Atopijski dermatitis jedno je od najčešćih kroničnih oboljenja kože u djetinjstvu. Tri mame otkrivaju kako se njihova djeca nose sa svakodnevnim izazovima koje donosi AD. Članak donosimo u suradnji s Eucerin Hrvatska.

Procjenjuje se da oko 2% ukupne populacije boluje od atopijskog dermatitisa, a najčešće pogađa djecu i mlade. Atopijski dermatitis karakterizira suha koža sklona crvenilu, perutanju i pucanju te svrbež. Sve to itekako otežava svakodnevicu i život djece koja se bore s atopijskim dermatitisom, a i njihovih roditelja.

Tri mame s nama su podijelile svoja različita iskustva i savjete.

Promjena sredine i stres kao okidač za atopijski dermatitis

Andrea, mama Bartola, 6 godina

Iako je Andrea za atopijski dermatitis čula prije nego je postala mama, ostalo joj je u pamćenju da je to nešto nasljedno, no u njihovoj obitelji još nitko nije imao takvih ili sličnih problema. „Uvijek se spominjalo u kontekstu da je netko već iz obitelji to imao. Znala sam da se radi o suhoj koži koja zna svrbjeti i situaciji koja zna biti neugodna za dijete. Kako nam Bartol ima problema s bronhitisom otkad je bio beba, doktori su nam spomenuli da je često to dvoje povezano – međutim kako se u ranijoj dobi AD nije pojavljivao prestali smo to očekivati i nikad nisam detaljnije istraživala kako se liječi ili ublažuje.“

Bartol je AD razvio s 5,5 godina što je bilo poprilično iznenađujuće, govori nam Andrea. „Prvo smo primijetili suhu kožu preko pola leđa i pomislili smo da je to posljedica od dugog ljeta na suncu, iako smo se redovno mazali zaštitnom kremom za sunce. Međutim, pratili smo stanje i nakon tjedan dana koža je i dalje bila suha te se počela širiti prema stražnjici i vratu. Uz to, počela se pojavljivati suha koža na koljenima – ona je nešto drugačije izgledala, bila je crvenija i primijetili smo da se nesvjesno češe po njoj.“

Upravo su zbog takve situacije odlučili odvesti Bartola na dermatološki pregled. „Dermatologica je tražila da odemo na alergotestiranje međutim iz rezultata je rekla da kod njega nema veze između alergija i AD nego da je više psihološki. Kad je saznala da je promijenio grupu u vrtiću rekla je da vjeruje da je to glavni razlog AD. Iako se veselio promjeni, to je ipak bio stres za njegov organizam. Savjet je bio da više pričamo o novoj grupi, posebno o odnosima sa starim i novim prijateljima te njegovoj ulozi u grupi.“, objašnjava Andrea.

“Promjena sredine bila je stres za Bartolov organizam, iako se veselio novim prijateljima.“

Bartol se s AD bori zadnjih 6 mjeseci, a za sada se s tim vrlo dobro nosi. „Oduševljava me koliko se općenito djeca bolje nose s takvim stvarima nego mi odrasli. Iako ga zna svrbjeti, do sada se nikad nije žalio ili prigovarao. Ne očekuje da će nestati i jednostavno prihvaća stanje. Međutim, mislim da ima sreće što i nema neki teži oblik AD, odnosno AD dobro reagira na lijekove i njegu tijela koju smo uveli.“

Andrea je također primijetila da je kod Bartola AD intenzivniji u jesensko doba. Iako su za početak dobili kremu s kortikosteroidima koja je smanjila svrbež, čim bi ju prestali koristiti AD bi se odmah vratio tako da su na savjet dermatologice odlučili promijeniti sve preparate za njegu kože koje su dotad koristili, te kao prvi korak uveli ulje za tuširanje i redovno mazanje kremom cijelog tijela. Promjena i upotreba pravilnih preparata za njegu kože značajno je primirila situaciju s AD što je dovelo do toga i da izbace neke jače kreme s kortikosterodima iz svakodnevne upotrebe. Uz zdravu prehranu koja je oduvijek bila dio njihovih navika, izbjegavaju i sintetičku odjeću za djecu, osim povremenog nošenja Hulk kostima kojeg Bartol, kako Andrea kaže, svejedno oblači preko pamučne robe.

A kako se s tom novonastalom situacijom nose Bartolovi roditelji? Iako im je bio poprilično neugodan šok na početku, utješila ih je stručnost dermatologice i konkretni savjeti koje su dobili. „Iskreno sam se iznenadila koliko je Bartolova koža dobro reagirala na novi ritual njege, bila sam dosta skeptična da nešto osim propisanih lijekova može toliko ublažiti situaciju.“, nadodaje Andrea.

Izazovna svakodnevica atopijskim dermatitisom kod dvoje djece

Ana, mama Luke 3 godine i Tome 7 godina

Prije nego što se susrela s AD kod svoje djece Ana o toj bolesti nije ništa znala. U obitelji nitko nije imao AD iako se ona i njezin otac dugi niz godina bore sa osipima koji dođu i brzo prođu, no nikad tome nisu pridavali važnost.

Atopijski dermatitis otkrili su sa oko 2,5 godine zahvaljujući pedijatrici koja je je to odmah prepoznala i poslala ih na daljnje pretrage gdje se utvrdilo o čemu je riječ. Kroz par mjeseci saznali su da je riječ o atopijskom dermatitisu.

Kao najgore godišnje doba za atopijski pokazala im se zima te tmurno i maglovito vrijeme, kada obično primjećuju pogoršanje simptoma. Ana se odmah bacila u istraživanje kako bi svojoj djeci olakšala bol, osobito Tomi koji ima akutni dermatitis, jer za AD nije, kako sama iskreno kaže, dobila niti jedan pametan savjet, osim da čekaju do puberteta.

Svakako je od važnosti, osobito u zimskom periodu, podizanje imuniteta, te svakodnevno korištenje preparate za njegu kože sklone atopijskom dermatitisu.

“Po meni je to jako važno, jer redovitom upotrebom tih posebnih preparata olakšavam mu svakodnevni život. Korištenjem istih po meni ne dovodim ga u situaciju pojave težeg oblika dermatitisa gdje onda moramo posezati za puno jačim ljekarskim proizvodima da spriječimo nastali dermatitis.”, objašnjava Ana.

Unatoč zdravoj prehrani, promjenom sredstava za pranje rublja i korištenjem samo pamučne odjeće, Ana nije primijetila poboljšanja. “Jednostavno postoje mjeseci kad to dođe i traje, srećom mi imamo periode kad se ta koža malo očisti pa svi zajedno predahnemo.”

Iako je u početku bila u strahu i nije ništa znala o atopijskom dermatitisu, Ana kaže da se s godinama sve bolje nosi s tom ne tako lakom situacijom. “Uvijek mislim nije to nešto najgore što se moglo dogoditi tako da korak po korak…s nadom da će do puberteta biti bolje.”

Kada je Toma bio manji nije tome pridavao važnost, vjerojatno nije bio ni svjestan što mu je, dok sad kad je stariji, Ana primjećuje da ga to dosta smeta. “Ponekad to češanje ne prestaje po cijele dane, te ako mu tijelo nije namazano/ hidratizirano jako postane nervozan, no s vremenom se naučio nositi s tim te već sam zna kako treba reagirati kada to postane učestalo.”

Alergijski dermatitis i alergijski bronhitis

Ines, mama Maris, 7 godina

Ines je mama sedmogodišnje Maris. Iako je i sama alergičar i astmatičar, nikad nije imala kožne manifestacije alergije stoga joj je atopijski dermatitis bio potpuno nepoznat. Znala je da ta bolest postoji, no o njoj nije previše istraživala niti je znala kako ju prepoznati.

“Mnogo je alergičara u obitelji, a kako su mi rekli, atopijski dermatitis se upravo odnosi na grupu bolesti koje su nasljedne i potječu iz obitelji zbog sklonosti alergijama. Kćer danas ima dijagnozu alergijskog bronhitisa i alergična je na grinje, pa vjerujem da je to sve povezano.“

Prvi put se s atopijskim dermatitisom susrela prije 5 godina, kada je njezina starija kćer imala nepune dvije godine. „U zimsko doba počeli su se pojavljivati veliki suhi crveni ekcemi, nalik narančinoj kori, najviše po nogama. Zahvaljujući odličnoj reakciji pedijatrice, dijagnoza je postavljena u vrlo kratkom vremenu te smo s terapijom započeli vrlo brzo.“, priča Ines.

Da je zimsko doba najgori period za dermatitis potvrđuje i Ines. Suh zrak i hladnoća pogoršavaju upalno stanje kože. „Mi smo imali sreću da se dermatitis pojavio te zime, nakon terapije stanje se poboljšalo, a nakon mora i sunca se u potpunosti povukao. Sljedeće zime se opet pojavio, ali u znatno manjem obujmu i vrlo brzo se povukao. Dakle, naše iskustvo je, srećom, vrlo kratko i uz dobru reakciju terapijom uspjeli smo suzbiti daljnje širenje. Za vrijeme dok su ekcemi bili prisutni svrbež je izazivao nervozu kod djeteta, a češanje i trljanje svakako su pogoršavali stanje. Teško je tako malom djetetu objasniti važnost toga da se izbjegava češanje i grebanje zahvaćenih područja.“, objašnjava Ines.

“Zimsko doba najgori je period za atopijski dermatitis. Suh zrak i hladnoća pogoršavaju upalno stanje kože“

Neki od korisnih savjeta koje su dobili za tretiranje atopijskog dermatitisa su: zaštititi kožu od pretjerane vlage i nadražujućih sredstava, što znači smanjiti kupanje i korištenje sapuna. Uz terapiju kortikosteroidima male topične snage, bitno je koristiti umirujuće losione i blage sapune, pa čak i samo par kapi ulja u kupku.

Ljeto je godišnje doba kada ima puno sunca, a more uvelike koristi poboljšanju upalnog stanja što se njima pokazalo kao najbolje moguće rješenje. „Prema našem iskustvu, sve preporučene preparate za njegu kože vrlo je bitno koristiti redovito i pravilno prema uputama za lokalizirano liječenje rana. Blagi losioni umiruju kožu i smanjuju svrbež te liječe akutna područja.“, govori Ines.

Što se prehrane, sredstava za pranje rublja i kvalitete odjeće tiče Ines vjeruje da sve navedeno utječe na razvoj atopijskog dermatitisa i pogoršava stanje no s obzirom da je kod njih taj upalni proces trajao vrlo kratko, nisu uspjeli povezati što je bio glavni uzrok njegovoj pojavi.

Ines je atopijskom dermatitisu pristupila vrlo smireno i pribrano slušajući sve upute pedijatrice i dermatologa. „Sretni smo što je to stanje iza nas i naše djevojčice. Ostala nam jejoš borba s alergijskim bronhitisom.“

Fotografije: Ivan Črepić

Objava svakodnevni izazovi roditelja djece s atopijskim dermatitisom pojavila se prvi puta na SUPERMAME.