Gotovo svaki roditelj zna kako izgleda ta situacija. Znaš da bi dijete trebalo jesti više voća, znaš da su vlakna, vitamini i zdrava mikrobiota važni, ali u stvarnosti dijete odbija voće, a traži nešto slatko. I tako gotovo svaki dan završi pregovaranjem, nagovaranjem ili kompromisom s kojim nitko nije potpuno zadovoljan.

Upravo iz tog svakodnevnog roditeljskog iskustva nastala je ideja za HipoHop IMMUNO – dodatak prehrani u obliku voćnog snacka s dodanim vitaminima, mineralima i probiotikom. Iza proizvoda stoje Ekaterina Šprajc, koja se bavi razvojem prehrambenih i nutraceutskih proizvoda, i Marijan Sudić, stručnjak za proizvodnju i optimizaciju proizvodnih procesa, koji su kroz svoj rad željeli razviti proizvod koji ima stvarnu nutritivnu vrijednost, ali i funkcionira u svakodnevnom životu roditelja i djece.

Kako objašnjava Ekaterina, ideja nije nastala u teoriji, nego u stvarnim životnim situacijama koje roditelji svakodnevno proživljavaju.

„S jedne strane, iz struke sam godinama slušala koliko je važno da djeca jedu voće, unose vlakna i imaju zdravu mikrobiotu. A s druge strane, u stvarnom životu gledaš dijete koje to isto voće jednostavno ne želi, ali će bez problema tražiti nešto slatko. I tu nastaje onaj konflikt. Znaš što je dobro, ali realnost izgleda potpuno drugačije.“

Primijetila je i još jedan problem – dodaci prehrani za djecu često su ili privlačni djeci, ali sastav nije nešto što roditelji žele davati svaki dan, ili su kvalitetni, ali ih djeca nakon nekoliko dana odbijaju.

„U jednom trenutku sam si postavila pitanje. Mogu li napraviti proizvod koji će dijete doživjeti kao nešto fino, a da roditelj pritom ima osjećaj da je napravio dobru odluku?“

Problem nedovoljnog unosa voća kod djece bio je jedan od glavnih razloga za razvoj proizvoda. Kako objašnjava Ekaterina, roditelji često ne žele djeci uskratiti zdrave navike, ali svakodnevica se često svede na pregovaranje i kompromise.

“Hipo Hop nije zamišljen kao zamjena za voće nego kao pomoć u situacijama kad ga dijete odbija ili ga jede jako selektivno. Ideja nam je bila da voće prestane biti borba, da zadovoljimo želju za slatkim i da postane nešto što dijete zapravo želi.”

Zato je cilj bio da voće bude stvarna baza proizvoda, a ne samo dodatak u malom postotku. „Htjela sam da dodatak prehrani bude napravljen u potpunosti od voća. Sve ostalo je zapravo došlo kao nadogradnja na tu ideju. Kako iz nečega što je već prirodno i nutritivno vrijedno napraviti proizvod koji će djeca stvarno htjeti jesti, a roditeljima olakšati te svakodnevne situacije.“, nadodaje Ekatarina.

Jedan od ključnih kriterija tijekom razvoja, ističe Marijan, bio je vrlo jednostavan – hoće li dijete samo posegnuti za proizvodom ili će ga roditelj morati podsjećati i uvjeravati da ga uzme.

„U praksi se vrlo brzo pokaže što funkcionira, a što ne. Možete imati proizvod koji je odličan po sastavu, ali ako ga dijete ne prihvati, tu priča završava. Nama je bilo važno da to postane dio svakodnevice. Jer na kraju dana, jedino ono što dijete stvarno želi uzeti ima smisla dugoročno.“

Roditeljima je danas sastav proizvoda jedan od najvažnijih kriterija, a upravo na tome su, kako kaže Marijan, inzistirali od početka: „U HipoHopu je baza pravo voće, i to u velikom udjelu, 95 %, što je otprilike 100 grama voća, tako da dijete zapravo jede voće, a ne nešto što ga samo imitira. Nema dodanog šećera, nema želatine, nema glukoznog sirupa ni umjetnih bojila ili konzervansa. Prisutni su samo prirodni šećeri iz voća i vlakna.“.

„Razlika je u tome što s HipoHopom više ne moraš birati između zdravog i nečega što će dijete stvarno htjeti pojesti. Dijete ne dobiva klasični vitaminski bombon, nego stvarno jede voće. Nema ograničenja na jedan bombon, nema borbe, a ti u toj situaciji ne moraš razmišljati jesi li donijela dobru odluku.”, nadodaje Ekatarina.

Ekatarina posebno ističe probiotički soj DE111, koji je odabran zbog svoje stabilnosti i kliničkih istraživanja u kojima su pokazani učinci na ravnotežu crijevne mikrobiote i probavne funkcije.  “To je bio važan kriterij jer sam željela koristiti sastojak iza kojeg stoje konkretni podaci.”

„Velik dio imunološke aktivnosti odvija se upravo u probavnom sustavu, pa održavanje uravnotežene mikrobiote ima širi utjecaj na zdravlje.“, objašnjava Marijan.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by HipoHop IMMUNO (@hipohop_)

Razvoj proizvoda nije bio jednostavan, posebno zato što su odlučili da neće koristiti dodani šećer, želatinu ni glukozni sirup.

„Imali smo puno verzija koje su bile dobre na papiru, ali nisu prošle kod djece. I svaki put bi se vratili na početak jer nam nije imalo smisla napraviti nešto što će roditelj kupiti, a dijete neće htjeti.“, objašnjava Ekatarina i ističe: “Na kraju smo sve vrijeme imali jednu sliku u glavi. Dijete koje se veseli HipoHopu. Jer ako se to dogodi, onda znaš da proizvod neće ostati na polici, nego će stvarno postati dio svakodnevice.”

Povratne informacije roditelja, kaže Marijan , često su vrlo slične – pitaju ima li alergena i iznenade se kad vide da nema umjetnih dodataka. Prvo gledaju sastav, a onda ih iznenadi okus.

„Kažu da im je nevjerojatno da nešto može biti toliko slatko i fino, a da nema dodanog šećera, pa nas često dodatno pitaju ‘ali stvarno nema šećera’?”. I tu im uvijek objasnimo da su to prirodni šećeri iz voća.”

Za kraj, na pitanje koji bi bio njihov jedan savjet roditeljima kada je riječ o prehrani i imunitetu djece, odgovaraju:

„Gledajte tjedan, a ne jedan obrok ili jedan dan. Djeca jedu neujednačeno. Jedan dan će pojesti sve, drugi gotovo ništa od onoga što bismo htjeli. To je razvojno normalno. Ono što je važno za prehranu i imunitet je ukupni unos kroz vrijeme.“

Ekaterina i Marijan u budućnosti planiraju razvijati nove proizvode, ali s istom idejom – stvarna nutritivna vrijednost i proizvod koji funkcionira u svakodnevnom životu.

„U svemu tome nam je najvažnije da zadržimo isti princip. Čista formulacija, napravljeno samo od pravog voća, jasna svrha i proizvod koji dijete stvarno želi uzeti bez nagovaranja.“

Ako ste se i sami našli u situaciji da pregovarate oko voća, tražite zdraviju alternativu slatkišima ili jednostavno želite proizvod koji ima smisla i nutritivno i u svakodnevnom životu, HipoHop Immuno je dodatak prehrani koji će zadovoljiti sve vaše kriterije, a klinci ga obožavaju. Dostupan je u praktičnim pakiranjima, kao vrećica za jedan dan ili kutija za 2 tjedna, što roditeljima olakšava organizaciju i uvođenje rutine bez dodatnog razmišljanja i kombiniranja.

HipoHop IMMUNO dostupan je u više od 300 ljekarni diljem Hrvatske ili online na Vaše zdravlje web ljekarni.

Novosti i edukativne sadržaje za roditelje možete pratiti na Instagram profilu @hipohop_

Fotografije: Darko Mareš

Objava znate da bi dijete trebalo jesti voće, ali ga odbija? zbog tog problema nastao je HipoHop pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

O odnosu, granicama, emocijama i roditeljskom osjećaju da nisu dovoljno dobri razgovarali smo s dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom Nikolinom Đurić.

Roditeljstvo danas nikada nije bilo informiranije, ali i nikada nesigurnije. Roditelji su okruženi savjetima, metodama i pravilima, a usput se često pitaju rade li nešto pogrešno i hoće li njihovo dijete zbog neke njihove reakcije imati posljedice.

O tome što djeci zaista treba za zdrav emocionalni razvoj, zašto je odnos važniji od metode, trebaju li djeci granice i što zapravo znači biti „dovoljno dobar roditelj“, razgovarali smo s Nikolinom Đurić, dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom u edukaciji.

“Djeca i mladi rijetko skrivaju da im je teško”

Nikolina Đurić po struci je socijalna radnica s dugogodišnjim iskustvom rada s djecom, mladima i njihovim obiteljima. U svom radu bavi se emocionalnim razvojem, regulacijom ponašanja i obiteljskom dinamikom, a naglašava kako je odnos temelj psihološke stabilnosti djeteta.

Kako kaže, radu s djecom i adolescentima privukla ju je njihova autentičnost.

„Djeca i mladi rijetko skrivaju da im je teško. Oni to pokažu kroz ponašanje, povlačenje, otpor ili šutnju.“

Dodaje kako se u praksi često događa da se dijete vrlo brzo označi kao problematično, iako se zapravo radi o razvojnoj fazi, emocionalnoj preplavljenosti ili obiteljskoj dinamici koja zahtijeva drugačiji pristup.

Upravo je iz te potrebe nastao i Lumos – mjesto gdje se dijete promatra kroz cjelinu, a ne kroz problem.

„To je mjesto u kojem dijete može istraživati svoje emocije bez straha, a roditelj dobiti stručno vođenje bez osjećaja krivnje ili osude.“

Odnos je temelj emocionalnog razvoja

Integrativna psihoterapija, kojom se Nikolina bavi, stavlja snažan naglasak upravo na odnos, a ne samo na metode i tehnike. „Odnos je primarni kontekst u kojem se razvija dječji živčani sustav, emocionalna regulacija i slika o sebi.“

„Dijete ne uči kako upravljati emocijama samo kroz upute, nego kroz iskustvo, kroz to kako odrasla osoba reagira kada je ono uznemireno, ljuto, posramljeno ili tužno“, objašnjava.

Posebno naglašava važnost toga da odrasla osoba ostane smirena kada je dijete preplavljeno emocijama.

„Ako odrasla osoba ostaje smirena i regulirana dok je dijete preplavljeno, dijete kroz ponavljana iskustva počinje internalizirati taj model.“

S druge strane, ignoriranje ili kažnjavanje emocija može imati dugoročne posljedice. „Ako su djetetove emocije ignorirane, umanjivane ili kažnjavane, ono može razviti obrasce potiskivanja, pojačane reaktivnosti ili nesigurnosti u odnosima.“

Zašto je važno da se dijete vidi i čuje i što to zapravo znači?

Roditelji često čuju da je važno da dijete bude viđeno i čuto, ali ne znaju što to konkretno znači u svakodnevnim situacijama.

„Biti ‘viđen i čut’ za dijete znači da je njegov unutarnji doživljaj prepoznat, čak i kada njegovo ponašanje treba korekciju.“

„U praksi to podrazumijeva da roditelj najprije pokuša razumjeti što se događa ispod reakcije, a tek potom reagira na ponašanje.“ Navodi i konkretan primjer: „Dijete koje burno reagira na zabranu ili promjenu plana često zapravo reagira na frustraciju, gubitak kontrole ili osjećaj nepravde. Kada roditelj zastane i imenuje emociju bez ironije, bez umanjivanja, dijete dobiva poruku da su njegovi osjećaji legitimni. Tek nakon toga granica ima razvojni smisao.“

„Emocija je uvijek dopuštena, ali način izražavanja može zahtijevati usmjeravanje.“

Rečenice koje govorimo djeci postaju njihov unutarnji glas

Jedan od važnih dijelova odgoja je i način na koji razgovaramo s djecom, osobito u trenucima pogreške i konflikta.

„Djeca način na koji govore sebi uče iz načina na koji mi govorimo njima.“

„Unutarnji glas ne nastaje spontano, on se oblikuje kroz ponavljane poruke u trenucima pogreške, konflikta i ranjivosti. Kada odrasla osoba komunicira da je određeni postupak neprihvatljiv, ali da dijete ostaje vrijedno i voljeno, ono razvija stabilan osjećaj identiteta.“, objašnjava Nikolina.

S druge strane, poruke koje dijete etiketiraju ili generaliziraju poput izjava da je „uvijek takvo“ ili da „ništa ne zna“ mogu dugoročno oblikovati osjećaj manje vrijednosti. “Dijete tada ne internalizira odgovornost, nego sram.”

„Emocionalno snažno dijete nije ono koje ne griješi, nego ono koje ima unutarnji osjećaj da je sigurno i vrijedno čak i kada pogriješi.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lumos | Nikolina Đurić (@lumos_fera)

Granice ne narušavaju odnos – one ga grade

Roditelji se danas često boje postavljanja granica jer se boje da će time narušiti odnos s djetetom, no Nikolina naglašava da su granice jedan od ključnih izvora sigurnosti. „Granica ne mora biti gruba da bi bila čvrsta. Kada je granica izrečena mirno, dosljedno i bez posramljivanja, dijete dobiva dvije važne poruke: emocija je dopuštena, ali pravilo ostaje.“

Dodaje i nešto što mnogim roditeljima bude veliko olakšanje:

„Djeca se ne osjećaju sigurno uz popustljivost, nego uz stabilnost.“

„Kada odrasla osoba može izdržati djetetovu frustraciju bez povlačenja ili eskalacije, dijete postupno razvija toleranciju na odgodu i frustraciju. To je temelj emocionalne zrelosti, a ne suprotnost toplini.“

Izazovno ponašanje je poruka, a ne napad na roditelja

Kada dijete pokazuje izazovno ponašanje, roditelji to često doživljavaju kao neposluh ili testiranje granica. No iza takvog ponašanja najčešće stoji nešto drugo. „U većini slučajeva izazovno ponašanje nije namjerno testiranje granica, nego znak da je djetetov kapacitet za regulaciju u tom trenutku premašen.“

„Kada su preplavljena umorom, frustracijom, promjenom rutine ili emocionalnom napetošću, djeca reagiraju ponašanjem.“ Zato je važno kako odrasli reagiraju u tim situacijama.

„Reakcija koja podržava razvoj započinje regulacijom. Odrasla osoba najprije stabilizira situaciju i vlastitu reakciju.“

Igra je prirodni jezik djeteta

U svom radu Nikolina puno koristi igru i crtanje jer, kako kaže, djeca kroz igru govore ono što još ne mogu reći riječima. „Dok odrasli emocije objašnjavaju, djeca ih odigravaju.“

Roditelji kod kuće, kaže, ne moraju analizirati igru. „Kada odrasla osoba sjedne na pod, prati dijete i pokaže iskren interes, dijete dobiva snažnu poruku da je važno.“

Što znači biti “dovoljno dobar roditelj”?

Mnoge majke danas imaju osjećaj da nisu dovoljno dobre, a upravo je to jedna od tema s kojom se Nikolina često susreće u radu s roditeljima.

„‘Dovoljno dobar’ roditelj nije onaj koji nikada ne pogriješi. To je roditelj koji je emocionalno dostupan i koji se zna vratiti u odnos nakon konflikta.“

Kada roditelj može reći: “Preburno sam reagirao, žao mi je”, dijete uči nešto izuzetno važno, a to je da odnos može preživjeti pogrešku. “Djeci nije potrebna perfekcija. Potrebna im je stabilna prisutnost. Potrebno im je iskustvo da su voljena i kada su teška, glasna ili nesigurna. Upravo ta dosljedna dostupnost, a ne savršenstvo, gradi dugoročnu emocionalnu sigurnost.”

Kada potražiti stručnu pomoć?

Roditelji najčešće osjete da nešto nije u redu puno prije nego što to mogu jasno formulirati, objašnjava Nikolina Đurić. Kaže kako je važno ozbiljno shvatiti taj unutarnji osjećaj, osobito ako roditelji primjećuju da se ponašanje ili raspoloženje djeteta promijenilo i da te promjene traju.

„Znakovi mogu uključivati dugotrajnu povučenost, pojačane strahove, učestale i intenzivne ispade koji se ne smanjuju s vremenom, nagli pad samopouzdanja, probleme sa spavanjem ili funkcioniranjem u vrtiću i školi. Ključno je pitanje utječe li to značajno na svakodnevni život djeteta i obitelji? Prvi korak ne mora odmah uključivati dijete. Često je dovoljno da roditelj dođe na savjetovanje kako bi dobio stručno mišljenje i sagledao situaciju iz šire perspektive. Već sama činjenica da roditelj traži podršku govori o odgovornosti, a ne o neuspjehu.”

“Stručna pomoć ne znači da je dijete ‘problematično’. Ona znači da obitelj želi razumjeti što se događa i reagirati na vrijeme, prije nego što se teškoće prodube.“

Razvojna faza ili teškoća – kako prepoznati razliku?

Mnogi roditelji teško procjenjuju radi li se o ponašanju koje je dio urednog razvoja ili o teškoći koja zahtijeva dodatnu pažnju. Kako objašnjava Nikolina Đurić, djeca tijekom odrastanja prolaze kroz faze intenzivnih emocija, otpora i potrebe za autonomijom, što može izgledati zabrinjavajuće, ali je često razvojno očekivano i prolazno.

„Razvojno očekivane faze obično su prolazne i povezane s određenim razdobljem, primjerice snažnije reakcije u dobi od dvije do tri godine ili izraženija potreba za autonomijom u predškolskoj dobi.“

Razlika između razvojne faze i teškoće najčešće se vidi u trajanju, intenzitetu i utjecaju na svakodnevno funkcioniranje djeteta. „Ako reakcije postaju sve učestalije, snažnije ili dugotrajne i počnu značajno utjecati na funkcioniranje u školi, vrtiću ili odnosima, tada više ne govorimo samo o fazi.“

U takvim situacijama, naglašava, važno je potražiti stručno mišljenje jer traženje pomoći nije znak neuspjeha, nego brige za dijete. „Kada dijete ostaje ‘zaglavljeno’ u teškoći bez pomaka, tada je podrška znak brige, a ne dramatiziranja.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lumos | Nikolina Đurić (@lumos_fera)

Što djeci danas najviše nedostaje?

Iako djeci danas ne nedostaje aktivnosti, sadržaja ni poticaja, ono što im često nedostaje jest vrijeme bez strukture i emocionalno dostupna odrasla osoba, objašnjava Nikolina. Upozorava kako su djeca danas često izložena stalnim podražajima, obavezama i ekranima, zbog čega njihov živčani sustav rijetko ima priliku usporiti. „Djeci danas ne nedostaje aktivnosti, sadržaja ni poticaja. Ono čega često manjka jest miran, nestrukturiran prostor u kojem mogu biti bez očekivanja i emocionalno dostupna odrasla osoba koja nije istodobno preplavljena vlastitim tempom.“

Dodaje kako je djeci potrebna i dosada jer upravo tada razvijaju kreativnost, maštu i unutarnju stabilnost.

„Dosada je razvojno važna jer potiče kreativnost i samostalno organiziranje igre.“

Na kraju naglašava da nijedna aktivnost ne može zamijeniti odnos. „Djeci je najpotrebnija odrasla osoba koja je istinski prisutna.“

Najčešće zablude o dječjim emocijama

Jedna od najčešćih zabluda, kaže Nikolina, jest uvjerenje da su dječje emocije pretjerane ili manipulativne. Kada dijete snažno reagira, odrasli često misle da dramatizira, iako je djetetova emocija u tom trenutku stvarna i razvojno očekivana. „Dječje emocije jesu intenzivne, ali to ne znači da su neautentične.“

Još jedna česta zabluda je da će razgovor o emocijama pojačati problem, no iskustvo i istraživanja pokazuju suprotno. „Imenovanje emocije smanjuje njezin intenzitet jer dijete dobiva strukturu za razumijevanje onoga što osjeća.“

Zato je, zaključuje, važno emocije shvatiti ozbiljno, ali istovremeno zadržati jasne granice.

Na kraju razgovora postaje jasno da djeci ne trebaju savršeni roditelji, nego odrasli koji su spremni učiti, griješiti, popravljati odnos i biti emocionalno prisutni. Roditeljstvo nije u tome da uvijek reagiramo savršeno, nego da dijete uz nas osjeća sigurnost, prihvaćenost i stabilnost.

Kako naglašava Nikolina, upravo odnos koji gradimo s djetetom dugoročno oblikuje njegovu sliku o sebi, njegovu emocionalnu sigurnost i način na koji će jednog dana graditi odnose s drugima.

Ako kao roditelj imate osjećaj da je vaše dijete preplavljeno, da se muči, da se ponašanje naglo promijenilo ili jednostavno želite bolje razumjeti njegovo emocionalno funkcioniranje, važno je znati da ne morate kroz to prolaziti sami.

Traženje podrške nije znak slabosti, nego odgovornosti i brige za dijete.

Za dodatne informacije o savjetovanju i terapijskom radu s djecom i roditeljima, možete se javiti Nikolini Đurić putem web stranice www.lumosfera.hr , a za korisne sadržaje za roditelje zapratite na Instagramu @lumos_fera.

Fotografije: unsplash.com, pexels.com, osobna arhiva

Objava najčešće pogreške koje roditelji rade kada je dijete preplavljeno emocijama pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nitko te ne pripremi na taj trenutak. Nema priručnika, nema „check liste“, nema rečenice koja ublaži težinu dijagnoze kad saznaš da tvoje dijete ima dijabetes.

Alisija Lacko Mavrek taj trenutak pamti zauvijek. Kao i većina roditelja koji su se našli u istoj situaciji – prvo je došao šok. Onda strah. Onda tisuću pitanja. I ono najteže: kako prihvatiti da ćeš od sada za svoje dijete morati misliti i dok spavaš?

Dijabetes tip 1 nije bolest „od previše slatkog“. Nije nešto što se moglo spriječiti. I nije rezerviran za starije. To je autoimuna bolest koja najčešće pogađa djecu i u trenu promijeni život cijele obitelji.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Supermame (@supermame.hr)

Roditelj djeteta s dijabetesom odjednom mora znati sve: o prehrani, inzulinu, šećeru, sportu, noćima, senzorima, pumpama, školskim torbama i alarmima koji zvone usred noći. Kažu da osobe s dijabetesom i njihovi roditelji dnevno donesu i do 80 odluka više od prosječne osobe.

Alisija potvrđuje: nijedna od tih odluka nije mala.

Ali s vremenom dođe i nešto drugo – snaga. Rutina. Znanje. Zajednica. I ono najvažnije: dijete koje i dalje ostaje dijete.

U toj svakodnevici veliku ulogu ima tehnologija. Danas senzori za kontinuirano mjerenje glukoze i inzulinske pumpe omogućuju bolju kontrolu bolesti i manje „pikova“. Alisijina kći koristi Dexcom ONE + senzor i Omnipod DASH® inzulinsku pumpu bez katetera koji joj omogućavaju više slobode i život s manje ograničenja, a majci mirnije noći.

Zato je važno pričati o dijabetesu. Razbijati mitove. Destigmatizirati. Pokazati da dijabetes nije kraj – nego drugačiji put.

Ova epizoda podcasta Iskreno o majčinstvu, uz podršku tvrtke Medilab One, upravo je to: iskren razgovor mama koje znaju kako izgleda strah, ali i koliko tehnologija, podrška i razumijevanje mogu promijeniti kvalitetu života – i djetetu i roditelju.

Jer dijabetes ne definira dijete. Ali ljubav, snaga i borba roditelja itekako definiraju sve što dolazi poslije.

Epizodu možete poslušati na YouTube kanalu Iskreno o majčinstvu ili na aplikacijama za slušanje podcasta poput Spotify, Apple, Deezer i slične:

Objava kad ti kažu da će tvoje dijete cijeli život živjeti s dijabetesom pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nikad nismo više govorili o djeci i odgoju, a situacija kao da nikad nije bila teža za roditelje i dugoročno nepovoljnija za djecu. U tradicionalnom odgoju se zanemarivao unutarnji svijet (mentalno i emocionalno stanje djeteta). Poslušnost se dobivala strahom, a neposlušnost kažnjavala batinama.

Mnogi današnji roditelji su na vlastitoj koži osjetili kakav odgoj, tj. djetinjstvo ne žele.

U najboljoj namjeri su krenuli u potpunu suprotnost. Nažalost, druga krajnost je također – krajnost. Ono kako to izgleda u praksi je da smo se od prekrutih granica doveli do manjkavih, popustljivih.

Rezultat toga su: djeca neotporna na bilo koji oblik frustracije, nespremna na odgodu zadovoljstva trenutne potrebe (sve mora biti iste sekunde, točno onako kako su zamislili ili nastupa kaos – bilo tantrum, agresivno ponašanje ili slično), nepoželjna ponašanja (u kući, vrtiću pa na dalje) i premoreni roditelji koji daju 200% sebe, sve rade iz najbolje namjere, ali se osjećaju pogubljeno, obeshrabreno, krivo i dodatno prestravljeno “kako će ovo tek izgledati za koju godinu!?”.

Vrlo često možemo čuti kritike na temu modernog odgoja. Ono što je zapravo posrijedi je: pomiješali smo moderan (adekvatan) odgoj i popuštanje.

Pojednostavljeno rečeno: Dijete koje plače radi balona želi balon, ali treba utjehu, pomoć u smirivanju emocije koja ga je preplavila.

Ovo je jedna od daleko najčešćih grešaka današnjeg odgoja. Na bilo koje djetetovo negodovanje, kao što se nekad reagiralo vikanjem/zastrašivanjem/batinom, danas se u prevelikoj mjeri reagira: popuštanjem, udovoljavanjem ili pak preusmjeravanjem pažnje (“samo da ne plače”). Dijete ne može naučiti vladati vlastitim emocijama ako ih mi uporno izbjegavamo. Nužno je, uostalom i prirodno, da dijete osjeti cijeli spektar svojih emocija, kako ugodnih, tako i neugodnih. Ono što je uloga nas odraslih je da ga u tome vodimo i poučavamo, po principu: svaka emocija je u redu i nije svako ponašanje u redu.

Ovaj dio zahtijeva malo više angažmana od savjeta koje često možemo pronaći na internetu, poput “dajte djetetu granicu tako da mu kažete ne ili stop”. Da bi dijete zaista naučilo kojim ponašanjem/načinom izraziti tu svoju emociju, mi se time moramo početi baviti redovito, kao što se bavimo fizičkim segmentima poput hranjenja, kupanja ili spavanja.

Roditelji trebaju podršku i jasno vodstvo, kao i njihova djeca.

Sadržaji o odgoju su danas dostupni sa svih strana, što je istovremeno prekrasna prilika i teret na leđima svakog roditelja koji želi ispravno postupati, ali do njega dopiru suprotne informacije o tome što je to “ispravno”.

Danas imamo niz istraživanja, snimki promjena na mozgu, dokaza razvoja mozga koji nameću što je, a što nije ispravan pristup prema djeci. Pedagozi, psiholozi, edukatori roditelja, psihoterapeuti i brojni drugi stručnjaci su preveli ta saznanja u konkretne alate i metode.

Nažalost, u praksi vidimo da to uglavnom nije dovoljno, odnosno održivo, naročito u kontekstu ubrzanog tempa života kojeg većina danas živi. Prema mom dosadašnjem iskustvu rada, sažela sam 3 ključna stupa odgoja:

• Učenje o dječjem razvoju i učinkovitim odgojnim metodama
  
  Pokušamo li se samo odmaknuti od “nekadašnjeg odgoja” bez da usvajamo nove načine, vrlo je vjerojatno da ćemo završiti u jednom od ova dva smjera: ili će nas izazovi s djecom ipak natjerati na te nekadašnje metode ili ćemo, kao što je prethodno objašnjeno, bježati u suprotnost, koja je ustvari nepovoljna i za dijete i za roditelja.
  Roditelj ne mora postati stručnjak, ali će usvajanje osnovnih razvojnih faza, adekvatnih alata itd. njemu olakšati roditeljsku svakodnevicu (jer će znati što očekivati, zašto se to javlja i najvažnije: kako sigurno voditi dijete u toj situaciji), a istovremeno djetetu osigurati dobre temelje u najvažnijem periodu: formativnim godinama koje uvelike određuju tijek daljnjeg života.
• Obnavljanje vlastitih kapacitetaU svojoj praksi se susrećem s ogromnim brojem roditelja koji su već itekako svjesni, educirani i angažirani. Oni zaista znaju adekvatan pristup postavljanja granica, emocionalne podrške djetetu, ali ono što ih odvede preko ruba je: manjak kapaciteta u svemu tome.
  Odgoj traži neopisivo puno. Napominjem da nije isto odgajati i družiti se s djetetom. Tko zaista ulaže sebe da odgoji to dijete uvažavajući razvojne faze, emocionalne potrebe, adekvatne odgojne metode – on mora obnavljati vlastite kapacitete da bi izdržao sve što odgoj, ali i današnji tempo života sa sobom nose.
• Prorada trigera.Ovaj segment se odnosi na “rad na sebi” (premda se taj pojam često pojednostavljuje i banalizira, ovdje govorimo o psihoterapijskom pristupu uz stručno vodstvo). Ovaj dio rasterećuje roditelja od nakupljenih iskustava koji stoje kao barijera između njegovog djeteta i njega. Ovo je ozbiljan posao na koji se neće odlučiti svaki roditelj, što je u redu, ali je dobro da barem budemo svjesni da nas “ono djetetovo ponašanje koje nas posebno izluđuje” zapravo podsjeća na neko naše “zakopano” područje rada.

Na svojim kanalima svakodnevno objavljujem edukativne i praktične savjete koji roditelju mogu pomoći da lakše razumije i usmjeri djetetova ponašanja. Uskoro, drugu godinu za redom, organiziram seminar za roditelje koji uz učenje konkretnih načina kako adekvatno postaviti granice, kako pomoći djetetu u smirivanju i jačati njegovu emocionalnu otpornost itd., za cilj ima upravo osnaživanje roditelja, s naglaskom na obnavljanje njihovih kapaciteta.

Više o seminaru saznaj na ovom linku.

Autorica teksta: Glorija Peranić

Objava “pandemija” emocionalno nezrele djece i roditelja koji žude za pomoći pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Eksplozija iskorištavanja djece za pornografiju u Hrvatskoj: Centar za nestalu i zlostavljanu djecu donosi upozorenja o zlostavljačima i savjete za roditelje

I ovog ljeta, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu ponovno pokreće preventivnu kampanju #NajboljiDječjiKupaći usmjerenu na roditelje i skrbnike, s ciljem podizanja svijesti o važnosti nošenja kupaćih kostima kod djece na plažama i javnim kupalištima. Kampanja ističe važnost zaštite djece od mogućeg tajnog snimanja i seksualnog iskorištavanja, naglašavajući da prevencija počinje s osnovnim koracima – poput odjeće koja štiti i poruke koja osvještava.

Da je prevencija itekako potrebna, govori i prošlotjedni slučaj s područja PU Istarske. Oni su izvijestili kako su proveli kriminalističko istraživanje nad muškarcem (67) kojeg sumnjiče za kazneno djelo iskorištavanje djece za pornografiju. Tamo je u jednom turističkom objektu snimao nagu djecu s integriranom kamerom u kemijskoj olovci, a policija je potom pronašla i kameru u ključu od auta. Inovativni i domišljati su to načini za počinjenje ovih kaznenih djela i uopće nažalost – nisu rijetki.

„Unazad nekoliko godina, prilikom vještačenja koje sam radio, vidio sam masu materijala gole djece bez kupaćih kostima s naših hrvatskih plaža. Ti materijali išli su za daljnju online distribuciju na dark-webu, gdje su ih zlostavljači, predatori razmjenjivali. Tada smo u Centru odlučili da roditelje i skrbnike moramo osvijestiti o važnosti oblačenja kupaćeg kostima djeci“, započinje osnivač i voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i Centra za sigurniji internet Tomislav Ramljak, koji je uz to i sudski vještak za informatiku, računalnu i mobilnu tehnologiju – sigurnost i zaštitu djece na internetu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli CNZD (@cnzd.hr)

Prevencija je ključni korak

Odgovor zajednice ispočetka je izostao, ali bili su uporni. Da su za to imali dobre razloga govore i brojke vezane uz porast kaznenih djela protiv spolne slobode i iskorištavanja djece.

„U zadnjih nekoliko godina nastala je eksplozija iskorištavanja djece za pornografiju. Slikaju ih sa skrivenim kamerama u satovima, mini frižiderima, naočalama, olovkama, bocama…To se sve distribuira te prodaje. Zato apeliramo roditelje i skrbnike, pogotovo male djece, da im obuku kupaće kostime na plažama jer ne mogu znati tko gleda njihovu djecu i s kojom namjerom“, pojašnjava Ramljak ističući da je prevencija ključni korak u boljoj zaštiti djece, a za koju treba biti odgovorna cijela zajednica.

Zato Centar redovito prati izvještaje o temeljnim sigurnosnim pokazateljima koje svake godine izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova RH prema kojima se primjećuje alarmantan rast kaznenih djela protiv spolne slobode i iskorištavanja djece, a poglavito kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju.

• godina – 427 slučajeva
• godina – 460 slučajeva
• godina – 440 slučajeva
• godina – 363 slučaja

To je povećanje od 283% u odnosu na 2018. godinu, kada je zabilježeno 120 takvih djela. U ukupno 427 slučajeva u 2024. godini, bilo je evidentirano 127 žrtava i čak 108 počinitelja.

Tajno snimanje djece na plažama

Osim nedavno slučaja u Istri, unazad nekoliko godina, mediji tijekom ljeta često izvještavaju o počinjenim kaznenim djelima iskorištavanja djece za pornografiju, tj. fotografiranju i video snimanju nage djece na hrvatskim plažama i kupalištima. Prošle je godine tako na području PU istarska češki državljanin (82) priveden  zbog snimanja djece digitalnim fotoaparatom.  Ipak, neki su u tome puno suptilniji.

U ranijem slučaju, kada je u jednom rovinjskom turističkom kampu uhićen 33-godišnji Nijemac koji je snimao gole mališane s mobitelom postavljenog na romobil, policija se tada ponovno uvjerila u razvratnu domišljatost seksualnih predatora. Nakon pretresa kampera s kojim se dovezao, pronašli su više prijenosnih računala, kamera i mobitela te druge opreme s raznim fotografijama i snimkama.

Bio je tu i slučaj u Rovinju gdje je muškarac priveden zbog istog. Ustanovljeno je kako je ručnim satom s integriranom mikro kamerom snimao nagu djecu. Međutim, maštovitost i inovativnost takvih predatora ne staje samo na predmetima poput satova. Skrivene kamere mogu se naći u kemijskim olovkama, prijenosnim hladnjacima ili čak bocama.

Roditelji se pozivaju na povećanu pažnju i pridržavanje sljedećih savjeta:

• Obucite djeci kupaće kostime – time smanjujete šansu da vaše dijete bude dio crnih statistika.
• Savjesno dijelite fotografije djece (vaše ili tuđe) na društvenim mrežama.
• Obratite pažnju da slike koje dijelite na društvenim mrežama nipošto ne uključuju slike nage djece i osobne podatke (adresa, lokacija).
• Budite oprezni i promatrajte sumnjive osobe koje mogu snimati djecu.
• Odmah prijavite bilo kakvo sumnjivo ponašanje policiji.

Jedan počinitelj – više žrtava

Ovakve brojke ponovno potvrđuju zabrinjavajući trend – jedan počinitelj gotovo uvijek ima više žrtava. To dodatno ilustrira podatak iz 2024. godine vezan uz kaznena djela kibernetičkog kriminaliteta: prijavljeno je 320 kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju, dok je broj počinitelja bio tek 149. Jasno je da pojedinci čine višestruka kaznena djela, što dodatno naglašava potrebu za bržim otkrivanjem i učinkovitijim sankcioniranjem svakog oblika seksualnog iskorištavanja djece.

Osim fizičkog prostora, Centar više od 18 godina upozorava da se zlostavljanje sve češće premješta u digitalno okruženje. Tako recimo broj prijavljenih kaznenih djela počinjenih putem komunikacijskih tehnologija za prošlu godinu iznosi 93, a to uključuje kanale poput društvenih mreža, aplikacije za razmjenu digitalnih sadržaja, elektronička pošta i drugi.

“Za ovu vrstu kaznenog djela propisana je kazna od jedne do deset godina zatvora, a spektar kažnjivog ponašanja je širok. Mamljenje, vrbovanje ili poticanje djeteta na sudjelovanje u snimanju ili organizacija snimanja samo su neka ponašanja koja pripadaju tome. Moramo znati da je odgovoran i onaj koji neovlašteno snima, proizvodi, nudi, čini dostupnim, distribuira, širi, pribavlja za sebe ili drugoga ili prodaje te općenito posjeduje materijale sa seksualnim zlostavljanjem djece. Da bi zlostavljač ušao na određene forume ili web-stranice mora napraviti upload od 5 do 10.000 novih fotografija djece. Puno takvog materijala prirodno kola na društvenim mrežama i internetu. Zato moramo reći – obucite djeci kupaće kostime jer zaista ne gledaju svi djecu istim očima!“, upozorava ponovno Ramljak i osvrće se i na teže oblike kaznenih djela za koje je propisana kazna od 3 do 12 godina zatvora.

„Time se podrazumijeva da je dijete silom ili pod prijetnjom, obmanom pa čak i prijevarom prisiljeno ili navedeno na snimanje dječje pornografije, odnosno što mi preferiramo zvati stvaranje materijala sa seksualnim zlostavljanjem djece “, pojašnjava Ramljak u nastavku.

Kaznena djela spolnog zlostavljanja djece u porastu

Kada je riječ o kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja te iskorištavanja djeteta, koja ulaze u skupinu općeg kriminaliteta, govorimo o porastu od 5.2 % u odnosu na 2023. godinu. U 2024. zabilježeno je ukupno 210 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta počinjena na štetu djece do 15 godina.

Podaci za 2024. godinu ponovno potvrđuju ono što struka već godinama naglašava – prevencija spolnog zlostavljanja djece mora biti stalna, zajednička i ozbiljno shvaćena odgovornost svih nas. Zabilježen je porast kaznenih djela nad djecom u dobi od 14 do 18 godina za 11,2 %, a odnos broja počinitelja kaznenih djela spolnog zlostavljanja I iskorištavanja djeteta (365) prema broju prijavljenih djela (999) jasno upućuje na to da jedan počinitelj često ima više žrtava.

Ipak posebnu pažnju treba dati dobi počinitelja, jer od njih 365, čak ih je 171 u dobi do 21. godine života. Najviše maloljetnih počinitelja navedenih kaznenih djela ima između 16 -18 godina (58).

Iako je broj prijava za iskorištavanje djece za pornografiju u 2024. godini padu, zabrinjava podatak da je broj maloljetnih počinitelja tih djela u porastu za 25,2 %. Također, gotovo 10% svih kaznenih djela počinjeno je putem komunikacijskih tehnologija, najčešće na društvenim mrežama i u aplikacijama za razmjenu sadržaja.

Tu se ne smije zanemariti niti kazneno djelo zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja kod kojeg je u izvještaju MUP-a zabilježeno 13 počinitelja (11 muških i 2 ženske osobe) i 38 prijava. Epilog je nepoznat, ali tim Centra za sigurniji internet koji djeluje pri Centru za nestalu i zlostavljanu djecu iz godine u godinu svjedoči sve češćim prijavama djece i odraslih na besplatnoj savjetodavnoj telefonskoj liniji kada se radi o seksualnoj iznudi. Žrtve žele ostati anonimne, a u slučaju maloljetnika prevladava strah od roditeljske reakcije.

U takvom kontekstu, prevencija više ne smije biti tek kampanja – već trajni, sustavni odgovor cijele zajednice. No, sve počinje sa sviješću roditelja: o tome kako djeca koriste internet, tko im je u kontaktima, gdje dijele svoje slike – i koliko su svakodnevno izložena riziku, često i bez da toga budu svjesna.

Skoro tisuću prijava i čak 479 žrtava

Podaci za 2024. godinu pokazuju zastrašujuću stvarnost: gotovo tisuću prijavljenih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, a među njima 479 maloljetnih žrtava. Posebno uznemiruje podatak da je više od četvrtine tih kaznenih djela (26,7%) počinjeno od strane maloljetnika i mlađih punoljetnika, što potvrđuje da govorimo o ozbiljnom međuvršnjačkom nasilju.

Činjenica da je među 129 počinitelja do 21. godine čak 267 žrtava (59 dječaka i 211 djevojčica), većinom djevojčica, ne smije ostati u sjeni.

Ovo nije samo poziv na reakciju – ovo je jasan signal da prevenciju moramo početi ranije.

Rad s djecom u riziku

„Naš Centar potiče međuresornu suradnju i holistički pristup – i policije i škole i ustanova socijalne skrbi i organizacija civilnog društva poput naše koja se pružajući socijalne usluge za djecu i mlade svaki dan susreće s djecom u riziku da postanu žrtve svih oblika nasilja. Detektirajmo ponašanja kod djece koja mogu biti poziv upomoć jer njihove okolnosti poput nesređenih obiteljskih odnosa, siromaštvo, diskriminacija i socijalna isključenost, ovisnička ponašanja mogu biti jasni indikatori ranjivosti, a samim time i potencijala da postanu dio crne statistike“, upozorava Ramljak čiji tim čine socijalni radnici, psiholozi, pedagozi, socijalni pedagozi i edukacijski rehabilitatori koji se posebno educiraju za tretman žrtava trauma.

Inače se radi o organizaciji koja pruža socijalnu uslugu poludnevnog boravka za djecu s problemima u ponašanju i u riziku u osam podružnica u čak pet slavonskih županija. U svakodnevnom psihosocijalnom tretmanu kojeg provode tamošnji socijalni radnici, socijalni pedagozi, psiholozi i psihoterapeuti nalazi se oko 120 djece, a da su potrebe za prevencijom veće nego ikada svjedoči i činjenica da je Centar za sigurniji internet, program koji provode, prošle godine dobio svoje urede u Zagrebu i Splitu.

„Kampanja #NajboljiDječjiKupaći samo je jedna od preventivnih poruka kojom podsjećamo da svi imamo odgovornost u zaštiti djece. Predatori ne uzimaju godišnji – zato prevencija mora biti stalna. Djeca  su među najranjivijima – imaju vrlo malo kontrole nad time tko ih promatra i s kakvom namjerom. Upravo zato, na nama je – roditeljima, stručnjacima, policiji i cijeloj zajednici – da budemo ti koji reagiraju, osvještavaju i štite. Ne gledaju svi djecu istim očima, i to moramo priznati bez uljepšavanja. Budimo pažljivi u objavama, ne dijelimo lokacije, adrese i prizore koji djecu izlažu. To je najmanje što možemo učiniti – i najviše što djeci znači“, kaže na kraju Ramljak.

Objava roditelji, upozorenje! obucite djeci kupaće kostime pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Edukativne kartice za djecu koje potiču govor, logiku i pažnju. Idealne za kućnu upotrebu, vrtiće, putovanja i radionice.

U svijetu gdje je gotovo sve digitalno, teško je pronaći edukativni materijal koji je istovremeno praktičan, zanimljiv i potiče stvarnu komunikaciju. A još je teže pronaći nešto što će djeca voljeti, a odraslima stvarno koristiti.

Mi smo to pronašle – EDUCARDS by Smartika, pažljivo osmišljene edukativne kartice za djecu koje jednako vole i roditelji i odgajatelji.

Što su EDUC@RDS i zašto se ističu?

Radi se o setovima ilustriranih kartica za učenje abecede i brojeva, s naglaskom na razvoj jezika, logike i pažnje. Iza brenda stoji Ivana Kuštro – ekonomistica, kreativka i mama, koja je u nedostatku kvalitetnih edukativnih materijala za vlastitu djecu odlučila napraviti nešto potpuno drugačije.

EDUCARDS nisu samo za djecu – one su alat za svakoga tko s djecom uči, vodi razgovore i potiče razvoj: roditelje, bake i djedove, ali i odgajatelje u vrtićima i edukatore u individualnom radu.

Kartice traže angažman odrasle osobe – upravo to im daje vrijednost. One nisu pasivne. One traže odnos, razgovor, suradnju.

Dva formata – dvije svrhe

EDUCARDS dolaze u dva formata, prilagođena različitim situacijama:

A6 format (mali) – idealan za kućnu upotrebu, putovanja, plažu ili igru u hodu. Kompaktan, praktičan, stane u torbu ili ruksak.
A4 format (Educards XL) – veći format, s više sadržaja po kartici, razvijen posebno za odgajatelje i rad u skupinama, radionice ili logopedski i edukacijski rad.

Bez obzira koji format odaberete, sadržaj je osmišljen tako da potiče dijalog, razmišljanje i povezivanje, a ne puko ponavljanje ili pamćenje napamet.

Što se krije u setovima?

ABECEDA (31 kartica)

• Zagonetke u rimi za svako slovo
• Ilustracije s pitanjima i zadacima
• Kartica s prijedlozima za dodatne igre

BROJEVI (30 kartica)

• Zagonetke za svaki broj
• Slikovne kartice za logiku, zbrajanje i opažanje
• Pitanja za razvoj zaključivanja i kreativnog mišljenja

Uskoro dolaze i poklon paketi!
Bit će dostupna dva tematska seta (abeceda i brojevi), a uz kartice dolazit će i Smarty personalizirane bojanke (uz Abecedu), Smartićeva vježbenica (uz Brojeve), te dodatni pribor i alati za učenje i kreativnost — idealan dar za djecu predškolske dobi ili kao poticajni edukativni set za početak školske godine.

Zašto roditelji i odgajatelji vole EDUC@RDS?

• Jednostavne su za korištenje, ali bogate sadržajem
• Potiču razvoj jezika, logike i komunikacije
• Prilagodljive su različitoj dobi i razinama razvoja
• Mogu se koristiti svaki dan – a uvijek donesu nešto novo
• Pomažu u izgradnji odnosa – jer učenje postaje zajednički trenutak

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Smart!ka (@smartika.hr)

Pametan alat za pametne glavice

Ove kartice nisu instant rješenje. Ne sviraju, ne svijetle i ne govore umjesto vas. Ali zato traže tvoje vrijeme, glas i prisutnost – a upravo to najviše koristi djetetu.

Zato su idealne i za:

• vrtiće i jaslice – kao svakodnevni dio poticajnog centra
• logopedske i edukacijske vježbe – zbog govorno-jezične komponente
• radionice s djecom – jer su fleksibilne i interaktivne
• kućnu upotrebu – jer spajaju roditelje i djecu kroz smislen sadržaj

Ako tražiš kvalitetan, jednostavan i provjeren alat koji potiče razvoj govora, razmišljanja, pažnje i povezanosti — EDUCARDS by Smartika su vrijedan dodatak tvojoj svakodnevici, bez obzira radiš li s djecom profesionalno ili doma, svaki dan.

Pogledaj ih na www.smartika.hr i uvjeri se zašto ove male kartice kriju veliki potencijal.

što logopedi žele da svaki roditelj zna o predvještinama čitanja i pisanja – SUPERMAME

Objava otkrile smo edukativne kartice koje djeca ne ispuštaju iz ruku pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

„Malim“ trenutcima do istinske povezanosti – snaga zajedničkih obroka

U današnjem ubrzanom ritmu obiteljski obroci često postaju tek još jedna točka na popisu obaveza – pripremiti, poslužiti, pojesti, počistiti. Ali upravo ti trenuci, koji se na prvi pogled mogu činiti nebitnima, nose nose onu „tajnu“ izgradnje odnosa između roditelja i djeteta. Malim, svakodnevnim trenutcima tijekom obroka stvaramo prostor za emocionalnu povezanost, razvoj povjerenja i osjećaja pripadnosti. S tobom dijelim tri ključne stvari koje će ti biti baza za povezivanje uz obroke. To su držanje podjele odgovornosti, korištenje malih trenutaka za povezivanje te micanje fokusa s hrane jednom kada obrok počne.

1. Držanje podjele odgovornosti – temelj obroka s povjerenjem

Koncept podjele odgovornosti u hranjenju, koji je razvila nutricionistica Ellyn Satter, nudi pristup hranjenju djece prema kojem je roditelj zadužen za jedan dio, a dijete za drugi i svatko od njih bi se trebao držati svog dijela odgovornosti. Prema tom modelu, roditelj odlučuje što, kada i gdje se jede, dok dijete odlučuje koliko će pojesti, što će od ponuđenoga jesti i hoće li uopće jesti. Naizgled je ovaj koncept jednostavan, ali u praksi ovaj zahtijeva puno povjerenja – kako u dijete, tako i u sam proces. Kada roditelj prestane vršiti pritisak na dijete da jede određenu količinu hrane ili da pojede „barem još tri zalogaja“, dijete razvija zdrav odnos prema hrani, ali i prema vlastitom tijelu. S ovakvim pristupom obrocima djetetu šaljemo zaista snažne poruke: „Vjerujem ti. Znam da ćeš znati kada si gladan i kada si sit.“ Ovako ne samo da poštujemo djetetovo tijelo i potičemo ga da sluša urođene osjećaje za sitost i glad, nego i gradimo duboko povjerenje između nas. Ako dijete odbije ponuđeno, važno je ostati smiren i vjerovati njemu i procesu. Tako zapravo radimo na istinskom povezivanju s djetetom i građenju povjerenja ne samo za vrijeme obroka, nego i općenito.

2. Male prilike, velika povezanost – snaga usputnih razgovora

Obroci su rijetke prilike između poslova, vrtića, škola, treninga i aktivnosti kada se članovi obitelji nalaze zajedno. I dok je ovdje na prvu glavni fokus unos hrane, važno je sjetiti se da su obroci puno više od toga – oni su mjesto za razgovor, dijeljenje, povezivanje, učenje. Upravo u tim malim, svakodnevnim obrocima krije se prostor za dublju povezanost i jako je pametno koristiti ih od samih početaka djetetovog boravka za stolom. Jednostavna pitanja poput „Koji ti je bio najzabavniji dio dana?“ ili „Je li se dogodilo nešto zabavno?“ ili „Je li te nešto rastužilo?“ mogu pokrenuti dublje razgovore i potaknuti dijete da se otvori i podijeli kako se zaista osjeća. Ne mora svaki razgovor biti velik ili dovesti do nekih ogromnih spoznaja – često su upravo ti naizgled nebitni trenuci oni koji grade vaš odnos na čvrstim temeljima punim povjerenja. Dijete koje osjeti da roditelj tijekom obroka pokazuje iskreno zanimanje za njegov dan, mišljenja i osjećaje, lakše će se otvarati i u drugim situacijama i dugoročno će biti veća vjerojatnost da taj odnos nastavi biti takav. Ovo ne znači da u svakom obroku moraš poticati „ozbiljne“ razgovore. Bit svega je taj osjećaj povezanosti. A nekad je za njega dovoljna i tišina, ukusan zalogaj i osmijeh.

3. Micanje fokusa s hrane – jednom kad obrok počne

Roditelji često, sigurna sam iz najbolje namjere, usmjere cijelu pažnju na to što i koliko dijete jede. No takav fokus može stvoriti napetost za stolom, opterećivanje količinama, stalno mjerenje i brojanje te ne ostavlja puno prostora za povezivanje.
Ovdje je dobro vratiti se podjeli odgovornosti i zaista prihvatiti da kad hrana jednom dođe za stol, za nju je odgovorno dijete. I kada to zaista primjenjuješ, bit će puno lakše fokus preusmjeriti na razgovore i odnos.  No postoji razlog zašto ovoliko naglašavam – jednom kada obrok počne. Prije samog obroka itekako je važno staviti fokus na hranu i razmišljati o tome je li nutritivno bogata i hoće li djetetu donijeti ono što mu je potrebno za rast i razvoj. Ovdje je samo bitno napraviti tu granicu i o samoj hrani razmišljati prije obroka te jednom kada ona bude poslužena, u potpunosti se fokusirati na svoje jelo i odnose za stolom.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@dorja.anic.pjevac)

U roditeljstvu, veliki trenuci kao što su rođendani, praznici, posebna putovanja često dobiju najviše pažnje i to je posve normalno. No jako mi je važno naglasiti da ti trenuci nisu ono što će graditi vaše odnose iz dana u dan. To će raditi oni mali, svakodnevni, obični trenuci kao što su obroci. Ne postoji bolje mjesto i vrijeme za svakodnevno povezivanje s djetetom od njih jer:

• su neizostavan dio svakodnevice i to nekoliko puta u danu
• nas i fizički povezuju pa zašto ih odmah ne iskoristiti za ovo dublje povezivanje
• nema jednostavnijeg načina za pokazati “brinem o tebi” od ponuđenog obroka

Zato je zaista dobro koristiti ih iz dana u dan, od djetetovih prvih obroka i tako graditi temelje za istinsku povezanost. Za tebe koja želiš imati ovakve trenutke iz dana u dan kreirala sam izazov „Zalogaj zajedništva“ u kojem ćeš se kroz 30 dana povezivati sa svojim djetetom i naučiti i zašto je to toliko važno i dobiti točne alate i smjernice kako to napraviti.

Izazov te čeka OVDJE.

A ako si na samom početku djetetova putovanja s hranom i želiš već za vrijeme dohrane stvarati ovakve temelje, pozivam te u program „Dohrana s povjerenjem“ u kojem te čeka sve o dohrani na jednome mjestu!

Objava zašto su zajednički obroci važniji nego što misliš? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Upala uha kod djece i ostale dječje bolesti – dr. med. Jakov Ajduk podijelio je korisne savjete za sve roditelje

Ako ste roditelj malog djeteta, velika je šansa da ste već više puta čuli riječi poput “upala uha”, “streptokok”, “mandule” ili “potreban je antibiotik”… A možda ste i više puta ostali zbunjeni nakon pretraživanja Googlea ili različitih mišljenja pedijatara i specijalista.

U novoj epizodi podcasta Iskreno o majčinstvu, ugostile smo stručnjaka – dr. med. Jakov Ajduka, otorinolaringologa s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom. S njim smo otvoreno razgovarale o svim onim stvarima koje muče roditelje kad je riječ o dječjim bolestima uha, grla i nosa.

Kada je upala grla virusna, a kada bakterijska?
Trebamo li odmah posegnuti za antibioticima?
Koje su razlike između upala uha – i kada postaju ozbiljne?
Kako pravilno čistiti nosić kod djece?
Što s mandulama – kad vaditi, a kad pričekati?
Zašto dolazi do krvarenja iz nosa?
Kako prepoznati alergije kod mališana?

Osim korisnih informacija i konkretnih savjeta, ova epizoda donosi i onaj umirujući osjećaj koji svi roditelji trebaju: da niste sami i da je normalno imati milijun pitanja.

Poslušajte epizodu sada – jer kad bolje razumijemo, lakše dišemo. Doslovno.

Epizodu sponzorira Poliklinika Lohuis Filipović Medical Group, centar posvećen medicini ustrojenoj na rješavanju određenih problema multidisciplinarnim putem. LF Medical okuplja razne specijaliste i subspecijaliste iz područja otorinolaringologije, ginekologije, neurologije, dermatologije, proktologije, urologije, uroginekologije, vaskularne kirurgije, opće kirurgije, abdominalne i onkološke kirurgije.

Epizoda je dostupna na svim podcast platformama – poslušajte je tamo gdje vam najviše odgovara!

8 korisnih savjeta za čišćenje nosića kod beba i male djece – SUPERMAME

Objava upala uha kod djece i ostale bolesti – ORL stručnjak savjetuje kako izbjeći komplikacije pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kako potaknuti djecu na aktivan život malim promjenama?

Koliko puta su vam rekli kako je upravo tjelesna aktivnost ona najbitnija karika u zdravom i kvalitetnom psiho-fizičkom razvoju vašeg djeteta? No, unatoč brojnim savjetima nitko vam nije rekao od kuda početi? Kao roditelji nosimo zahtjevnu ulogu koja potražuje ogromnu količinu energije. Upravo zbog toga važno je krenuti s malim svakodnevnim promjenama.

Zašto?

Male, ali stalne promjene često nas dovode do dugoročnijih održivih rezultata. Tijelo ostvaruje vrijeme potrebno za proces prilagodbe, te samim tim lakše postiže rezultate. Svaka promjena koju uspješno provedemo, podiže razinu našeg samopouzdanja.

No, kako tjelesnu aktivnost uvesti malim koracima u svakodnevnu rutinu kada ionako nemaš vremena?

Uvođenje tjelesne aktivnosti u svakodnevnu rutinu može biti vrlo učinkovito. Struka kaže kako je najvažnije postaviti realne ciljeve. Postavljanje više manjih ciljeva, otvara veće mogućnosti za postizanje istih. Možemo započeti od malih promjena, primjerice umjesto lifta da uvijek biramo stepenice ili 10 minuta istezanja nakon što dođemo kući.

Ali kako će to motivirati moje dijete na tjelesnu aktivnost?

U današnje vrijeme sve je više djece koja provode previše vremena ispred ekrana, bilo da je riječ o televiziji, računalima ili pametnim telefonima. Nažalost, takav način života može imati negativne posljedice na njihovo zdravlje. Tjelesna aktivnost je ključna za pravilan rast i razvoj djece, a roditelji igraju ključnu ulogu u poticanju aktivnog života.

Zašto je važna tjelesna aktivnost?

Tjelesna aktivnost igra ključnu ulogu u kvalitetnom i zdravom psiho-fizičkom razvoju djece. Centri u mozgu koji su zasluženi za pokret nalaze se u neposrednoj blizini centara za govor, grafo-motoriku, ali i brojne druge vještine koje se primjerice evaluiraju pri upisu u školski sustav. Naša lijeva i desna strana mozga međusobno su isprepletene komunikacijskom mrežom. Mreža na koju direktno utječe pokret, kreirajući čvrste veze. Gledajući širu sliku, tjelesna aktivnost pozitivno djeluje na mentalno zdravlje, socijalne vještine, ali i akademska postignuća. Određena istraživanja pokazala su kako djeca koja su tjelesno aktivna, postižu bolje akademske rezultate zahvaljujući snažnijim vještinama koncentracije i pamćenja na koje snažno djeluje pokret.

Uloga roditelja kao glavnog motivatora?

Istraživanja su pokazala kako djeca o svijetu oko nas uče istraživanjem i kopiranjem nas odraslih. Njihov stav prema tjelesnoj aktivnosti može značajno utjecati na kreiranje slike o njima samima. Evo nekoliko načina kako kao roditelji motivirati svoju djecu da budu aktivna:

Budite njihov uzor!

Krenite s onim malim promjenama s početka teksta. Ukoliko djeca vide da su njihovi roditelji aktivni i uživaju u tjelesnoj aktivnosti, veća je vjerojatnost da će i oni razviti pozitivne navike.

Uključite se u aktivnosti zajedno!

Pronađite aktivnosti u kojima zajedno možete uživati i zabavljati se. Provođenje vremena s djecom u tjelesnim aktivnostima može biti sjajan način za jačanje obiteljskih veza. Igre koje zahtijevaju od vas prirodne oblike kretanja poput, puzanja, provlačenja, kotrljanja, značajno utječu na osnaživanje neuroloških veza kod djece, ali i kod vas. Osim toga lako su provodive kod kuće i ne zahtijevaju posebne rekvizite. Igrajte se zajedno, idite u park ili vozite bicikl.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tjelesna aktivnost i njeni benefiti za tebe i tvoje dijete (@kinezio_kids)

Potaknite višestranost i stvorite zajedno rutinu!

Struka preporučuju da djecu nudimo s različitim aktivnostima kako bi pronašli ono što ih najviše ispunja. Višestrani razvoj nudi obogaćivanje kinetičke memorije kod djeteta. Razvoj više motoričkih sposobnosti vodi ka većoj razini sprenosti u obavljanju svakodnevnih zadataka poput hodanja i drugih. No, osim toga vodi ka boljoj sportskoj izvedbi, ali i smanjenoj podložnosti ozljedama.

Tjelesna aktivnost je neophodna za zdrav razvoj djece, a roditelji imaju ključnu ulogu u poticanju aktivnog života. Biti uzor, uključiti se u aktivnosti zajedno, poticati višestrani razvoj, stvarati rutinu i pohvaljivati trud samo su neki od načina na koje roditelji mogu motivirati svoju djecu. Ulaganje u tjelesnu aktivnost djece ulaganje je u njihovo zdravlje, sretno djetinjstvo i uspješnu budućnost.

Savjet razvojnog kineziologa!

Svakodnevne igre kod kuće koje ne zahtijevaju posebne rekvizite mogu biti vaš čvrsti saveznik u kreiranju zajedničke rutine aktivnog života!

Primjer zajedničke aktivnosti kod kuće

Ja sam, pogodi tko sam?

Igra je evolucijska potreba svakog djeteta, a mala djeca jako vole oponašati svoje omiljene životinje. To može biti odlična zabava, ali i djeca mogu naučiti više o svijetu oko njih i samim životinjama koje oponašaju. Igru započnite pričom o životinjama i pitajte dijete imaju li neku omiljenu životinju. Zamolite ih da demonstriraju kako se ta životinja kreće. Nakon što dijete završi roditelj može pitati primjerice kako šeta maca, ili bilo koja druga životinja.Također potaknite djecu da i oni vas pitaju ista pitanja i za demonstraciju.

Ova se igra može igrati bilo gdje, kada to vremenski uvjeti i slobodno vrijeme dopuštaju: kod kuće, u parku, na plaži, u vrtu ili na šetnicama. Neravne površine dodatno stimuliraju receptore kod djece, što pomaže u razvoju motorike. Igru s vremenom možete modelirati u naprednije oblike, tako što ćete vi pokazati hod životinje, a djeca moraju pogađati. Svaki pogodak se nagrađuje tako što pružite njima priliku da odaberu životinju i sada vi morate pogađati. Na taj način otvaramo im prostora da razvijaju vještinu pamćenja koja se upravo najviše očituje u dobi od 3-4 godine.

Uz zabavu i smijeh, ova igra ima brojne prednosti za tjelesni i mentalni razvoj djece.

Uživajte u igri s vašim mališanima i stvaranju novih zajedničkih uspomena!

Autorica: mag.cin Antonela Zagorc, osnivačica platforme KinezioKids

Fotografije: unsplash.com

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tjelesna aktivnost i njeni benefiti za tebe i tvoje dijete (@kinezio_kids)

važnost mentalnog zdravlja djece sportaša

Objava važnost tjelesne aktivnosti kod djece i uloga roditelja kao najvećih motivatora pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Svojedobno sam dobila komentar jedne starije gospođe „Lako tebi kad tebe tvoja djeca slušaju“.

U navedenoj situaciji bila sam sa svoje troje djece i jednogodišnjim dječakom kojeg sam tada čuvala, dakle četvero djece u dobi od godinu dana do osam godina.

I ne, nije ovo priča o nekoj tamo savršenoj mami!

No zar mislite kako bi me djeca poslušala da sam izjavila sljedeće: „Djeco, idemo do parka. Hodajte polako i budite tiho! Nemojte me tražiti slatkiše, nemojte se svađati. Dajte si ručice i pričajmo o novoj epizodi Uređenja interijera na Netflixu. E da, usput pozdravite susjedu jer je tako pristojno.“ ILI… zaprijetiti,

„Ukoliko me ne poslušate nema ekrana ni slatkiša! Također nema odlaska u park.“  Usput viknem koji put: „Stani! Pusti brata! On je manji! Slušaj me što ti kažem! Ne trči! Zvat ću ti tatu!…“

Ovo zadnje bi vjerojatno „upalilo“ najlakše i najbrže.

No to nije odgoj koji želim prakticirati.

Odgoj koji želim prakticirati je odgoj temeljen na izgradnji uvažavajućeg i poštujućeg ODNOSA. Možda se na početku čini izazovnije pa čak i teže, no dugoročno je smislenije.

Odnos je onaj kapital koji imamo kada djeca postanu adolescenti i kada nam ponestane „ideja“ kako „sankcionirati“ dijete te kada i fizički postaju nadmoćnija od roditelja. Upravo tada često dolazi do prekida ODNOSA, povezanosti i udaljavanja.

Gotovo nikada ne prijetim kaznama i bespotrebnim pohvalama…i da, moguće je!

Ono što mi je kao roditelju važno je da im prenosimo vrijednosti kao što su moralnost, empatičnost, poštovanje, uvažavanje, odgovornost. Kada dijete od malena poučavamo navedenim vrijednostima sama činjenica da je nekog rastužilo, uvrijedilo ili nešto „loše“ napravilo je već dovoljna posljedica učinjenog.

Sigurna sam da većina roditelja stremi ovim vrijednostima no detalji koji čine razliku su upravo neverbalna komunikacija – kontakt očima, izraz lica, ton glasa, geste, držanje tijela, vrijeme i intenzitet govora, i možda najvažnije  – RODITELJ KAO MODEL PONAŠANJA.

No, kako smo mi na kraju otišli do parka?

Pitala sam što misle koji park bi nam to ljetno jutro bio najbolji? Dogovorili smo doručak u parku. Svatko je odabrao za što je zadužen. Jedan za hranu, drugi za igračke, treći gura kolica. Pričamo što ćemo raditi za ručak i prijedlog s najviše glasova radimo danas…Dogovaramo se koji film navečer gledamo zajedno i odlučujemo koje grickalice uzimamo, kokice ili štapiće.

Naravno da neće uvijek biti idilično i nećemo moći navedeno prakticirati 100% vremena.

Razlika je u detaljima koji čine ogromnu razliku. Vrlo važno, svi smo u istom timu. Dogovaramo se i razgovaramo. Dozvoljene su im mini odluke i odgovornosti sukladno dobi. Kako bi djeca zaista odradila zadatak moramo to od njih zaista i očekivati. Dakle, ukoliko je sin zadužen za pripremu doručka za van, ne petljam se u njegov odabir nego navedeno prihvaćam i ne umanjujem njegovu odgovornost i ulogu u navedenom. U suprotnom može pomisliti da nije dovoljno sposoban, samostalan pa čak i posramljen. Na kraju što se najgore može dogoditi u navedenoj situaciji?

Odnos je emocija. Neverbalna komunikacija. Sjedenje u tišini s djetetom. Nevidljiva veza. Ranjivost. Strpljivost. Obostrano povjerenje i sigurnost.

Odnos je moć!

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Jelena Idžaković Odgoj Roditeljstvo (@jelena_emocionalni_odgoj)

Postankom roditeljem dobivamo drugu perspektivu svih odnosa koji nas okružuju. Imamo priliku preispitati sva dotadašnja uvjerenja, stavove i iskustva. Navedeno nam pruža priliku da se približimo pojmu „dovoljno dobar roditelj“, a to je najbliže čemu možemo težiti u roditeljstvu.

Iako je floskula, no postankom roditeljem rađamo se i mi u nekoj novoj verziji sebe.

Ako roditelji razumiju samo svoje iskustvo i ne povezuju se s iskustvom djeteta, vrlo će vjerojatno imati poteškoća u razvijanju bliske i smislene veze s djetetom.

To su one situacije: „Što plačeš, baš si mimoza. Ja nikad nisam bio takav pa što mi fali?“

To što tebi nikada nije bilo dopušteno plakati ili pokazati emociju ili reći da ti je teško, ne znači da je zdravo i poželjno. Navedeno je primjer kada polazimo samo iz svoga iskustva i ne možemo razumjeti djetetove reakcije. Ukoliko tome još pridodamo da malena djeca nemaju razvijenu emocionalnu samoregulaciju u potpunosti, to od roditelja iziskuje mnogo energije, želje te same roditeljeve emocionalne regulacije da navedeno shvati iz druge perspektive.

Ukoliko pak roditelj uzima u obzir samo djetetovo stajalište i zanemaruje svoje unutarnje iskustvo vrlo će vjerojatno imati poteškoća u postavljanju granica djetetu – počet će zamjerati djetetu da je prezahtjevno – roditelj se može osjećati ljuto i iscrpljeno a dijete nesigurno zbog nedostatka granica.

Upravo ti trenuci u kojima zastanemo i promišljamo o određenom odgojnom izazovu između onoga kako ne bi htjeli postupiti i ono kako bi htjeli postupiti  je trenutak kada rastemo u roditeljstvu.

To znači da navedenim uvažavamo djetetove osjećaje, viđenost, perspektivu – odnosno gradimo ODNOS.

Roditeljstvo je vještina koja se uči.

𝐎𝐃𝐍𝐎𝐒 se gradi s vremenom.

Ukoliko želiš postaviti zdrave i autentične temelje odgoja te da ODNOS u roditeljstvu postane tvoja moć prijavi se na besplatan webinar putem OVOG LINKA.

Foto: unsplash.com

Objava kako graditi odnos s djecom kroz odgoj? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.