dugoročno i trajno mogu i umiju podržati naše zdravlje i otkriti uzročnike nastanka ovakvih stanja.

Trigeri vrlo često mogu biti samo vrh ledene sante, a dugo nakupljanje boli tek duboko negdje skriveno i nevidljivo. Otvoren um, srce, razumijevanje i prihvaćanje znanja koje nam dolazi iz mnogih izvora i iskustava, nekome može otvoriti i pomoći podržati život i blagostanje koje svi posjedujemo i nosimo unutar sebe.

Naša su tijela, posebno u žene, gdje se velikom dinamikom izmjenjuju razne tekućine, od onih hormonalnih sve do izlučevina te tekućina koje teku prenoseći hranu, noseći plod u našim unutrašnjostima, sačinjena od oko 70% vode, a voda je vrlo osjetljiva tvar koja poprima vibraciju radi visokog stupnja rezonantnosti te prenosi zvučne valove u naše tkivo do svake stanice i tako ju balansira.

Možemo nas usporediti i s glazbenim instrumentima jer baš poput njih reflektiramo sva stanja svojeg fizičkog, emotivnog i spiritualnog života svakom stanicom, molekulom i atomom.

Gong i zvučne zdjele

Vibracije kojima se izlažemo traju i do nekoliko dana što možemo razumjeti ako se prisjetimo osjećaja kad dođemo s koncerta, još neko vrijeme osjetimo snažne utjecaje od glazbe u tijelu.

Moderan čovjek ne samo da ne poznaje tišinu kao još jednu dimenziju integracije zvuka nego i zazire od nje. Plaši se poniranja u samoga sebe i dubine vlastita bića, dok za bukom, poseže odviše lako i često.

Zvuk ima mnoge dimenzije koje nevidljive vrlo duboko utječu na naša raspoloženja, sjećanja, porive i ponašanja.

Blagotvorni zvukovi na ženu i njezinu blagost, plodnost i razumijevanje svijeta utječu povoljno i vrlo često se koriste u terapijama diljem svijeta. Zbog dugotrajne izloženosti teškim zvukovima postajemo nemirni, napeti, razdražljivi, neusredotočeni, gubimo sposobnost slušanja, a time i SUOSJEĆANJA. Takvi nas zvukovi postupno truju i u konačnici vode u bolest – tjelesnu, mentalnu, emocionalnu.

Zvukoterapija je nježna, profinjena i suptilna, ali i veoma moćna metoda koja nas sigurno dovodi u suzvučje s nama samima i sa svim bićima na Zemlji.

Instrumenti poput gonga, tibetanskih zdjela, zvona, drvenih instrumenata, koshi, pjevaju o našem iskonu, dopiru do skrivenih dijelova našeg bića i pobuđuju ono najbolje u nama. Čiste taloge koje je u naš unutarnji svijet doplavio život i oslobađaju naš um, srce i dušu.

Vibracije zvučnih zdjela (i gongova) su na oko 100 hz, a naše tijelo na 60-70 hz što u bolesti opada.
One pokrivaju i podižu ljudske frekvencije i energetske centre, probijaju tjelesne i duševne blokade, stvaraju opuštajuće koristi slične meditaciji i vježbanju, ali bez fizičkog ili mentalnog napora. U ležećem, spavajućem položaju.

Gong kupke su jedan od najugodnijih, detoksikacijski i holistički pomlađujućih vibracijskih alata, zvučna masaža za tijelo i um.

Pri tretmanu mozak prelazi iz radnog beta stanja u alfa stanje opuštenosti i kreativnosti te u theta stanje u kojem je aktivna naša podsvijest i intuicija i konačno delta stanje kada postižemo iscjeljenje.

Terapija zvukom tijelu vraća izvornu vibraciju koja je pri rođenju savršena, a kako odrastamo, narušava se.

Zvuk gonga daje tijelu zvučnu masu koja stimulira i aktivira parasimpatički živčani sustav, usporava moždane valove i povezuje se s meditativnim stanjima i uvidima, pušta emocionalne terete, čisti od energetskog otpada i proširuje svijest.
Vibracijski zvuk mijenja svijest i stvara dubok osjećaj mira i blagostanja radi boljeg zdravlja. Liječenje gongom oslobađa od stresa, čisti negativne obrasce i mišljenja, jača živčani sustav, pruža olakšanje i smanjenje depresije, umora, osjećaja odvojenosti, usamljenosti, ljutnje, straha i neprijateljstva.
Otpušta mentalne i emotivne boli. Djeluje i na fizičke bolove.
Njegovi zvuci raskošno se šire tijelom i prodiru u sva tjelesna tkiva kožu, mekana tkiva, mišiće, kosti, ligamente, zglobove, fasciju, krvožilni sustav.

Ozdravljujuće i oslobađajuće djelovanje zvuka i vibracija neće izostati čak ni ako duboko spavamo tijekom slušanja.

Terapijske zvučne zdjele koje se koriste uz gongove proizvedene su od 12 vrsta metala u skladu sa Suncem i nebeskim tijelima Sunčeva sustava: zlato (Sunce), srebro (Mjesec), živa (Merkur), bakar (Venera), željezo (Mars), olovo (Saturn) i kositar (Jupiter). Pored ovih tradicionalnih metala u leguru se dodaju cink, bizmut, galenit, pirit i meteorsko željezo.

Ono što je posebno kod zvučnih zdjela njihovi su oblici i debljina. Tanje, veće zdjele koriste se za tamnije, dublje tonove i niže dijelove tijela poput zdjelice, a deblje, manje zdjele za područje srca i grla.

Metode zvukoterapije ili jednostavno opuštanje zvukom potrebno je doživjeti i raditi posebno nježno i polagano jer je upravo nježnost ono što nedostaje svijetu. Snažna će vas vibracija baš kao i stimulirajući trening učiniti snažnima u trenutku, ali ako želimo pokrenuti duboke, trajne promjene i iscjeljenje potrebno je ići polagano, pažljivo i otvarati vrata povjerenja i dozvoliti procesu trajanje i dinamiku prilagođenu nama samima.

Iskušajte i upijajte, učite i istražujte nove svjetove i neka vam služe na dobro.

Fotografije: DOMA studio

Objava rituali vibracije i zvuka pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Naš život satkan je od mnogih kompleksnih sustava i naše življenje puno je više od uloga koje imamo u svijetu. Toliko puno racia u ovom svijetu, toliko logike, intelekta i znanja, a s druge strane, kad zaronite negdje duboko u sebe oko vas se stvara još toliko više senzualnih, intuitivnih, spiritualnih bića koja podržavaju ovaj naš svijet, koji možda nije najbolji, ali za nas je jedini, na poseban način.

Po drevnim učenjima nitko se od nas ne inkarnira slučajno. Roditelji i obitelji koje odabiremo imaju poseban značaj u našim životima da bismo naučili što naša duša traži. Duša nikad ne griješi na svojem putovanju i doći će koliko god puta je potrebno do ostvarenja savršenstva.

Mi, kao roditelji pružamo svoje ruke, načinjeni kao mostovi za duše koje žele doći preko nas. Sigurno je, da svatko od nas želi biti čvrst, sjajan i osunčan most da bi nam došlo biće koje bira baš takav život.

Posebnu ulogu ovdje ima Majka. Čista, duhovna i spremna, može pročistiti karmu toliko da se neke boli, tuge i težine naših majki, baka, prabaka prestanu ponavljati u našim ciklusima života.

Veliku čaroliju u razumijevanju duhovnosti ima Indija koju možete osjetiti na jedinstven način, ne zbog religije ili vjere niti zbog podjele već zbog ogromne količine reinkarniranih duša koje naseljavaju tako maleno područje u toliko velikom broju. Ono što oni posjeduju je spiritualnost posebnog značaja i osjećaja, inkarnirani da “odrade” težak, ograničen i skroman život pa je bogat, topao i dubok duh gotovo jedino što uopće imaju.

Unutar nas naše je biće koje je došlo na ovaj svijet po baš ovo iskustvo da ispuni svoju misiju i uči.

Način na koji živimo jedinstven je i smisao koji mu dajemo čini naše iskustvo koje nam daje lekcije koje možemo doživjeti samo u ovakvom fizičkom životu. Zbog toga je naše fizičko iskustvo važno.

Vrijeme koje teče transformira nas na načine koje ponekada možemo i često ne uspijevamo pratiti, pitajući se što se događa s našim životom već kad postane teško. Čitav taj proces započeo je i prije nego smo ga bile svjesne.

U našim bakama, majkama, njihovim životima, porodima i vjerovanjima. U tom se periodu izrodilo i puno velikih stvari u samom društvu koje je postalo utjecajno, što nevidljivo, a što otvoreno istovremeno.

Godinama se ženu uči kako da dočeka umornog muža, djecu, roditelje, prijateljice i kako da pomogne, potegne i podrži sve aspekte njihova života. Kako biti prihvaćena, dobra na poslu, kako biti uspješna i korisna, privlačna i produktivna.

Godinama su takve savjete ženi pružali – muškarci.

U svijetu orijentiranom na “razum” muškarca, muškarac je znao gdje je “mjesto” ženi i vrlo lako i jasno bi dao “otpusno pismo” onoj nestabilnoj, slaboj, osjetljivoj i promjenjivoj pri tom zanemarujući prirodu unutar nje i utjecaj koji ona ima na okolinu.

Nemalo puta sigurno ste doživjele da žene govore kako su loše volje i kako tih dana sve pođe krivo, loša je dinamika u obitelji, odjednom je loše na poslu, djeca, društvo i sve oko nje surađuje s njezinim raspoloženjem. Kad je žena DOBRO – dobro je i u njezinoj blizini.

Ženski je ciklus, mjesečev ciklus, čin same mjesečnice i sve što stanje žene u tom periodu doživljava, nenametnut od nas žena, već prirodno stvoren nemoguć da ga se odgodi, spriječi ili mijenja. Kada se to i dogodi, umjetno ili kroz neki poremećaj, njegov je disbalans znak da je žena zakoračila u nesigurno i pogrešno područje gdje više neće moći ispunjavati, a niti osjećati snagu i izdržljivost koja joj je prirodno utkana u tkiva.

Pogledate li kroz ovu prizmu bajke shvatit ćete kako one počivaju na snazi žene, njezinoj transformaciji koja se događa kao mladoj djevojci, periodu koji se pokušava odgoditi i zaustaviti u pričama koje pričaju o ženi djevojci,  jer se nekad znalo da je snaga djevojke koja se pretvara u ženu mnogostruka. Tako je Trnoružica zaspala kad je navršila godine u kojima će postati ženom svojim ciklusom i s njom je zaspalo cijelo kraljevstvo. Snjeguljica biva otrovana od vještice i čitav svijet oko nje zastaje, a Pepeljuga biva iskorištavana i ušutkavana sve dok ne procvjeta uz princa koji istinski cijeni njezinu prirodu, nježnost i ljepotu.

Ženski su se rituali oduvijek koristili za liječenja, čišćenja, predviđanja i pomoć u svijetu bez informacija i knjiga i ljudi su znali kamo otići i kome se obratiti ako usjev nije uspio ili ako je neka bolest poharala selo.

Da bismo vratile svoju spiritualnost, ono o čemu slušamo i čitamo u mnogim literaturama danas, potrebno je razumjeti ju na drugačiji način, znati da to znanje nije intelektualno. Ne možemo intelektualno roditi dijete ili izgubiti blisku osobu.

Sve te tajne odvijaju se unutar nas, a znanje počiva u spoznaji o tome kako naša duhovnost i zrelost ovisi o povratku i uronu u sebe, a ne o napretku čovječanstva.

Promjenjivo područje ženskog organizma, tijela i emocija nešto je što se dugo i na razne načine ugnjetava i pokušava ugasiti, utišati. Naši ciklusi događaji su koji pasivno prolaze mimo nas samih, poskrivećki, a ono što nas se uči i na što potiče je da u bilo kojem periodu ostajemo jednako snažne, izdržljive i ne namećemo svoje tegobe kao vidljive drugima.

Ta moćna, nedodirljiva žena koja je spremna na sve, u svako doba spremna svima udovoljiti, postaje proizvod društva koje se natječe i svaka je takva žena zapravo zamjenjiva kad više ne ispunjava svoje obaveze i očekivanja.

Verbalno priznanje ženi kako je uspješna, dobra i korisna za ženu istinski ne znači puno. Pohvale, nagrade i priznanja u materijalnom svijetu nešto je zbog čega se same osjećamo dobro, neko vrijeme, sve dok ne otkrijemo možda istinsku zadaću u ovom svijetu i ne predamo se životu koji nas podržava i ispunjava dugoročno.

Svaka od nas ima potrebu oporavljati se, njegovati, paziti i slušati. Unutar ženskog bića, istinske ženske prirode koja je utkana u svaku od nas, neovisno o tome gdje smo i kako živimo, događa se tuga, depresija, frustracija i nemoć. Sve ovo manifestira se kao umor, iscrpljenost, bol i na kraju bolest.

Da bi se vratile na put na koji nas se potiče kada se priča o povratku sebi i svojoj prirodi potrebno je transformirati, integrirati neke nove načine razmišljanja, djelovanja i ponašanja. Upijati. Dati si vremena. Iskustva koja iskusimo iskoristiti kao poticaj umjesto doživljavati ih kao poraz.

Otkrivati unutar sebe i iskušavati, čekati, osluškivati.

Ne postoji brža i veća čarolija od čarolije u nama. Čarolija čekanja, iskustva, čarolija povjerenja, vjerovanja u osluškivanje, u naš put koji je duša odabrala, u zastajanje i promatranje. Imati povjerenja u ove rituale značiti će za svaku ženu drugačiju unutrašnju transformaciju, one će se događati naoko neprimjetno, ali to je zato što će ostati trajno integrirane kao način intuitivnog življenja i ispunjenog smisla i svrhe našeg bića.

Idućeg tjedna spremam vam rituale koje možete koristiti kao podršku na svojem putu.

Neka vam služe na dobro.

Korana

Objava spiritualnost žene i život pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

U svakom vremenu postoji težnja duha da ukaže na nedostatke i strahove ali i blagoslove koje uživamo.

Ciklus kao priča, priča kao ciklus je bila prva misao koja me vodila u ovoj želji da, možda nekoj od vas, otkrijem drugu (a zapravo prvu i osnovnu) stranu priče ženske prirode bez da ju se poistovjećuje sa bilo kojim oblikom pokreta, protesta ili strukture koja pripada bilo čemu osim individualnoj ženi ponaosob.

U zapadnjačkoj kulturi koja se doživljava naprednom i otvorenom sve više je stanja, situacija i bolesti u žena koje su i liječnicima, nemoćnim nad brzim promjenama koje se događaju, nepoznate ili nedovoljno “medicinski vidljive” da bi sa sigurnošću mogli reći o čemu se radi i zatim adekvatno pomoći u tom procesu. Prvo, za to nema “vremena”, jer zahtjeva duboku i dugotrajnu obradu i praćenje a drugo jer se za dijagnostiku koriste strojevi koji eventualno mogu vidjeti tkivo ili promjenu u samoj strukturi tijela ili sastavu krvi i drugih tekućina i to u onom periodu kada je već nastala određena “šteta” u organizmu, ali ono što je posve nevidljivo je ono što je tomu prethodilo i ono što individualno osjećamo.

Da bismo se poželjele iscijeliti i uživati svoju žensku prirodu ne moramo se prethodno razboljeti ili osjetiti disbalans. Sigurno ste doživjele ili poznajete ženu koja doživljava kako je bolesna i nešto nije u redu, a medicina joj ne vidi ili pak tretira parametar koji pokazuje neki disbalans prihvatljivim. Koliko ste puta doživjele da vas zadesi “bolest”, slabost ili slom onda kad vam je život u kaosu, kada su obaveze toliko pritisle i kada baš “nemate vremena” za biti bolesne? I pokušajte se iskreno prisjetiti koliko je godilo odmoriti se pa makar i u bolesti, odspavati, maknuti se prisilno jer niste znale čitati znakove preopterećenosti pa je to za vas učinilo vaše tijelo. Mnoge žene, podsvjesno, ostaju u tom stanju raznih bolesti čitav život.

Za tu mrvicu pažnje i odmora koje nisu u stanju zatražiti za sebe dovoljno svjesno, periodično, prenose u svoje tjelesno stanje koje postaje kronično.

Sve one žene rodilje to stanje prenose i na plod. Napete, u neizvjesnosti oko budućnosti, nerijetko u problemu s plodnošću i začećem.

Mnoge stvari koje smo iskusile tijekom začetka, djetinjstva i života ostati će zarobljene negdje dovoljno duboko da ih nećemo uvijek moći detektirati, a posebno to nećemo učiniti na vrijeme, nećemo to moći učiniti same i nema nam tko reći gdje i kada se dogodio taj gubitak vjere u vlastito ozdravljenje.

To se također često može čuti u razgovorima kada žena govori o životu koji nije bilo lak, o teškom odrastanju i nerijetko i o mučnom iskustvu postajanja ženom, procesu koji je skriven, u osjećaju srama, duboko u kukovima i kostima ostavljajući nas zabrinutima za zdravlje i egzistenciju.

Činjenica da nismo živi samo zato što živimo fizički, daje nam na znanje kako smo sačinjeni od mnoštva procesa i slika koje zapravo daju čitavu težinu našem postojanju.

Stvaranje života, period koji tome prethodi, čitav proces i vrijeme nakon rođenja duboko je usađeno u naše navike i način na koji ćemo odabrati živjeti.

Uzimajući u obzir samo statistiku ili prosječnost obolijevanja genetskom predispozicijom pokazati će nam kako ipak mnogi obolijevaju a drugi ne ili je obrnuto. Mnogi unatoč lošoj genetici ostaju ili bivaju zarobljeni životom da bi preživjeli ili pak “imaju tu sreću” da im nije “ništa”.

Uspoređivati se jedni s drugima možemo samo ako osjećamo da smo dio krda, a to nismo, jer neprestano osjećamo svoju individualnost, svakog trenutka u svakoj situaciji.

“Nismo dio krda. Mi smo individue. Svaki je za sebe svijet za sebe. Ne otok. U nama su otoci. Zaokružene strukture povezane jednim tlom.”

Zaokružujući tu unutrašnju želju da otvorim nove stranice samoj sebi i svima vama ženama, majkama, djevojkama, onima koje osjećaju da je nešto unutar njih izgubljeno ili postoji bojazan i strah koji koči sve ono za što doista jesmo u stanju učiniti i pružiti, svima onima koje se boje svjesno ili podsvjesno da su manjkave zbog bilo kojeg razloga kojim su nas sputavali pasivno, dugo vremena i onih kojima nas se nastavlja sputavati, zbog blagoslova i dara koje žensko biće posjeduje, ovaj sam ciklus posvetila svima nama. Ciklus o rađanju, stvaranju, životu unutar života i povezanosti nas žena.

Nadam se da ćete uživati i spontano integrirati neke navike, savjete, rituale ili riječi u svoja bića. Neka vam ovaj ciklus služi najbolje što može.

Fotografije: Doma studio

Objava ciklus – druga strana priče ženske prirode pojavila se prvi puta na SUPERMAME.