Što je mom shaming?

Mom shaming je super kreativan način da se očekivanja društva prenesu na mame koje ionako rade većinu toga ispravno (ili se bar trude koliko god mogu), ali i dalje zaslužuju kritiku zbog svake odluke koju donesu. Bilo da su u pitanju dojenje, povratak na posao ili vlastiti izbor u odgoju djece, mom shaming osigurava da se majke osjećaju krivima i beskorisnima, bez obzira na to što su dobre i brižne majke. Mom shaming je sjajan način da se osigura da se majke osjećaju loše zbog bilo kojeg izbora koji donesu, što dovodi do toga da se društvo drži tradicionalnih normi i očekivanja o tome kako bi majke trebale odgajati svoju djecu. Umjesto podrške i razumijevanja za majke, mom shaming! To ih tjera da se osjećaju glupo, osuđeno i nekompetentno, iako one to naravno nisu.

Jeste li ikada čuli za dad shaming?

Nisam ni ja.

Kako izgleda momshaming na društvenim mrežama?

Mom shaming na društvenim mrežama može zaista izgledati jako interesantno.

Kada vidite objavu majke koja opisuje svoje iskustvo u odgoju djece ili neki aspekt majčinstva, mom shaming uvijek može pomoći da rasprava postane zanimljivija. Na primjer, ako je mama objavila sliku svog djeteta koje se igra na igralištu, mom shaming komentar bi mogao ići u ovom smjeru:

“Gledajući ovu fotografiju, jasno je da si previše zaokupljena svojim telefonom i da ne obraćaš dovoljno pažnje na svoje dijete.”

Na društvenim mrežama, majke često komentiraju novinske članke i kolumne o majčinstvu, ali naravno, to ne znači da nema i mom shaming komentara. Evo nekoliko primjera:

“Ovo je najgori članak o majčinstvu koji sam ikad pročitala! Autorica očito nema pojma o tome što znači biti majka.”

“Ja bih se osjećala kao loša majka da radim sve ovo što ova autorica predlaže. Očito ne razumije realnost majčinstva danas.”

“Ovo je tipičan primjer jedne privilegirane mame koja ne zna ništa o pravoj borbi koju vode ostale majke.”

“Samo bih htjela znati tko je ovu osobu uopće imenovao za ‘eksperta za majčinstvo’. Vjerojatno nema vlastitu djecu i nema pojma o tome što govori.”

Mom shaming na društvenim mrežama je samo jedan način da se pokaže koliko smo dobri u osuđivanju drugih, bez obzira na to koliko dobro znamo te ljude ili koliko znamo o njihovim situacijama.

Kako izgleda dad shaming na društvenim mrežama?

Nemam pojma.

Muškarci isto osuđuju, ali redom uvijek majke, ne očeve. Ali, tko više osuđuje na društvenim mrežama – majke ili očevi? Majke su, po prirodi sklonije tome da kritiziraju sve oko sebe. Zar ne? Sve što radimo mora biti podložno kritici drugih majki. Ako ne dojimo dovoljno dugo, krive smo. Ako dojimo predugo, opet smo krive. Ako se odijevamo previše casual, onda smo zapuštene. Ako se previše trudimo s izgledom, onda ne posvećujemo dovoljno pažnje djeci. Na kraju krajeva, majčinstvo je natjecanje, a osuda drugih majki je najbrži put do pobjede.

Tko ja Karen?

“Karen” je žensko ime koje se odnosi na stereotipnu osobu, ženskog spola, koja je narcisoidna, zahtjevna i sklona prigovaranju o svemu. (ovdje možeš pročitati više o tipičnoj Karen)

Kako Karen razmišlja, primjera radi?

”Pih kućanice, jadne.. nije njima lako. Sjedeći cijeli dan, gledajući svoje omiljene emisije i surfajući po društvenim mrežama, teško je uhvatiti vremena za odgoj djece. A posao? Kakav posao. Tko je vidio raditi? Pa nisu se one udale da bi radile.”

Imamo, naravno, i drugu verziju:

”Ona nije majka! Ona po cijele dane radi a djecu joj odgajaju bake, djedovi i dadilje. To je grozno! Jadno to malo stvorenje s takvom majkom…”

Postoji li Karen muškog spola?

Naravno da ne.

Vježba

Sada kada smo prošli zajedno ovaj mali priručnik imam jednu vježbu za sve vas koji/e čitate. Pokušajte razmisliti prije nego napišete komentar ispod ovog teksta. Duboko udahnite i izdahnite, a onda pregrizite jezik ako vam je do njega došla neka otrovna misao. Povežite se sa svojom muškom stranom i zapitajte se ako bi muškarac tako kritizirao drugog muškarca na osnovu ručka, veša ili odgoja. Ako je odgovor ne, preskočite sekciju komentara.

A ovaj neozbiljni tekst privodimo kraju ozbiljnim zaključkom:

1. U redu da se mame požale: svi se imaju pravo žaliti pa tako i mame. I svi imaju svoje razloge, pa tako i one. Umjesto da im odgovorite kako se nemaju razloga žaliti, saslušajte ih. Jednostavno je.
2. U  redu je da se mame vrate na posao ranije, kasnije ili nikad. To je njihov izbor i njihov život. Nemamo svi ni iste želje, ni iste snove, ni iste uvjete. Svatko radi onako kako misli da je za njega najbolje.
3. U redu je da mame doje dugo svoju djecu, isto kao što je u redu da ne doje uopće, iz bilo kog razloga. Možda ne mogu, možda ne žele. I to je ok.
4. U redu je da mame žele imati vrijeme za sebe, da se druže s prijateljicama, odu na kavu, frizuru itd.

Zapravo žalosno je da ovo uopće moramo pisati.

Kada bi majke i očevi bili ravnopravni u odgoju djece, i kada bi se odbacili stereotipi i patrijarhalni pogledi na svijet, sigurna sam da bi i mame manje osuđivale jedna drugu.

Iako možemo ovako u nedogled, nećemo. Jednostavno shvatite da nikome niste pomogli s vašim uvredama. Možda ste izbacile frustracije iz sebe i sada se, zbog toga, osjećate jako i moćno. Daleko ste vi od toga, sestre moje slatke. Same sebe sramotite. Ružni komentari na račun drugih majka govore o vama, ne o njima.

Foto:unsplash.com

Objava mameći priručnik iliti kako prestati osuđivati druge mame pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Pandemija nas je naučila da možemo raditi od kuće, 8 do 12 sati nositi masku na poslu, mijenjati smijene češće nego donji veš. Neki su ostali bez posla, nekima su se drastično smanjila primanja, neke je novonastala situacija natjerala da krenu u poduzetničke vode.

Netko se bavi prodavanjem magle. Zašto mene ovo zadnje toliko ljuti? Zato što se protivi mojim moralnim načelima.

Otkad znam za sebe, radim. Prvo su to bili nekakvi učenički i studentski poslovi, onda sam se zaposlila u struci, zatim sam svoju struku zamijenila za drugu i sada već dugi niz godina plivam u marketingu. Rekla bih za sebe, bez lažne skromnosti, da sam uspješna, dobra u svom poslu, stručna. Kontinuirano ulažem u svoje znanje tako što odlazim na raznorazne edukacije, konferencije i slično. Čitam stranu literaturu, poslovne blogove i držim korak sa svim novitetima iz branše. To što sam mama mene u ničemu ne koči, dapače, mislim da sam svojoj djevojčici jako dobar primjer svojeglave, hrabre i ispunjene žene. Imam apsolutnu podršku svog partnera i generalno sam zadovoljna sa svime što sam postigla do svoje 32. godine.

Iako su se danas zanimanja jako promijenila, svi i dalje trebamo doktore, učitelje, kuhare, vatrogasce, trgovce. To znači da jedna velika većina ljudi ima nekakvo zanimanje, radi određeni broj sati i za to prima (veću ili manju) plaću. Nebitno je što netko radi preko ugovora na određeno ili neodređeno, autorskog honorara, obrta ili firme. Činjenica je da svatko tko radi zarađuje. Zlatno doba marketinga i IT-a, kao i rješenja koja su ”idiot proof” (ne vrijeđam nikoga, to se stvarno tako kaže) pa ih svatko može naučiti koristiti, omogućili su djelu populacije da budu kreatori svojih radnih mjesta. To je i dobro i loše. Dobro je jer smo s jedne strane dobili platforme koje otvoreno mogu govoriti o društvenim i socijalnim nepravdama, udruge koje vode bitke za sve one koji to ne mogu, digitalne stručnjake koji donose nove vrijednosti na tržište i slično.

Loše je što takav model pušta puno prostora manipulaciji, ispiranju mozga i prodavanju magle. To je opasno.

Primjerice, danas LinkedIn i druge društvene mreže vrve life coach-evima. U moru coacheva ima njih koji su se stvarno školovali, sigurno dugi niz godina ne samo par mjeseci, koji su posvećeni svojim korisnicima, koji rade kao vanjski HR za nekakve velike korporacije, ili nešto sasvim treće. To nije branša koja mene pretjerano zanima i koju sam previše proučavala, ali pratim par ”većih” imena i mogu primijetiti da iza njih zaista stoje istraživanja, edukacije i dugogodišnji rad. No, kod većine, prostim okom, vidim da su isključivo naučili napamet par motivacijskih rečenica i izgubili pola sata u Canvi pripremajući svoj template za Instagram. To ne mora, ali može biti opasno. Opasno postaje u trenutku kada osoba koja zaista ima problem i očajnički traži rješenje uplaćuje pozamašne svote novca i ne dobiva nikakvu stručnu pomoć… Neću birati riječi jer je ovo tema koja zaslužuje 3 doktorske disertacije, a ne samo jednu kolumnu: pa se zato sjetimo samo na tren ŠARLATANKE Ane Bučević.

“Kucka noktom po čaši i objašnjava da ne postoji. Kaže da nije pitanje kad ćete vi to prihvatiti, nego kad ćete tome svjedočiti. Materije, uvjerava vas, nema. Ali svejedno će primiti novac. Što ne ode živjeti k’o beduin? Ana Bučević je prije svega proizvod. Živi proizvod. Zgrnula je milijune na nesretnim ljudima. Zašto na njenoj web stranici nećete naći podatke o tvrtki iako bi oni morali biti naznačeni? Nema ih jer ne želi da njeni “kokreatori”, a tako naziva svoje milijune gledatelja na YouTubeu, pomisle da ona želi samo novac. Dobro je zamaskirala financijske podatke. To vam odmah mogu reći. Njena sestra blizanka Nada ima registriranu tvrtku za savjetovanje, istim se ovim bavi. Vidjet ćete da joj suprug, Saša Dvornik, ima tvrtku Kontakt Plus. Dobit od nekoliko milijuna kuna.

Tu se knjiži isključivo prodaja njenih knjiga, ništa drugo ne izdaju. Ne znam gdje tuče račune za seminare od po sto eura za osobu, a dođe i nekoliko tisuća ljudi, ne znam jesu li joj fiskalizirana ona krstarenja od 2300 eura, znate, jedno od njih je duhovno oporavilo i Srculence (Ivu Todorić, op.a.), i zato smatram da je prva institucija koja bi se Anom Bučević trebala pozabaviti Porezna inspekcija”, otkriva nam Nataša, dobra poznanica ove uspješne biznismenke. Koliko uspješne? Toliko da je njezinih nešto više od 600 videa dosad pregledano 50 milijuna puta. Najgledaniji od njih ima gotovo 3 milijuna pregleda.

Primijetit ćete, Anu Bučević nismo titulirali kao “spasiteljicu”, “iscjeliteljicu” ili “psihologinju”. Nismo, jer Ana Bučević to nije. Barem ne ako pitate Ministarstvo zdravstva koje je prošli petak odlučilo podnijeti kaznenu prijavu zbog sumnje da se bavila nedopuštenim medicinskim djelatnostima bez odgovarajuće stručne spreme. Kraće – nadriliječništvom. Jutarnji List

Opasnije od Ane Bučević je svakako kloriranje autistične djece. O ovome sam pisala još prošle godine, a ako me tada niste pratili kliknite OVDJE sve dobro pročitajte dva puta i potpišite peticiju.

I ovo je izmišljeno zanimanje iscjeliteljice. Ponovit ću vam ako niste shvatili, postoji grupa na Facebook-u gdje se okupljaju roditelji djece u spektru i slušaju nekakvu spodobu koja nosi ime Helena, i koja nikada nije završila nikakav fakultet medicine, te po njenim takozvanim protokolima KLISTIRAJU svoju vlastitu djecu KLOROM.

Ispovijest majke koja je davala djetetu klor-dioksid – izbjeljivač

“Svaki put kad mu špricnem tu dozu u usta, ne osjećam se dobro. Ono smrdi gore od deterdženta. Njemu iz usta smrdi kao kad čistiš WC. Ali tako mora biti, to je dobro za njega. Pa izliječit će se”, opisala je jedna mama u pismu koje je dobila Nova TV.

 Sve je to radila, piše, po uputama žena koje se predstavljaju kao magistrice prirodne medicine.

“Ona mi priča da je kod mog djeteta ipak nešto s duhovne strane u pitanju i da ga možda odvedem na egzorcizam…”, dodala je, a kako je vrijeme odmicalo, bilo je sve gore. Indeks

Reći ću vam iskreno, YL ulja su mala beba (iako je i to opasna profesija) naspram gore navedenih primjera. Zašto ne volim ulja i uljarice? Naprosto nemoguće je da meni jedno ulje može pomoći za sve. Kod nas ta ulja i dalje nisu toliki problem, ali u Americi postoji more dokumentaraca na ovu temu. Dio je vezan za opasnost ulja po ljudske živote – naprosto, neke su majke davale djeci da piju ulja ili su ih inhalirale time, dok je dio vezan za opasan MLM marketing. Ne vjerujete mi? Pogledajte sami.

Meta MLM marketinga su većinom majke, po mogućnosti one koje su ostale bez posla, ali i koje nemaju podršku partnera kod kuće pa je na njihovim leđima kompletna briga i o djeci i o kućanstvu. Logično, žene, stavljene pred zid i financijski ovisne, postaju plijen MLM predatora, koji obećaju pusto blagostanje i naravno ”vrijeme za sebe i obitelj”.

Nova zanimanja donijela su nam i puste edukatore. Uče nas kako da se odnosimo prema svom djetetu, kako da jedemo zdravo, kako da ispravno vježbamo, kako da putujemo, kako da pišemo CV…praktički kao da smo svi debili i ne znamo apsolutno ništa nego nam za sve trebaju upute.

Možda sam ja staroga kova? Možda je ovo sve dio tog našeg novog normalnog? Možda ne mogu progutati ova moderna zanimanja?

Ali igranje s psihom ljudi je jednostavno pogrešno. Nemoralno je koristiti nečije slabosti za vlastiti profit.

Uvijek je bilo pametnih i sposobnih ljudi, ljudi koji su dobri s riječima i koji mogu vrlo lako i brzo preuzeti bilo gdje ulogu vođe i uzora. Te karakteristike bi se trebale koristiti za veće dobro. Ali takvi ljudi ne progovaraju o temama kao što su Helenini protokoli. Umjesto toga pričaju vam o suncu i meditaciji. Zašto? Jer takvim ljudima nije stalo do vas, nego do vlastitog džepa. Zapamtite to.

Foto: unsplash.com

Objava kakve sve opasnosti vrebaju iza novih modernih “zanimanja”? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Rat je, po svojoj definiciji, nasilan, oružani sukob između dviju ili više država, saveza ili većih društvenih skupina od kojih je barem jedna strana vojnički ustrojena, naoružana i opremljena. Riječ ‘rat’ kod mene budi strah, strepnju, nesigurnost. Riječ ‘rat’, nikome nije strana. Neki su osobno prošli kroz jedan ili dva rata, neki upravo prolaze kroz treći. O ratovima učimo u školama – iako, očigledno, ne učimo s razumijevanjem. Da smo išta razumjeli, danas ne bi ratovali nego živjeli u miru.

Da smo išta naučili danas ne bi umirala nedužna djeca diljem svijeta, ni trudnice, ni majke, ni starci…

Nedavna krvoprolića po Siriji, u mojoj glavi, nisu izblijedila, i nisu manje važna. Današnja krvoprolića po Ukrajini mi se navečer, dok stavljam svoje dijete spavati u topao krevet, vrte po glavi tako da često zaspem u suzama. Izbjeglice su za mene sve jednake, neovisno o boji kože ili vjeri. Izbjeglice nisu isto što i migranti. Izbjeglice bježe jer se nalaze u opasnoj i nepodnošljivoj situaciji koja ih tjera na prelazak državne granice u potragu za sigurnošću u obližnjim zemljama. One su međunarodno priznate i imaju osiguranu pomoć, UNHCR-a, države koja ih prima ili neke druge organizacije. Prepoznate su kao izbjeglice upravo zato što je za njih suviše opasno da se vrate u svoju zemlju i treba im utočište. To su ljudi koji spašavaju živu glavu i za koje odbijanje azila ima potencijalno smrtonosne posljedice. Danas smo veoma otvoreni i spremni pomoći izbjeglicama iz Ukrajine – što je pohvalno – a do jučer smo prema izbjeglicama, druge boje kože, bili neprijateljski nastrojeni.

Jesmo li danas dvolični? Da. Jesmo.

Do jučerašnjih scena bombardiranja rodilišta i trudnica na nosilima i rađanja pod granatama, bila sam, iako jako empatična, oprezna sa svojim izjavama. Propaganda čini čuda, pa sam ja odlučila konzumirati novosti iz raznih medija, čitati i jednu i drugu stranu priče. Nažalost ili na sreću, uz sve to još relativno dobro poznajem povijesne i geopolitičke činjenice, a u svojim promišljanjima služim se zdravim razumom i kritičkim razmišljanjem. Da se razumijemo, ne, ni u jednom trenu nisam ni neću opravdati Putina u ovom krvoproliću. Od jučer, nakon onih prizora, ja sam pod šokom. Ne mogu gledati nasmijana lica na društvenim mrežama, reklame za About You, suradnje s baby webshopovima, raznorazne popuste i oglase – iako sam i sama dio cijele te marketinške infrastrukture – dok bebe, djeca i trudnice umiru.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Evgeniy Maloletka (@evgenymaloletka)

Da, rat je užasan. Zastrašujući. Nažalost, rat u Ukrajini nije jedini rat koji se trenutno vodi na svijetu.

Prema podacima Armed Conflict Location & Event Data Project-a, koji prikuplja sve podatke o ratovima diljem svijeta u realnom vremenu, veći dio ove naše kugle je još uvijek zahvaćen nekim oblikom sukoba. Za razliku od situacije u Ukrajini, ne uklapaju se svi sukobi u mentalnu sliku koju imamo u glavi kada razmišljamo o ratu.

Rat u Afganistanu, s prekidima, traje od 1978.! U 2020. bilo je 30,936 potvrđenih smrtnih slučajeva.  Sukobi u Etiopiji, građanski rat u regionu Tigraj poznatiji kao “Tigrajski rat”, rezultirao je s više od devet tisuća dokumentiranih žrtava, do rujna 2021. Neki izvori procjenjuju da je žrtava bilo više od 50 tisuća.

Jemenski građanski rat započeo je u rujnu 2014. ACLED je izbrojao više od 140 tisuća smrtnih slučajeva od početka rata, uključujući gotovo 20 tisuća samo u 2020. godini.

Važno je navesti i zemlje koje su u ratu zbog terorističkih pobuna, kao što su: Alžir, Burkina Faso, Kamerun, Čad, Demokratska Republika Kongo, Irak (politički nemiri), Mozambik , Niger, Nigerija, Tanzanija i Tunis. Kolumbija, Mjanmar i Sirija su usred građanskih ratova, kao i Libija i Mali.

Neke ratove ili sukobe sam sigurno zaboravila navesti, ali možemo reći da je preko 20 ratova upravo u tijeku. No, ako pitate bilo koga na ulici znat će za samo jedan, eventualno dva. Dupli standardi zapada se ovdje jasno vide.

Jesu li nečija djeca važnija od druge? Ili su sva djeca ista? Jesmo li robovi medija i propagande?

Trenutno nam, u cijeloj ovoj priči, nedostaje samo Tajvan, iako prosječan građanin Republike Hrvatske o njemu ne zna apsolutno ništa. Brzo nakon povlačenja iz Afganistana, SAD je proglasio novi pakt s Australijom i Ujedinjenim Kraljevstvom kako bi se suprotstavio Kini. Taj savez trebao bi pomoći Australiji da dobije nuklearne podmornice. Mnogi analitičari smatraju da je ovo prikaz kako se Washington okrenuo od borbe s oružanim grupama na Bliskom istoku prema politici moći i zastrašivanju Pekinga.

Bidenova strategija prema Kini, iako nije još jasno artikulirana, usmjerena je na tome da SAD ostane dominantna sila u Indo-Pacifiku. Zbog toga su i napravljena nova savezništva, a sigurnost Tajvana je postala američki interes. Scenarij iz noćne more je taj da Kina pokuša preuzeti Tajvan, čime bi SAD morao stati u obranu otoka. Inače dobro je poznata činjenica da gdje se pojave Ameri tu trava više ne raste. Nisam ratni stratega, nisam ni političar a ni analitičar… ali sigurna sam da bi Ukrajina i Rusija već potpisale nekakav sporazum, da nije bilo zapada.

Zašto je bitno osvijestiti da rat u Ukrajini nije jedini? Zato što je ključno potražiti ono što se uporno ponavlja u većini sukoba (gdje postoji ekonomski interes!), a to je SAD.

Jako sam se glasno nasmijala kada su Ameri Rusima držali misu o humanosti. Amerikanci su u zračnim napadima bespilotnim letjelicama na Irak, Afganistan i Siriju pobili na tisuće civila i, citiram: ‘Pogreške se događaju, učimo iz njih‘ je jedino što su na to imali za reći. Pazite sad ovo, ni za jedan napad s civilnim žrtvama nije provedena nikakva disciplinska mjera! Jeste li znali za napad na Ramadi kada je 2015. “muškarac koji vuče težak predmet” bio zapravo muškarac koji drži dijete, i da je taj “težak objekt” ubijen u napadu? Priznajte da niste imali pojma.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Evgeniy Maloletka (@evgenymaloletka)

Ja ne spavam mirno. Brine me samo što postoji realna šansa da sve ode u 3 pm i da smo već sutra svi akteri i žrtve Trećeg Svjetskog Rata – možda vam zvuči suludo, ali povijest je pokazala da je svaki rat ”glupo” (i nepotrebno!) započeo. Gledam i čitam svaki dan o napadima u Ukrajini i ježim se što ti sve ti ljudi prolaze. Bit ću korektna i neću navoditi što sve neonacisti u Ukrajini rade jer vjerujem da su sve te grupacije samo nekakve glasne manjine – kao što to inače i biva.

Ja najviše patim i plačem zbog djece. Snažnije grlim svoju curicu. I dalje živim, vodim dijete u vrtić, odlazim na posao, stavljam ručak na stol…ali dok sve to radim, u mojim mislima su stalno slike bolesne djece u podrumima, slike djece koja sama prelaze granicu, slike mrtve djece na kolnicima… Ne mogu se smijati i veseliti kao da se ništa ne događa oko mene. Ne mogu skrolati kroz ove društvene mreže ples za zvijezdama, oglase za pseću hranu i rat u istoj jedinici sekunde… Ne želim se izolirati od svega ovoga i reći ”Ne tiče me se, to nije moj rat.”

Svaki je rat naš rat jer u svakom od tih sukoba samo nevini ginu i pate.

Pišem jer jedino ovo oružje imam.
U mislima sam sa svim majkama koje strepe za život svoje djece, kako u Ukrajini, tako i šire.

Objava prijelomna vijest – rat u Ukrajini nije jedini rat koji se trenutno vodi u svijetu! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.