Čitate li deklaraciju na odjeći i tekstilu koji kupujete? Znate li prepoznati oznaku kvalitete koja se nalazi na određenoj odjeći? Znate li što znači ta oznaka? Znate li koje procese tekstil prolazi kako bi određeni komad odjeće dobio oznaku kvalitete? Moramo priznati da ni mi nismo previše pažnje obraćale na deklaracije, ali sada smo konačno dobile priliku vidjeti i čuti što sve prolazi tekstil dok ne dođe do faze da dobije odobrenje. A kako bi to sve otkrile, morale smo prijeći 1000km do jednog pitoresknog mjestašca zvanog Bonnigheim u Njemačkoj u kojoj se nalazi ugledni istraživački institut Hohenstein. Institut u kojem se provodi provjera kvalitete odjeće i tekstila.

U ranim jutarnjim satima došle smo u institut. Prvi dojam ostavio nas je bez riječi. Očekivali smo neko veliko zdanje bez karaktera, a dočekala nas je romantična građevina nalik dvorcu, prepuna cvijeća. Negdje unutar svog tog zelenila i divnih hortenzija mimikrirao se i institut u kojem smo provele većinu dana. Moderan i skladan.

Nakon dobrodošlice, kave i bretzela gospodin Cieslik nas je proveo korak po korak kroz čitav proces kontrole kvalitete tekstila. Hohenstein institut postoji već više od 70 godina te je specijaliziran u testiranju i certificiranju tekstilnih proizvoda. A što smo otkrile u institutu Hohenstein?

Od posebnog odjela na kojem se određuje veličina odjevnih komada, prvo na posebno dizajniranim lutkama koje su pak napravljene prema mjerama stvarnih ljudi, nakon čega slijedi isprobavanje na pravim modelima, svih konfekcijskih brojeva i krojeva za djecu, žene i muškarce. Lutke i mjere dobiju se skeniranjem 3D skenerom na posebnom odjelu u Institutu, što smo i same imale priliku isprobati. Klasično skeniranje, ali i skeniranje u posebnoj “kupoli” koja nas fotografira iz svih kuteva (i onih koji su nam manje dragi i onih s kojima smo ponosni) i sve to kako bi se dobila prava mjera i kroj koji zaista odgovara stvarnom čovjeku.

Jedna od faza u kontroli kvalitete je svakako i testiranje “čvrstoće” tekstila. Soba prepuna raznih strojeva koji testiraju izdržljivost materijala. Pa nam je tako posebno zanimljiv bio test gumbića na pidžamici za bebe. Sve kako bi se pružila adekvatna zaštita našoj djeci i kako bi se izbjegla potencijalna situacija da beba iščupa gumbić i da taj gumbić završi na neželjenom mjestu. Osim izdržljivosti gumbića, testira se i “trenje” materijala, rastezljivost, čvrstoća te nepropusnost.

Jeste li znale da se kod kvalitete proizvoda mora testirati i PH vrijednost materijala? Jer, sva odjeća i sav tekstil je u kontaktu s našom kožom, s kožom naše djece i na taj dio mora se posebno dobro paziti. Testiranja se provode u najzanimljivijem dijelu instituta – PH laboratoriju. Svima nam je upravo taj dio bio najzanimljiviji i najprimamljiviji, možda i zbog “plave linije” preko koje nismo smjeli prijeći. Naravno, zbog sigurnosnih razloga. U tom laboratoriju, npr. jakna se testira do samog konca. Nismo niti znale koliko slojeva ima jedan zatvarač na jakni, a kamoli ostali dijelovi same tkanine.

Zatim smo došli do dijela instituta gdje se testira kako naša koža reagira u doticaju s tekstilom. Nismo nikada razmišljale o tome kako se određuje debljina pokrivača ili koliko dugo će našoj djeci biti toplo u zimskoj jaknici. U tom procesu, stručnjacima pomaže aparat koji imitira ljudsku kožu i simulira znojenje te 3 lutke. Charlie, Sherlock i Charlene. Sve tri lutke su napravljene od bakra koji najbolje “glumi” reakciju naše kože i tekstila. Lutke se oblače u jakne, pidžame ili koji god odjevni komad se testira, te se promatra kako će se tijelo lutke ponašati u određenim uvjetima. Tako je Charlene, lutka djevojčica provela vrijeme pod poplunom dok smo mi razgledavali Institut. Charlie i Sherlock bili su u nešto hladnijim uvjetima kako bi nam dali uvid u kvalitetu jakne koja će nam ove zime trebati.

Nakon kraće šetnje kroz vrt instituta Hohenstein, stigle smo do istraživačkog dijela gdje smo se naslikavale pored fotogeničnog šarenog zida, da bi kasnije shvatile da smo imale priliku susresti se s najzlokobnijim bakterijama i virusima koji opsjedaju našu vrtićku djecu. Rota virus, adeno virus, E.Coli i ostale gadarije.

E sada slijedi dio posebno zanimljiv mamama. Zamislite se u ogromnoj prostoriji prepunoj mašina za pranje rublje i sušilica na jednoj strani i posebno sušenog rublja na drugoj strani. Deterdženti i omekšivači na sve strane. Zvuk centrifuge koji bi neke mogao uspavati, a drugima izazvati anksiozni napadaj. U toj prostoriji testira se kako odjeća tj. tekstil reagira na pranje – sušenje i zapravo se određuje na koji način se treba njegovati tekstil kako bi bio dugotrajniji. Saznale smo i s kojim se vrstama deterdženta treba njegovati tekstil kako ne bi brzo izgubio boju i mekoću.

Sve u svemu, prošle smo najvažnije dijelove kontrole kvalitete tekstila i saznale koji brendovi su zaslužili etiketu Hohenstein instituta – OEK TEX kojim se stvara povjerenje u tekstile, pazi se na okoliš i zdravlje ljudi. Zato supermame biraju Lupilu tekstil za svoju djecu, jer upravo Lidlov tekstil već više od 10 godina ima odobrenje i oznaku o kvaliteti Hohenstein instituta.

Pratite nas na @supermame.hr gdje ćemo vam uskoro prikazati cijeli proces testiranja Lidlovog tekstila i podijeliti nekoliko zanimljivosti koje smo otkrile o institutu Hohenstein.

Objava prešle smo 1000km kako bi otkrile koja je kvaliteta tekstila koji stavljamo na našu djecu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.