Ponekad imam osjećaj kako se danas senzorna integracija spominje svugdje i u svakom kontekstu. Nakon godina rada sa bebama i djecom, osobno sam imala priliku uvjeriti se kako senzorna integracija nije moda i kako ono o čemu sam učila, ono o čemu sam do tada poučavala roditelje ima smisla. Moj prvi dječak brzo nakon rođenja davao je znakove senzorne preosjetljivosti stoga smo od najranije dobi itekako primjenjivali sve smjernice potrebne za smanjenje izazova vidljivih u spavaju, kretanju i samoregulaciji.

Već od prvih trenutaka života, zapravo još dok je dijete u majčinom trbuhu, počinje se razvijati senzorna integracija – proces u kojem mozak prima, obrađuje i povezuje informacije koje dolaze iz naših osjetila.

Senzorna iskustva počinju još u trudnoći

Mnogi roditelji iznenade se kad saznaju da dijete u maternici već čuje, osjeća pokrete i reagira na dodir. Zvuk majčinog glasa, ritam njezina disanja, kretanje i ljuljanje tijekom dana, sve su to prvi „signali“ koje beba prima i koji pomažu u oblikovanju njezina mozga. Isto tako, dokazano je kako kretanje majke tijekom trudnoće pozitivno utječe na motorički razvoj bebe s obzirom na pozitivan utjecaj na vestibularni sustav, sustav za ravnotežu.

Prve godine života – vrijeme intenzivnog učenja kroz osjete

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Lea Zglavnik°°bebin jelovnik (@bebin_jelovnik)

Nakon rođenja, svaka nova situacija i iskustvo potiču razvoj senzorne integracije.

Redovita stimulacija orofacijalnog područja, izloženost različitim teksturama i dovoljno prostora za istraživanje pozitivno utječu na početak dohrane. Često me roditelji pitaju kako moja djeca jedu sve, isprobavaju novu hranu i najčešće sudjeluju aktivno u obrocima. Međutim, s obzirom na to da imam dvoje potpuno različite djece, mogu na osobnom primjeru potvrditi kako izloženost podražajima i smislena priprema za dohranu poticanjem senzornih sustava imaju značajan utjecaj na uspješnost hranjenja.

Izloženost kontrastnim bojama, različitim taktilnim površinama, teksturnim grickama, pa i pokretu poput ljuljanja – sve su to poticaji koje možemo nuditi bebama od najranije dobi. Tako dijete uči razumjeti sebe i svijet oko sebe. Prvi sustav koji se razvija u majčinu trbuhu je taktilni sustav, a upravo taj sustav najviše se i aktivira prilikom poroda i u prvim tjednima života kada je dijete najčešće u bliskom kontaktu s roditeljem.

Kako dijete raste, igra postaje najvažniji način senzornog učenja. Penjanje, trčanje, ljuljanje, igra u pijesku, modeliranje plastelinom ili šetnja bosih nogu po travi, sve te aktivnosti pomažu mozgu da uči kako uskladiti pokrete, održati ravnotežu, planirati radnje i smiriti tijelo kada je uzbuđeno.

Kada senzorna integracija nije usklađena?

Kod neke djece mozak te informacije ne uspijeva dobro „posložiti“. Dijete tada može biti preosjetljivo (npr. smeta mu glasna buka, ne voli određene tkanine, izbjegava fizički kontakt) ili nedovoljno osjetljivo (traži stalno kretanje, snažne podražaje, ne reagira na bol ili dodir). Takve senzorne poteškoće mogu utjecati na pažnju, ponašanje, spavanje ili socijalne odnose. Najčešće se, uz spavanje, prvi znaci izazova senzorne integracije uočavaju tijekom dohrane kada dijete odbija određenu hranu, ne želi dirati hranu, ne može sjediti mirno u hranilici.

Naš dječak s početka teksta oduvijek je zahtijevao snažnije senzorne poticaje kako bi tijelo bilo regulirano i kako bi mirno mogao sudjelovati u aktivnostima spavanja, hranjenja, igre u većoj skupini djece. Čvrst zagrljaj, snažno ljuljanje, grublje igre i dugotrajniji boravak na zraku bili su naši recepti za umirivanje koje danas sa njegovih pet godina sve rjeđe moramo primjenjivati jer se njegov sustav samoregulacije s vremenom naučio nositi se s podražajima.

Važno je znati da senzorna integracija nije „vještina koja se jednom nauči“ – ona se neprestano razvija kroz djetinjstvo, a roditelji imaju veliku ulogu u tom procesu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Lea Zglavnik°°bebin jelovnik (@bebin_jelovnik)

Kako roditelji mogu pomoći?

Roditelji mogu podržati razvoj senzorne integracije kroz svakodnevne, jednostavne aktivnosti poput uključivanja u kućanske poslove, igre na otvorenom, dozvolom za prljavim rukicama i stopalima. Dodir, zagrljaj i blizina nezamjenjivi su u umirivanju prestimuliranog djeteta, a vrijeme bez ekrana danas je ključno kako bi mozak imao priliku doživjeti i obraditi stvarne podražaje.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Lea Zglavnik°°bebin jelovnik (@bebin_jelovnik)

Ako roditelji primijete da dijete ima poteškoće s obradom osjeta ili reagira „drugačije“ na okolinu, dobro je potražiti savjet stručnjaka za senzornu integraciju (najčešće radnog terapeuta). Ranim prepoznavanjem i podrškom dijete može naučiti bolje razumjeti svoje tijelo i okolinu, te razvijati se u skladu sa svojim potencijalima.

Zaključno

Senzorna integracija nije samo stručan pojam nego način na koji dijete uči živjeti u svijetu. Počinje još u trudnoći, razvija se kroz igru i pokret, i čini temelj svakog učenja, pažnje, emocije i odnosa. Kada dijete ima dovoljno prilika za istraživanje kroz osjetila, ono ne gradi samo sposobnosti, nego i sigurnost, samopouzdanje i radost u učenju.

Fotografije: pexels.com

Objava senzorna integracija: moda ili stvarni utjecaj na razvoj? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kada beba prijeđe iz ovog razdoblja u razdoblje toddlera, roditelji se često susretnu s fazom kada hrana koja je do jučer bila omiljena – odjednom postaje „bljak“. Scenarij je poznat skoro svakoj mami: trudila si se pripremiti nutritivno bogat i ukusni ručak, kao što je varivo od graška i noklica koje je tvoje dijete do sada obožavalo. No, baš taj dan ono kaže: “Ne volim to!” i odlučno odbija jesti. U tim trenucima lako je osjetiti frustraciju, zabrinutost ili čak sumnju u vlastiti roditeljski pristup. No, važno je znati da je takvo ponašanje u ovoj dobi potpuno normalno. Djeca testiraju granice, razvijaju svoj identitet i – što je najvažnije – žele osjetiti da imaju kontrolu nad svojim izborima, uključujući i one vezane uz hranu.

S tobom dijelim nekoliko važnih smjernica kako reagirati u ovakvim situacijama – što učiniti i
što izbjegavati kako bi svom djetetu pomogla razviti zdrav odnos prema hrani.

1. OSTANI PRI SVOJOJ ODLUCI ŠTO JE PONUĐENO ZA TAJ OBROK

Roditelji odlučuju što se jede, kada i gdje – dok je na djetetu odluka hoće li jesti i koliko. Ovo pravilo temelj je zdravog odnosa prema hrani. Jedan od najčešćih izazova je ostati pri svom kada dijete odbije ponuđeni obrok i očekuje nešto drugo, ali ako tada popustimo i ponudimo alternativu, riskiramo da dijete shvati kako može “naručiti” svoj obrok po želji. Kako bi izbjegla stres i osjećaj krivnje, korisno je u svaki obrok uključiti barem jednu namirnicu koju dijete inače voli ili često jede. To ne znači da svaki obrok mora biti savršeno prihvaćen, ali kada je barem nešto na tanjuru poznato i prihvatljivo, povećavaš šansu da će dijete ipak nešto pojesti. Na primjer, uz varivo koje možda taj dan ne želi, možeš staviti i krišku kruha ili nekoliko kolutića krastavca koje dijete inače voli. Na taj način poručuješ djetetu: “Ovo je današnji ručak. Tu su i neke poznate stvari. Možeš izabrati želiš li jesti.”

2. SMIRENO PRIHVATI DJETETOVU IZJAVU DA TO NE VOLI

Kad dijete kaže: “Ne volim to!”, vrlo je važno da tvoja reakcija bude smirena i neutralna. Nemoj se uzrujavati niti pokušavati uvjeravati dijete da griješi. Iako znaš da je jelo prije voljelo, nije korisno reći: “Pa do sada si to uvijek pojeo!”, jer time zanemarujemo njegove trenutne osjećaje. Bolja reakcija je jednostavno reći: “U redu, čujem te. Danas ti se to ne sviđa.” Time dajemo djetetu poruku da su njegovi osjećaji priznati i poštovani. Važno je zapamtiti da djeca u ovoj dobi tek uče kako komunicirati svoje želje i emocije – a hrana je često jedno od prvih područja gdje to pokušavaju.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@beba.mama.hrana)

3. BIRAJ NAČIN NA KOJI S DJETETOM RAZGOVARAŠ O HRANI

Komunikacija oko hrane treba biti blaga, nenametljiva i poticajna. Umjesto direktnih zahtjeva kao što su: “Ajde pojedi!” ili “Samo probaj pa ćeš vidjeti da voliš.”, pokušaj s pitanjima koja otvaraju razgovor.
Primjeri korisnih pitanja:
• “Misliš li da je danas ovo jelo drugačijeg okusa nego inače?”
• “Osjetiš li nešto što ti danas ne paše?”
• “Ima li nešto u ovom jelu što ti smeta?”
Na taj način djetetu dajemo priliku da samo izrazi svoje dojmove i promišljanja. Možda će doći do zaključka da zapravo nije gladno, da je jelo prevruće ili da mu nešto u tanjuru ne odgovara. A možda će iz znatiželje ipak odlučiti probati.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@beba.mama.hrana)

4. ISTRAŽI DJETETOVO ODBIJANJE DODATNIM PITANJIMA

Odbijanje hrane ne mora značiti da dijete to više nikada neće voljeti. Možda je loše raspoloženo, umorno, zasićeno ili jednostavno želi testirati granice. Zato su dodatna pitanja korisna jer pokazuju interes, ali bez pritiska.
Pokušaj s:
• “Postoji li nešto što ti se ne sviđa u jelu – miris, boja, nešto drugo?”
• “Bi li pomoglo da dodamo malo jogurta/kruha/povrća uz to?”
• “Zanima li te kako sam pripremila ovo jelo?”
• “Želiš li pomoći sljedeći put kad ću kuhati ovo jelo?”
Sudjelovanjem u pripremi hrane ili razgovoru o sastojcima dijete razvija osjećaj povezanosti i veću otvorenost prema isprobavanju.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@beba.mama.hrana)

5. OPIŠI DJETETU KAKAV JE TEBI OBROK

Djeca uče promatranjem. Ako dijete vidi da ti uživaš u jelu, veća je vjerojatnost da će se zainteresirati. Nemoj ga izravno nagovarati, ali dok jedete, slobodno komentiraj:
• “Mmmm, meni je danas grašak jako sladak.”
• “Osjećam da su noklice baš mekane.”
• “Boje na tanjuru mi izgledaju baš lijepo danas.”
Ovakav način opisivanja hrane ne zvuči kao nagovaranje, a kod djeteta može probuditi znatiželju. Možda će željeti i samo otkriti sve te okuse i doživljaje.

6. AKO DIJETE I DALJE NE VOLI OBROK, POŠTUJ TU ODLUKU

Ovo je najteži, ali i najvažniji korak. Ako si djetetu omogućila izbor, postavila granice i pružila priliku za komunikaciju – a ono i dalje odbija jesti, tada je vrijeme da poštuješ njegovu odluku. Tada mu možeš reći: “U redu, ako ne želiš jesti, možeš pričekati do sljedećeg obroka.” Bez dodatnog nagovaranja, komentara ili podmićivanja. Dijete će s vremenom naučiti da ima pravo odlučiti i da će mu tijelo dati znakove kada je gladno. Ovakvim pristupom razvijate međusobno povjerenje i kvalitetan odnos prema hrani.

I za kraj…
Hrana nije samo gorivo – ona nosi emocije, obiteljske rituale, osjećaj sigurnosti i kontrolu. Djeca kroz hranu često izražavaju ono što ne znaju još drugačije reći. A naš zadatak kao roditelja je da budemo strpljivi i dosljedni vodiči u tom procesu.

Odbijanje jela ne znači kraj svijeta, niti loše roditeljstvo.

Dapače, to su izvrsne prilike za učenje, rast i uspostavljanje zdravih prehrambenih navika koje će trajati cijeli život. Ono što je najvažnije je da su vaši zajednički obroci sigurno i opušteno mjesto kroz koje se upoznajete s hranom, jedete, ali se i međusobno povezujete. Ovakvom sam tipu obroka dala naziv obroci povezivanja i osmislila cijeli program s izazovom od 30 načina na koje se kroz obroke možeš povezati sa svojim djetetom. Za više detalja o „Zalogaju zajedništva“ klikni OVDJE.

A ako za sve ove zalogaje zajedništva i vaše obiteljske obroke želi recepte koji su osmišljeni za bebu od prvog dana dohrane i za cijelu obitelj, u projektu “360 obroka dohrane” čeka te njih upravo toliko – 360. Recepti su jednostavni, nutritivno bogati i ukusni, a možeš ih pronaći ovdje: 360 OBROKA DOHRANE.

Fotografije: pexels.com

Objava kako reagirati na djetetovo “ne volim to!”? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

„Malim“ trenutcima do istinske povezanosti – snaga zajedničkih obroka

U današnjem ubrzanom ritmu obiteljski obroci često postaju tek još jedna točka na popisu obaveza – pripremiti, poslužiti, pojesti, počistiti. Ali upravo ti trenuci, koji se na prvi pogled mogu činiti nebitnima, nose nose onu „tajnu“ izgradnje odnosa između roditelja i djeteta. Malim, svakodnevnim trenutcima tijekom obroka stvaramo prostor za emocionalnu povezanost, razvoj povjerenja i osjećaja pripadnosti. S tobom dijelim tri ključne stvari koje će ti biti baza za povezivanje uz obroke. To su držanje podjele odgovornosti, korištenje malih trenutaka za povezivanje te micanje fokusa s hrane jednom kada obrok počne.

1. Držanje podjele odgovornosti – temelj obroka s povjerenjem

Koncept podjele odgovornosti u hranjenju, koji je razvila nutricionistica Ellyn Satter, nudi pristup hranjenju djece prema kojem je roditelj zadužen za jedan dio, a dijete za drugi i svatko od njih bi se trebao držati svog dijela odgovornosti. Prema tom modelu, roditelj odlučuje što, kada i gdje se jede, dok dijete odlučuje koliko će pojesti, što će od ponuđenoga jesti i hoće li uopće jesti. Naizgled je ovaj koncept jednostavan, ali u praksi ovaj zahtijeva puno povjerenja – kako u dijete, tako i u sam proces. Kada roditelj prestane vršiti pritisak na dijete da jede određenu količinu hrane ili da pojede „barem još tri zalogaja“, dijete razvija zdrav odnos prema hrani, ali i prema vlastitom tijelu. S ovakvim pristupom obrocima djetetu šaljemo zaista snažne poruke: „Vjerujem ti. Znam da ćeš znati kada si gladan i kada si sit.“ Ovako ne samo da poštujemo djetetovo tijelo i potičemo ga da sluša urođene osjećaje za sitost i glad, nego i gradimo duboko povjerenje između nas. Ako dijete odbije ponuđeno, važno je ostati smiren i vjerovati njemu i procesu. Tako zapravo radimo na istinskom povezivanju s djetetom i građenju povjerenja ne samo za vrijeme obroka, nego i općenito.

2. Male prilike, velika povezanost – snaga usputnih razgovora

Obroci su rijetke prilike između poslova, vrtića, škola, treninga i aktivnosti kada se članovi obitelji nalaze zajedno. I dok je ovdje na prvu glavni fokus unos hrane, važno je sjetiti se da su obroci puno više od toga – oni su mjesto za razgovor, dijeljenje, povezivanje, učenje. Upravo u tim malim, svakodnevnim obrocima krije se prostor za dublju povezanost i jako je pametno koristiti ih od samih početaka djetetovog boravka za stolom. Jednostavna pitanja poput „Koji ti je bio najzabavniji dio dana?“ ili „Je li se dogodilo nešto zabavno?“ ili „Je li te nešto rastužilo?“ mogu pokrenuti dublje razgovore i potaknuti dijete da se otvori i podijeli kako se zaista osjeća. Ne mora svaki razgovor biti velik ili dovesti do nekih ogromnih spoznaja – često su upravo ti naizgled nebitni trenuci oni koji grade vaš odnos na čvrstim temeljima punim povjerenja. Dijete koje osjeti da roditelj tijekom obroka pokazuje iskreno zanimanje za njegov dan, mišljenja i osjećaje, lakše će se otvarati i u drugim situacijama i dugoročno će biti veća vjerojatnost da taj odnos nastavi biti takav. Ovo ne znači da u svakom obroku moraš poticati „ozbiljne“ razgovore. Bit svega je taj osjećaj povezanosti. A nekad je za njega dovoljna i tišina, ukusan zalogaj i osmijeh.

3. Micanje fokusa s hrane – jednom kad obrok počne

Roditelji često, sigurna sam iz najbolje namjere, usmjere cijelu pažnju na to što i koliko dijete jede. No takav fokus može stvoriti napetost za stolom, opterećivanje količinama, stalno mjerenje i brojanje te ne ostavlja puno prostora za povezivanje.
Ovdje je dobro vratiti se podjeli odgovornosti i zaista prihvatiti da kad hrana jednom dođe za stol, za nju je odgovorno dijete. I kada to zaista primjenjuješ, bit će puno lakše fokus preusmjeriti na razgovore i odnos.  No postoji razlog zašto ovoliko naglašavam – jednom kada obrok počne. Prije samog obroka itekako je važno staviti fokus na hranu i razmišljati o tome je li nutritivno bogata i hoće li djetetu donijeti ono što mu je potrebno za rast i razvoj. Ovdje je samo bitno napraviti tu granicu i o samoj hrani razmišljati prije obroka te jednom kada ona bude poslužena, u potpunosti se fokusirati na svoje jelo i odnose za stolom.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@dorja.anic.pjevac)

U roditeljstvu, veliki trenuci kao što su rođendani, praznici, posebna putovanja često dobiju najviše pažnje i to je posve normalno. No jako mi je važno naglasiti da ti trenuci nisu ono što će graditi vaše odnose iz dana u dan. To će raditi oni mali, svakodnevni, obični trenuci kao što su obroci. Ne postoji bolje mjesto i vrijeme za svakodnevno povezivanje s djetetom od njih jer:

• su neizostavan dio svakodnevice i to nekoliko puta u danu
• nas i fizički povezuju pa zašto ih odmah ne iskoristiti za ovo dublje povezivanje
• nema jednostavnijeg načina za pokazati “brinem o tebi” od ponuđenog obroka

Zato je zaista dobro koristiti ih iz dana u dan, od djetetovih prvih obroka i tako graditi temelje za istinsku povezanost. Za tebe koja želiš imati ovakve trenutke iz dana u dan kreirala sam izazov „Zalogaj zajedništva“ u kojem ćeš se kroz 30 dana povezivati sa svojim djetetom i naučiti i zašto je to toliko važno i dobiti točne alate i smjernice kako to napraviti.

Izazov te čeka OVDJE.

A ako si na samom početku djetetova putovanja s hranom i želiš već za vrijeme dohrane stvarati ovakve temelje, pozivam te u program „Dohrana s povjerenjem“ u kojem te čeka sve o dohrani na jednome mjestu!

Objava zašto su zajednički obroci važniji nego što misliš? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

5 stupova zdravog odnosa prema hrani

Zdravi odnos prema hrani ne započinje se graditi s prvim obrokom u školskoj kuhinji, niti s prvom svjesnom odlukom djeteta da pojede nešto za što zna da je potrebno njegovu tijelu. Temelj zdravog odnosa prema hrani gradi se mnogo ranije – još u vrijeme dohrane. Upravo tada imamo priliku postaviti vrijednosti koje će djeci pomoći da hranu doživljavaju ne samo kao gorivo za tijelo, nego kao nešto puno, puno više.

U nastavku donosim pet ključnih stupova koje je važno njegovati već od prvog zalogaja – stupova na kojima se gradi pozitivan, dugoročan i zdrav odnos prema hrani.

1. Slušanje osjećaja gladi i sitosti

Jedna od najvažnijih vještina s kojom se beba rađa je intuicija o vlastitim tjelesnim potrebama. Zvuči jednostavno, ali u praksi često nesvjesno narušavamo ovaj prirodni unutarnji osjećaj. Kada tjeramo dijete da “pojede još jednu žlicu” ili kada protumačimo svaku njegovu nelagodu kao glad, možemo potisnuti sposobnost djeteta da osluškuje svoje tijelo.
Tijekom dohrane je važno njegovati i poštivati ovaj urođeni osjećaj – vjerovati da dijete zna kada je gladno i kada je sito. Time ga učimo da vjeruje vlastitim signalima, a ne vanjskim pritiscima, što je temelj za kasnije zdravo donošenje odluka vezanih uz prehranu.

2. Podjela odgovornosti

Ovaj koncept daje jasnu granicu između odgovornosti roditelja i odgovornosti djeteta kada je hranjenje u pitanju. Prema njoj roditelj odlučuje što, kada i gdje se jede, a dijete odlučuje koliko će čega pojesti i hoće li uopće jesti. Ovakva podjela ne samo da smanjuje stres za obje strane, već i djetetu daje važan osjećaj kontrole i dozvolu da sluša osjećaj za sitost i glad. Kroz ovakav pristup stvaramo atmosferu u kojoj hrana nije borba, već prostor povjerenja i međusobnog poštovanja.

3. Povjerenje

Dohrana nije zadatak koji trebamo “obaviti” s to-do liste. To je početak jednog odnosa – odnosa između djeteta i hrane, ali i odnosa između roditelja i djeteta u kontekstu prehrane. Kao i svaki drugi odnos, i ovaj treba graditi na povjerenju. Povjerenje znači vjerovati da dijete zna koliko mu treba, ali i vjerovati sebi kao roditelju – da nudimo raznolike, ukusne i hranjive obroke bez pritiska i očekivanja. Kad gradimo dohranu na povjerenju, tada stvaramo sigurno okruženje u kojem hrana postaje izvor radosti, a ne izvor stresa.

4. Obiteljske tradicije

Hrana je mnogo više od nutrijenata – ona nas povezuje, tješi, uči… U obiteljima koje njeguju vlastite rituale i tradicije vezane uz hranu stvara se duboka povezanost što uvelike utječe na odnos prema hrani. To može biti zajedničko kuhanje vikendom, obiteljski doručak nedjeljom, ili filmska večer s pizzom koju svi zajedno pripremaju. Kroz takve trenutke dijete doživljava hranu kao dio obiteljske tradicije i ljubavi. Ti mali rituali postaju velike uspomene, koje oblikuju djetetov osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Hrana tada više nije “problem koji treba riješiti”, već prilika za povezivanje.

5. Razgovori za stolom

Stol je mnogo više od mjesta gdje se jede – on može biti mjesto susreta, razgovora i emocionalne razmjene. U svijetu koji je sve brži, njegovanje razgovora za stolom postaje jako dobar način za zajedničke trenutke i razgovore s djetetom. Djeca koja odrastaju u okruženju gdje se za stolom razgovara, dijeli, smije i sluša razvijaju bolju emocionalnu pismenost, jaču obiteljsku povezanost, ali i zdraviji odnos prema hrani.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@dorja.anic.pjevac)

Ovih pet stupova – slušanje tijela, podjela odgovornosti, povjerenje, obiteljske tradicije i razgovori za stolom – čine temelj za izgradnju zdravog odnosa prema hrani koji traje cijeli život. A savršena prilika da započnemo s ovim vrijednostima je upravo period dohrane. Neće sve biti savršeno svaki dan, ali kad njegujemo ove principe s ljubavlju i strpljenjem, postavljamo djetetu temelje za odnos prema hrani koji će nositi sa sobom zauvijek. Jer hrana nije samo što jedemo – hrana je i kako jedemo, s kim, i što pritom osjećamo.

Ako želiš još dublje razumjeti kako od prvog dana dohrane postavljati temelje zdravog odnosa prema hrani, pridruži mi u programu “Dohrana s povjerenjem” u kojem ovaj mjesec držim masterclass pod nazivom „5 stupova zdravog odnosa prema hrani“. Razgovarat ćemo o ovih 5 stupova, o najčešćim greškama koje roditelji rade (čak i u najboljoj namjeri) i kako jednostavnim koracima možeš stvoriti sigurnu, opuštenu i povezanu atmosferu za hranjenje.

Detalji o programu su OVDJE.

Fotografije: pexels.com

Objava kako kod djece razviti zdrav odnos prema hrani? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Brojanje zalogaja – najveća zapreka dohrane s povjerenjem

Kreće dohrana tvoje bebe i s jedne strane osjećaš uzbuđenje, a s druge pak neizvjesnost jer nemaš pojma kako će sve izgledati. Educiraš se, skupljaš savjete i recepte, kupuješ opremu, pripremaš se i s ove praktične strane, ali i sebe iznutra…

Uz sve to nailaziš i na neke tablice koje ti kažu koliko bi grama tvoje dijete trebalo pojesti s određenim brojem mjeseci. Je li uz tablicu stavljena napomena oko veličine i kilaže bebe?

Nije.

Je li uzeta u obzir bebina genetika i vaše obiteljske predispozicije i za kilažu i sitost i glad?

Nije.

Je li u brojke s tablice uračunat i motorički razvoj tvoje bebe?

Naravno da nije.

A je li praćena tvoja beba od prvog dana do početka dohrane kako bi se uzele u obzir i njezine navike i odnos s hranom do sada?

Mislim da ne moram davati odgovor.

I mislim da se iz ovoga svega jasno može iščitati moje mišljenje o tablicama s gramima koje beba u određenom trenutku mora pojesti. Apsolutno nemaju smisla ni sa stručne nutricionističke strane, a još manje sa strane odnosa prema hrani.

Ako si do sada brojala i mjerila zalogaje svoje bebe, prvo ti želim reći da razumijem odakle je to došlo. Radila sam s jako puno mama kojima je ovo preporučeno i za njihove postupke nema mjesta osuđivanju. Ono čemu ovdje ima mjesta je promjeni perspektive na cijelu ovu priču i razumijevanje zašto vaganje hrane i brojanje zalogaja ne samo da nema smisla, nego može i naštetiti tvojoj bebi (a i tebi). Podijelit ću s tobom 3 glavna razloga zašto te pozivam da pokušaš prekinuti ovaj začarani krug mjerenja i napokon se opustiš te imaš dohranu s povjerenjem.

NAPOMENA: Sve što slijedi se odnosi na bebe urednog razvoja i kod beba s određenim teškoćama je mjerenje preporučeno.

1. Svaka beba je različita

Da sada uzmemo 20 beba starosti 6 mjeseci i stavimo ih na vagu, vjerujem da bi dobili možda čak i 20 različitih brojeva. Da ih stavimo na metar, vjerojatno bi se brojevi isto tako razlikovali. A razlikovali bi se i odgovori njihovih roditelja na pitanje kakav je bebin motorički razvoj. Neke bi možda već sjedile, neke se tek počele okretati, neke bi puzale, neke se dizale, a neke ništa od toga. I najljepši dio cijele ove priče je – sve je navedeno posve u redu. Svaka je različita, svaka prati svoj tempo, svaka ima svoje vrijeme za određene stvari. I onda im neka tablica svima propiše jednaku količinu hrane. Nema smisla, zar ne? Jednako kako se svaka beba drugačije razvija, ima i drugačije potrebe za hranom. I ne postoji jedna mjera koja vrijedi za svaku.

2. Rođeni smo s osjećajem za sitost i glad

Druga jako važna stvar u priči o hrani i količinama je jedna znanstveno utemeljena činjenica – osjećaji za sitost i glad su nam urođeni. Jednostavno su nešto što dobivamo s rođenjem (ovdje se vraćam na onu napomenu da govorim o djeci urednog razvoja) i nešto što će ostati u nama pod jednim uvjetom – ako ga njegujemo i slušamo od samih početaka. A upravo ove brojke iz tablica doprinose gubitku ovog predivnog osjećaja s kojim smo rođeni. Jer one ne pitaju osjeća li beba glad i koliku. I zato: Ako u bebu „trpamo“ količine hrane iz tablice, direktno utječemo na gubitak njezinog osjećaja za sitost i glad. Zvuči strogo i ružno, ali tako je. Ali ovo ti ne govorim da bih te osuđivala ako si ovo radila – prva sam bila na tome mjestu. Ovo ti govorim zato što se ovaj osjećaj može vratiti. Može se raditi na ponovnom uspostavljanju povjerenja između bebe i hrane i dalje graditi ovaj odnos na zdravim temeljima.

3. Odnos prema hrani se gradi od prvih zalogaja i ostaje s nama zauvijek

I tu dolazim do treće jako važne stvari kada je mjerenje pojedenog u pitanju. Ono nikako ne ide sa zdravim i podržavajućim odnosom prema hrani. Takav se odnos gradi na povjerenju i slušanju svog osjećaja sitosti i gladi, a ne na zadanim količinama koje ne rezoniraju s ovim osjećajima. A odnos prema hrani se gradi od prvih susreta s njom. Tu ulazi čak i majčino i adaptirano mlijeko, ali ovaj konkretniji i vidljiviji rad kreće s dohranom. Ona je prvi korak u građenju kvalitetnih temelja i zaista te pozivam da ih kreneš graditi od prvih zalogaja.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@dorja.anic.pjevac)

Moj savjet za tebe koja se brineš za prehranu tvoje bebe ili starijeg djeteta je ovaj: Drži se svog dijela odgovornosti – ponudi djetetu obroke za koje smatraš da su mu potrebni kroz dan; a djetetu prepusti njegov dio – da odabere koliko će čega pojesti i hoće li uopće u tom trenutku jesti. To je cijela filozofija.

I zvuči jednostavno, ali znam da nije lako. Pogotovo u današnjem okruženju. Ali uz čvrstu odluku i pravu podršku je itekako izvedivo. Ako si ju donijela i potrebno ti je vodstvo, pozivam te u program „Dohrana s povjerenjem“ u kojem ću te naučiti kako graditi zdrav odnos prema hrani od prvih zalogaja i kako imati sretnu i opuštenu dohranu bez obzira na sve moguće izazove.

Čekam te ovdje: Dohrana s povjerenjem.

kako odabrati hranilicu za dohranu? – SUPERMAME

Fotografije: unsplash.com

Objava zašto tablice dohrane često ne funkcioniraju? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Početak dohrane za mnoge roditelje donosi uzbuđenje, ali i niz pitanja i jedno od najčešćih s kojima se u svome radu susrećem je: “Što ako moja beba odbija hranu?”. Ako si se našla u toj situaciji, nisi sama. Mnoge bebe u početku nisu zainteresirane za hranu i to je potpuno normalno. Na kraju krajeva, tek uče novu vještinu, a za to im je potrebno vrijeme. Važno je zapamtiti da svaka beba ima svoj ritam i da prisiljavanje na jelo ili stvaranje stresa oko obroka može samo pogoršati situaciju. Umjesto toga, ključno je ostati smiren, poštivati tempo svoje bebe te biti spreman na prilagodbe.

Ako se osjećaš zabrinuto jer tvoja beba uporno odbija hranu, imam dobru vijest za tebe – uvijek postoji rješenje. I najčešće je ono jednostavnije nego što misliš – ponekad je potrebna samo sitna promjena u pristupu.

U nastavku donosim 5 praktičnih savjeta koji će ti pomoći stvoriti ugodnu atmosferu za hranjenje i potaknuti bebu na istraživanje novih okusa.

1. Zajednički obroci

Bebe vole oponašati odrasle, a što može biti privlačnije od promatranja mame i tate kako uživaju u hrani? Zajednički obroci nisu samo prilika za kvalitetno provođenje vremena s obitelji, već mogu i potaknuti bebu da počne jesti. Pokušajte organizirati obiteljski raspored tako da barem nekoliko obroka tjedno jedete svi zajedno. Beba će vidjeti kako ostatak obitelji s užitkom jede i poželjet će vas oponašati. Također, smirenost i pozitivna atmosfera za stolom pomažu bebi da se opusti i lakše prihvati novu hranu.

2. Ista hrana – drugačiji način

Možda beba ne voli pire od batata, ali jesi li probala pečeni batat? Djeca, baš kao i odrasli, imaju svoje preference kada je riječ o teksturi i načinu pripreme hrane. Zato se poigraj s različitim oblicima iste namirnice.

Dijelim nekoliko ideja:
batat – u obliku pirea ili pečenih komadića
banana – gnječena u kašicu, dio smoothieja ili narezana na komadiće
jaja – kajgana, kuhana ili kao omlet

Eksperimentiranjem s različitim metodama pripreme hrane povećavaš šanse da zajedno pronađete onu koja će se bebi svidjeti.

3. Promjena metode hranjenja

Neke bebe vole istraživati hranu svojim rukicama, dok druge preferiraju glatke kašice. Ako ste započeli s kašicama, a tvoja beba ih uporno odbija, pokušaj ponuditi komadiće hrane koje može sama primiti i istraživati.
Isto vrijedi i obrnuto – ako ste krenuli s metodom komadima, a čini ti se da beba nije zainteresirana, pokušaj s kašicama. Nema univerzalnog pravila, pa je važno eksperimentirati dok ne pronađete ono što najbolje odgovara djetetu.

4. Metoda “mamin/tatin tanjur”

Bebe su prirodno znatiželjne i često ih privlači ono što roditelji rade – uključujući i ono što jedu. Ako tvoja beba odbija hranu iz svog tanjurića, pokušaj s malim trikom: stavi hranu u svoj tanjur i počni jesti ispred nje. Pokaži joj koliko uživaš u hrani, a ako beba pokaže zanimanje, ponudi joj zalogaj sa svog tanjura. Ovaj pristup može probuditi znatiželju i potaknuti bebu da isproba nešto novo.

5. Kombiniranje nove i poznate namirnice

Nova hrana može biti zastrašujuća za bebe, pogotovo ako je okus potpuno drugačiji od onoga na što su navikle. Kako bi olakšala bebi prijelaz na novu namirnicu, posluži je uz već poznatu hranu koju beba voli. Poznata namirnica pruža osjećaj sigurnosti i može potaknuti bebu da istraži novi okus. Osim toga, čak i ako odbije novu hranu, vjerojatno će pojesti ono što joj je poznato, čime će se možda izbjeći potpuno odbijanje obroka. Vjeruj mi, strpljenje i upornost donose rezultate.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@beba.mama.hrana)

Početak dohrane može biti izazovan, ali s pravim pristupom i malo kreativnosti, moguće je stvoriti pozitivne i opuštene obroke. Najvažnije je ostati smiren i prilagoditi se bebinim potrebama. Zapamti, odbijanje hrane nije kraj svijeta – tvoja beba samo prolazi kroz proces prilagodbe i učenja. Pristupi hranjenju kao zabavnoj i istraživačkoj avanturi, a tvoja će beba s vremenom početi radoznalo istraživati svijet novih okusa.

Ako od početka dohrane želiš biti u potpunosti educirana i podržana te imati odgovore na sva svoja pitanja, pozivam te u program „Sretna i opuštena dohrana“ u kojem ćeš dobiti sve što trebaš znati o dohrani na jednome mjestu:
A ako se susrećeš s izazovima za koje ti je potrebna individualna podrška, možeš se javiti za 1:1 savjetovanje na kojem ćemo zajedno pronaći najbolje rješenje za tebe i tvoju bebu. Više informacija pronađi ovdje.

kako odabrati hranilicu za dohranu? – SUPERMAME

Fotografije: unsplash.com

Objava što kada beba neće jesti? 5 praktičnih savjeta pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

5 koraka do povjerenja za stolom

U današnjem brzom i užurbanom svijetu, prehrana djece za mnoge je roditelje postala izazov i stvar oko koje se stvara puno stresa i napetosti. Jedan od ključnih faktora za razvoj zdravog odnosa prema hrani i prehrambenih navika kod djece nije samo fokus na to što jedu, već i kako se osjećaju kada je hrana i hranjenje u pitanju. Razvijanje pozitivnog odnosa prema hrani temelji se na povjerenju – i to na povjerenju koje dijete i roditelj međusobno imaju kao i povjerenju djeteta u odnosu prema hrani. Za građenje takvog povjerenja je potrebna pažnja, strpljenje i dosljednost u pristupu hranjenju. Kroz svakodnevne obroke djeca uče ne samo o hrani, nego i o samom odnosu prema njoj.

Djeca koja odrastaju u okruženju u kojem se osjeća povjerenje u procesu hranjenja sklonija su razvijanju zdravih prehrambenih navika koje traju cijeli život.

Međutim, kako bismo postigli ovo povjerenje, potrebno je pažljivo pristupiti načinu na koji hranimo svoju djecu. Dijelim s tobom pet koraka koji će ti pomoći u izgradnji povjerenja za stolom i zdravih navika povezanih s hranjenjem za cijelu obitelj.

1. Drži se podjele odgovornosti

Podjela odgovornosti ključna je za uspostavljanje zdravog odnosa prema hrani. Roditelji su odgovorni za odabir hrane i pripremu obroka te za mjesto i vrijeme jela, dok je dijete odgovorno za to hoće li i koliko će pojesti te što će od ponuđenoga jesti. Ova jasna podjela pomaže djetetu da razvije osjećaj kontrole nad svojim tijelom i potrebama, što doprinosi pozitivnom iskustvu hranjenja. Ako roditelji preuzmu odgovornost za količinu hrane koju dijete pojede, to može dovesti do stresa, negodovanja i narušiti povjerenje u odnosima oko hrane.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@beba.mama.hrana)

2. Ne podvaljuj skrivene sastojke djetetu

Iako može biti primamljivo pokušati “sakriti” zdravu hranu u jelima koja djeca obožavaju, kao što su povrće u kolačima ili sokovima, takvi trikovi mogu narušiti povjerenje koje dijete ima prema hrani. Ovakvi će postupci možda dovesti do kratkoročnih pobjeda i dijete će pojesti nešto nutritivno bogato, ali dugoročno ovo može dovesti do nepovjerenja u hranu i obroke. Umjesto toga, fokusiraj se na raznolikost i uključi dijete u proces pripreme hrane. Na taj način djeca mogu naučiti da zdrava hrana može biti i ukusna, a njihovo povjerenje u roditelje i hranu bit će jače.

3. Ne tjeraj dijete da nešto pojede ili proba

Prisiljavanje djeteta da pojede određeni obrok ili da proba hranu koju u tom trenutku ne želi jesti može izazvati negativne osjećaje prema hrani. Takav pristup može stvoriti stresnu atmosferu za stolom i smanjiti povjerenje između roditelja i djeteta. Umjesto toga, važno je izlagati djecu novoj i raznolikoj hrani i pokazivati svojim primjerom otvorenost prema isprobavanju iste, ali bez prisile. Neka djeca imaju vremena i prostora da se naviknu na nove okuse i teksture na svoj način, bez tjeranja, nagovaranja i moranja.

4. Jedi istu hranu kao dijete

Djeca uče promatrajući odrasle i ti si kao roditelj najbolji model za učenje o hrani i obrocima. Jedan od najvažnijih načina da se izgrade zdravi prehrambeni obrasci kod djece je davanje dobrog primjera. Ako jedeš istu hranu koju nudiš djetetu, ono će vjerojatnije prihvatiti te namirnice, jer vidi da su sigurne, ukusne i prihvaćene u obitelji. Zajednički obroci također stvaraju ugodniju atmosferu i obroke čine mnogo sretnijima i opuštenijima.

5. Fokusiraj se na zajedničko vrijeme oko obroka i razgovor o hrani, okusima i osjećajima, a ne na pohvale oko količine pojedenog

Umjesto da se fokusiraš na to koliko je dijete pojelo, razgovaraj o hrani, njenim okusima, teksturama i onome što osjećate dok jedete. Potakni dijete da izrazi svoje osjećaje o hrani, dopusti mu da mu se nešto jednostavno ne sviđa i budi primjer odnosa prema hrani koju voliš i ne voliš. Ono što preporučujem da se svakako izbjegne su pohvale oko količine pojedene hrane. Na ovaj način gdje je fokus na odnosima i povjerenju, a ne na brojanju zalogaja dijete će razviti pozitivan odnos prema obrocima, osjećati se voljeno i poštovano, te se neće opterećivati s količinama koje mora pojesti.

Izgradnja povjerenja za stolom nije nešto što se može postići preko noći, ali kroz dosljednost, strpljenje i pažljiv pristup hranjenju, roditelji mogu stvoriti temelj za zdrave odnose prema hrani koje će trajati cijeli život.

Povjerenje se gradi kroz svakodnevne male geste, poput poštovanja dječjih potreba, zajedničkog uživanja u obrocima i, prije svega, kroz stvaranje sigurne i ugodne atmosfere oko stola. Kada djeca osjećaju da imaju kontrolu, da nisu prisiljena i da im je dopušteno razvijati svoje vlastite prehrambene navike, bit će mnogo spremnija na isprobavanje novih jela i razvijanje kvalitetnog odnosa prema hrani. Kroz ovih 5 koraka, ne samo da pomažemo djeci da zdravo jedu, već i stvaramo temelje za kvalitetne i zdrave navike koje će im koristiti cijeli život.

Ako želiš stvarati ovakve navike od samih početaka bebinog upoznavanja s hranom, pozivam te u program „Sretna i opuštena dohrana“ gdje ćeš saznati sve što ti je potrebno za vrijeme dohrane na jednom mjestu.

Fotografije: Freepik

Objava način na koji hranimo djecu i povjerenje kao ključan faktor za razvoj zdravog odnosa prema hrani pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Vjerujem da svaka mama želi da dohrana njezine bebe bude upravo ovakva – sretna i opuštena. Za neke će možda izgledati tako bez puno truda, a neke će morati isprobavati razne metode kako bi do toga došle. Nekima će kod određenih izazova “upaliti” prvi savjet koji su dobile, a neke će morati isprobavati metode i metode ne bi li došle do rješenja i koraka bliže sretnoj i opuštenoj dohrani. I da te odmah utješim – ovo je sve sasvim normalno.

Dohrana je proces učenja, pokušaja, pogrešaka i razvijanja i za svaku bebu i svaku obitelj izgleda drugačije. No jedan koncept bi trebao biti konstanta za svačiju dohranu i on je jedan od ključnih čimbenika sretne i opuštene dohrane koju svaka od nas priželjkuje. A taj se koncept naziva “podjela odgovornosti”.

Što je podjela odgovornosti?

Podjela odgovornosti je koncept koji odvaja odgovornost bebe od odgovornosti roditelja kada je riječ o hranjenju i nalaže da bi svatko trebao biti zadužen za svoj dio i ne ulaziti u tuđi dio odgovornosti. Iako na prvu zvuči jako lagano, ovaj je koncept nešto što u našoj kulturi nije baš rašireno i opće prihvaćeno i zato je potrebno svakodnevno podsjećanje na njega i preuzimanje odgovornosti za svoj dio te prepuštanje bebi njezinog dijela odgovornosti u hranjenju.

Na podjelu odgovornosti treba gledati kao na nastavak njegovanja nečega što je bebi urođeno, a to je osjećaj za sitost i glad. Mi ljudi se s njime rađamo i ostat će u nama jedino aktivnim njegovanjem i poštivanjem istoga. A to se postiže upravo prihvaćanjem i prakticiranjem podjele odgovornosti.

Odgovornost roditelja

Kada je dohrana bebe u pitanju, roditeljeva je odgovornost:

1. Odlučiti što beba jede
Roditeljev je zadatak odabrati namirnice koje su najbolje za rast i razvoj bebe te od njih pripremiti obroke. Beba je još premala da bi sama odlučivala što će jesti i nikad odgovornost oko odabira hrane ne bi trebala biti na njoj.

2. Odlučiti kada beba jede
Osim samog sastava obroka, na roditelju je i biranje kada će beba jesti, odnosno kreiranje rasporeda dnevnih obroka. Ovo je kod uvođenja krute hrane posebno bitno da bi se ustalio neki raspored koji odgovara i bebi i cijeloj obitelji. Naravno, uvijek je važno pratiti bebin ritam i potrebe i uzeti ih u obzir kod određivanja vremena obroka.

3. Odlučiti gdje beba jede
Treći dio odgovornosti roditelja je određivanje mjesta gdje će se obrok jesti. Ovo je osobito važno radi sigurnosti bebe i na roditelju je da odabere mjesto koje je u tom trenu sigurno za hranjenje.

Odgovornost bebe

Bebina odgovornost u procesu dohrane je:

1. Odlučiti hoće li jesti
Beba zbog svog izraženog osjećaja za sitost i glad točno zna je li gladna ili ne. Zato je jako važno da roditelj poštuje bebinu odluku i ne tjera ju na jelo kada ona to ne želi. Tjeranjem na jelo i nagovaranjem i na samo jedan zalogaj pridonosi se gubitku ovog osjećaja za sitost i glad.

2. Odlučiti što će od ponuđenog pojesti
Dok je na roditelju da odluči što će sve biti na bebinom tanjuru, na bebi je da odluči što će od toga ona probati i jesti. Kao i kod dijela oko toga hoće li jesti, ovdje je važno poštovati bebinu odluku i ne nagovarati ju da proba i ostalo.

3. Odlučiti koliko će pojesti
Ovo je možda najteži dio za prihvatiti, ali beba je zadužena za to koliko će pojesti. Neće pojesti koliko kažu tablice, doktori ili savjeti koji se prenose s koljena na koljeno, nego točno onoliko koliko osjeća da joj je potrebno.

Iako je na prvu možda teško prihvatiti i razumjeti cijeli koncept podjele odgovornosti, važno je znati da će samo ovako beba zadržati svoju intuiciju kada je riječ o gladi i sitosti i razviti zdrav odnos prema hrani. Vježbajte podjelu odgovornosti od prvih dana i kasnije će postati dio rutine i nešto sasvim normalno.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@beba.mama.hrana)

Spremni za dohranu – besplatno predavanje

Bliži se period dohrane tvoje bebe ili si na samome početku i u glavi ti se javlja more pitanja: Je li moja beba spremna za dohranu?, Koju metodu da odaberem?, Koja je najbolja prva namirnica?, Gdje da hranim bebu ako još ne sjedi?, Koju opremu kupiti?…

Pronalazak odgovora na ova pitanja postaje pogotovo težak kada počneš s raznih strana dobivati oprečne informacije i onda više nisi sigurna ni u što.

Upravo sam zato odlučila održati predavanje “Spremni za dohranu” u kojem ću ti dati točne i sigurne informacije kako bi u dohranu krenula zaista spremna.

Teme koje ćemo proći i pitanja na koja ću dati odgovore su:

1. Kada krenuti s dohranom?

2. Kako krenuti s dohranom?

3. Koju hranu davati bebi?

4. Gdje hraniti bebu?

5. Što mi od opreme treba?

Predavanje “Spremni za dohranu” održat ću 1.10.2024. u 10 sati preko zoom-a i nakon predavanja bit će ti dostupna snimka.

Za prijavu ispuni ovaj obrazac i nekoliko dana prije predavanja na mail ćeš dobiti sve važne informacije i linkove!

Fotografije: unsplash.com

Objava podjela odgovornosti: jedan od ključnih čimbenika sretne i opuštene dohrane pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dohrana je period kada se beba prvi put direktno susreće s hranom i ona je nešto novo, uzbudljivo, a ponekad i izazovno za cijelu obitelj. Ono što roditelji često zaborave u moru misli oko toga kada, kako i čime hraniti bebu je činjenica da je jedan od glavnih ciljeva dohrane bebu uvesti u obiteljske obroke i kroz dohranu postići da jede baš kao i ostatak obitelji. Puno je stepenica koje se moraju proći kako bi se na kraju dohrane ovo zaista postiglo, a jedna od ključnih stvari za postizanje ovog cilja su ZAJEDNIČKI OBROCI.

Možda na prvi pogled djeluje kao nešto banalno i potpuno nevažno, ali kroz ovih 5 razloga zašto njegovati tradiciju zajedničkih obroka od početka dohrane vidjet ćeš koliko su važni.

1. Učenje hranjenja

Beba od samog rođenja upija svijet oko sebe i najbolje uči promatranjem ostalih te isprobavanjem istoga uz mnoge pokušaje i pogreške. Tako je i s hranjenjem. Zamislite ove dvije opcije. U prvoj roditelj jede obrok kada ga jede i beba i svojim primjerom pokazuje što se radi s hranom – od uzimanja hrane s tanjura do stavljanja u usta pa žvakanja i gutanja. Beba pomno promatra roditelja i nakon nekog vremena radi isto. U drugoj situaciji roditelj stavlja hranu pred bebu i gleda
ju i čeka. Beba će možda i uzeti hranu, ali neće moći odmah i sa sigurnošću znati što se s njome radi. Ova dva primjera najbolje opisuju koliko je važno jesti uz bebu i tako ju primjerom učiti kako se jede. Dodatan savjet je da na samome početku dosta naglašeno izvodite sve radnje kako bi beba što bolje shvatila kako rukovati hranom i lakše ponovila isto.

2. Usvajanje prihvatljivih obrazaca ponašanja za stolom

Beba kroz zajedničke obroke osim same tehnike hranjenja uči i kako se ponašati za stolom. Tako će kroz ponašanja ostatka obitelji za stolom vidjeti da se za vrijeme jela sjedi, da se za vrijeme obroka provodi vrijeme s obitelji, a ne s ekranima, kako se služi priborom za jelo, kako se razgovara o hrani te koja se pravila ponašanja, odnosno bonton, poštuju u obitelji. Ako bebu ne uključujemo u obiteljske obroke od početka dohrane, kasnije će joj biti puno teže usvojiti ove stvari, a uključivanjem u obroke od prvih dana bebi će one biti posve prirodne i normalne i kada dođe vrijeme, usvojit će ih lakše.

3. Povezivanje

Ovaj je dio vrlo važan za cijelu obitelj, a u današnje ga se vrijeme često zaboravlja i ne njeguje. Obroci su puno više od samo hrane koju unosimo u sebe. Oni nas povezuju na razne načine i isprepliću se kroz razne aspekte naših života. Tako za vrijeme gotovo svakog obiteljskog druženja, okupljanja s prijateljima ili odlaska u grad, vrijeme provodimo uz hranu. Možda u tom trenu to ne zamjećujemo, ali ona nas zapravo povezuje. Okuplja ljude oko sebe, a samim time ih približava i potiče interakciju. Jako je lijepo bebu uključiti u obiteljske obroke i na taj se način povezivati s njom. Ovo će u početku izgledati tako da ste zajedno za stolom i vi modelirate hranjenje i govorite kakva vam je hrana i pričate o njoj i procesu jela, a kasnije ćete moći uključiti i dijete te razgovarati o hrani, danu, osjećajima, planovima ili zanimljivostima koje su vam na pameti.

4. Građenje odnosa prema hrani

Iako možda ne djeluje tako, odnos prema hrani gradi se od prvih interakcija s njome. A budući da se sve najbolje usvaja kroz modeliranje i primjere iz okoline, ovo će beba također najbolje naučiti od svojih roditelja kroz zajedničke obroke.
Kada govorimo o kvalitetnom odnosu prema hrani, pokušajte kroz primjer i svoje ponašanje naučiti dijete da je normalno:

– pratiti svoje znakove sitosti i gladi
– pojesti s tanjura što i koliko želiš
– jesti raznoliku hranu koja će najbolje podržati tvoje tijelo
– jesti svu hranu bez grupiranja na zdravu i nezdravu, nego uz znanje koja hrana najbolje podržava naše tijelo
– jesti svjesno
– stvarati odnose za stolom – i s hranom i s ljudima

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dorja Anić Pjevac (@beba.mama.hrana)

5. Stvaranje obiteljskih tradicija

Sjećate li se najdraže hrane iz djetinjstva? Možda je to bakina štrudla, kolač koji je mama radila za posebne prilike ili gulaš koji je tata pripremao satima. Kada ga se sjetite, sigurno se osim same hrane sjetite i okruženja u kojem ste ga jeli i kako ste
se tada osjećali. To je ono što želimo izgraditi kroz obiteljske tradicije – trenutke koje će dijete pamtiti zauvijek. Obiteljske tradicije vezane uz hranu vrlo je lako uklopiti u svakodnevni život, a i dugo pamtiti. Evo nekoliko ideja za obiteljske tradicije povezane s hranom:
– obiteljski piknik
– rođendanski ručak na posebnom mjestu
– mjesečno posjećivanje restorana kojeg do tada nikada niste posjetili
– filmska večer uz omiljenu užinu
– zajedničko pripremanje nekog jela
– dan kada djeca biraju sve obroke

Postoji još mnogo benefita zajedničkih obroka, kako za bebu tako i za cijelu obitelj, ali ovih pet nekako najbolje oslikava važnost njihova uvođenja od samoga početka. Naravno da nećete moći njegovati ih svaki obrok niti svaki dan, ali već i nekoliko ovakvih obroka kroz tjedan čini veliku razliku. Uključite ih u obiteljsku rutinu i uživajte zajedno.

Foto: unsplash.com

Objava 5 razloga zašto njegovati tradiciju zajedničkih obroka od početka dohrane pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sa supermamom, cheficom, autoricom kuharica i food blogericom Nastasjom Chiarom Petrić, koja na svom IG profilu educira roditelje o važnosti zdrave prehrane i dijeli korisne savjete i recepte, popričale smo o prehrani djece.

Nastasja, hrani li se zdravo jedno prosječno hrvatsko dijete? Dajemo li dovoljno pažnje prehrani djece?

Prosjek nam definitivno nije za pohvalu, ali primjećujem da se ljudi sve više i više okreću kvalitetnijoj prehrani i obraćaju pozornost na to otkuda dolazi njihova hrana zato što se svijet prebrzo mijenja, a to prvo primjećuju kroz zdravlje svoje djece. Nikad više u povijesti nije bilo ovoliko alergičara od najmanje dobi. I često se taj problem rješava na način koji nije rješenje. A rješenje dolazi iznutra, a unutra dolazi kroz usta, odnosno putem hrane, pića, ali i zraka. Puno je i zastarjelih načina prehrane beba i male djece i mislim da ljudi nisu dovoljno svjesni koliko to ima utjecaj na jednog dana odraslu osobu, ne samo kroz bolje prehrambene navike, već i direktno povezano sa zdravljem.

Što misliš o prehrani u hrvatskim vrtićima i školama?

Iskreno, mislim da ide na bolje. Barem po pitanju vrtićke prehrane. I barem po pitanju Zagreba, mislim da se okolna mjesta, pogotovo manja, još uvijek bore da bi mala djeca imala kvalitetan obrok u vrtiću. Što me iskreno začuđuje jer bih prije rekla da se u manjem mjestu može lakše organizirati nabava kvalitetne hrane od lokalnih poljoprivrednika, nego u gradu. Ali u gradu ima dovoljno ljudi koji će baš svim snagama pokušati napraviti promjenu (čitaj: ja) pa smo malo uporniji i glasniji. S druge strane, školski obroci su potpuno druga priča. Tu je statistika zaista loša i od 3 školska obroka samo je jedan koliko toliko u redu. Već se dugo godina pokušava nesto promjeniti po tom pitanju i svake godine vidimo napredak, ali puževim korakom. Što ja osobno smatram sasvim u redu jer tako velike promjene ne dolaze naglo! Da se za početak samo iz jednog tjednog obroka izbaci hrenovka u tijestu ili šareni donut, to bi već bila velika stvar. Postepeno i uspješnije.

“Od tri školska obroka samo je jedan koliko toliko u redu.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nastasja Chiara Petrić (@chiarin.tanjuric)

Što za tebe znači izbalansirani dječji obrok?

Polovica bi se složila sa mnom, a polovica bi rekla da to nikako nije istina, no za mene je izbalansirani dječji obrok, odnosno prehrana općenito, da jedu sve. Ova druga polovica koja se ne bi možda složila sa mnom vjerojatno ima još uvijek vrlo malu djecu, možda čak i samo jedno dijete, i ne znaju kaj ih tek čeka kad jednom upoznaju što se sve može kupiti i što jedu i druga djeca, ako ćemo iskreno. Tako da “moje dijete to neće nikad jesti” jednostavno ne drži vodu i mislim da je kriva putanja za stvaranje dobrog odnosa s hranom. Nažalost, apsolutno je sve danas dostupno na svakom
kutu i to je naravno problem, ali zato roditelji ovog doba imaju odgovornost kako i tu “lošiju” hranu predstaviti djeci, kako pričati o njoj, koliko ju često jesti i kako i sami mi odrasli imamo odnos prema toj hrani.

Imam osjećaja, da ponekad na Instagramu kad pokažeš kako svojoj djeci povremeno dopustiš i junk food, većina majki odahne. Misliš li da je na roditeljima, a posebno majkama, preveliki pritisak? Zašto se osjećaju kao nedovoljno dobre majke ako povremeno odvedu djecu u McDonalds?

Zato što se one majke koje imaju neuredan stan (htjele, ne htjele) osjećaju loše kada one druge mame slikaju uredan KUTAK svojeg stana i objavljuju svaki dan na svojem profilu. Kada one druge mame slikaju svoju čistu izglancanu prepametnu multilingvalnu djecu dok njihova djeca pokazuju na guzu kad ih pitaš gdje im je nos, zato što su društvene mreže i svijet općenito postali toliko fejk da tko toga nije svjestan može vrlo lako upasti u zamku “trava je zelenija kod susjeda”. Za to vrijeme taj susjed ima doživotne kredite, asocijalno dijete ili loš brak, ali to naravno neće objaviti. I meni je sasvim ok da onaj tko je nesiguran u svoje životne odluke ili situacije ne objavljuje BAŠ SVE na svojem profilu, ali s druge strane, možete biti apsolutno sigurni da kad vam se čini da je nečiji život na društvenim mrežama savršen, daleko je od toga. Ja sam nakon par godina pisanja zdravih obroka za djecu shvatila da sam taj zadatak na sebe preuzela kao da je @chiarin.tanjuric svojevrsni izvor takvih recepata.

I onda mi je u jednom periodu profil bio toliko prepun “zdravog” da su me ljudi počeli i uživo pitati “smije li tvoje dijete jesti čokoladu, je li u redu da otvore vrećicu čipsa pored mojeg djeteta” i slična suluda pitanja, jer smo mi doma sve to normalno jeli. I onda sam imala “aha” moment, te prvi put objavila svoju junk food objavu i ljudima objasnila što je za nas prava izbalansirana prehrana. Da zeleno, da junk, ali koliko zelenog, a koliko junk-a. Roditelji su se napokon mogli poistovjetiti s osobom koju toliko dugo prate, maknuti stigmu sa sebe (a i mene) i olakšati si mnoge životne odluke koje su do tad bile temeljene na prividnom dojmu nekoga iz virtualnog svijeta. Ja sam i dalje izvor boljih recepata, to je moj posao i to je moja, skoro bih rekla – ostavština! Želim ljudima pokazati puno načina kako obogatiti svoja jela, ali da pri tom ne budu robovi iste te prehrane. Tako da otkad sam počela obraćati pozornost i na takve objave, vidim da još više s time pomažem roditeljima oko sebe.

Jesi li više za klasičnu ili “beba vođa dohrane” metodu i zašto?

Moje su obje cure bile BLW metodom, s time da sam s prvom bila baš striktna, a s drugom opuštenija u smislu da sam drugu znala i ja osobno nahraniti jer sam naučila da apsolutno u ničemu, pa tako ni u metodi dohrane, ne treba biti isključiv! Znala sam se šaliti da mi sad treba još jedna beba da ponovim gradivo i vjerojatno bi to bilo najljepše iskustvo dohrane ikad jer bih bila još vise opuštena i još bih više naučila o svemu. Samo bez straha, paziti na podrijetlo i sezonalnost hrane, i biti spreman na malo više nereda koji ionako ne traje dugo u odnosu na cijeli život dobrog odnosa s hranom.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nastasja Chiara Petrić (@chiarin.tanjuric)

Jedu li tvoje klinke baš sve? I kako si to uspjela? Radi li se o pukoj sreći ili puno uloženog truda?

Nikakva sreća, isključivo moj trud i nitko mi neće oduzeti tu medalju govoreći da je to samo sreća! U svoj toj opuštenosti pristupa dohrani, ja sam se svejedno dobrano namučila. Sigurna sam da je meni kao profi kuharu i njima dvjema koje dolaze iz vrlo gastro orijentirane obitelji puno pomoglo da dohrane ide u dobrom smjeru, ali svejedno imam dvije potpuno drugačije curice koje isto tako drugačije i jedu. Za jednu bi čak rekli i da je pomalo izbirljiva (jer ima par stvari koje ne voli), ali kod nas doma razgovor o hrani uopće ne ide u tom smjeru i sigurna sam da će kad odrastu biti super gurmanice na mamu i tatu. Ne znači da je to najbitnija stvar na svijetu, ali ipak mislim da je uživanje u hrani na toliko životnih, kulturoloških i društvenih razina bitno, jer na kraju dana zaista mi je bitno da stvore taj dobar odnos prema hrani i prema svojem tijelu.

“Za dobar odnos prema hrani koju gaje moja djeca nije zaslužna sreća nego isključivo moj trud.”

Kako ne imati izbirljivu djecu što se prehrane tiče?

Probat ću to opisati na jednostavan i svima shvatljiv način. Dijete prirodno ima usađeno da prohoda kad je spremno. Znači, ne bi ga trebali tome učiti, jer će prohodati kad tad i to je sigurno (naravno, ako govorimo o zdravom djetetu normalnog razvoja). Bebe se također rađaju i s prirodnim nagonom za sisanje, hoće li to biti kroz dojenje ili bočicu, nije bitno, ali je i dalje prirodni nagon, znači nešto što je zapisano u ljudskom kodu i ne treba ga učiti. Mislite li da je s hranom druga priča ili smo si mi malo zakomplicirali život po tom pitanju? Osim što često viđamo da se roditelji upliću u prirodni proces dječjeg razvoja, prirodnu strukturu dječjeg organizma po pitanju njihovog mikrobioma (ekstremnim dezinficiranjem svega oko njih), tako se opet previše upliću u ono što je njima prirodnije nego što mislimo. Što se tiče izbirljivosti djeteta, iako možda ovaj predgovor izgleda kao nepovezan s tom temom, toliko se uplićemo u sve da mi kao roditelji postajemo nesvjesni razlog zašto dijete postane izbirljivo s hranom. Znam da je to nekima teško za čuti jer je u mnogim kućanstvima vrijeme za jelo najstresniji dio dana, ali u većini se slučajeva moglo spriječiti.

Ključni period u kojem skoro svako dijete dolazi u izbirljivu fazu je s otprilike 2-2,5 godine. Ali nije to jedina faza u koju dijete tada uđe. To je prvi period kad izlaze iz bebaste predivne faze i shvaćaju da se oko njih događa puno toga na što mogu utjecati. Ne samo na hranu, već i na osjećaje drugih ljudi, kako će im dan izgledati, jaaaako puno promjena , pa tako i s hranom! I roditelji su toliko zbunjeni, iscrpljeni, da si pokušavaju olakšati bilo što, pa u tom neznanju i nadi da naprave sve savršeno, maaaalo zeznu dio s prehranom. I tako dijete postane izbirljivo i nakon te faze. Lako je to sve napisati, ali proživjeti i preživjeti tu fazu nije baš toliko lako pa roditelji imaju puno pitanja, a na svako pitanje treba pristupiti individualno uzimajući u obzir obiteljske dnevne navike, okruženje, nagle životne promjene, opće stanje djeteta i slično.

“Toliko se uplićemo u sve da mi kao roditelji postajemo nesvjesni razlog zašto dijete postane izbirljivo s hranom.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nastasja Chiara Petrić (@chiarin.tanjuric)

Kako se izboriti s malim izbirljivcima (npr. veća djeca i gdje se ne radi samo o fazi)? Što ako dijete ne želi niti probati nešto što mu se ne sviđa?

E tu se mogu nadovezati na prethodni odgovor i reći što se može napraviti kada bezuspješno prođemo izbirljivu fazu i sad se borimo s izbirljivim djetetom. Prestanite se boriti. Vaša je odgovornost djetetu osigurati izbalansirani obrok, ne kažnjavati niti nagrađivati dijete s hranom, pričati o njoj kao o lošoj i dobroj, naprosto smanjite svoj kapacitet brige i govora o tome za barem 50%, iliti ga, dajte se više skulirajte i preusmjerite višak te energije na nešto drugo. Kad dijete skuži da više nije toliki fokus na hrani, mogli bi dobiti i neke rezultate. Ali bitno je razmisliti točno o tome koje rezultate želite uopće. Da vam dijete sad jede brokulu ili da ju s guštom priprema jednog dana u odrasloj dobi? Preporučam da vam ovo drugo bude cilj, a to ćete postići tako da nastavite kuhati kao i do sada (odnosno kakvu hranu često objavljujem na svojem profilu) i okružujete ga s dobrim navikama, opuštenim pristupom i ugodnom atmosferom za obiteljskim stolom.

Iz razgovora s većinom mama kuhanje je prva stvar za koju bi rado htjele da im obavlja netko drugi. Sve to polazi naravno od prezasićenosti i onog nevidljivog tereta majčinstva kojeg  svaka od nas nosi na svojim leđima. Imaš li ti dane kada ne znaš što skuhati, kada nemaš volje za kuhanjem? Što tada radiš?

Naravno! Imam takvih dana nekad i malo previše kada sam sama s djecom danima i kada shvatim da mi je najveći prioritet da ja osobno ne izludim! Ja sam sebi isto važna! I u tim danima kada odlučim da sam umorna i sebi bitna, naručim nam hranu iz našeg najdražeg kineskog restorana, upalim crtić jednoj na TV-u, drugoj na mobitelu i uživam u miru i tišini. Još jedna velika prednost takvog dana je što od suđa jedino što imam za oprati je svoju vinsku čašu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nastasja Chiara Petrić (@chiarin.tanjuric)

Za kraj – koje je omiljeno jelo Gaie i Reie??

Tu su obje na mamu, obožavamo azijsku hranu! Najviše kinesku i japansku. S time da  Gaia i ja obavezno dodatno zaljutimo sve na tanjuru, a malenu još navikavamo na ljuto, nije neki fan, ali postat će hehe.

Ovaj tekst objavljen je originalno u prošlogodišnjem broju Supermame Magazina. Supermame Magazin besplatan je za sve koji se prijave na naš newsletter NA OVOM LINKU, a dolazi ti u inbox jednom mjesečno! 

Objava o prehrani djece i izbirljivosti upitale smo najpoznatiju hrvatsku mamu food blogericu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.