Motivirana komentarima na moj zadnji tekst gdje sam pisala o predrasudama o homeschooling-u s kojima se svakodnevno susrećem, voljela bih se više osvrnuti na socijalizaciju i mitove o istom, ali kako o tome postoji brojna literatura, samo bih navela kako ja u detalje iste neću ovom prilikom ulaziti. Preporučila bih uvijek sjajne G. Neufelda i G. Matea: Hold onto your kids – za razbijanje mitova o vršnjačkom pripadanju i potrebi djece da budu više s vršnjacima nego roditeljima. I isto tako fantastičnu knjigu Petera Greya: Free to play u kojoj se on između ostalog osvrće na moderan fenomen dobne segregacije u vrtićima i školama i kako zapravo ista ima više štete nego koristi. Ono o čemu ovaj put želim pisati je o osobnim iskustvima i praktičnim aspektima našeg socijalnog života….
predrasude s kojima se svakodnevno susrećem otkad sam ispisala djecu iz škole
Jeste li jedna od onih osoba koja ne može nego suditi o životima drugih? Jeste li ona mama koja misli da je njezin izbor i način jedini ispravan? Uhvatite li sebe ikada kako razmišljate o tuđim odlukama kao o ludosti za koju ne možete naći opravdani razlog? Mislim da, iako ne želimo isto uvijek priznati, velika većina nas je bila ta koja je u nekim trenutcima odmahivala glavom i propitivala tuđe izbore i odluke. Sigurno smo se svi u nekom trenutku osjetili bolji, vrjedniji i superiorniji od drugih. Mame nisu u tome izlika. Priča o osuđivanju drugih za mene je dobila jednu sasvim novu dimenziju kada sam se našla u epicentru istoga. I moram priznati da me je iznenadilo. Jer Danska naizgled nije jednako otvoreno kritična, ljudi se puno manje miješaju…
druga strana medalje: je li Danska idealna zemlja za život?
Nemojte mi zamjeriti što pišem iz danske perspektive, evo ide mi već trinaesta godina života ovdje. Znam, slijepa sam za mnoge stvari koje se događaju u Hrvatskoj. Znam slijepa sam i za životne prilike zemlje koju sam napustila. No kako Hrvatska često gleda prema Danskoj s jednom vrstom divljenja i želje da dosegne neke danske standarde, možda nije loše demistificirati neke danske fenomene. Jer naime kada prođeš prvobitan šok preseljenja i kulturološke razlike (da ne pričam o mentalitetu koji vjerojatno nikada u potpunosti neću prožvakati), kada prođeš fazu lude zaljubljenosti i onda neopisivu zahvalnost za sve mogućnosti koje si dobio, shvatiš da postoje i crne strane te realnosti i da niti jedna zemlja niti jedan sustav nije savršen, pa onda počneš kritički gledati na neke naizgled normalne pojave, a onda…
učenje ne počinje ulaskom u školu
Postoje trenutci u životu u kojem ti se sve što znaš i jesi okrene naglavačke. Postoje trenutci koji ti se toliko urežu u svaku poru da se više nikada ne možeš vratiti na ono što je bilo ili što si ti mislio da je sastavni dio tebe. Za mene, kojoj se cijeli život više-manje vrti oko učenja i podučavanja, bio je to trenutak u kojem sam shvatila da učenje i podučavanje nisu isto. učenje i podučavanje nisu isto Možda je nekima to vrlo očita činjenica, ali dopustite mi trenutak da objasnim zašto je meni trebalo oko 35 godina da dođem do te spoznaje. Prvo: uvjerili su me da učiti ne možeš bez ići u školu i da se vrata znanja otvaraju u trenutku kada uđeš u tu mističnu ustanovu s…
zašto govoriti djeci “ne” ponekad i nije baš najbolji izbor za njih?
Dijete pokazuje put. To je jedan od principa unschooling filozofije. Dijete je ono koje odlučuje, a roditelj (ili skrbnik, pedagog ili učitelj) je onaj koji pomaže, inspirira, usmjerava i pomaže. Često se zabunom misli kako je unschooling isto što i zanemarivanje djeteta, jer se djetetu, eto, pusti baš sve pa se o njemu ne treba ni brinuti niti u njega ulagati. Ali ono što unschooling upravo je, je briga o djetetovom cjelokupnom biću – ne samo o znanju koje stiče, već i o njegovom fizičkom, emocionalnom i mentalnom bitku. Unschooling je ulaganje, životno ulaganje: vremena, truda, energije, znanja i mogućnosti u vlastito dijete. Sandra Dodd, jedna od najvećih živućih unschooling mama, kaže kako je unschooling ulaganje minimalno vremena koje bi prosječno dijete provelo u školi plus još pola toliko –…