Odgovor na gore navedeno pitanje ni sama još ne znam do kraja. Neki kažu prirodno.

Poznata dr. Shefali  Tsabary navodi činjenicu da roditeljstvo nije prirodno. Već da je roditeljstvo vještina koja se stječe godinama. Mislim da je istina negdje između. Ukoliko djetetu osiguramo kvalitetne uvjete za rast kao i biljci u prirodi, možemo odgojiti zdravo, samostalno, zadovoljno i emocionalno inteligentno dijete.

Dakle, ne možemo sve da kontroliramo. Ono na što možemo i trebamo da utječemo smo mi sami i funkcioniranje našeg doma. Naizgled tako banalni i mislim vrlo podcijenjeni segmenti života. Ukoliko roditelj prihvati svoju odgovornost i odluči rasti skupa svojim djetetom, i ukoliko prihvati da uz dijete na neki način odgaja i sebe, i da će često puta i pogriješiti i reći oprosti, postoje dobri preduvjeti za zdravo djetinjstvo.

Stručne literature navode činjenice što je primjereno određenoj dobi djeteta u socio-emocionalnom razvoju, motoričkom razvoju, razvoju spoznaje i sl., ali baš između svih tih činjenica postoji milijun malih, pravih životnih stvari što čine roditeljstvo, a koje tamo negdje ne pišu.

Kako uvažiti djetetove emocije? Kako postaviti granicu? Kako prije svega smiriti sebe da bi mogao smiriti dijete?

I ono što je najvažnije, što sam prije nekoliko godina naučila, dijete nas sa svojim tzv. tantrumima ne želi isprovocirati, već nema razvijenu samoregulaciju. Njegov prefrontalni dio mozga nije razvijen nego reagira iz primitivnog dijela mozga, ja ga zovem dinosaur mozak. On je taj koji govori djetetu viči, plači, grizi! Mozak je organ za preživljavanje, a djeca prvih godina života reagiraju iz njega.

Kada sam se intenzivnije počela baviti temom roditeljstva i odgoja, u svim edukacijama, literaturi i razgovorima, jedno je sigurno i oko toga se svi slažu.

Dakle, ukoliko želimo zdrav, povezujući, zadovoljan i sretan odnos sa svojim djetetom, moramo UVIJEK krenuti od sebe. Roditelji moraju preuzeti odgovornost.

Dakle, moramo prvo odgojiti sebe. Moramo ulagati u svoj odnos s partnerom, jer mama i tata su temelj zdrave obitelji.

Niti jedno dijete nije zločesto. Ono možda ima neprimjereno ponašanje, ali ono se može korigirati ukoliko obitelj, odnosno roditelj, krene raditi na sebi. Djeca su refleksija nas. Ono što mi radimo i govorimo, a često puta i osjećamo, oni to kopiraju. Nekim roditeljima djeca nisu na prvom mjestu, ali ono što je sigurno je da mi njima jesmo. Oni u nama vide savršenstvo i nisu svjesni da kada nešto neprimjereno rade da to nije dobro, jer to rade i njegovi roditelji. Oni to uopće ne preispituju. Mi smo za njih jedina i apsolutna istina. Upravo zato je naša odgovornost ogromna. Onaj roditelj koji uspije sagledati svoje djetinjstvo i priznati si da njegovi roditelji nisu bili savršeni, ali su radili najbolje što su tada mogli i znali, tada taj roditelj može krenuti od sebe i priznati si da smo mi ti koji moramo učiti, mijenjati se i neprestano se truditi i rasti.

Zašto? Zato što kao i u svemu, u životu moramo učiti. Ne postoji savršen roditelj niti savršeno dijete. Možemo težiti tome da dijete u nama vidi svoju sigurnu luku, svoj smiraj u ovom ludom svijetu. Naša sveta dužnost kao roditelja je da vidimo, volimo i prihvaćamo dijete baš takvo kakvo jest. Upravo sva nepoželjna ponašanja počinju od toga kada dijete da bi dokazalo roditelju da postoji, da ga se vidi i čuje, radi loše stvari.

Dom. Tako moćna riječ. Ona utjelovljuje ljubav, toplinu, sigurnost, obitelj, sreću, uspomene. Mjesto od kuda sve kreće.

Dom nas određuje kakvi ćemo ljudi postati. Jer kada sve ode k.. (jer hoće), upravo je to mjesto koje te resetira i vrati nazad još jačeg. U domu moramo biti prihvaćeni, voljeni, sigurni. To je naše sveto mjesto. Jer dok god se suprug, naša djeca i ja uvijek želimo vratiti našem domu, znači da stvari funkcioniraju. Kao i odnose među ljudima, tako i odnos prema domu moramo poštovati jer dom nisu samo četiri zida. Kako nam je ugodno u odnosu s ljudima tako nam treba biti ugodno i u prostoru u kojem boravimo. Iz takvog doma i iz takve obitelji u svijet odlaze djeca koja su snažna i hrabra za život.

E sada, zašto bi mi morali nešto dodatno učiti o tom odgoju kad će nam djeca već nekako odrasti u tom nekom našem okruženju? To je kao da bismo rekli pa i svi se hranimo, obavljamo razne poslove i imamo svoje stanove. Međutim, način i kvaliteta hrane koju konzumiramo, koliko odgovorno i posvećeno obavljamo svoje poslove te držimo do topline i higijene našeg doma je upravo ta razlika da samo nešto zadovoljimo i posjedujemo i onoga gdje ulažemo ljubav, energiju, vrijeme i znanje, zar ne?

Da se vratim na početak, ukoliko smo spremni na rast i na to da uživamo u izvanredno običnim stvarima s našom djecom i da im pružimo dom u kojem su sigurni i prihvaćeni, a na koncu zadovoljni i sretni, možemo biti mirni i reći da će sve biti ok. Je li to prirodno?

Jer mjesto gdje se uvijek možeš vratiti zove se dom. Imati nekoga tko će te voljeti bez obzira na sve zove se obitelj. Imati to oboje zajedno, zove se bogatstvo.

Fotografije: pexels.com

Objava dolazi li roditeljstvo prirodno ili je vještina koja se uči? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kad postaneš majka, nekako više cijeniš te trenutke u vlastitom domu, osobito kad uloviš vrijeme samo za sebe. Prva jutarnja kava, 15 minuta meditacije ili čitanje najdraže knjige u krevetu trenutci su koji nas pune baterijama. Kristina i Ivana, dvije sestre, osmislile su brend prirodne i mekane odjeće od muslina, prvenstveno pidžama i spavaćica, koja će dodatno pružiti onaj osjećaj ušuškanosti i udobnosti, osobito u one dane koje priželjkujemo provesti u pidžami.

Prva ideja za brend AKOYA javila se početkom 2021. godine, a cijelu priču potaknula je Kristina jer je željela ostvariti svoj san – pokrenuti modni brend. Zajedničkim snagama i idejama nakon 18 mjeseci planiranja i osmišljavanja Kristina i Ivana imale su konačan proizvod. “Prve modele čak nismo ni lansirale, možda u nekoj od sljedećih kolekcija. Krenule smo razmišljati o svili, međutim nismo bile zadovoljne s kvalitetom materijala i na kraju je odluka pala na muslin – materijal izrađen od 100% pamuka.”, priča nam Ivana.

Kristinini blizanci bili su dosta alergični kao djeca, pa je to bio razlog da u svoj život uvede prirodne materijale i proizvode. Zbog istog su razloga Kristina i Ivana odlučile napraviti kolekciju od prirodnih materijala.

Dok je Kristina zadužena za kreativni dio, Ivana je zadužena za brojeve, papire, prodaju. “Naša suradnja ne ide uvijek glatko, ponekad su tu nesuglasice, da se ne lažemo, ali uvijek dođemo do rješenja i složimo se da jedinstveno nastupimo van. Treba dosta kompromisa kada je riječ o poslovnoj suradnji koja je isprepletena obiteljskim vezama. Ali nije nemoguće. Poduzetništvo je ionako najveći rad na sebi, tako da kroz ovu našu priču koju gradimo i nas dvije se mijenjamo i rastemo.”, objašnjava Ivana.

Misija Akoya brenda je unijeti ljepotu, mekoću i nježnost u spavaću sobu. “Vjerujemo da je naše okruženje dio nas. Kada nam je udobno u odjeći koju nosimo i u domu u kojem živimo, ali i kada nam je sve to lijepo, osjećamo se bolje. A kada se dobro osjećamo onda smo radosni i sretni. A to je poanta života.” Vjerujemo da će se većina vas složiti s Ivaninom izjavom.

Prva kolekcija dobila je ime „Faith“ jer je Ivani i Kristini upravo to bilo potrebno na početku njihovog poduzetničkog puta. “Trebale su mi 4 godine da skupim hrabrost i odvažim se, da ideju o šivanju i ostvarivanju svog sna pretvorim u stvarnost. Dodatnih 18 mjeseci bilo je potrebno da nakon prvog koraka Akoya ugleda svjetlo dana. U tih godinu i pol dana od prvog konkretnog pokreta do danas trebalo je mnogo Vjere/Faith u to što radimo i ujedno nam je ona bila vjetar u leđa da ne odustanemo. A bilo bi lako odustati…”, objašnjava Kristina.

Nova zimska kolekcija izrađena je od debljeg muslina, baš za ove hladnije dane u kojima se nalazimo, a nosi naziv „Dream“ – san. Zima je inače vrijeme kada se sve polako smiruje, od prirode pa do životinja koje se pripremaju za zimski san.

Nakon zime dolazi proljeće, nije li onda zima idealna za sanjanje, za snove i maštu kako želimo da naš život izgleda?

“Zamišljamo da svaka žena koja nosi neki od Akoya komada upravo u ove zimske dane, uz šalicu kave ili kuhanog vina sjedi u toplini svog doma i mašta o svom životu sljedeće godine.”

Upravo tako i mi zamišljamo ovaj zimski period u toplini i udobnosti svog doma.

Čitateljice portala Supermame uz kod supermame15 imaju 15% popusta.

Kod vrijedi do 31/12/2022 ili isteka zaliha.

Cijelu Akoya kolekciju pogledajte OVDJE.

Objava u ovim pidžamama od muslina želimo provesti čitav dan! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ako tražite odgovor na ovo pitanje i ako mislite da ću vam reći nekoliko trikova kako najlakše održavati pod čistim i blistavim, onda preskočite ovaj tekst. U ovom tekstu nema čarobne formule koja vam za tren očisti pod ili skuha gotov ručak. U ovom tekstu jedna mama želi reći istinu, a to je da pod nikada ne može biti čist duže od jednog sata. I točka. Kako bi i mogao biti čist ako u njemu žive dva mala termita i jedan veliki?

I znate što, uopće se više ne zamaram time. Ne kao prije nekoliko godina, kad sam doslovno gubila živce na svaku mrvicu i kad sam mislila da ne radim dovoljno dobro zato što mi se ne sjaji kuhinjski pod. Danas nekoliko godina starija, s jednim djetetom više, nemam vremena opterećivati se time. Danas mi je važnije skuhati topao obrok, napraviti večeru ili neki brzinski kolač umjesto polirati kuhinjski pod. Kako da jedna mama koja radi osam sati dnevno, trči s posla u kuhinju, napravi brzinski ručak i nered u kuhinji, uspije imati sve uredno kao na fotografijama s društvenih mreža? Pa nikako!

Vrlo jednostavno, preko tjedna stan održavamo na životu, uspijemo pospremiti između svih ostalih obaveza koje imamo, i to je sasvim u redu. Najčešće vikendom žrtvujemo jedan dan da sredimo stan, sve ono što nismo stigli preko tjedna, brisanje prašine sa svih površina, usisavanje ispod kauča, kreveta i stola itd. Jedan dan u tjednu odlučujem biti prava kućanica koja sve radi po stanu, a pritom sve zbraja u bradu. I jesam li zato loša mama?

Jesam li loša mama zato što mi igračke nisu grupirane u posebne spremnike i po posebnim kategorijama?

Voljela bih ja da je sve to organizirano i pospremljeno na svoje mjesto, ali kada da uz posao, brigu o djeci i ostalim obavezama još i to stignem? Napravimo to dva do tri puta godišnje, i to dok sam najčešće na godišnjem odmoru.

Umjesto konstantnog čišćenja, pospremanja i raspremanja kojima, budimo realni, uz malo dijete nema kraja, radije biramo boravak na otvorenom zraku, druženje s obitelji ili odlazak na izlet. Uspomene koje stvorimo s djecom i vrijeme provedeno s njima, puno je važnije od raspoređenih igračaka po bojama ili pospremljeni stan kao s Instagrama. Moj stan nije nimalo instagramičan, ali je prepun uspomena, fotografija, njihovih crteža, čak i šara po kuhinjskim vratima koje ne želim obrisati. To je naš dom u kojem živimo svaki dan zajedno, s nekoliko mrvica na kuhinjskom podu. I znate što, to je znak da tu živimo. Kome to smeta neka ne gleda, zar ne?

Objava koliko dugo može biti čist kuhinjski pod? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.