U svijetu odraslih jedan i jedan uvijek su dva. U dječjoj mašti mogu biti jedanaest, tri rupe u pijesku za početak ekspedicije prema središtu Zemlje ili četiri stolca kao neosvojiva tvrđava. Posebno ako znate kakvog malog hahara kojem se dan mjeri skokovima u more, a mrlje na odjeći rijetko ostaju na jednoj ili dvije. Takvi mali istraživači i mrljalice upravo su – hahari. Upravo je njima posvećen hrvatski brend organske dječje kozmetike Hahari, u kojem neustrašiva igra i nježna briga idu ruku pod ruku. Na tržištu je tek nekoliko mjeseci, a već osvaja male, ali i velike korisnike te donosi prve bundle kombinacije.

Martina i Andrea, osnivačice brenda, nisu planirale proizvod za mame, barem ne službeno. No korisnice su Tinuninu Balm počele „posuđivati od djece“ pa je među njima od milja postao Mamari Balm. Mama zna da Hahari čuvaju dječju kožu u svim prilikama – i neprilikama. A djeca očito znaju da se Hahari proizvodi ponekad trebaju dobro sakriti od mama.

Pritom je jedna od omiljenih rečenica svih malih hahara – „Mama je rekla da smijem“ – postala natpis na majici iz bundlea Mama’s Favourite. Lako joj je dodati nastavak: „…pojesti još jedan sladoled, skočiti u najveću lokvu ili ostati budan još samo pet minuta.“ Upravo nas takve situacije podsjećaju da dječja igra i mašta ne trebaju imati granice. A granice treba postaviti ondje gdje su doista važne – u izboru onoga što nanosimo na dječju kožu.

Ozbiljna njega već od malih nogu za bezbrižne hahare

Ljeto malim haharima donosi više pijeska, soli, ljepljivih prstiju od sladoleda, uboda komaraca, ogrebanih koljena i kože izložene suncu, ukratko, više prilika za pustolovine. Ali, negdje u pozadini svih tih velikih pothvata, roditelji vode drukčiju računicu – kako isprati tragove dana i što imati pri ruci kada koži zatreba njega. Zato su tu dva multifunkcionalna Hahara: Bubble Boom za nježno čišćenje te Tinuninu Balm za njegu osjetljive, suhe i nadražene kože.

Briga o koži počinje od malih nogu jer je dječja koža tanja i osjetljivija, a njezina se zaštitna barijera i mikrobiom još razvijaju. Narušavanje te ravnoteže pretjeranim pranjem ili neodgovarajućim agresivnim sastojcima može dovesti do suhoće, crvenila i iritacija. Upravo je podržavanje prirodne ravnoteže kože bilo polazište osnivačica, farmaceutkinje Andree Papst Lopac i ekonomistice Martine Radas Đurić. „Tijelo najbolje funkcionira kada ga podržavamo, a ne stalno popravljamo“, ističe Andrea. Hahari se zato ne šale kada je riječ o kvaliteti. Njihovi premium proizvodi nose ECOGEA certifikat za organsku kozmetiku i prošli su proširena dermatološka ispitivanja, dok je Hahari prvi i jedini hrvatski brend s MyMicrobiome certifikatom. Proizvodi se razvijaju i proizvode u Hrvatskoj, dok su potpuno reciklabilne bočice izrađene od jedne vrste plastike i nose OWP žig koji potvrđuje korištenje plastike iz oceana.

Jedan, dva, tri – Hahari su najbolji u društvu

Nakon dvije godine razvoja i testiranja, tijekom kojih su djeca osnivačica bila najiskreniji kritičari, Hahari su u travnju ove godine stigli na vlastiti webshop i u odabrane trgovine. Potvrda je stigla brzo: djeca su prihvatila pjenicu koja pranje pretvara u igru, i balzam koji je jedan mali hahar prozvao „čudotvornim melemom“.

„Pjenica je moj siguran odabir jer ne moram razmišljati o sastojcima. S potpunim mirom koristim je za pranje lica i tijela svoje najmlađe kćeri – savršeno čisti, a pritom ne peče za oči“, potvrdila je jedna mama korisnica. Sada dva osnovna Hahari proizvoda stvaraju prve bundle kombinacije.

Bundle Double Trouble udružuje Bubble Boom od 150 mililitara i Tinuninu Balm od 50 mililitara u dvojac za svakodnevne prilike i neprilike. Bubble Boom nježna je pjenica za lice i tijelo, za cijelu obitelj i bebe od pet mjeseci. Sadrži blagi surfaktant iz aminokiselina zobi, prebiotike, postbiotike, tušt biljku poznatu po umirujućem djelovanju i zmajevu krv – smolu biljke Croton lechleri koja podržava vlažnost i obnovu kože. Kad dan započne pustolovinom, neka završi u mjehurićima. A Tinuninu Balm maže i pomaže suhu, osjetljivu i nadraženu kožu. Obogaćen je prebioticima i postbioticima koji podržavaju mikrobiom, dok ulja konoplje i crnog ribiza pomažu očuvati lipidnu barijeru kože. Brzo se upija pa je praktičan kod kuće i na putu. Pojedinačna vrijednost proizvoda iznosi 74 eura, a cijena bundlea 67 eura, uz besplatnu dostavu.

Bundle Mama’s Favourite ovom uigranom dvojcu dodaje trećeg člana – majicu od neobojenog organskog pamuka, dostupnu u veličinama od 3 do 12 godina. Paket tako donosi mali podsjetnik na ono što Hahari žele poticati: slobodu istraživanja, bezbrižnu igru i roditeljsko povjerenje u nježnu njegu. Jedan i jedan čine dva osnovna proizvoda, ali u Hahari svijetu stvaraju više kombinacija – i mnogo manje kompliciranja.

Zaigrani u imenu, ozbiljni u edukaciji

Hahari vole učiti, ali i dijeliti znanje – zato je edukacija sastavni dio brenda. Farmaceutkinja Andrea na službenoj web stranici kroz stručne članke objašnjava što je mikrobiom dječje kože, ulogu prebiotika i postbiotika te kako čitati INCI liste. Tako roditeljima pruža znanje uz koje će lakše donositi informirane odluke.

Bundleovi Double Trouble i Mama’s Favourite dostupni su na Hahari webshopu. Prijavom na newsletter novi kupci dobivaju 10 posto popusta na prvu kupnju proizvoda po redovnoj cijeni. Popust ne vrijedi za bundleove jer oni već uključuju posebnu cijenu i besplatnu dostavu.

Preostaje samo odabrati hoće li Hahari u sljedeću pustolovinu krenuti u paru ili utroje – a vrlo vjerojatno uskoro i u nekoj novoj kombinaciji. Jer najljepše je kada neustrašiva igra i nježna briga idu ruku pod ruku. Ili, kako kažu Hahari: „Care hard, play harder.“

Objava stigli su Hahari bundleovi: više mogućnosti za još više pustolovina pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Fitobimbi Zanzi jedina je dostupna linija na hrvatskom tržištu koja omogućuje zaštitu djece već od rođenja

Ljeto s djecom znači puno igre na otvorenom, večernjih šetnji, odlazaka na more i bezbrižnih trenutaka u prirodi. No uz sve ljepote toplijih dana dolazi i jedan problem koji roditeljima svake godine zadaje glavobolje — komarci i osjetljiva dječja koža. Upravo zato roditelji danas sve pažljivije biraju proizvode koje koriste za svoje mališane. Traže formulacije koje su nježne, sigurne i praktične za svakodnevnu upotrebu, ali istovremeno dovoljno učinkovite da stvarno pružaju zaštitu.

Na hrvatsko tržište sada stiže Fitobimbi Zanzi linija — premium fitofarmaceutski proizvodi razvijeni prema filozofiji koja spaja tri ključne vrijednosti: učinkovito, sigurno i prirodno.

Brend Fitobimbi roditeljima je već poznat kroz proizvode poput Reidrata, Golanila, Lipobalm gela i Islilaxa, a ovog ljeta posebnu pažnju privlače dva nova sezonska proizvoda:

• Zanzi Baby 0+ sprej protiv komaraca
• Zanzi After Bite umirujući roll-on nakon uboda

Zašto su roditelji sve oprezniji kod izbora proizvoda za zaštitu djece?

Koža beba i male djece puno je osjetljivija od kože odraslih, zbog čega roditelji danas sve više izbjegavaju agresivne formulacije i proizvode s jakim kemijskim sastojcima — posebno kada se proizvodi koriste više puta dnevno tijekom ljeta.

Zato sve više traže proizvode koji:

• mogu koristiti već od najranije dobi
• imaju nježnu formulaciju
• ne ostavljaju težak i ljepljiv osjećaj na koži
• praktični su za svakodnevne šetnje, putovanja i boravak na otvorenom
• uklapaju se u prirodniji pristup njezi djece

Fitobimbi Zanzi proizvodi razvijeni su upravo s tom idejom — pružiti zaštitu koja roditeljima daje osjećaj sigurnosti, ali bez kompromisa po pitanju nježnosti prema koži.

Zanzi Baby 0+ sprej: velika prednost koju roditelji odmah primjećuju

Jedna od najvećih posebnosti proizvoda Fitobimbi Zanzi Baby 0+ sprej jest činjenica da se može koristiti već od rođenja i nanositi direktno na kožu.

To je ujedno i jedna od glavnih razlika u odnosu na brojne proizvode na tržištu koji često imaju dobna ograničenja ili nisu prilagođeni najmlađima.

Roditelji posebno ističu:

• laganu i ugodnu teksturu
• jednostavno nanošenje u spreju
• praktičnost za korištenje tijekom cijelog dana
• nježan osjećaj na koži bez masnog sloja
• formulaciju prilagođenu osjetljivoj dječjoj koži
• ugodan miris

U vrijeme kada roditelji pažljivo čitaju deklaracije i traže sigurnija rješenja za svoju djecu, upravo ovakvi proizvodi postaju prvi izbor za ljetne dane.

Nakon uboda: brzo umirivanje kože

Osim same zaštite, roditeljima je važno i što napraviti kada do uboda ipak dođe. Djeca često češu mjesto uboda, pa koža dodatno pocrveni i postane osjetljiva.

Tu dolazi Fitobimbi Zanzi After Bite roll-on — praktičan proizvod za njegu kože nakon uboda komaraca za djecu nakon 6 mjeseci starosti.

Njegove prednosti uključuju:

• praktičan roll-on aplikator
• jednostavno ciljano nanošenje
• osjećaj hlađenja i umirivanja kože
• kompaktno pakiranje idealno za torbu, plažu ili putovanja
• nježnu formulaciju prilagođenu djeci

Roditelji posebno vole proizvode koje mogu imati pri ruci tijekom večernjih šetnji ili ljetovanja, bez dodatnog kompliciranja rutine.

Premium fitofarmaceutski pristup koji prati potrebe modernih obitelji

Fitobimbi Zanzi proizvodi pripadaju kategoriji premium fitofarmaceutskih proizvoda, a njihov razvoj temelji se na modernom pristupu dječjoj njezi i zaštiti kože.

Iako su proizvodi kategorizirani kao kozmetički proizvodi, formulacije su razvijene s posebnim naglaskom na sigurnost, podnošljivost i svakodnevnu praktičnu primjenu.

Nova generacija ljetne zaštite za djecu

Današnji roditelji više ne traže samo “sprej protiv komaraca”. Traže proizvode kojima vjeruju, koje mogu koristiti bez stresa i koji poštuju osjetljivost dječje kože od prvih dana života.

Upravo zato Fitobimbi Zanzi linija ima potencijal postati jedno od najzanimljivijih novih otkrića roditelja ovog ljeta — jer spaja ono što je danas najvažnije: nježnost, sigurnost i praktičnost u svakodnevici s djecom.

Objava nova generacija zaštite od komaraca za najmlađe pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Svi smo kao djeca vjerovali u zubić vilu, Djeda Božićnjaka, uskršnjeg zeku koji skriva jaja po dvorištu. Dugo smo bili uvjereni da postoje, bez imalo sumnje. A onda su nam, kad smo dovoljno narasli, ipak priznali istinu. Sjećam se tog osjećaja: zbunjenost, razočaranje, ali i jedno veliko pitanje – gdje je nestala čarolija?

Danas, promatrajući novu generaciju djece, primjećujem nešto drugačije. Djeca vrlo rano shvate da ništa od toga nije “stvarno”. Znaju da su to mama, tata, bake i djedovi koji ostavljaju poklone i skrivaju jaja. I ne samo da shvate, nego to prihvate gotovo bez imalo emocije.

Kada je u svijet mašte ušla stvarnost? I zašto?

Prva stvar koja mi pada na pamet je tehnologija. Djeca su od najranije dobi izložena ogromnoj količini raznovrsnog sadržaja. Informacije su im dostupne odmah, bez čekanja, bez prostora za zamišljanje. Svijet mašte polako ustupa mjesto svijetu koji im je stalno “serviran” na malom ekranu. I koliko god mi to pokušavali ograničiti, činjenica je da će se s tim susresti – ako ne kod kuće, onda kroz vrtić, školu,  prijatelje. Druga stvar, koja me možda još više iznenađuje, jest činjenica što djeci to ne smeta. To sam shvatila kada je moje dijete sa samo tri godine mirno izjavilo da zna da zubić vila ne postoji. Bez tuge, bez razočaranja. Samo činjenica. I tu sam se zapitala – jesmo li izgubili nešto važno?

Ne govorim o tome da djecu treba “lagati”. Govorim o onom posebnom prostoru djetinjstva u kojem je sve moguće.

O vjerovanju u čuda, u nevidljivo, u ono što nema logično objašnjenje. Jer upravo ta “lakovjernost”, kako je odrasli vole nazvati, zapravo je temelj dječje mašte, kreativnosti i unutarnjeg svijeta. Možda djeca danas ne prestaju vjerovati zato što odrastaju brže nego im je sve nesvjesno, prerano objašnjeno.

Ne znam postoji li način da to promijenimo. Možda ne možemo zaustaviti vrijeme ni tehnologiju. Ali možemo birati kako ćemo pričati priče, koliko ćemo prostora ostaviti mašti i hoćemo li zajedno s njima barem malo – vjerovati. Zato ću ja, unatoč svemu, i dalje svojoj djeci govoriti da čuda postoje. Ne zato što su stvarna, nego zato što su važna. Jer djetinjstvo bez čarolije nije isto.

Fotografije: pexels.com

Objava zašto nova generacija djece više ne vjeruje u čaroliju? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Logopedi su stručnjaci koji rade na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju te terapiji poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije te poremećaja oralno-laringealnih funkcija u osoba svih dobnih skupina. Ali u široj javnosti, najčešće možemo čuti da su logopedi oni koji popravljaju nepravilan izgovor glasova.

Dislalije ili poremećaji izgovora uistinu jesu najučestaliji problem u predškolskoj dobi s obzirom da se pojavljuju kod 20 do 30 % djece. Dakle svako četvrto dijete treba logopedsku pomoć u vidu korekcije izgovora. Postoje tri vrste artikulacijskih teškoća; omisije, supstitucije i distorzije odnosno dijete može određeni glas izostavljati, zamjenjivati s nekim drugim glasom ili ga može nepravilno izgovarati.

U hrvatskom jeziku postoje različiti poremećaji izgovora, a najčešći je sigmatizam. Glasove S, Z, C, Č, Ć, Š, Ž, DŽ i Đ djeca često mijenjaju glasovima T i D, ali samo do 3. rođendana. U starijoj predškolskoj dobi najčešće se cijela skupina glasova izgovara s jezikom između gornjih i donjih zubića (takozvani interdentalni izgovor). U predškolskoj dobi je čest i nepravilan izgovor glasa L (lambdacizam) koji je najčešće povezan s nedovoljnom pokretljivošću jezika. Jezik je kompleksni mišićni organ koji zahtjeva vježbu, počevši od žvakanja krute hrane od samog početka dohrane do oblizivanja, najbolje svakodnevne vježbe za pokretljivost.

Rotacizam je također česti poremećaj izgovora, ali nije svaki oblik jednako zahtjevan za korekciju. Mnoge roditelje izgovor glasa R brine puno prije nego se uopće očekuje da ga dijete pravilno izgovara. I u silnoj želji da preveniramo potrebu za logopedu, često sami stvorimo tu potrebu odnosno nepravilne načine izgovora. Pravilno pozicioniran i vibrantan glas R se rijetko stvori preko noći, najčešće se spontano i prirodno razvija kroz duži predškolski period (od 2. do 5. rođendana) i u tom periodu ga mi NE korigiramo, NE naglašavamo i uopće NE očekujemo da ga dijete pravilno izgovara

Artikulacijski miljokazi nam govore u kojoj dobi većina djece pravilno izgovara određeni glas. Generalno pravilo bi bilo da u dobi od dvije godine dijete može biti razumljivo samo roditeljima, ali već iza trećeg rođendana očekujemo da je govor dovoljno razumljiv široj okolini. Da bi se to dogodilo dijete ne treba imati pravilan izgovor svih glasova u toj dobi, ali ako recimo nema glasove “K” i “G” u dobi od 3 godine nije poželjno odgađati posjet logopedu. U dobi između 3;06 i 4;06 većina djece pravilno izgovara SVE glasove osim Č,Ć,DŽ, Đ i R – njih očekujemo u dobi između 4;06 i 5;06.

Pravilan izgovor glasova je usko povezan s pokretljivošću artikulatora, a sve češće čujemo da djeca imaju određena odstupanja u oralnoj motorici i senzorici. Mnoga od tih odstupanja su izvan naše kontrole u smislu prevencije jer su uzrokovana različitim medicinskim stanjima. Ali postoji vrlo značajan broj djece koja nemaju iskustvo žvakanja tvrđih struktura od najranije dobi, iskustvo pijenja na čašu uz prolijevanje svuda po sebi i samostalnog hranjenja na način da vlastitim jezikom “dohvaćaju” hranu koja ulazi i izlazi iz usta. Vjerujem da rijetko tko baš voli nered i prljava lica, ali kada brišemo djecu dok jedu uklanjamo mogućnost najjednostavnije i vrlo učinkovite vježbe za pokretljivost jezika – OBLIZIVANJA. Vrškom jezika bismo se trebali moći  oblizati, ali i dotaknuti područje iznad i ispod usana, lijevi i desni kut usana kao i prostor iza gornjih jedinica.

Potičem nas sve skupa da ovo proljeće iskoristimo sladolede kao odličnu vježbu oralne motorike! Za prave avanturiste, stavite kuglicu sladoleda u tanjur i kad se malo otopi, pustite djecu da ga pojedu bez žlice, isključivo vlastitim jezikom i onda neka se oblizuju dokle god ga imaju po licu 

Na profilu @mamalogoped.logo2go možete pronaći opće artikualcijske vježbe koje, za razliku od korekcije izgovora, možete provoditi sami, bez stručnog vodstva.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ana Stipić Lihić (@mama_logoped_logo2go)

Fotografije: pexels.com

Objava što logopedi žele da svaki roditelj zna o pravilnom izgovoru? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Postoji ta rečenica koju izgovorimo gotovo svakodnevno, a koja često ima dalekosežne posljedice koje vučemo čak i u odrasloj dobi. Često je izgovorimo, olako i bez razmišljanja, s najboljom namjerom. Ta rečenica glasi: “Pusti, mama će.”

Izgovaramo je dok pospremamo stol, brišemo pod, skupljamo igračke ili jednostavno rješavamo ono što je ostalo iza svih drugih. U tim trenucima čini se kao najbrže i najjednostavnije rješenje. Nitko ne prigovara, sve se riješi odmah i život ide dalje. To nekako vučemo još od trenutka kada tek postanemo mame, pa krene presvlačenje pelena. Često pomislimo kako bismo rado da nekada netko drugi preuzme, ali nemamo snage pustiti jer ipak, mi znamo najbrže i najbolje. Pa tako pomalo okolina počne naš trud, rad i doprinos uzimati – zdravo za gotovo. Postajemo pomalo – nevidljive.

Dižem ruku visoko u zrak jer sam upravo takva bila, misleći kako time olakšavam sebi. Jer biram učinkovitost i mir, a ispod toga se krije potreba za kontroliranjem stvari. Međutim, s vremenom sam počela gledati širu sliku, ne samo što radim sebi, nego i što time zapravo učim svoju djecu.

Majka sam dvojice dječaka koji imaju 8 i 10 godina. U dobi su kada već puno toga razumiju, ali još uvijek najviše uče promatrajući. U našem domu je i pas Frida, koja uvijek uspije dodati još malo kaosa u trenutku kada naivno pomislim da sam sve dovela u red. I upravo u toj svakodnevici, između škole, igre, psa i života koji se stalno događa, počinju se formirati obrasci.

Prije nego se krenem baviti tematikom „tradicionalne žene“ koja brine o obitelji i kućanstvu, zapitala bih vas slijedeće – tko ustaje kada se nešto prolije? Tko briše? Tko primjećuje da je nešto ostalo iza, a tko samo nastavlja dalje?

U jednom trenutku shvatiš nešto što nije ugodno priznati: dječaci ne odrastaju u muškarce koji “ne vide” zato što su takvi, nego zato što nikada nisu morali gledati. Jer je uvijek postojao netko tko je bio korak ispred (op.a. iza) njih i odradio sve umjesto.

U našem slučaju, to sam bila ja. Veličanstvena Supermama  koja sve vidi i reagira prije nego što itko drugi stigne primijetiti. Dugo sam to smatrala svojom snagom. Tradicionalna žena koja sve stiže. Organizirana, odgovorna, uvijek na vrijeme. Međutim, s vremenom sam shvatila da to nije snaga, nego obrazac koji nesvjesno prenosim dalje. A ako sam u nečemu dobra, dobra sam u kidanju transgeneracijskih obrazaca.

Ako sve napravim prije nego što oni uopće primijete da nešto treba napraviti, onda ih ne učim odgovornosti. Učim ih da će uvijek postojati netko tko će to riješiti umjesto njih.

Zato sam odlučila stati i ne raditi više sve automatski, ne reagirati odmah, ne spašavati prostor prije nego što oni dobiju priliku da ga vide. Ne zato što želim živjeti u neredu, nego zato što želim da nauče što znači živjeti u zajedničkom prostoru. To ne izgleda savršeno. Ponekad znači da proliveni sok ostane na stolu nekoliko minuta duže nego što bih htjela ili da mrvice nisu odmah nestale. Ponekad znači da moram svjesno šutjeti i čekati. Ali upravo u tim trenucima događa se promjena.

Kad stariji klinac ustane bez da ga pitam i obriše stol ili kada mlađi sam uzme krpu i kaže “ja ću”, shvatiš da se nešto pomaknulo. To su male stvari, ali to su upravo one stvari iz kojih se gradi odgovornost. I tu dolazimo do dijela o kojem se rijetko govori.

Uključiti djecu u svakodnevne zadatke ne znači samo reći im da nešto naprave. To znači i stvoriti uvjete u kojima oni to zaista mogu napraviti – sami i bez upute.

Ako je svaka druga rečenica “nemoj to dirati”, onda ih zapravo učimo suprotno od onoga što želimo. Zato sam počela pojednostavljivati svoju svakodnevicu. Smanjiti očekivanja i birati da sami „srede“ svoj nered, makar to napravili „ofrlje“. E sad, ono što mi je bilo važno je da pri tome koriste proizvode koji nisu za njih opasni. U tom kontekstu, Jon Super Clean proizvodi su se prirodno uklopili u rutinu. Ne zato što sam tražila “savršeno sredstvo”, nego zato što mi je bilo važno da mogu uključiti djecu bez dodatne napetosti i kontrole. Osim toga, birala sam Super Jon iQ Clean proizvode, koje svakodnevno koristim i stoje mi nadohvat ruke bez straha, jer su su nježni i učinkoviti, sigurni, s 99% prirodnih sastojaka i mirisima na bazi prirodnih ulja, bez agresivne kemije. Proizvodi su na vodenoj bazi – bez alkohola, amonijaka i sličnih otapala, a donose čistoću koja ne ugrožava ono što mi je najvažnije. Drugim riječima: nema straha za moju djecu i Fridu jer su proizvodi sigurni, na vodenoj bazi te imaju prirodan, blag i ugodan miris.

A kada već spominjem vodu, ono što je dodatan plus ovim proizvodima je to što ih mogu refillati. Dakle, kada ih potrošim, u pakiranju dobijem tablete. Praznu bočicu napunim vodom i tabletu ubacim unutra i imam novu dozu sredstva za čišćenje pri ruci. Sigurno za moju djecu i ekološki osvješteno – e to je meni važno, a klincima je zabavno jer upravo kroz igru uče kako ne zagađivati okoliš dodatnom plastičnom ambalažom.

Naravno da moji dječaci koriste sredstva za čišćenje uz moj nadzor, u skladu sa svojom dobi i odgovornošću. Ali razlika je u tome što ih više ne moram zaustavljati. Mogu ih uključiti. I to je zapravo ključ svega. Odgoj se ne događa u velikim razgovorima ni u idealnim trenucima. Događa se u svakodnevnim situacijama, u tome tko primjećuje, tko reagira i tko preuzima dio odgovornosti. Ne želim odgajati dječake koji će jednog dana živjeti u prostoru koji se “održava sam”. Ne želim da ljubav jednog dana za njih znači da netko drugi sve drži pod kontrolom. Želim da znaju da dom nije servis, nego zajednički život.

I možda ne mogu utjecati na sve što će postati, ali mogu na ono što svaki dan gledaju.

Ne učim ih da pomognu meni. Učim ih da žive sa mnom.

Objava kako odgajamo dječake koji misle da netko drugi brine o svemu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Gotovo svaki roditelj zna kako izgleda ta situacija. Znaš da bi dijete trebalo jesti više voća, znaš da su vlakna, vitamini i zdrava mikrobiota važni, ali u stvarnosti dijete odbija voće, a traži nešto slatko. I tako gotovo svaki dan završi pregovaranjem, nagovaranjem ili kompromisom s kojim nitko nije potpuno zadovoljan.

Upravo iz tog svakodnevnog roditeljskog iskustva nastala je ideja za HipoHop IMMUNO – dodatak prehrani u obliku voćnog snacka s dodanim vitaminima, mineralima i probiotikom. Iza proizvoda stoje Ekaterina Šprajc, koja se bavi razvojem prehrambenih i nutraceutskih proizvoda, i Marijan Sudić, stručnjak za proizvodnju i optimizaciju proizvodnih procesa, koji su kroz svoj rad željeli razviti proizvod koji ima stvarnu nutritivnu vrijednost, ali i funkcionira u svakodnevnom životu roditelja i djece.

Kako objašnjava Ekaterina, ideja nije nastala u teoriji, nego u stvarnim životnim situacijama koje roditelji svakodnevno proživljavaju.

„S jedne strane, iz struke sam godinama slušala koliko je važno da djeca jedu voće, unose vlakna i imaju zdravu mikrobiotu. A s druge strane, u stvarnom životu gledaš dijete koje to isto voće jednostavno ne želi, ali će bez problema tražiti nešto slatko. I tu nastaje onaj konflikt. Znaš što je dobro, ali realnost izgleda potpuno drugačije.“

Primijetila je i još jedan problem – dodaci prehrani za djecu često su ili privlačni djeci, ali sastav nije nešto što roditelji žele davati svaki dan, ili su kvalitetni, ali ih djeca nakon nekoliko dana odbijaju.

„U jednom trenutku sam si postavila pitanje. Mogu li napraviti proizvod koji će dijete doživjeti kao nešto fino, a da roditelj pritom ima osjećaj da je napravio dobru odluku?“

Problem nedovoljnog unosa voća kod djece bio je jedan od glavnih razloga za razvoj proizvoda. Kako objašnjava Ekaterina, roditelji često ne žele djeci uskratiti zdrave navike, ali svakodnevica se često svede na pregovaranje i kompromise.

“Hipo Hop nije zamišljen kao zamjena za voće nego kao pomoć u situacijama kad ga dijete odbija ili ga jede jako selektivno. Ideja nam je bila da voće prestane biti borba, da zadovoljimo želju za slatkim i da postane nešto što dijete zapravo želi.”

Zato je cilj bio da voće bude stvarna baza proizvoda, a ne samo dodatak u malom postotku. „Htjela sam da dodatak prehrani bude napravljen u potpunosti od voća. Sve ostalo je zapravo došlo kao nadogradnja na tu ideju. Kako iz nečega što je već prirodno i nutritivno vrijedno napraviti proizvod koji će djeca stvarno htjeti jesti, a roditeljima olakšati te svakodnevne situacije.“, nadodaje Ekatarina.

Jedan od ključnih kriterija tijekom razvoja, ističe Marijan, bio je vrlo jednostavan – hoće li dijete samo posegnuti za proizvodom ili će ga roditelj morati podsjećati i uvjeravati da ga uzme.

„U praksi se vrlo brzo pokaže što funkcionira, a što ne. Možete imati proizvod koji je odličan po sastavu, ali ako ga dijete ne prihvati, tu priča završava. Nama je bilo važno da to postane dio svakodnevice. Jer na kraju dana, jedino ono što dijete stvarno želi uzeti ima smisla dugoročno.“

Roditeljima je danas sastav proizvoda jedan od najvažnijih kriterija, a upravo na tome su, kako kaže Marijan, inzistirali od početka: „U HipoHopu je baza pravo voće, i to u velikom udjelu, 95 %, što je otprilike 100 grama voća, tako da dijete zapravo jede voće, a ne nešto što ga samo imitira. Nema dodanog šećera, nema želatine, nema glukoznog sirupa ni umjetnih bojila ili konzervansa. Prisutni su samo prirodni šećeri iz voća i vlakna.“.

„Razlika je u tome što s HipoHopom više ne moraš birati između zdravog i nečega što će dijete stvarno htjeti pojesti. Dijete ne dobiva klasični vitaminski bombon, nego stvarno jede voće. Nema ograničenja na jedan bombon, nema borbe, a ti u toj situaciji ne moraš razmišljati jesi li donijela dobru odluku.”, nadodaje Ekatarina.

Ekatarina posebno ističe probiotički soj DE111, koji je odabran zbog svoje stabilnosti i kliničkih istraživanja u kojima su pokazani učinci na ravnotežu crijevne mikrobiote i probavne funkcije.  “To je bio važan kriterij jer sam željela koristiti sastojak iza kojeg stoje konkretni podaci.”

„Velik dio imunološke aktivnosti odvija se upravo u probavnom sustavu, pa održavanje uravnotežene mikrobiote ima širi utjecaj na zdravlje.“, objašnjava Marijan.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by HipoHop IMMUNO (@hipohop_)

Razvoj proizvoda nije bio jednostavan, posebno zato što su odlučili da neće koristiti dodani šećer, želatinu ni glukozni sirup.

„Imali smo puno verzija koje su bile dobre na papiru, ali nisu prošle kod djece. I svaki put bi se vratili na početak jer nam nije imalo smisla napraviti nešto što će roditelj kupiti, a dijete neće htjeti.“, objašnjava Ekatarina i ističe: “Na kraju smo sve vrijeme imali jednu sliku u glavi. Dijete koje se veseli HipoHopu. Jer ako se to dogodi, onda znaš da proizvod neće ostati na polici, nego će stvarno postati dio svakodnevice.”

Povratne informacije roditelja, kaže Marijan , često su vrlo slične – pitaju ima li alergena i iznenade se kad vide da nema umjetnih dodataka. Prvo gledaju sastav, a onda ih iznenadi okus.

„Kažu da im je nevjerojatno da nešto može biti toliko slatko i fino, a da nema dodanog šećera, pa nas često dodatno pitaju ‘ali stvarno nema šećera’?”. I tu im uvijek objasnimo da su to prirodni šećeri iz voća.”

Za kraj, na pitanje koji bi bio njihov jedan savjet roditeljima kada je riječ o prehrani i imunitetu djece, odgovaraju:

„Gledajte tjedan, a ne jedan obrok ili jedan dan. Djeca jedu neujednačeno. Jedan dan će pojesti sve, drugi gotovo ništa od onoga što bismo htjeli. To je razvojno normalno. Ono što je važno za prehranu i imunitet je ukupni unos kroz vrijeme.“

Ekaterina i Marijan u budućnosti planiraju razvijati nove proizvode, ali s istom idejom – stvarna nutritivna vrijednost i proizvod koji funkcionira u svakodnevnom životu.

„U svemu tome nam je najvažnije da zadržimo isti princip. Čista formulacija, napravljeno samo od pravog voća, jasna svrha i proizvod koji dijete stvarno želi uzeti bez nagovaranja.“

Ako ste se i sami našli u situaciji da pregovarate oko voća, tražite zdraviju alternativu slatkišima ili jednostavno želite proizvod koji ima smisla i nutritivno i u svakodnevnom životu, HipoHop Immuno je dodatak prehrani koji će zadovoljiti sve vaše kriterije, a klinci ga obožavaju. Dostupan je u praktičnim pakiranjima, kao vrećica za jedan dan ili kutija za 2 tjedna, što roditeljima olakšava organizaciju i uvođenje rutine bez dodatnog razmišljanja i kombiniranja.

HipoHop IMMUNO dostupan je u više od 300 ljekarni diljem Hrvatske ili online na Vaše zdravlje web ljekarni.

Novosti i edukativne sadržaje za roditelje možete pratiti na Instagram profilu @hipohop_

Fotografije: Darko Mareš

Objava znate da bi dijete trebalo jesti voće, ali ga odbija? zbog tog problema nastao je HipoHop pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

O odnosu, granicama, emocijama i roditeljskom osjećaju da nisu dovoljno dobri razgovarali smo s dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom Nikolinom Đurić.

Roditeljstvo danas nikada nije bilo informiranije, ali i nikada nesigurnije. Roditelji su okruženi savjetima, metodama i pravilima, a usput se često pitaju rade li nešto pogrešno i hoće li njihovo dijete zbog neke njihove reakcije imati posljedice.

O tome što djeci zaista treba za zdrav emocionalni razvoj, zašto je odnos važniji od metode, trebaju li djeci granice i što zapravo znači biti „dovoljno dobar roditelj“, razgovarali smo s Nikolinom Đurić, dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom u edukaciji.

“Djeca i mladi rijetko skrivaju da im je teško”

Nikolina Đurić po struci je socijalna radnica s dugogodišnjim iskustvom rada s djecom, mladima i njihovim obiteljima. U svom radu bavi se emocionalnim razvojem, regulacijom ponašanja i obiteljskom dinamikom, a naglašava kako je odnos temelj psihološke stabilnosti djeteta.

Kako kaže, radu s djecom i adolescentima privukla ju je njihova autentičnost.

„Djeca i mladi rijetko skrivaju da im je teško. Oni to pokažu kroz ponašanje, povlačenje, otpor ili šutnju.“

Dodaje kako se u praksi često događa da se dijete vrlo brzo označi kao problematično, iako se zapravo radi o razvojnoj fazi, emocionalnoj preplavljenosti ili obiteljskoj dinamici koja zahtijeva drugačiji pristup.

Upravo je iz te potrebe nastao i Lumos – mjesto gdje se dijete promatra kroz cjelinu, a ne kroz problem.

„To je mjesto u kojem dijete može istraživati svoje emocije bez straha, a roditelj dobiti stručno vođenje bez osjećaja krivnje ili osude.“

Odnos je temelj emocionalnog razvoja

Integrativna psihoterapija, kojom se Nikolina bavi, stavlja snažan naglasak upravo na odnos, a ne samo na metode i tehnike. „Odnos je primarni kontekst u kojem se razvija dječji živčani sustav, emocionalna regulacija i slika o sebi.“

„Dijete ne uči kako upravljati emocijama samo kroz upute, nego kroz iskustvo, kroz to kako odrasla osoba reagira kada je ono uznemireno, ljuto, posramljeno ili tužno“, objašnjava.

Posebno naglašava važnost toga da odrasla osoba ostane smirena kada je dijete preplavljeno emocijama.

„Ako odrasla osoba ostaje smirena i regulirana dok je dijete preplavljeno, dijete kroz ponavljana iskustva počinje internalizirati taj model.“

S druge strane, ignoriranje ili kažnjavanje emocija može imati dugoročne posljedice. „Ako su djetetove emocije ignorirane, umanjivane ili kažnjavane, ono može razviti obrasce potiskivanja, pojačane reaktivnosti ili nesigurnosti u odnosima.“

Zašto je važno da se dijete vidi i čuje i što to zapravo znači?

Roditelji često čuju da je važno da dijete bude viđeno i čuto, ali ne znaju što to konkretno znači u svakodnevnim situacijama.

„Biti ‘viđen i čut’ za dijete znači da je njegov unutarnji doživljaj prepoznat, čak i kada njegovo ponašanje treba korekciju.“

„U praksi to podrazumijeva da roditelj najprije pokuša razumjeti što se događa ispod reakcije, a tek potom reagira na ponašanje.“ Navodi i konkretan primjer: „Dijete koje burno reagira na zabranu ili promjenu plana često zapravo reagira na frustraciju, gubitak kontrole ili osjećaj nepravde. Kada roditelj zastane i imenuje emociju bez ironije, bez umanjivanja, dijete dobiva poruku da su njegovi osjećaji legitimni. Tek nakon toga granica ima razvojni smisao.“

„Emocija je uvijek dopuštena, ali način izražavanja može zahtijevati usmjeravanje.“

Rečenice koje govorimo djeci postaju njihov unutarnji glas

Jedan od važnih dijelova odgoja je i način na koji razgovaramo s djecom, osobito u trenucima pogreške i konflikta.

„Djeca način na koji govore sebi uče iz načina na koji mi govorimo njima.“

„Unutarnji glas ne nastaje spontano, on se oblikuje kroz ponavljane poruke u trenucima pogreške, konflikta i ranjivosti. Kada odrasla osoba komunicira da je određeni postupak neprihvatljiv, ali da dijete ostaje vrijedno i voljeno, ono razvija stabilan osjećaj identiteta.“, objašnjava Nikolina.

S druge strane, poruke koje dijete etiketiraju ili generaliziraju poput izjava da je „uvijek takvo“ ili da „ništa ne zna“ mogu dugoročno oblikovati osjećaj manje vrijednosti. “Dijete tada ne internalizira odgovornost, nego sram.”

„Emocionalno snažno dijete nije ono koje ne griješi, nego ono koje ima unutarnji osjećaj da je sigurno i vrijedno čak i kada pogriješi.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lumos | Nikolina Đurić (@lumos_fera)

Granice ne narušavaju odnos – one ga grade

Roditelji se danas često boje postavljanja granica jer se boje da će time narušiti odnos s djetetom, no Nikolina naglašava da su granice jedan od ključnih izvora sigurnosti. „Granica ne mora biti gruba da bi bila čvrsta. Kada je granica izrečena mirno, dosljedno i bez posramljivanja, dijete dobiva dvije važne poruke: emocija je dopuštena, ali pravilo ostaje.“

Dodaje i nešto što mnogim roditeljima bude veliko olakšanje:

„Djeca se ne osjećaju sigurno uz popustljivost, nego uz stabilnost.“

„Kada odrasla osoba može izdržati djetetovu frustraciju bez povlačenja ili eskalacije, dijete postupno razvija toleranciju na odgodu i frustraciju. To je temelj emocionalne zrelosti, a ne suprotnost toplini.“

Izazovno ponašanje je poruka, a ne napad na roditelja

Kada dijete pokazuje izazovno ponašanje, roditelji to često doživljavaju kao neposluh ili testiranje granica. No iza takvog ponašanja najčešće stoji nešto drugo. „U većini slučajeva izazovno ponašanje nije namjerno testiranje granica, nego znak da je djetetov kapacitet za regulaciju u tom trenutku premašen.“

„Kada su preplavljena umorom, frustracijom, promjenom rutine ili emocionalnom napetošću, djeca reagiraju ponašanjem.“ Zato je važno kako odrasli reagiraju u tim situacijama.

„Reakcija koja podržava razvoj započinje regulacijom. Odrasla osoba najprije stabilizira situaciju i vlastitu reakciju.“

Igra je prirodni jezik djeteta

U svom radu Nikolina puno koristi igru i crtanje jer, kako kaže, djeca kroz igru govore ono što još ne mogu reći riječima. „Dok odrasli emocije objašnjavaju, djeca ih odigravaju.“

Roditelji kod kuće, kaže, ne moraju analizirati igru. „Kada odrasla osoba sjedne na pod, prati dijete i pokaže iskren interes, dijete dobiva snažnu poruku da je važno.“

Što znači biti “dovoljno dobar roditelj”?

Mnoge majke danas imaju osjećaj da nisu dovoljno dobre, a upravo je to jedna od tema s kojom se Nikolina često susreće u radu s roditeljima.

„‘Dovoljno dobar’ roditelj nije onaj koji nikada ne pogriješi. To je roditelj koji je emocionalno dostupan i koji se zna vratiti u odnos nakon konflikta.“

Kada roditelj može reći: “Preburno sam reagirao, žao mi je”, dijete uči nešto izuzetno važno, a to je da odnos može preživjeti pogrešku. “Djeci nije potrebna perfekcija. Potrebna im je stabilna prisutnost. Potrebno im je iskustvo da su voljena i kada su teška, glasna ili nesigurna. Upravo ta dosljedna dostupnost, a ne savršenstvo, gradi dugoročnu emocionalnu sigurnost.”

Kada potražiti stručnu pomoć?

Roditelji najčešće osjete da nešto nije u redu puno prije nego što to mogu jasno formulirati, objašnjava Nikolina Đurić. Kaže kako je važno ozbiljno shvatiti taj unutarnji osjećaj, osobito ako roditelji primjećuju da se ponašanje ili raspoloženje djeteta promijenilo i da te promjene traju.

„Znakovi mogu uključivati dugotrajnu povučenost, pojačane strahove, učestale i intenzivne ispade koji se ne smanjuju s vremenom, nagli pad samopouzdanja, probleme sa spavanjem ili funkcioniranjem u vrtiću i školi. Ključno je pitanje utječe li to značajno na svakodnevni život djeteta i obitelji? Prvi korak ne mora odmah uključivati dijete. Često je dovoljno da roditelj dođe na savjetovanje kako bi dobio stručno mišljenje i sagledao situaciju iz šire perspektive. Već sama činjenica da roditelj traži podršku govori o odgovornosti, a ne o neuspjehu.”

“Stručna pomoć ne znači da je dijete ‘problematično’. Ona znači da obitelj želi razumjeti što se događa i reagirati na vrijeme, prije nego što se teškoće prodube.“

Razvojna faza ili teškoća – kako prepoznati razliku?

Mnogi roditelji teško procjenjuju radi li se o ponašanju koje je dio urednog razvoja ili o teškoći koja zahtijeva dodatnu pažnju. Kako objašnjava Nikolina Đurić, djeca tijekom odrastanja prolaze kroz faze intenzivnih emocija, otpora i potrebe za autonomijom, što može izgledati zabrinjavajuće, ali je često razvojno očekivano i prolazno.

„Razvojno očekivane faze obično su prolazne i povezane s određenim razdobljem, primjerice snažnije reakcije u dobi od dvije do tri godine ili izraženija potreba za autonomijom u predškolskoj dobi.“

Razlika između razvojne faze i teškoće najčešće se vidi u trajanju, intenzitetu i utjecaju na svakodnevno funkcioniranje djeteta. „Ako reakcije postaju sve učestalije, snažnije ili dugotrajne i počnu značajno utjecati na funkcioniranje u školi, vrtiću ili odnosima, tada više ne govorimo samo o fazi.“

U takvim situacijama, naglašava, važno je potražiti stručno mišljenje jer traženje pomoći nije znak neuspjeha, nego brige za dijete. „Kada dijete ostaje ‘zaglavljeno’ u teškoći bez pomaka, tada je podrška znak brige, a ne dramatiziranja.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lumos | Nikolina Đurić (@lumos_fera)

Što djeci danas najviše nedostaje?

Iako djeci danas ne nedostaje aktivnosti, sadržaja ni poticaja, ono što im često nedostaje jest vrijeme bez strukture i emocionalno dostupna odrasla osoba, objašnjava Nikolina. Upozorava kako su djeca danas često izložena stalnim podražajima, obavezama i ekranima, zbog čega njihov živčani sustav rijetko ima priliku usporiti. „Djeci danas ne nedostaje aktivnosti, sadržaja ni poticaja. Ono čega često manjka jest miran, nestrukturiran prostor u kojem mogu biti bez očekivanja i emocionalno dostupna odrasla osoba koja nije istodobno preplavljena vlastitim tempom.“

Dodaje kako je djeci potrebna i dosada jer upravo tada razvijaju kreativnost, maštu i unutarnju stabilnost.

„Dosada je razvojno važna jer potiče kreativnost i samostalno organiziranje igre.“

Na kraju naglašava da nijedna aktivnost ne može zamijeniti odnos. „Djeci je najpotrebnija odrasla osoba koja je istinski prisutna.“

Najčešće zablude o dječjim emocijama

Jedna od najčešćih zabluda, kaže Nikolina, jest uvjerenje da su dječje emocije pretjerane ili manipulativne. Kada dijete snažno reagira, odrasli često misle da dramatizira, iako je djetetova emocija u tom trenutku stvarna i razvojno očekivana. „Dječje emocije jesu intenzivne, ali to ne znači da su neautentične.“

Još jedna česta zabluda je da će razgovor o emocijama pojačati problem, no iskustvo i istraživanja pokazuju suprotno. „Imenovanje emocije smanjuje njezin intenzitet jer dijete dobiva strukturu za razumijevanje onoga što osjeća.“

Zato je, zaključuje, važno emocije shvatiti ozbiljno, ali istovremeno zadržati jasne granice.

Na kraju razgovora postaje jasno da djeci ne trebaju savršeni roditelji, nego odrasli koji su spremni učiti, griješiti, popravljati odnos i biti emocionalno prisutni. Roditeljstvo nije u tome da uvijek reagiramo savršeno, nego da dijete uz nas osjeća sigurnost, prihvaćenost i stabilnost.

Kako naglašava Nikolina, upravo odnos koji gradimo s djetetom dugoročno oblikuje njegovu sliku o sebi, njegovu emocionalnu sigurnost i način na koji će jednog dana graditi odnose s drugima.

Ako kao roditelj imate osjećaj da je vaše dijete preplavljeno, da se muči, da se ponašanje naglo promijenilo ili jednostavno želite bolje razumjeti njegovo emocionalno funkcioniranje, važno je znati da ne morate kroz to prolaziti sami.

Traženje podrške nije znak slabosti, nego odgovornosti i brige za dijete.

Za dodatne informacije o savjetovanju i terapijskom radu s djecom i roditeljima, možete se javiti Nikolini Đurić putem web stranice www.lumosfera.hr , a za korisne sadržaje za roditelje zapratite na Instagramu @lumos_fera.

Fotografije: unsplash.com, pexels.com, osobna arhiva

Objava najčešće pogreške koje roditelji rade kada je dijete preplavljeno emocijama pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nitko te ne pripremi na taj trenutak. Nema priručnika, nema „check liste“, nema rečenice koja ublaži težinu dijagnoze kad saznaš da tvoje dijete ima dijabetes.

Alisija Lacko Mavrek taj trenutak pamti zauvijek. Kao i većina roditelja koji su se našli u istoj situaciji – prvo je došao šok. Onda strah. Onda tisuću pitanja. I ono najteže: kako prihvatiti da ćeš od sada za svoje dijete morati misliti i dok spavaš?

Dijabetes tip 1 nije bolest „od previše slatkog“. Nije nešto što se moglo spriječiti. I nije rezerviran za starije. To je autoimuna bolest koja najčešće pogađa djecu i u trenu promijeni život cijele obitelji.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Supermame (@supermame.hr)

Roditelj djeteta s dijabetesom odjednom mora znati sve: o prehrani, inzulinu, šećeru, sportu, noćima, senzorima, pumpama, školskim torbama i alarmima koji zvone usred noći. Kažu da osobe s dijabetesom i njihovi roditelji dnevno donesu i do 80 odluka više od prosječne osobe.

Alisija potvrđuje: nijedna od tih odluka nije mala.

Ali s vremenom dođe i nešto drugo – snaga. Rutina. Znanje. Zajednica. I ono najvažnije: dijete koje i dalje ostaje dijete.

U toj svakodnevici veliku ulogu ima tehnologija. Danas senzori za kontinuirano mjerenje glukoze i inzulinske pumpe omogućuju bolju kontrolu bolesti i manje „pikova“. Alisijina kći koristi Dexcom ONE + senzor i Omnipod DASH® inzulinsku pumpu bez katetera koji joj omogućavaju više slobode i život s manje ograničenja, a majci mirnije noći.

Zato je važno pričati o dijabetesu. Razbijati mitove. Destigmatizirati. Pokazati da dijabetes nije kraj – nego drugačiji put.

Ova epizoda podcasta Iskreno o majčinstvu, uz podršku tvrtke Medilab One, upravo je to: iskren razgovor mama koje znaju kako izgleda strah, ali i koliko tehnologija, podrška i razumijevanje mogu promijeniti kvalitetu života – i djetetu i roditelju.

Jer dijabetes ne definira dijete. Ali ljubav, snaga i borba roditelja itekako definiraju sve što dolazi poslije.

Epizodu možete poslušati na YouTube kanalu Iskreno o majčinstvu ili na aplikacijama za slušanje podcasta poput Spotify, Apple, Deezer i slične:

Objava kad ti kažu da će tvoje dijete cijeli život živjeti s dijabetesom pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nikad nismo više govorili o djeci i odgoju, a situacija kao da nikad nije bila teža za roditelje i dugoročno nepovoljnija za djecu. U tradicionalnom odgoju se zanemarivao unutarnji svijet (mentalno i emocionalno stanje djeteta). Poslušnost se dobivala strahom, a neposlušnost kažnjavala batinama.

Mnogi današnji roditelji su na vlastitoj koži osjetili kakav odgoj, tj. djetinjstvo ne žele.

U najboljoj namjeri su krenuli u potpunu suprotnost. Nažalost, druga krajnost je također – krajnost. Ono kako to izgleda u praksi je da smo se od prekrutih granica doveli do manjkavih, popustljivih.

Rezultat toga su: djeca neotporna na bilo koji oblik frustracije, nespremna na odgodu zadovoljstva trenutne potrebe (sve mora biti iste sekunde, točno onako kako su zamislili ili nastupa kaos – bilo tantrum, agresivno ponašanje ili slično), nepoželjna ponašanja (u kući, vrtiću pa na dalje) i premoreni roditelji koji daju 200% sebe, sve rade iz najbolje namjere, ali se osjećaju pogubljeno, obeshrabreno, krivo i dodatno prestravljeno “kako će ovo tek izgledati za koju godinu!?”.

Vrlo često možemo čuti kritike na temu modernog odgoja. Ono što je zapravo posrijedi je: pomiješali smo moderan (adekvatan) odgoj i popuštanje.

Pojednostavljeno rečeno: Dijete koje plače radi balona želi balon, ali treba utjehu, pomoć u smirivanju emocije koja ga je preplavila.

Ovo je jedna od daleko najčešćih grešaka današnjeg odgoja. Na bilo koje djetetovo negodovanje, kao što se nekad reagiralo vikanjem/zastrašivanjem/batinom, danas se u prevelikoj mjeri reagira: popuštanjem, udovoljavanjem ili pak preusmjeravanjem pažnje (“samo da ne plače”). Dijete ne može naučiti vladati vlastitim emocijama ako ih mi uporno izbjegavamo. Nužno je, uostalom i prirodno, da dijete osjeti cijeli spektar svojih emocija, kako ugodnih, tako i neugodnih. Ono što je uloga nas odraslih je da ga u tome vodimo i poučavamo, po principu: svaka emocija je u redu i nije svako ponašanje u redu.

Ovaj dio zahtijeva malo više angažmana od savjeta koje često možemo pronaći na internetu, poput “dajte djetetu granicu tako da mu kažete ne ili stop”. Da bi dijete zaista naučilo kojim ponašanjem/načinom izraziti tu svoju emociju, mi se time moramo početi baviti redovito, kao što se bavimo fizičkim segmentima poput hranjenja, kupanja ili spavanja.

Roditelji trebaju podršku i jasno vodstvo, kao i njihova djeca.

Sadržaji o odgoju su danas dostupni sa svih strana, što je istovremeno prekrasna prilika i teret na leđima svakog roditelja koji želi ispravno postupati, ali do njega dopiru suprotne informacije o tome što je to “ispravno”.

Danas imamo niz istraživanja, snimki promjena na mozgu, dokaza razvoja mozga koji nameću što je, a što nije ispravan pristup prema djeci. Pedagozi, psiholozi, edukatori roditelja, psihoterapeuti i brojni drugi stručnjaci su preveli ta saznanja u konkretne alate i metode.

Nažalost, u praksi vidimo da to uglavnom nije dovoljno, odnosno održivo, naročito u kontekstu ubrzanog tempa života kojeg većina danas živi. Prema mom dosadašnjem iskustvu rada, sažela sam 3 ključna stupa odgoja:

• Učenje o dječjem razvoju i učinkovitim odgojnim metodama
  
  Pokušamo li se samo odmaknuti od “nekadašnjeg odgoja” bez da usvajamo nove načine, vrlo je vjerojatno da ćemo završiti u jednom od ova dva smjera: ili će nas izazovi s djecom ipak natjerati na te nekadašnje metode ili ćemo, kao što je prethodno objašnjeno, bježati u suprotnost, koja je ustvari nepovoljna i za dijete i za roditelja.
  Roditelj ne mora postati stručnjak, ali će usvajanje osnovnih razvojnih faza, adekvatnih alata itd. njemu olakšati roditeljsku svakodnevicu (jer će znati što očekivati, zašto se to javlja i najvažnije: kako sigurno voditi dijete u toj situaciji), a istovremeno djetetu osigurati dobre temelje u najvažnijem periodu: formativnim godinama koje uvelike određuju tijek daljnjeg života.
• Obnavljanje vlastitih kapacitetaU svojoj praksi se susrećem s ogromnim brojem roditelja koji su već itekako svjesni, educirani i angažirani. Oni zaista znaju adekvatan pristup postavljanja granica, emocionalne podrške djetetu, ali ono što ih odvede preko ruba je: manjak kapaciteta u svemu tome.
  Odgoj traži neopisivo puno. Napominjem da nije isto odgajati i družiti se s djetetom. Tko zaista ulaže sebe da odgoji to dijete uvažavajući razvojne faze, emocionalne potrebe, adekvatne odgojne metode – on mora obnavljati vlastite kapacitete da bi izdržao sve što odgoj, ali i današnji tempo života sa sobom nose.
• Prorada trigera.Ovaj segment se odnosi na “rad na sebi” (premda se taj pojam često pojednostavljuje i banalizira, ovdje govorimo o psihoterapijskom pristupu uz stručno vodstvo). Ovaj dio rasterećuje roditelja od nakupljenih iskustava koji stoje kao barijera između njegovog djeteta i njega. Ovo je ozbiljan posao na koji se neće odlučiti svaki roditelj, što je u redu, ali je dobro da barem budemo svjesni da nas “ono djetetovo ponašanje koje nas posebno izluđuje” zapravo podsjeća na neko naše “zakopano” područje rada.

Na svojim kanalima svakodnevno objavljujem edukativne i praktične savjete koji roditelju mogu pomoći da lakše razumije i usmjeri djetetova ponašanja. Uskoro, drugu godinu za redom, organiziram seminar za roditelje koji uz učenje konkretnih načina kako adekvatno postaviti granice, kako pomoći djetetu u smirivanju i jačati njegovu emocionalnu otpornost itd., za cilj ima upravo osnaživanje roditelja, s naglaskom na obnavljanje njihovih kapaciteta.

Više o seminaru saznaj na ovom linku.

Autorica teksta: Glorija Peranić

Objava “pandemija” emocionalno nezrele djece i roditelja koji žude za pomoći pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Eksplozija iskorištavanja djece za pornografiju u Hrvatskoj: Centar za nestalu i zlostavljanu djecu donosi upozorenja o zlostavljačima i savjete za roditelje

I ovog ljeta, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu ponovno pokreće preventivnu kampanju #NajboljiDječjiKupaći usmjerenu na roditelje i skrbnike, s ciljem podizanja svijesti o važnosti nošenja kupaćih kostima kod djece na plažama i javnim kupalištima. Kampanja ističe važnost zaštite djece od mogućeg tajnog snimanja i seksualnog iskorištavanja, naglašavajući da prevencija počinje s osnovnim koracima – poput odjeće koja štiti i poruke koja osvještava.

Da je prevencija itekako potrebna, govori i prošlotjedni slučaj s područja PU Istarske. Oni su izvijestili kako su proveli kriminalističko istraživanje nad muškarcem (67) kojeg sumnjiče za kazneno djelo iskorištavanje djece za pornografiju. Tamo je u jednom turističkom objektu snimao nagu djecu s integriranom kamerom u kemijskoj olovci, a policija je potom pronašla i kameru u ključu od auta. Inovativni i domišljati su to načini za počinjenje ovih kaznenih djela i uopće nažalost – nisu rijetki.

„Unazad nekoliko godina, prilikom vještačenja koje sam radio, vidio sam masu materijala gole djece bez kupaćih kostima s naših hrvatskih plaža. Ti materijali išli su za daljnju online distribuciju na dark-webu, gdje su ih zlostavljači, predatori razmjenjivali. Tada smo u Centru odlučili da roditelje i skrbnike moramo osvijestiti o važnosti oblačenja kupaćeg kostima djeci“, započinje osnivač i voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i Centra za sigurniji internet Tomislav Ramljak, koji je uz to i sudski vještak za informatiku, računalnu i mobilnu tehnologiju – sigurnost i zaštitu djece na internetu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli CNZD (@cnzd.hr)

Prevencija je ključni korak

Odgovor zajednice ispočetka je izostao, ali bili su uporni. Da su za to imali dobre razloga govore i brojke vezane uz porast kaznenih djela protiv spolne slobode i iskorištavanja djece.

„U zadnjih nekoliko godina nastala je eksplozija iskorištavanja djece za pornografiju. Slikaju ih sa skrivenim kamerama u satovima, mini frižiderima, naočalama, olovkama, bocama…To se sve distribuira te prodaje. Zato apeliramo roditelje i skrbnike, pogotovo male djece, da im obuku kupaće kostime na plažama jer ne mogu znati tko gleda njihovu djecu i s kojom namjerom“, pojašnjava Ramljak ističući da je prevencija ključni korak u boljoj zaštiti djece, a za koju treba biti odgovorna cijela zajednica.

Zato Centar redovito prati izvještaje o temeljnim sigurnosnim pokazateljima koje svake godine izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova RH prema kojima se primjećuje alarmantan rast kaznenih djela protiv spolne slobode i iskorištavanja djece, a poglavito kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju.

• godina – 427 slučajeva
• godina – 460 slučajeva
• godina – 440 slučajeva
• godina – 363 slučaja

To je povećanje od 283% u odnosu na 2018. godinu, kada je zabilježeno 120 takvih djela. U ukupno 427 slučajeva u 2024. godini, bilo je evidentirano 127 žrtava i čak 108 počinitelja.

Tajno snimanje djece na plažama

Osim nedavno slučaja u Istri, unazad nekoliko godina, mediji tijekom ljeta često izvještavaju o počinjenim kaznenim djelima iskorištavanja djece za pornografiju, tj. fotografiranju i video snimanju nage djece na hrvatskim plažama i kupalištima. Prošle je godine tako na području PU istarska češki državljanin (82) priveden  zbog snimanja djece digitalnim fotoaparatom.  Ipak, neki su u tome puno suptilniji.

U ranijem slučaju, kada je u jednom rovinjskom turističkom kampu uhićen 33-godišnji Nijemac koji je snimao gole mališane s mobitelom postavljenog na romobil, policija se tada ponovno uvjerila u razvratnu domišljatost seksualnih predatora. Nakon pretresa kampera s kojim se dovezao, pronašli su više prijenosnih računala, kamera i mobitela te druge opreme s raznim fotografijama i snimkama.

Bio je tu i slučaj u Rovinju gdje je muškarac priveden zbog istog. Ustanovljeno je kako je ručnim satom s integriranom mikro kamerom snimao nagu djecu. Međutim, maštovitost i inovativnost takvih predatora ne staje samo na predmetima poput satova. Skrivene kamere mogu se naći u kemijskim olovkama, prijenosnim hladnjacima ili čak bocama.

Roditelji se pozivaju na povećanu pažnju i pridržavanje sljedećih savjeta:

• Obucite djeci kupaće kostime – time smanjujete šansu da vaše dijete bude dio crnih statistika.
• Savjesno dijelite fotografije djece (vaše ili tuđe) na društvenim mrežama.
• Obratite pažnju da slike koje dijelite na društvenim mrežama nipošto ne uključuju slike nage djece i osobne podatke (adresa, lokacija).
• Budite oprezni i promatrajte sumnjive osobe koje mogu snimati djecu.
• Odmah prijavite bilo kakvo sumnjivo ponašanje policiji.

Jedan počinitelj – više žrtava

Ovakve brojke ponovno potvrđuju zabrinjavajući trend – jedan počinitelj gotovo uvijek ima više žrtava. To dodatno ilustrira podatak iz 2024. godine vezan uz kaznena djela kibernetičkog kriminaliteta: prijavljeno je 320 kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju, dok je broj počinitelja bio tek 149. Jasno je da pojedinci čine višestruka kaznena djela, što dodatno naglašava potrebu za bržim otkrivanjem i učinkovitijim sankcioniranjem svakog oblika seksualnog iskorištavanja djece.

Osim fizičkog prostora, Centar više od 18 godina upozorava da se zlostavljanje sve češće premješta u digitalno okruženje. Tako recimo broj prijavljenih kaznenih djela počinjenih putem komunikacijskih tehnologija za prošlu godinu iznosi 93, a to uključuje kanale poput društvenih mreža, aplikacije za razmjenu digitalnih sadržaja, elektronička pošta i drugi.

“Za ovu vrstu kaznenog djela propisana je kazna od jedne do deset godina zatvora, a spektar kažnjivog ponašanja je širok. Mamljenje, vrbovanje ili poticanje djeteta na sudjelovanje u snimanju ili organizacija snimanja samo su neka ponašanja koja pripadaju tome. Moramo znati da je odgovoran i onaj koji neovlašteno snima, proizvodi, nudi, čini dostupnim, distribuira, širi, pribavlja za sebe ili drugoga ili prodaje te općenito posjeduje materijale sa seksualnim zlostavljanjem djece. Da bi zlostavljač ušao na određene forume ili web-stranice mora napraviti upload od 5 do 10.000 novih fotografija djece. Puno takvog materijala prirodno kola na društvenim mrežama i internetu. Zato moramo reći – obucite djeci kupaće kostime jer zaista ne gledaju svi djecu istim očima!“, upozorava ponovno Ramljak i osvrće se i na teže oblike kaznenih djela za koje je propisana kazna od 3 do 12 godina zatvora.

„Time se podrazumijeva da je dijete silom ili pod prijetnjom, obmanom pa čak i prijevarom prisiljeno ili navedeno na snimanje dječje pornografije, odnosno što mi preferiramo zvati stvaranje materijala sa seksualnim zlostavljanjem djece “, pojašnjava Ramljak u nastavku.

Kaznena djela spolnog zlostavljanja djece u porastu

Kada je riječ o kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja te iskorištavanja djeteta, koja ulaze u skupinu općeg kriminaliteta, govorimo o porastu od 5.2 % u odnosu na 2023. godinu. U 2024. zabilježeno je ukupno 210 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta počinjena na štetu djece do 15 godina.

Podaci za 2024. godinu ponovno potvrđuju ono što struka već godinama naglašava – prevencija spolnog zlostavljanja djece mora biti stalna, zajednička i ozbiljno shvaćena odgovornost svih nas. Zabilježen je porast kaznenih djela nad djecom u dobi od 14 do 18 godina za 11,2 %, a odnos broja počinitelja kaznenih djela spolnog zlostavljanja I iskorištavanja djeteta (365) prema broju prijavljenih djela (999) jasno upućuje na to da jedan počinitelj često ima više žrtava.

Ipak posebnu pažnju treba dati dobi počinitelja, jer od njih 365, čak ih je 171 u dobi do 21. godine života. Najviše maloljetnih počinitelja navedenih kaznenih djela ima između 16 -18 godina (58).

Iako je broj prijava za iskorištavanje djece za pornografiju u 2024. godini padu, zabrinjava podatak da je broj maloljetnih počinitelja tih djela u porastu za 25,2 %. Također, gotovo 10% svih kaznenih djela počinjeno je putem komunikacijskih tehnologija, najčešće na društvenim mrežama i u aplikacijama za razmjenu sadržaja.

Tu se ne smije zanemariti niti kazneno djelo zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja kod kojeg je u izvještaju MUP-a zabilježeno 13 počinitelja (11 muških i 2 ženske osobe) i 38 prijava. Epilog je nepoznat, ali tim Centra za sigurniji internet koji djeluje pri Centru za nestalu i zlostavljanu djecu iz godine u godinu svjedoči sve češćim prijavama djece i odraslih na besplatnoj savjetodavnoj telefonskoj liniji kada se radi o seksualnoj iznudi. Žrtve žele ostati anonimne, a u slučaju maloljetnika prevladava strah od roditeljske reakcije.

U takvom kontekstu, prevencija više ne smije biti tek kampanja – već trajni, sustavni odgovor cijele zajednice. No, sve počinje sa sviješću roditelja: o tome kako djeca koriste internet, tko im je u kontaktima, gdje dijele svoje slike – i koliko su svakodnevno izložena riziku, često i bez da toga budu svjesna.

Skoro tisuću prijava i čak 479 žrtava

Podaci za 2024. godinu pokazuju zastrašujuću stvarnost: gotovo tisuću prijavljenih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, a među njima 479 maloljetnih žrtava. Posebno uznemiruje podatak da je više od četvrtine tih kaznenih djela (26,7%) počinjeno od strane maloljetnika i mlađih punoljetnika, što potvrđuje da govorimo o ozbiljnom međuvršnjačkom nasilju.

Činjenica da je među 129 počinitelja do 21. godine čak 267 žrtava (59 dječaka i 211 djevojčica), većinom djevojčica, ne smije ostati u sjeni.

Ovo nije samo poziv na reakciju – ovo je jasan signal da prevenciju moramo početi ranije.

Rad s djecom u riziku

„Naš Centar potiče međuresornu suradnju i holistički pristup – i policije i škole i ustanova socijalne skrbi i organizacija civilnog društva poput naše koja se pružajući socijalne usluge za djecu i mlade svaki dan susreće s djecom u riziku da postanu žrtve svih oblika nasilja. Detektirajmo ponašanja kod djece koja mogu biti poziv upomoć jer njihove okolnosti poput nesređenih obiteljskih odnosa, siromaštvo, diskriminacija i socijalna isključenost, ovisnička ponašanja mogu biti jasni indikatori ranjivosti, a samim time i potencijala da postanu dio crne statistike“, upozorava Ramljak čiji tim čine socijalni radnici, psiholozi, pedagozi, socijalni pedagozi i edukacijski rehabilitatori koji se posebno educiraju za tretman žrtava trauma.

Inače se radi o organizaciji koja pruža socijalnu uslugu poludnevnog boravka za djecu s problemima u ponašanju i u riziku u osam podružnica u čak pet slavonskih županija. U svakodnevnom psihosocijalnom tretmanu kojeg provode tamošnji socijalni radnici, socijalni pedagozi, psiholozi i psihoterapeuti nalazi se oko 120 djece, a da su potrebe za prevencijom veće nego ikada svjedoči i činjenica da je Centar za sigurniji internet, program koji provode, prošle godine dobio svoje urede u Zagrebu i Splitu.

„Kampanja #NajboljiDječjiKupaći samo je jedna od preventivnih poruka kojom podsjećamo da svi imamo odgovornost u zaštiti djece. Predatori ne uzimaju godišnji – zato prevencija mora biti stalna. Djeca  su među najranjivijima – imaju vrlo malo kontrole nad time tko ih promatra i s kakvom namjerom. Upravo zato, na nama je – roditeljima, stručnjacima, policiji i cijeloj zajednici – da budemo ti koji reagiraju, osvještavaju i štite. Ne gledaju svi djecu istim očima, i to moramo priznati bez uljepšavanja. Budimo pažljivi u objavama, ne dijelimo lokacije, adrese i prizore koji djecu izlažu. To je najmanje što možemo učiniti – i najviše što djeci znači“, kaže na kraju Ramljak.

Objava roditelji, upozorenje! obucite djeci kupaće kostime pojavila se prvi puta na SUPERMAME.