Jedan od razloga zbog kojih volim to što sam se našla u onom trenutku na ispravnom mjestu i dobila priliku zaroniti u svijet majčinstva, osobito ovdje, ovako, online, je upravo taj što sam mogla sudjelovati u različitim projektima kojima se rade promjene. Naučila sam, iako sam drugačije odgojena, da progovorom i o onoj ružnoj strani života, mogu napraviti promjenu, pozitivnu promjenu. Svjesna sam kako postoje teme koje su neugodne, koje diraju na ona najintimnija mjesta koja čuvamo od svih, ali je potrebno pronaći snage, jer upravo tako možemo napraviti korak prema naprijed. Jučer je to za mene bila još jedna fenomenalna inicijativa CSI.HR (centra za sigurniji Internet) i A1. Konferencija posvećena zaštiti djece na internetu. Kroz godine suradnje upravo s njima, mogle smo vidjeti kakva velika i neophodna djela oni…
jeste li sigurni da vašu djecu ne vrebaju cyber predatori? naučite kako ih zaštiti
Rođena sam 1986. Prvi mobitel sam dobila za krizmu s 13-14 godina, ako me sjećanje dobro služi, bila je to Nokia 3210, žuta, upečatljiva. Mogla sam slati SMS-ove i igrati zmijicu. Kupovala sam bonove i pažljivo kalkulirala koliko mogu poslati poruka da mi ostane za poziv roditeljima ako bude zatrebalo, da im javim kasni li bus iz škole ili se produžila nastava. Nešto prije li sam dobila svoj mobitel, tu i tamo sam se služila mobitelom tate i mame (imali su jedan uređaj) i to je bio Alcatel 303. Dakle, ja sam generacija, da se malo ružno izrazim – glupih telefona. Odrasla sam uz mobitele, ali one u kojima si mogao slati SMS-ove, nazvati nekog i to je bilo uglavnom sve. Na Internet smo se spajali preko modema i nedajbože…