Otvoren Mati centar – cjeloviti centar za trudnice, majke, žene i obitelji

“Potrebno je čitavo selo…” Puno puta smo čuli ovu poslovicu, ali istina je da većina današnjih majki nema to selo. Suvremeni način života, iako nam je dao mnogo, izgurao je zajednice koje su nekad činile veliku podršku ženama i majkama. Zbog toga se trudnice danas često osjećaju zbunjeno i prestrašeno, a majke preopterećeno i usamljeno.

To pokušavaju promijeniti tri nevjerojatne žene i majke – Una Pašić Gregović, certificirana porođajna i postpartum doula i porođajna edukatorica, Stamenka Pašić, doula i učiteljica joge i bodyworka i Kristina Hrvoić Podhraški, certificirana postpartum doula, porođajna edukatorica i savjetnica za dojenje koje su sinoć u ugodnom ambijentu brojim okupljenima predstavile Mati centar –  cjeloviti centar za trudnice, majke, žene i obitelji. Njegove začetnice među sobom imaju ekstenzivno znanje i višegodišnje iskustvo u područjima trudnoće, poroda, postpartuma, dojenja, prehrane, tjelovježbe i bodyworka te su odlučile spojiti ta znanja i stvoriti jedno sigurno mjesto na kojem će žene u svim životnim fazama, kao i obitelji moći pronaći sve što im treba – od predavanja, radionica, stručnih suradnika, do druženja, pričaonica te ženskih krugova.

“Mati centar je krenuo kao jedan san prije 5 godina. Vodila sam radionice na raznim lokacijama i vapila za mjestom koje bi imalo sve što jednoj majci, trudnici i ženi treba u tom osjetljivom razdoblju. Kroz naš zajednički rad, stvorila se želja da se ukorijenimo i da na jednom mjestu pružimo svoje znanje i iskustvo te stvorimo gnijezdo koje se zasniva na našim zajedničkim načelima. To su neosuđujuća podrška i edukacija, puna topline i razumijevanja, znanja i motivacije, kako bi se žene osnažile i pronašle svoj krug i sigurnost, kako u zajednici, tako i u sebi. Upravo radi toga nastala je ideja za Mati centrom.”, rekla je Una u prepunom Mati centru.

Posebna priča i povezanost ove tri žene dokaz su da je i u 21. stoljeću moguće imati svoje selo i zajednicu u kojem će se svaka žena osjećati sigurnom, saslušanom, viđenom i poštovanom jer upravo je to ono što danas često izostaje. Kristina se nakon poroda carskim rezom osjećala izolirano. “Zbog manjka podrške u vlastitom postpartumu odlučila sam biti upravo ta podrška koja mi je nedostajala. Vjerujem da svaka žena zaslužuje iskrenu podršku i razumijevanje u osjetljivom periodu postpartuma kada se rađa u majku.”, otkrila je Kristina i dodala da je u njoj rasla želja za centrom gdje će žene biti vođene, podržane, educirane i sigurne.

Stamenka je s vremenom postala porođajna i postpartum doula, u početku da podrži svoju najmlađu kćer Unu u njezinoj trudnoći, porodu i babinju, a nastavila u tom smjeru jer se zaljubila u rad sa ženama kako bi im pružala što kvalitetniju podršku. “Radom na sebi zadnjih godina otkrila sam veliku ljubav prema podržavanju svoje zajednice i ženskim krugovima. Veselimo se upoznati svaku ženu koja će ući u naš Mati centar.”, zaključila je Stamenka.

Više o radu i uslugama Mati centra provjerite na službenom webu kao i društvenim mrežama.

Objava u Zagrebu otvoren cjeloviti centar za trudnice, majke, žene i obitelji pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Praktički odmah nakon što žena dozna da je trudna kreće planiranje i priprema za bebin dolazak. Ako je to prva beba u obitelji, onda je to prava avantura.

Iskusne mame dobro znaju da bi vjerojatno polovicu stvari na koje su potrošile novac s prvom bebom sada pametnije uložile. Kao i da bi budućim majkama sada zasigurno poklonile neke korisnije i pametnije stvari – primjerice tečaj dohrane, prekrasnu spavaćicu, baby handling tečaj, afirmacijske kartice za trudnoću ili pak omiljenu knjigu svake mame “Beba za stolom”.

I dok se buduća mama (i svi oko nje) kroz tih devet mjeseci polako pripremaju za svečani dolazak budućeg najslađeg člana obitelji, najčešće se posve zaboravi na pripremu onog perioda nakon povratka iz bolnice. Perioda koji je, u slučajevima kada je trudnoća prošla bez problema, možda i najizazovniji za svih – postpartuma (period koji počinje rođenjem djeteta i traje otprilike 40 dana; op.a.).

Jedna od najpoznatijih hrvatskih certificiranih doula i postpartum edukatorica, Una Pašić Gregović je na otvaranju Kuće ljekovitog bilja u Matuljima pored Opatije, govorila upravo o važnosti postpartuma i pripremu na ovaj prekrasan, ali i izazovan period. Una je ujedno i jedna od osnivačica Mati Centra – cjelovitog centra za mame, trudnice i žene koji se otvara u Zagrebu i jedinstveno je takvo mjesto u Hrvatskoj.

Una uvijek voli naglasiti da se s rođenjem djeteta uvijek rađa i jedna nova majka. I da je, kada se priča o postpartumu – mama najvažnija. Jer kad je mama dobro, i beba je dobro.

Stoga je tema Uninog predavanja bila “Stupovi postpartuma” – gdje je kroz četiri teme podijelila konkretne načine kako se svaka buduća mama može pripremiti za ovaj dokazano jedan od najintenzivnijih perioda u životu. I još važnije, što sve korisno mogu napraviti njezini članovi obitelji i prijatelji.

1. Prehrana
Ženi je u postpartumu potrebno 2-3 puta više nutrijenata za što bolji oporavak. U Slavoniji je običaj da se majci kada se vrati iz bolnice s bebom donese skuhani obrok – nije li to predivna gesta. Upravo ono što treba obitelji s malom bebom. Nikakav skupi poklon u tim prvim tjednima ne može zamijeniti topli, hranjiv obrok.

Stoga, ako se pitate kako novopečenoj mami olakšati postpartum, a opet joj ne smetati – jednostavno skuhajte s ljubavlju hranjivi obrok i donesite im pred vrata. Topla, njegujuća, nutritivno bogata i lako probavljiva hrana pomoći će majci u proizvodnji mlijeka i oporavku
tijela. I duše.

2. Odmor
Često majke imaju nerealna očekivanja i žele da im je u ovom periodu stan uvijek čist i uredan, da je sve savršeno. Međutim, u ovom periodu je važno da se majka odmara, da leži i povezuje se s bebom. U starim kulturama mame se 40 dana uopće nisu micale s kreveta. Jedino gdje su išle bio je wc. Samo su ležale, jele i povezivale se sa svojom bebom. Ukućani su se brinuli za sve ostalo.

3. Zacjeljivanje
Ovdje Una preporučuje sve prakse koje pomažu zacjeljivanju, poput fitoterapije (čajeva, tinktura), masaža i sl. Jer iako se ne vidi na van, iznutra ženino tijelo ima ranu veličine našeg dlana i zacjeljivanje ide postepeno i polako.

4. Podrška
“Ovo je najvažniji dio oporavka jer kada majka ima podršku, tada zapravo ima sve”, kaže Una. Podrška može biti i da obitelj plati čišćenje stana, prisutnost prijateljice da žena zna da nije sama, pomoć njezine majke i razumijevanje, a suprug brinući o majci zapravo brine o
svom djetetu.

“Ako ste buduće mame, ako jeste mame ili ste podrška nekoj mami – onda s istom nježnošću s kojom pristupate djeci pristupite i sebi”, naglašava Una. A prehrana, odmor, zacjeljivanje i podrška, iako čine stupove postpartuma, zapravo su i stupovi ženskog zdravlja i brige o sebi.

Naslovna foto: pexels.com

Una Pašić Gregović otkrila nam je koji su najčešći problemi s kojima se susreću dojilje i što je potrebno za uspješno dojenje

Objava stiže beba? 4 stvari koje morate znati pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Bez obzira na to koliko je vremena prošlo od njihovog poroda, mnoge žene se ne oporave u potpunosti. Mjesecima ili čak godinama nose se s fizičkim i emocionalnim posljedicama za koje ne nalaze pomoć nego se uče živjeti s njima.

Oporavak nakon poroda je sveobuhvatna tema, više od toga je li zacijelilo samo tijelo. Puno toga ovisi o tome kakav je bio porod i, još važnije, kako smo ga mi doživjele.

“Žene s kojima radim iza sebe imaju iskustvo poroda koje ne bi htjele ponoviti, a često se ni fizički nisu oporavile u potpunosti. Sve je to povezano”, kaže Jasmina Brković koja organizira besplatni webinar “Kako da se oporaviš nakon poroda” koji će se održati u utorak, 9.11. u 18 sati.

Gotovo trećina poroda u Hrvatskoj dovršava se carskim rezom, a stope epiziotomije penju se i do 50 % u nekim rodilištima. To znači jako velik broj poroda s kirurškim intervencijama, a samim time i ožiljcima nakon poroda koji ne zarastaju uvijek kako treba.

Ono što boli još više od fizičkih ožiljaka su oni emocionalne prirode i žene ne zaboravljaju ako su u porodu doživjele povredu svojih osobnih granica, grube riječi ili osjećaj gubitka kontrole.

Sve to odražava se na to kako doživljavamo svoje tijelo i sebe, kako se osjećamo u ulozi majke i kao žena. Upravo o tome će biti riječi na webinaru: što je potrebno da bi se žena nakon poroda ponovno osjetila cijelo u svojem tijelu i u majčinstvu.

Sudjelovanje na webinaru je besplatno. Možete se prijaviti ovdje, a za one koje ne mogu prisustvovati uživo, naknadno će biti dostupna snimka.

Jasmina Brković je porođajna i postpartum doula, edukatorica i Birth story listener®. Posljednjih 5 godina posvećena je temama poroda i majčinstva, pomaže ženama da iscijele priču s poroda i prilagode se novoj ulozi majke.

Foto: unsplash.com

Objava kako se nakon poroda osjećati cijelo u svom tijelu i majčinstvu otkrit će vam ovaj besplatni webinar pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Una Pašić Gregović, doula, laktacijska savjetnica i nutricionistička savjetnica za postpartum, koja iz dana u dan nesebično pruža podršku i dijeli svoje znanje s majkama diljem regije i onima koje će to tek postati, u ovom nam je intervjuu otkrila koji su najčešći problemi s kojima se susreću dojilje te koliko je važna edukacija i podrška okoline za uspješno dojenje.

Možeš li nam ukratko objasniti koji je posao laktacijske savjetnice i kakvu podršku pruža majkama?

Laktacijske savjetnice su žene koje su prošle neki vid formalne edukacije, odnosno obuke te proces certifikacije, kako bi imale znanje s kojim mogu žene pripremiti na dojenje, educirati ih, te im pomoći kod uspostave dojenja, kao i kod zapreka koje se znaju nalaziti na tom putu.

Kod svake laktacijske savjetnice ta podrška može izgledati malo drugačije, a kod mene to izgleda tako da žene (a i parove) već u trudnoći educiram i pripremam za dojenje. Prolazimo dobrobiti dojenja, fiziologiju dojenja, što je potrebno za uspješno dojenje, što je dobar hvat i kako ga postići, kako stvoriti i održati dostatnu količinu mlijeka, koji su položaji za dojenje pogodni za koju situaciju, koje zamke izbjeći, kako si olakšati te i specifične teme kao dojenje nakon carskog reza, dojenje blizanaca, izdajanje i slično. Također telefonski pomažem ženama u tim prvim ključnim danima dok su u rodilištu , a i dolazim do njih doma u babinju i pružam podršku i pomoć u dojenju.

Bitno je također naglasiti kako postoji nekoliko vrsta laktacijskih savjetnica, ovisno o znanju koje imaju te programima koje su položile. U iznimno zahtjevnim slučajevima gdje ulogu mogu igrati i patologija, uvijek preporučim kontaktirati IBCLC (International Board Certified Lactation Consultant), koje su medicinske djelatnice (doktorice, primalje, medicinske sestre) koje su završile jedan poseban internacionalni program te proces certifikacije i iznimno su stručne, pogotovo kod takvih slučajeva.

 

View this post on Instagram

 

Objavu dijeli Una Pašić Gregović (@una.bridged)

Što bi savjetovala svim budućim majkama koje će se tek susresti s dojenjem? Koliko je bitna priprema za dojenje i što bi ona trebala uključivati?

Svim budućim majkama koje planiraju dojiti preporučam edukaciju još za vrijeme trudnoće. Iako dojenje je prirodna stvar, te i samo dijete ima urođen velik broj instinkata za dojenje, to je također i vještina koju moraju savladati i mama i beba. Danas to pogotovo može biti otežano jer ne živimo više u zajednicama gdje odrastamo okruženi dojenjem, te većina žena kada kreću na svoj dojenački put, nikada prije nisu vidjele ženu koja doji, a vjerujte da i to ima velik utjecaj. Kada pričamo o nekim najčešćim problemima koji su mogu javiti u dojenju kao što su ragade, mastitis i prepunjenost, manja količina mlijeka…to su zapravo sve problemi koji se mogu izbjeći prijevremenom edukacijom. A kada izbjegnemo te probleme, dojenje ubrzo postaje jednostavnije i ugodnije iskustvo u kojem mogu uživati i mama i beba.

Po meni bi priprema za dojenje trebala uključivati to kako dojenje funkcionira, kako ga uspješno uspostaviti, što je to dojenje na zahtjev i zašto je najbolji pristup, kako osigurati dobar hvat, koji sve položaji mogu dobro doći, kako izbjeći najčešće zamke, koji su mitovi o dojenju…ali i još toga. Uvijek savjetujem parovima da odu na tečaj o dojenju ili da imaju individualne konzultacije. Također ima odličan film Mliječna Staza, a i razna literatura (od opširnije do jednostavnije), gdje također uvijek preporučim svoju digitalnu knjižicu o dojenju, jer služi kao jednostavna skripta s lako razumljivim a bitnim informacijama, koje često dobro dođu pogotovo u prvim danima.

Također nešto što smatram ključnim je okružiti se ljudima koji mamu podržavaju u njezinoj želji da je doji, jer je često onaj “make it or break it” trenutak određen našom okolinom.

Koji su najčešći problemi s kojima se susreću dojilje?

Nekako se uvijek sve svede na ragade, prenapunjenosti/upalama ili strah od manjka mlijeka. A većina toga se rješava (ili potpuno izbjegne) pravilnim hvatom, dojenjem na zahtjev te razumijevanje kako dojenje funkcionira, kako se mlijeko stvara i stvari kao što su skokovi u razvoju kod bebe.

Mislim da je jedan veliki problem s kojim se dojilje općenito susreću kod nas (osim nepodržavajuća okolina) količina dezinformacija i mitova koje kolaju posvuda, od rodilišta do online foruma i vikend kava, a često baš ti mitovi budu razlog zašto mame upadnu u neku zamku, otežaju si dojenje ili naposljetku, odustanu od istog.

Koliko je bitna podrška okoline i kako okolina, ili barem oni najbliži, mogu pomoći dojiljama?

Ja bih rekla da je u nekim slučajima ovo i najbitniji faktor. Dojenje nije uvijek lako i u tim trenucima kada sve ide teže, a mama je ranjiva i van sebe, razlika između “ma što se mučis bezveze daj samo bočicu, dijete ti je gladno” i “vidim da ti je teško ali radiš ogromnu stvar, jako sam ponosna na tebe, reci kako ti mogu pomoći da ti olakšam”, može biti ono što mami uništi vjeru u sebe i razlog zašto odustane od dojenja, ili ono što joj daje vjetar u leđa i motivaciju da nastavi dalje.

Najveću ulogu tu mogu igrati partneri, zato osobno volim kada savjetovanja budu s parom, a ne samo sa ženom. Puno nekih informacija ženi mogu proći ispod radara, ili ih u nekom trenutku zaboravi (što je normalno, pogotovo u babinju), pa se partner može sjetiti i pomoći. Također podrška lijepom riječi, motivacijom, pomaganjem oko toga da se žena osjeća ugodno/udobno dok doji (namještanje jastuka itd.), može joj donijeti vodu i hraniti ju nekim toplim obrokom. Sve su te “sitnice” koje zapravo čine ogromnu razliku. Također okolinu često označavaju majke, svekrve, sestre, prijateljice ali i medicinski djelatnici u rodilištu, kod pedijatra i slično. Njihov pristup i podrška (ili manjak iste) može također igrati veliku ulogu koju često nekako zanemarujemo jer svu odgovornost prebacujemo na mamu, kada je dojenje zapravo društvena odgovornost (što je bila i ovogodišnja tema za podizanje svijesti o dojenju). Također jedan “dio” društva kojeg znamo zanemariti, a može igrati utjecat je virtualna okolina. To u sebi može uključivati FB grupe, forume, a i sadržaj koji se prati na društvenim mrežama. Uvijek preporučam ženama da ako su dio takvih grupa ili foruma da nađu one koji ih podržavaju u naumu da doje te da prate sadržaj koji je relevantan i može pomoći u tim danima.

Majčinstvo sa sobom nosi i mnoge izazove, a novopečene su majke vrlo često pod stresom. Kako stres utječe na mlijeko i kako si olakšati postpartalni period?

Jeste li ikada čuli kako je mama naglo ostala bez mlijeka? Iako je to samo po sebi zapravo mit, ono što se dogodi može nas navesti da to pomislimo. A što se onda dogodi?

Najčešće neka stresna situacija (pogotovo ako je neočekivana i nagla), dovede do toga da mlijeko slabije teče ili prestane teči. Mlijeko je i dalje tu, ali jednostavno otpuštanje stane. A zašto? Pa tu nam (kao i puno toga), hormoni igraju ulogu. Iako puno hormona igra neku (veću ili manju) ulogu u dojenju, najbitniji hormoni su nam prolaktin, koji stvara mlijeko, te oksitocin koji to mlijeko otpušta. Oksitocin je hormon ljubavi i maženja. Njega lučimo kada smo opušteni, kada se osjećamo dobro i zaljubljeno. A koji hormon “blokira” oksitocin? Adrenalin i kortizol, hormoni stresa. Tako da ono što se često dogodi je da zbog velikog stresa (ili konstantnog stresa), naš otpust mlijeka zapravo ne funkcionira najbolje. Naše tijelo ne luči dovoljno oksitocina da mlijeko teče iz mliječnih kanalića, iako mlijeka ima. Najbolji način za vizualno si to predočiti je kako se naši mliječni kanalići sužavaju kada smo pod stresom i mlijeko “zastane”, a kada se opustimo, kanalići se šire i mlijeko lijepo teče.

Što onda napraviti u tim situacijama kada nas stres opere i primijetimo da nam je “flow” slabiji? Za početak duboko udahnuti i ne paničariti, ima rješenje. Uvijek se u glavi pitamo, kako da potaknemo oksitocin? Oksitocin voli toplinu, mrak, dodir i opuštanje. Topla kupka ili tuš uz opuštajuću glazbu može stvoriti čuda. Topli oblog na dojke također može potaknuti otpust mlijeka. Maženje s bebicom ili partnerom, neki trenutak za sebe…To su sve odlični načini za podržati svoje tijelo. Više o oksitocinu i poticanju tog hormona možete pročitati OVDJE.

Ali ovo je odličan primjer zašto je edukacija bitna. Ako razumijemo fiziologiju dojenja i koje zamke izbjeći, u ovoj situaciji znamo što napraviti i kako si pomoći. Ako ne znamo o čemu se radi, i netko nam kaže da nemamo više mlijeka, mi smo pod još većim stresom…puno ćemo prije odlučiti da prestanemo dojiti nego istraživati opcije ili uopće pomisliti da je to samo mala zapreka na putu.

Stres je neizostavan faktor u životu kao i u babinju, zato to osvijestiti, i napraviti sve što možemo da si osiguramo što lakšu svakodnevicu i što manje stresa, može biti i prevencija ovakvih problema. Razumjeti važnost postpartuma, što se tu događa i kako se unaprijed organizirati te kada je moguće osigurati podršku, može biti od velike važnosti.

Dosta dojilja prestaje dojiti jer misli da nema dovoljno mlijeka. Kako zaista možemo znati je li naše mlijeko dovoljno bebi?

Jedna od najčešćih grešaka koje mame rade je što računaju da tijekom podoja beba izvuče onoliko mlijeka koliko one mogu izdojiti za to isto vrijeme. To kao kriterij uopće ne drži vodu jer niti jedna izdajalica na svijetu ne može izvući onoliko mlijeka koliko beba može pravilnim cicanjem. Također jedna od čestih grešaka koje vidim su planirani podoji odnosno uobročavanje, gdje majke hrane bebu svaka tri sata, 10 minuta na jednu dojku pa 10 minuta na drugu. Ovime ne samo da ne podržavamo bebine potrebe (koje se mijenjaju iz dana u dan, bit će dana kada će beba dojiti svakih sat-dva po 45 minuta a dana kad će dojiti svaka 3 i pol sata po 15 minuta), nego ne poštujemo djetetove reflekse i intuiciju za glas i sitost, što je jako bitno za cijeli život. Također, ako su nam podoji uvijek po 10 minuta po dojci, bebe često ne dobivaju ono masnije mlijeko koje nadolazi nakon cca. 10ak minuta podoja.

Potiče li određena hrana i čajevi zaista proizvodnju mlijeka ili je to samo mit? Koliko je važna prehrana za dojilje?

Kao laktacijska savjetnica kažem da hrana i čajevi koji potiču dojenje (galactogogues) su u svojoj suštini mit i bez obzira na istraživanja nemamo nikakve dokaze da djeluju. Jedino što zaista potiče stvaranje više mlijeka je što češći podoji (ili izdajanje). Dojenje funkcionira na bazi ponude i potražnje, što više beba doji, više će se mlijeka stvarati (i obrnuto). Kao postpartum doula kažem da kroz sve kulture imamo određenu hranu, čajeve i tinkture koje se koriste kako bi pomogle i anegdotalno žene zaista kažu da pomaže. Je li to samo placebo ili zaista neke namirnice imaju mogućnost podrške, ali nisu dovoljno istražene ne znam, ali dok god su sigurne za upotrebu mislim da ne škode. Što se prehrane za vrijeme dojenja tiče, tu sam jako strastvena kao nutricionistička savjetnica za postpartum, te mogu reći da iako žena ne treba izbjegavati popis namirnica (što su zastarjele smjernice i prakse), svojom prehranom može obogatiti svoje mlijeko i zato (kao i za svoje zdravlje i oporavak), preporuke je jesti raznoliko, domaće, zdravo i sezonsko. Ako vas zanima više, bacite pogled na ovaj tekst.

 

View this post on Instagram

 

Objavu dijeli Una Pašić Gregović (@una.bridged)

Mogu li dojilje sve jesti ili postoji neka hrana koju bi trebale nužno izbjegavati (zbog bebe)?

Iako je prehrana za vrijeme dojenja bitna (pogotovo za oporavak i zdravlje majke), i može poboljšati i obogatiti kvalitetu majčinog mlijeka, ono što je za početak iznimno bitno naglasiti je da naše dojke nisu miješalice ni mutilice, odnosno blenderi. Što time želim reći je da naše grudi ne uzimaju hranu koju mu pojedemo, ne “izblendaju” je i da ju onda kroz dojku daju djetetu. Da je to slučaj, djecu bi od rođenja naprosto hranili kašicama.

Situacija je ipak malo kompleksnija. Mi pojedemo hranu, probavimo ju, apsorbiramo nutrijente u krvotok, iz naše krvi radimo mlijeko i tim mlijekom hranimo našu bebu. To znači da bi se naše mlijeko stvorilo, puno se različitih i kompliciranih procesa mora dogoditi u našem tijelu.

Zašto je to bitno? Zato što žene često dobiju popise hrane koje ne smiju jesti ako će dojiti. Ove popise (ili “savjete”) znaju dobiti i od doktora, sestara, patronažnih, pedijatra, primalja, doula, prijateljica, majki, sestara, kuma i susjeda, pogotovo ako su “stara garda”. Nažalost “zvanje” ili “struka” ne znači da će majka uvijek dobiti pravovaljane informacije bazirane na istraživanjima. Zato je bitno zapamtiti da je zapravo stvaranje grčeva kod dojenog djeteta preko hrane koju majka unosi zapravo rijetkost, i odnosi se na intolerancije i alergije djeteta.

Uzroci grčeva su puno češće halapljivo jedenje (naguta se beba zraka) ili naprosto – djetetov razvoj.

Moja preporuka je da majka uvijek jede raznoliko i sve što joj paše, fokusirajući se na zdrave namirnice. Ako primijeti grčeve uvijek može probati izbaciti neku namirnicu (najčešće je to mlijeko) i pratiti kroz par dana mijenja li se išta kod bebe. Najčešće se ne mijenja ili grčevi prođu sami od sebe tako da nema potrebe da dojilje od prvog dana stavljamo na rigorozne restrikcije, pogotovo jer baš tada tijelu treba što više nutrijenata (čak više nego u trudnoći).

Naravno ima stvari koje je poželjno izbjegavati, na prvom mjestu naravno alkohol, te kofein, iako kofein ne moramo kompletno izbaciti, samo smanjiti unos i ciljati da kavu popijemo nakon podoja, a ne neposredno prije ili za vrijeme.

Koja su po tebi tri proizvoda koja bi svaka (buduća) dojilja trebala imati i zašto?

U svojoj knjižici za dojenje naglasim da ti ne trebaju nikakvi proizvodi. Dovoljne ste ti i tvoja beba. Puno bitniji faktori su znanje, odlučnost i podrška okoline. Bez obzira na to, ima proizvoda koji mogu olakšati dojenački staž (cijeli popis možete pronaći u mojoj knjižici), a ako bih morala sažeti na tri rekla bih:

–kvalitetan jastuk za dojenje (olakšava dojenje u različitim položajima, pogotovo kada podoj traje dugo)

–izdajalica (može dobro doći u nekoliko slučaja od laganog smirivanja prenapunjenosti, do povećanje količine mlijeka, do situacija gdje bebu trebate hraniti, a podoj nije moguć…)

–kvalitetan grudnjak za dojenje (da olakša dojenje, pogotovo kada ste vani)

Dodala bih možda još samo balzam ili komprese za bradavice, za same početke dok se bradavica ne navikne ili ako se stvore ragade, s tim da moram naglasiti, ragade se stvaraju radi lošeg hvata i rješavaju se isključivo ispravkom hvata, međutim balzam može biti podrška u procesu.

 

View this post on Instagram

 

Objavu dijeli Una Pašić Gregović (@una.bridged)

Za kraj, možeš li reći što je ono najljepše što ti je tvoj posao donio?

Strastvena sam oko toga da podržavam žene kroz njihov put i najdraži trenuci su mi kada nakon radionice ili savjetovanja par kaže “puno toga smo naučili, baš se osjećamo spremno”, a još sretnija kada vidim uspješne dojenačke staže žena s kojima radim. Srce mi zatitra kada dobijem sliku bebice kako doji i mama kaže, “evo nas, dojimo i uživamo”, pa bilo to s 5 dana ili 8 mjeseci. Upoznala sam toliko predivnih žena i obitelji kroz svoj rad i to mi je stvarno najveći blagoslov.

Jednostavno činjenica da znam da ako sam jednoj ženi (i bebi) pomogla da uspješno doje, napravila sam jako puno i zahvalna sam što imam priliku raditi ovo što radim.

Izvor fotografija: pexels.com, unsplash.com, Precious Moments by Martina

Objava Una Pašić Gregović otkrila nam je koji su najčešći problemi s kojima se susreću dojilje i što je potrebno za uspješno dojenje pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Iskustvo o kojem govorim moglo bi nekome izgledati potpuno subjektivno. S jedne strane ono to jest jer ne vjerujem u objektivnost, ali moja je velika želja da ova priča nekome negdje dotakne srce i zazove nečije ime. Da postane inspiracija i ohrabrenje, da potakne onaj “aha” osjećaj i moment kada će negdje netko, baš zbog ovog teksta, reći da želi kućni porod. Ako se to dogodi, želim vam reći da vjerujem u vas i da sam sigurna da je već sad sve predviđeno divno i dobro.

Svaki porod je važan i ne bi trebao biti opravdanje niti za žensku snagu, niti za slabost. Ne bi trebao dijeliti nas na one koje su rodile “prirodno ili na carski rez “. Ne bi trebao biti za, protiv, ili.

Porod je, zapravo, nježan, dubok i iscjeljujući proces.

Putovanje je koje traje onoliko koliko smo mi u snazi izdržati, u bespućima nutrine svog bića, entiteta, ni žene ni djevojke…bića koje nosimo od davnina.  Događa se na način koji mi dozvolimo da se dogodi i završava onda i ondje gdje mi pustimo i prepustimo mu vodstvo.

Točno tjedan prije samog fizičkog početka poroda osluškujući, mogla sam ga čuti, opipati i osjetiti kako se približava. Svakom stanicom tijela osjećala sam usmjerenost i kao da sam bila usisana u jednu točku, sasvim koncentriranu u moju unutrašnjost i sa očitom smetnjom od svega izvana, svjetla, buke, ljudi…
Od tog trenutka više nisam mogla niti željela donositi odluke o tome kako ću i kojim putem koračati. Znala sam da je putovanje započelo.

Odluka o tome kako će teći možda se izvana čini osobnom i osnažujućom, ali zapravo, negdje duboko unutra, osim što je sam čin rađanja fiziološki proces, što znači da teče bez da mi kontroliramo njegovu dinamiku, za mene je bio važan način upoznavanja sebe, sebično, osobno… Znala sam da dubljeg nema i da je to jedinstvena prilika u kojoj ću dobiti mnoge odgovore koje sam tražila.

Nisam odmah znala da će i hoće li se uopće odluka o porodu kod kuće razviti i dozvolila sam da vrijeme, puno razgovora, istraživanja, upoznavanja i intuicija učine svoje. Svaki put kada bih osjetila pritisak i sumnju dozvolila sam da ne donosim odluke pa makar to bilo sve do zadnjeg dana. Nisam htjela da opcije budu “ili bolnica ili kućni” već sam ostavila otvorenu mogućnost da se kreće onako kako je zapisano da je za mene, bebu i nas kod kuće najbolje.

Osluškivala sam svoje tijelo i pripremala se na porod onako kako sam željela

U sedmom mjesecu treće trudnoće u jednom sam trenutku od prevelikog pritiska, kojeg sam osjećala prije svakog pregleda u bolnici, prestala ići na redovne preglede jer sam shvatila da od buke pretraga i straha za tijek trudnoće ne mogu “čuti”, osluškivati i pripremati se onako kako sam željela. Moja trudnoća nije bila ni po čemu “problematična” i ta se odluka ispostavila ispravnom.

Od tog smo trenutka prestali, spontano, i suprug i ja, razmišljati o tome kako je trudnoća medicinski događaj, a dani su prolazili tako brzo da je meni bilo dovoljno znati da vjerujem svojoj bebi, našem ritmu i povezanosti koju smo izgradili.

Nisam razmišljala “što ako” i jednostavno sam sam iz dana u dan osluškivala, što mi poručuje beba, njezino kretanje i moja osjetila koja su se izoštrila i oslonila na intuitivno promatranje cijelog procesa koji se odvijao željeno polagano i spontano. Ta dinamika svojstvena je meni, bez žurbe, lakšim načinom, ponekad težim, ali bez požurivanja – bio je moj uvjet.

Puno sam mislila, osluškujući sve te senzacije kroz koje sam fizički prolazila, na mnoga rađanja prije mene, na one žene koje su imale samo jednu trudnoću, a tešku, na one koje su trudnoće izgubile i na sve one koje nisu i neće nikad u sebi otkriti majčinstvo. Mislila sam i na one koje su rađale 6,7,8 i više puta, na one koje su ispunjene i transformirane u svojim porodima. Sve te žene, svi njihovi porodi i iskustva, za mene su bili značajni i dali su mi snagu i potrebnu nježnost da otpustim potrebu da kontroliram ishod ili tijek svojeg poroda.

Svakim danom sam ritualima i njegovanjem pripremala svoje tijelo, imajući na umu, možda za mene najvažniji savjet koji sam dobila od svoje doule, da je ono stvoreno za rađanje i da ga ne treba zbunjivati nekom posebnom pripremom mimo one koju osjećam da si želim.

Za mene je to svaku večer bilo uljenje cijelog tijela toplim sezamovim uljem i tako sam i dobila pomalo skrivenu želju da rodim u kadi, što se zamalo i dogodilo. Ipak, naš je vodenjak izbjegao vodeni porod.

Trenutak kada sam istinski shvatila i usvojila da je ovo možda jedina stvar na svijetu koju je nemoguće kontrolirati i koja se milijunima godina ne mijenja, nešto što je ostalo isto unatoč i usprkos svim ljudskim razvojima i napretcima, bio je trenutak kad sam znala da mogu i smijem maštati i zamišljati kakav porod želim, ali fizički ne mogu i ne smijem ograničavati njegov tijek.

Ovaj je porod u meni iscijelio sve prethodne utiske i doživljaje, propuste koje si nisam željela oprostiti i pitanja je li moglo drugačije.

Moj porod bio je sve ono što sam zamišljala.

Za sebe sam željela neke sitne privilegije koje bi mi pomogle u doživljaju unutrašnje sebe i boli s kojom se nisam željela suočiti. Nikad nisam bila netko tko prihvaća bol, dapače, panika, strah, nepovjerenje i odbijanje bile su sve emocije koje su me kočile u doživljaju rađanja mojih djevojčica i doživljaju bolničkih poroda.  Strah od boli o kojoj svi pričaju i vezuju ju za porod nije bio opcija ovaj put.

Tog je vjetrovitog predvečerja moja doula bila intuitivnija i osjećala je da sam ja već “u porodu” i taj tjedan prije.  Informacije kako takva osjećanja gdje mi je sve izvanjsko smetalo značile su da se moj porod nevidljivo kreće i bile su mi utjeha i velika prednost. Dok smo pisale poruke jedna drugoj meni je pukao vodenjak i krenuo je porod kojim će na svijet doći mali vodenjak…

Trenutak je bio toliko intiman, dogodilo se upravo ono o čemu sam i maštala, bila sam sama i nakon prvotnog sam uzbuđenja pozvala supruga, a krenula je i doula. Ja sam jednostavno nastavila sa svojim  uobičajenim aktivnostima, u svom ogrtaču, bosih stopala u svom toplom domu dok se spuštala noć koja nam je trebala kako bi se hormoni umirili i omogućili tijelu da se pobrine za porod. Nahranila dijete, uspavala, okupala, jela, pila, uživala… Moj je dječak želio van, a ja sam mu to samo trebala dopustiti.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Korana (@korana_yoga_place)

Nakon nekog vremena i razgovora sa doulom i primaljom otišla sam na spavanje s mužem i djevojčicom. Bila sam svjesna da mi treba odmor za ono što me čeka i u našem smo toplom krevetu, u tišini ležali i grlili se zajedno sve dok njih dvoje nisu zaspali. Poslije ponoći osjetila sam da mi je preteško ležati jer su počele kontrakcije koje su me podsjećale samo na jaku menstruaciju.

Želeći proživjeti ih budna i sama, nisam budila primalju i doule. To intimno vrijeme imala sam za sebe, baš kao i za neke druge intimne trenutke. Za porod je važna tama i samoća. Hormoni koji se luče identični su onima koji su se lučili dok je dijete začeto, a to su svakako, trenutci u kojima želite biti sami ili sa svojim partnerom. Senzualnost i seksualnost iznimno su važni u porodu baš kao i u začetku djeteta.

Sjedila sam u polumraku hodnika, sretna što je ispred mene tišina noći, pred ogledalom, na stolcu za porod i njihala tijelo u krugove i pokrete koji su me podsjećali na vjetar koji je vani divljao. Ti su me pokreti podsjećali na nježnost prema sebi i davali mi dovoljno vremena da upijam mekoću koju sam trebala. Hodala sam od sobe do sobe kako bih se uvjerila da svi spavaju i pogled na njihov miran san i duboko uspavana tijela me umirivao.

Nakon vrlo kratkog vremena otišla sam pod tuš i nisam ni shvatila kako je izgon vrlo blizu iako sam se iz kade morala polagano i pažljivo kretati i usprkos dubokoj boli uspjela sam doći u dnevni boravak gdje su moje pratilje spavale. One su se intuitivno probudile i bez riječi mi pružile podršku kakvu sam sanjala.
Ono što je mehanički meni bilo potrebno i važno, ono čega se sjećam da je tjelesno bilo jedino što mi je odvlačilo pozornost je pritisak na leđa i zdjelicu kako bi mi što manje bolan bio izlazak kralješka koji mora izaći da bi beba mogla proći. Odabrala sam porod na boku jer je bio dovoljno polagan i tako sam imala vremena odlučiti i dozvoliti, skupiti snagu za trenutak kada ću pustiti da beba izađe.

Sjećam se svakog detalja, trenutka i svakog dijela tog procesa. Sjećam se kako je naša mačka sjedila kraj moje glave i prela, sjećam se podrške, masaže i tišine koju sam imala blagoslov čuti.

Za samo jedan sat mali je vodenjak našao svoj put i došao u naše naručje.

Soba je bila ispunjena valovima hormona, ja sam bila u polusnu i svi oko mene u potpunoj tišini i nekom slatkom deliriju. Ja, uvijek čvrsta racionalka, rodila sam i donijela magiju u čitav taj čin, srca i prostor,  svima prisutnima. Danas osjećam da je taj porod bio NAŠ. Naš, jer on pripada i onima koji su sa mnom, posve nečujno, plovili te noći, svim ženama koje sam dozivala u mislima, ženama kojima sam sjedila u krilima, mojoj mami, doulama, primalji, mom mužu i kćerima. Pripada svima nama jer sam te noći dijelila i svoju bol i sreću bez da se osjećam uplašeno. Svaki korak bio je korak bliže sebi.

To je bila bol i sreća koja je izgradila neke moje dubine i sretna sam što svjedočim vremenu, ispred nas, koje donosi sve više svjesnosti i odlučnosti u svima nama da na ovakav način donosimo svjetlost i ljubav na ovaj svijet.

napravila sam nekoliko hrabrih stvari u životu, ali porod kod kuće nije jedna od njih – SUPERMAME

Objava moj kućni porod bio je sve ono što sam dugo željela pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Od sada trudnice mogu bilo kad i bilo gdje pristupiti online tečaju za trudnice koji ih priprema za osnažujući porod u rodilištu.

porod je započeo, a što sad?

“Porod je započeo, a što sad” naslov je online tečaja koji žene priprema za izazove od prvog znaka poroda do posljednjeg truda.

Pokrivene su sve faze i razne nedoumice koje se javljaju prije i tijekom poroda te česti scenariji koji zadese trudnice. Uključeni su odgovori na najčešća pitanja koja trudnice zanimaju, kao i škakljivi detalji poput onog kako prepoznati sluzni čep, pucanje vodenjaka ili prave trudove.

Sve lekcije nalaze se na platformi za učenje i dostupni su odmah nakon prijave. Materijali se zatim u vlastitom tempu mogu pregledavati više puta jer pristup traje godinu dana.

8 modula sadrži preko 30 sažetih i snažnih videa oblikovanih u zaokružene tematske cjeline, uz dodatne audio materijale i fotografije koje će im dočarati porod. 

ciljano napravljen tečaj za trudnice

Trudnice su često preplavljene informacijama tako da je tečaj ciljano napravljen da pokrije ono najvažnije, a na kraju je lista izvora gdje se po želji može saznati više. Sve je potkrijepljeno istraživanjima i poveznicama na relevantne izvore, kao što su aktualne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. 

Uključeni su i tjedni praktični zadaci koji će trudnicama pomoći primijeniti ono što su čule. Često puta priprema za porod ostane na mentalnoj razini. Samo čuti informacije nije dovoljno, ako naučeno ne znaju kako primijeniti. Od povezivanja s tijelom do komunikacije u rodilištu, svaki modul se fokusira na jedan zadatak – jedan korak u pripremi za porod.

Uz tečaj za trudnice dolazi i pristup moderiranoj Facebook zajednici gdje će se jednom mjesečno održavati tematski pozivi uživo koji će pokrivati dodatne teme i odgovarati na pitanja.

koncept tečaja za trudnice gradio se par godina

Iza tečaja stoje Lele – Jasmina Brković i Jela Ravnjak, dvije doule i porođajne edukatorice koje su ovaj koncept gradile protekle tri godine. 

“Radimo sa ženama koje žele više od svojeg poroda, onima koje ne žele da samo prođe nego žele da bude njihov porod bude pozitivno i transformirajuće iskustvo. Kao pratnja na porodu, stekle smo jedinstveni pogled na svijet rađanja u našim bolnicama. Malo po malo, pretočile smo što smo naučile, svoje znanje, iskustvo i strast u e-tečaj koji će ženama dati što trebaju za osnaženi porod u rodilištu.”, kažu Jasmina i Jela.

Više informacija o tečaju i o prijavi na tečaj potražite na lele.hr/porod

Objava online tečaj za trudnice za osnažujući porod u rodilištu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.