Oznaka: emocije

nisam bila važna

Kad godinama dišeš tiho, hodaš na prstima, jedeš kad je zgodno, spavaš kad sve napraviš i radiš ono što te jako veseli ponekad u mjesecu, živiš – ali ne živiš. Kad te strah na glas reći istinu jer ne želiš da tvoje dijete i tvoji roditelji znaju da ti je teško. Prvih si mjeseci jedva disala dok  nisi ojačala ramena, a onda si naučila s vremenom ne slušati ono što dijete u tebi vrišti nego znaš hodati i trčati sa svojom kućom na svojim leđima. I onda godinama kasnije shvatiš da s tobom nešto ne valja jer se nigdje ne osjećaš dobro, jer si umorna od ljudi, situacija, odnosa, iznenađenja, od jutra koje te sutra čeka. Preumorna. Onda shvatiš da već dugo dugo nisi bila važna. Onaj mali čovjek bio…

zašto bi svaka žena trebala zaplesati oko šipke?

Plesom oko šipke bavim se već preko petnaest godina. Nikad nisam bila u atletskom pole danceu, niti težila velikim elementima. Ono što me prvo privuklo jest osjećaj seksipila koji sam imala kad sam se kretala oko šipke i plesala polagane kružne pokrete. Sjećam se da se tada taj pokret zvao S Faktor i čim sam probala, znala sam da sam na pravom mjestu. Bila sam tada u svojim dvadesetima i bila sam daleko od razumijevanja što sve kretanje u polaganom kružnom plesu, a kasnije i sve ostalo što dolazi, može donijeti ženi. Meni je donosilo zabavu, prijateljstva i osjećaj slobode koji mi je nedostajao. Otkad znam za sebe plešem, ali taj pokret me oslobodio ljepote mog plesa, zavođenja nekoga pokretom i skrivanja moje istinske „plesne“ prirode. Kad sam plesala –…

jesam li ja previše?

Jesam li ja previše? Pitala sam se jutros dok sam, po tko zna koji put, nakon napornih dana imala potrebu za plakanjem, spavanjem, pažnjom i samoćom istovremeno. Pitanje mi je reflektiralo jedno od moje djece, dok sam grlila drugo usred meltdowna. Nije ništa rekao, ali vidjela sam u njegovim očima. Prokletstvo samosvijesti je to da vidiš neizrečeno. Jesam li ja previše? Pitale su me njegove oči nakon što su jučer oboje, pardon nakon što smo jučer svi troje istovremeno imali emocionalni ispad. I jutros je, kao jučer, krenula kula od karata kad je ona krenula u meltdown. Jesam li ja previše? Pitao je samo njegov pogled kad je vidio koliko mi snage treba kad je prva stvar nakon ustajanja – smirivanje, regulacija, tješenje i pokušaj da sve to napravimo prije…

crtić o emocijama koji moraš pogledati sa svojim tinejdžerom – Izvrnuto obrnuto 2

Pixar je donio emocionalnu revoluciju u svijet animacije s filmom Izvrnuto obrnuto. Kroz likove Radosti, Tuge, Straha, Gađenja i Bijesa, omogućio je publici da na novi način razumije emocionalni život jednog djeteta. Sada, gotovo deset godina kasnije, Pixar nam donosi nastavak ove priče, Izvrnuto obrnuto 2, koji se bavi životom 13-godišnje Riley koja ulazi u turbulentno razdoblje puberteta. Novi set emocija preuzima glavnu ulogu: Tjeskoba, Zavist, Sram i Dosada. Kao pomahnitala mrkva s vatrom u kosi Tjeskoba personificira Rileyin strah od srednjoškolskih hodnika. Uvijek je budna i entuzijastično brine o svim mogućim ishodima. Kada bi osjećaj da je trava uvijek zelenija kod susjeda dobio fizički oblik, izgledao bi poput Zavisti: okrugle oči pune nezadovoljstva  i ljubomore. S druge strane, Sram se najradije skriva u sjeni. Preferira da Riley ne bude…

kako odgojiti otporno dijete u svijetu zvanom: “sram te bilo što plačeš!”

Svaki roditelj zna da mala djeca plaču zbog naizgled (bar nama odraslima) najtrivijalnih stvari. Možda je vaša kćer htjela ružičastu, a ne žutu čašu mlijeka. Možda vaš sin želi da mu pročitate još jednu priču (nakon onih pet koje ste mu već pročitali). Dogodi se da se brat i sestra posvađaju jer oboje žele istu igračku. Poznato? Uostalom, suze nikada ne otkrivaju ono što odraslima izgleda tako nevažno. To je kao emocionalna vrećica – nakupljeni mali stresovi koji odjednom pronađu rupu. Kao pucanje brane, ovi naizgled trivijalni događaji postaju ulaz u val emocija. Iskreno slušajte što vam djeca žele reći, bez obzira na sve. Ako pažljivo ne slušate male stvari kada su mali, oni vam neće reći velike stvari kada su veliki, jer za njih su one uvijek velike stvari…

tijelo, emocije i mentalno zdravlje

Kad uđeš u tijelo nemaš se više gdje sakriti. Svi su osjećaji tu. Ja sam čvrsti pobornik psihoterapije. Obožavam taj način rada na sebi i donio mi je puno toga dobroga. Najveći blagoslov je promjena načina na koji razgovaram sama sa sobom. No ipak, neke se stvari ni osvještavanjem, ni promjenom, ni razgovorom nisu razriješile. To su stvari koje nosimo sa sobom čitav život. Jako sam puno čitala na temu trauma, no sve se knjige, teorije i tekstovi uglavnom fokusiraju na ono što zovemo ranom traumom, one rane koje su nastale u samom početku našeg života, u onom vremenu za koje kažemo prve tri su najvažnije. Traume koje su nam zadali distancirani, toksični ili nesvjesni roditelji. No istina je dakako, kao i obično, puno dublja od toga. “Naime, mislim da…

kako razgovarati s djecom o emocijama?

Kako razgovarati s djecom o emocijama i zašto je to važno za njihovo samopouzdanje saznajte u novoj epizodi podcasta Iskreno o majčinstvu. U ovoj epizodi podcasta ugostile smo Kristinu Vučinić i Irenu Peroš Grgos, a tema podcasta je kako razgovarati s djecom o emocijama. Sponzor ove epizode podcasta je , bez obzira na godine. Plišana igračka s emocijom s kojom se djeca lakše zbližavaju i osvještavaju kako je svaka emocija sasvim normalna. Sretna i nasmijana sovica, tužna i pospana sovica, vesela i luckasta, sve na svoj način stvaraju vezu s djecom. Činjenica je kako je kroz naše djetinjstvo, malo tko imao privilegiju razgovarati s roditeljima o tome kako se oni osjećaju, kada su ljuti, zašto su ljuti, kada smo mi ljuti i zašto se tako osjećamo. Razgovor o dubljim emocijama…