Još dan danas moja mama usred obiteljskog ručka zna ispričati neku anegdotu vezanu uz bisere moje braće i mene. Ima tu svega, od zaista neugodnih situacija kad smo izlanuli i kako se kaže, ostali živi do zaista smiješnih.

Djeca su oduvijek bila i ostala čudo upakirano u iskrenost, neiskvarenost i čistinu duše. I mislim da to što izađe iz dječjih ustiju ne može niti najbolji scenarist filma zamisliti. Jako mi se sviđa ta neka lakoća njihove interpretacije i poimanja društva, stvari, međuljudskih odnosa. Znaju iznenaditi na način da i ti sam pogledaš na neke stvari drugačije ili ih sagledaš iz sasvim nove perspektive. Na moju sreću, moji roditelji nisu zapisali sve moje bisere nego su ostali zapisani u njihovim sjećanjima, kao i sjećanjima moje braće. Pa bar ne postoje materijalni dokazi.

Kada je moj suprug nedavno opisao jednu anegdotu naših klinaca, javili su se i drugi da opišu šaljiva (i neka pomalo neugodna) iskustva sa svojim klincima pa eto, opisat ću i ja neka.

Prije nekog vremena, objašnjavala sam sinu jedno povijesno razdoblje gdje sam mu rekla da je to bilo prije više od 200 godina, na što me on prekinuo i rekao: “Znam, znaaaam ja. To je bilo onda kad si ti bila mala!?”

Drugom prilikom mi je sin donio crtež sa sata engleskog, to je bilo u doba Thanksgivinga pa su o tome učili na satu. Na crtežu je velikim slovima bilo napisano: I’m thankful for i ispod je nacrtao mene i muža. Ja sam onak, sa suzom u oku i ful ganuta stavljala crtež na frižider i kažem mu: “Aaaa, kak lijepo, to si ti mene i tatu nacrtao?” A on: “Da!” I onda ekstra dodatak: “To mi je teacherica rekla da nacrtam”.

Kćer mi je neki dan rekla da se ljuti na brata i mene. Moj muž ju je pitao: “Ljutiš se i na mene?” Kaže ona: “Ne, na tebe se nikad ne ljutim”. OK, sad znam gdje mi je mjesto.

I evo zadnji, pita moj sin mog muža: “Tata, ti budeš još dugo živio?” Kaže on sa smiješkom: “Pa nadam se da da.” Uzvrati mu sin sa: “Budeš, ti si mlad”. I onda se okrene meni i kaže mi: “Ti budeš mi jako falila”. (op.a. ja sam naime starija).

Evo, očito sam spremna za polazak uskoro.

I tako vas ja, 200+ godišnjakinja koja ljuti djecu i već je sa jednom nogom u grobu, pitam: Koje su bisere imala vaša djeca? Jeste ih zapisali ili ih pamtite?

knjige koje naša djeca obožavaju – SUPERMAME

Objava biseri naši svakidašnji iliti kako nam djeca otkrivaju svoje iskrene misli pojavila se prvi puta na SUPERMAME.