Gotovo svaki roditelj zna kako izgleda ta situacija. Znaš da bi dijete trebalo jesti više voća, znaš da su vlakna, vitamini i zdrava mikrobiota važni, ali u stvarnosti dijete odbija voće, a traži nešto slatko. I tako gotovo svaki dan završi pregovaranjem, nagovaranjem ili kompromisom s kojim nitko nije potpuno zadovoljan.

Upravo iz tog svakodnevnog roditeljskog iskustva nastala je ideja za HipoHop IMMUNO – dodatak prehrani u obliku voćnog snacka s dodanim vitaminima, mineralima i probiotikom. Iza proizvoda stoje Ekaterina Šprajc, koja se bavi razvojem prehrambenih i nutraceutskih proizvoda, i Marijan Sudić, stručnjak za proizvodnju i optimizaciju proizvodnih procesa, koji su kroz svoj rad željeli razviti proizvod koji ima stvarnu nutritivnu vrijednost, ali i funkcionira u svakodnevnom životu roditelja i djece.

Kako objašnjava Ekaterina, ideja nije nastala u teoriji, nego u stvarnim životnim situacijama koje roditelji svakodnevno proživljavaju.

„S jedne strane, iz struke sam godinama slušala koliko je važno da djeca jedu voće, unose vlakna i imaju zdravu mikrobiotu. A s druge strane, u stvarnom životu gledaš dijete koje to isto voće jednostavno ne želi, ali će bez problema tražiti nešto slatko. I tu nastaje onaj konflikt. Znaš što je dobro, ali realnost izgleda potpuno drugačije.“

Primijetila je i još jedan problem – dodaci prehrani za djecu često su ili privlačni djeci, ali sastav nije nešto što roditelji žele davati svaki dan, ili su kvalitetni, ali ih djeca nakon nekoliko dana odbijaju.

„U jednom trenutku sam si postavila pitanje. Mogu li napraviti proizvod koji će dijete doživjeti kao nešto fino, a da roditelj pritom ima osjećaj da je napravio dobru odluku?“

Problem nedovoljnog unosa voća kod djece bio je jedan od glavnih razloga za razvoj proizvoda. Kako objašnjava Ekaterina, roditelji često ne žele djeci uskratiti zdrave navike, ali svakodnevica se često svede na pregovaranje i kompromise.

“Hipo Hop nije zamišljen kao zamjena za voće nego kao pomoć u situacijama kad ga dijete odbija ili ga jede jako selektivno. Ideja nam je bila da voće prestane biti borba, da zadovoljimo želju za slatkim i da postane nešto što dijete zapravo želi.”

Zato je cilj bio da voće bude stvarna baza proizvoda, a ne samo dodatak u malom postotku. „Htjela sam da dodatak prehrani bude napravljen u potpunosti od voća. Sve ostalo je zapravo došlo kao nadogradnja na tu ideju. Kako iz nečega što je već prirodno i nutritivno vrijedno napraviti proizvod koji će djeca stvarno htjeti jesti, a roditeljima olakšati te svakodnevne situacije.“, nadodaje Ekatarina.

Jedan od ključnih kriterija tijekom razvoja, ističe Marijan, bio je vrlo jednostavan – hoće li dijete samo posegnuti za proizvodom ili će ga roditelj morati podsjećati i uvjeravati da ga uzme.

„U praksi se vrlo brzo pokaže što funkcionira, a što ne. Možete imati proizvod koji je odličan po sastavu, ali ako ga dijete ne prihvati, tu priča završava. Nama je bilo važno da to postane dio svakodnevice. Jer na kraju dana, jedino ono što dijete stvarno želi uzeti ima smisla dugoročno.“

Roditeljima je danas sastav proizvoda jedan od najvažnijih kriterija, a upravo na tome su, kako kaže Marijan, inzistirali od početka: „U HipoHopu je baza pravo voće, i to u velikom udjelu, 95 %, što je otprilike 100 grama voća, tako da dijete zapravo jede voće, a ne nešto što ga samo imitira. Nema dodanog šećera, nema želatine, nema glukoznog sirupa ni umjetnih bojila ili konzervansa. Prisutni su samo prirodni šećeri iz voća i vlakna.“.

„Razlika je u tome što s HipoHopom više ne moraš birati između zdravog i nečega što će dijete stvarno htjeti pojesti. Dijete ne dobiva klasični vitaminski bombon, nego stvarno jede voće. Nema ograničenja na jedan bombon, nema borbe, a ti u toj situaciji ne moraš razmišljati jesi li donijela dobru odluku.”, nadodaje Ekatarina.

Ekatarina posebno ističe probiotički soj DE111, koji je odabran zbog svoje stabilnosti i kliničkih istraživanja u kojima su pokazani učinci na ravnotežu crijevne mikrobiote i probavne funkcije.  “To je bio važan kriterij jer sam željela koristiti sastojak iza kojeg stoje konkretni podaci.”

„Velik dio imunološke aktivnosti odvija se upravo u probavnom sustavu, pa održavanje uravnotežene mikrobiote ima širi utjecaj na zdravlje.“, objašnjava Marijan.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by HipoHop IMMUNO (@hipohop_)

Razvoj proizvoda nije bio jednostavan, posebno zato što su odlučili da neće koristiti dodani šećer, želatinu ni glukozni sirup.

„Imali smo puno verzija koje su bile dobre na papiru, ali nisu prošle kod djece. I svaki put bi se vratili na početak jer nam nije imalo smisla napraviti nešto što će roditelj kupiti, a dijete neće htjeti.“, objašnjava Ekatarina i ističe: “Na kraju smo sve vrijeme imali jednu sliku u glavi. Dijete koje se veseli HipoHopu. Jer ako se to dogodi, onda znaš da proizvod neće ostati na polici, nego će stvarno postati dio svakodnevice.”

Povratne informacije roditelja, kaže Marijan , često su vrlo slične – pitaju ima li alergena i iznenade se kad vide da nema umjetnih dodataka. Prvo gledaju sastav, a onda ih iznenadi okus.

„Kažu da im je nevjerojatno da nešto može biti toliko slatko i fino, a da nema dodanog šećera, pa nas često dodatno pitaju ‘ali stvarno nema šećera’?”. I tu im uvijek objasnimo da su to prirodni šećeri iz voća.”

Za kraj, na pitanje koji bi bio njihov jedan savjet roditeljima kada je riječ o prehrani i imunitetu djece, odgovaraju:

„Gledajte tjedan, a ne jedan obrok ili jedan dan. Djeca jedu neujednačeno. Jedan dan će pojesti sve, drugi gotovo ništa od onoga što bismo htjeli. To je razvojno normalno. Ono što je važno za prehranu i imunitet je ukupni unos kroz vrijeme.“

Ekaterina i Marijan u budućnosti planiraju razvijati nove proizvode, ali s istom idejom – stvarna nutritivna vrijednost i proizvod koji funkcionira u svakodnevnom životu.

„U svemu tome nam je najvažnije da zadržimo isti princip. Čista formulacija, napravljeno samo od pravog voća, jasna svrha i proizvod koji dijete stvarno želi uzeti bez nagovaranja.“

Ako ste se i sami našli u situaciji da pregovarate oko voća, tražite zdraviju alternativu slatkišima ili jednostavno želite proizvod koji ima smisla i nutritivno i u svakodnevnom životu, HipoHop Immuno je dodatak prehrani koji će zadovoljiti sve vaše kriterije, a klinci ga obožavaju. Dostupan je u praktičnim pakiranjima, kao vrećica za jedan dan ili kutija za 2 tjedna, što roditeljima olakšava organizaciju i uvođenje rutine bez dodatnog razmišljanja i kombiniranja.

HipoHop IMMUNO dostupan je u više od 300 ljekarni diljem Hrvatske ili online na Vaše zdravlje web ljekarni.

Novosti i edukativne sadržaje za roditelje možete pratiti na Instagram profilu @hipohop_

Fotografije: Darko Mareš

Objava znate da bi dijete trebalo jesti voće, ali ga odbija? zbog tog problema nastao je HipoHop pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Roditeljstvo je kao maraton, a prehrana djece samo je jedna od etapa.

Roditeljstvo, to nepredvidivo putovanje, izazovno je kao da se penjete na planinu s nejasnom stazom, a mapa vam je negdje daleko iza leđa. Ne znate točno kamo idete, ali pokušavate s najboljom namjerom.

A onda, usred tog roditeljskog uspona, nailazite na prehrambene vrhunce i padove, posebno kada su obroci u vrtiću u pitanju. Moj se sin suočava s pravim izazovima kada je riječ o obrocima u vrtiću. Virusi i bolesti dolaze i odlaze, ali čini se da su mu omraženi grah, špinat i mrkva postali jednako strašni.

Zar nismo svi bili tamo? Sjećam se trenutaka kad sam kao dijete pokušavala pregovarati s roditeljima oko nečega što mi nije išlo niz grlo. I da, nisam nutricionist, već samo mama koja može reći da ima sreće jer joj dijete jede skoro sve. Možda je sreća u tome što je rođeno u restoranu, a možda jednostavno imamo sreće.

A sada dolazimo do vječne dileme – tjerati djecu da jedu ili ne? To pitanje vjerojatno već dugo klizi kroz roditeljske razgovore. Ako ih tjeramo, hoće li to stvoriti otpor prema hrani ili poticati zdrave prehrambene navike? S druge strane, ako pustimo da sami odlučuju, hoće li nas suočiti s manjkom nužnih nutrijenata? I dok često padamo u zamku tjeranja, slijepi od straha od nutritivnog manjka, vrijeme je da možda razmislimo o drugom pristupu.

Možda je ključ u stvaranju pozitivnog okoliša za obroke, gdje hrana postaje istraživanje i otkrivanje, umjesto bojište gdje se bije bitka za svaki zalogaj.

No, vratimo se našem malenom junaku iz vrtića. Možda je povraćanje znak da je nešto dublje u igri. Je li to pokušaj izražavanja nečega što ne zna verbalizirati? Je li to otpor prema određenoj hrani ili možda pokušaj preuzimanja kontrole nad vlastitim izborima? I sada, dok promišljamo o tim izazovima, postavlja se i pitanje – je li slatko nakon ručka tajna ravnoteže ili uvođenje još jednog izazova u već kompleksnu prehrambenu jednadžbu? Hoće li malo slatkog biti užitak nakon uspješno savladane hrskave grah-špinat-mrkva misije, ili će postati izvor novih roditeljskih dilema?

U zaključku, roditeljstvo je kao maraton, a prehrana djece samo je jedna od etapa. Pitanje je kako uspješno premostiti te prepreke i stvoriti uravnotežen odnos prema hrani. Možda ključ leži u razumijevanju, strpljenju i, naravno, dozi humora. Jer ponekad, smijeh može biti najučinkovitiji začin u svakodnevnim jelovnicima roditeljskog života.

Foto: pexels.com

NEMOJTE VI BITI RAZLOG ZBOG KOJEG IMATE IZBIRLJIVO DIJETE – SUPERMAME

Objava tjerati djecu da jedu ili ne? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ne znam kako vi, ali mene izbirljivost djeteta i zanovijetanje oko jela može dovesti do ludila, a inače sam smirena i staložena osoba. Barem to mislim!

Muž mi je znao doći s posla i na vratima po izrazu mog lica znao je da li su djeca tog dana pojela ručak. Dakle, bilo je toliko očito.

Mali ljudi i veliki izbirljivci

Imam troje djece i svi se u nekoj fazi bili izbirljivci i još k tome alergičari. Zamislite ovo, prvo dijete najveći izbirljivac i alergičan na jaja i mlijeko. Bum! Osim što ne voli ili ne želi jesti, zakinut je za razne namirnice, jer ako malo bolje pogledate deklaracije većina proizvoda sadrži jaje i/ili mlijeko.

Iskreno, nisam uživala u uvođenju dohrane. Po društvenim mrežama gledala sam slike i videe beba koje tako slatko jedu, zamazanih usta i ručica, oči im viču  „Još, još!“  Mislim se u sebi koja sretnica. Što ne valja s mojom djecom, gdje griješim, zašto je ručak postao muka, a ne radost.

Svaki ručak je agonija

Svako serviranje doručka, ručka, večere na stol, u mom želucu stvarao je mučninu, jer znam da opet slijedi agonija, bacanje, trčanje po kući, glumljenje aviončića, leptirića, obećavanje brda i dolina za pet žlica variva.

Blaženih prvih šest mjeseci kada sam dojila, bilo kada i bilo gdje i kada nisam gledala te čudne face koje govore „Neću ili opet ne želim jesti“. Odmah se sjetim gladne djece u Africi koji bi dali sve za moj topli ručak, a moja djeca ga odbijaju, ne doživljavaju, ne žele. Ta spoznaja znala mi je uništiti cijeli dan.

Brokula u bolonjez

Obožavam kuhati, mogla bih sate provesti u kuhinji i jako mi je stalo da mi djeca jedu kuhani obrok s puno povrća. Hrana nije samo obrok, hrana je zdravlje i način života. Raznovrsna prehrana i šareni tanjuri su razlog zašto moja djeca ne izostaju iz škole i vrtića, zašto bacam otvoreni sirup za snižavanje temperature jer je rok istekao, zašto na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko smo antibiotika popili u osam godina.

Ribam tikvicu u sva rižota, mrkvu u umake, brokulu stavljam u bolonjez, sve samo da pojedu što više raznovrsnog povrća. Radije dvije žlice brokule ili povrtnog variva, nego vrećica keksi….i nakon dosta vremena, trud se isplatio.

 

View this post on Instagram

 

Objavu dijeli Mamin ručak (@maminrucak)

Kako? Ne ide preko noći, ali nisam odustala. Ako ne žele jesti kuhani obrok, nikada im u zamjenu nisam ponudila keks, grickalice, kupovni namaz…samo eto da nešto pojedu. Iskreno, u sebi sam razmišljala, neće umrijeti od gladi pored punog frižidera i skuhanog obroka.

Jako je bitno da u frižideru i u ladicama nemate tonu slatkiša, paštete, hrenovke, slatke pudinge, jer će djeca prvo za njima posegnuti ako su im dostupni.

U kuhinji i na tržnici zajedno

Kako su rasli polako sam ih počela uključivati u kuhanje. Prali su povrće za ručak, ribali mrkvu, dodavali mi začine. Shvatili su da za obrok treba truda i vremena. Kada sam prvi put čula „Mama, ja sam gladan!“, „Mama, hvala ti na ručku!“, cijeli svijet je bio moj.

Krenuli smo zajedno u nabavku namirnica, na tržnicu i u trgovinu. Bilo im je zabavno uzeti cvjetaču u ruke i smišljati što ćemo s njom. Preporod, zar ne?

Vrijedilo je

Onaj mali izbirljivac i alergičar, s početka priče, danas ima osam godina i glavni je za sastavljanje našeg tjednog jelovnika. Na njegovom se jelovniku obavezno dva puta tjedno nalazi juha i varivo, riba, tjestenina s povrćem i tako obožavano pohano meso.

 

View this post on Instagram

 

Objavu dijeli Mamin ručak (@maminrucak)

Nekada kada ih gledam kako danas sa svojih šest i osam godina lijepo sjede za stolom i jedu sve ponuđeno bez prigovora, ponosna sam. Vrijedilo je.

Najmlađi sin ima dvije godine i trenutno je u fazi nejedenja. Opet čupam kosu,  opet prolazim isto i opet nadam se istom. Uspjehu! Pobjedi!

Drage mame, znam da nekada nema riječi utjehe, znam da su savjeti nekada besmisleni i meni su bili, ali ono što je najbitnije je da ne odustanete. Svaki trud se kad tad isplati.

Bitno je sačuvati svoje zdravlje i živce, jer vi ste pokretač svega. Bez vas nema ni ručka, ni sretne djece ni obitelji!

Foto: pexels.com

Objava gdje sam pogriješila, zašto moje dijete ne želi jesti? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.