Sve što mame misle, ali rijetko izgovaraju naglas izrekla je ova majka troje djece u podcastu Iskreno o majčinstvu

U 95. epizodi podcasta ugostile smo jednu sasvim (ne)običnu mamu. Josipa Gregorina, na Instagramu poznatija kao @jorja.od.jucer majka je troje djece, ona s kojom ćete vrlo rado opušteno popričati u parkiću dok se klinci igraju u blatu, ona koja vas neće suditi ako djetetu dajete bočicu ili hrenovku, ona koja o majčinstvu progovara na iskren i otvoren način i koja naglas izgovara ono što mnoge od nas drže u sebi.

Jorja zajedno sa svojom obitelji živi u malom mjestu pokraj Zagreba, a njezina djeca imaju ono djetinjstvo kakvo u modernom svijetu polako iščezava, ono u kojem dijete ne odgajaju samo roditelji nego i selo.

S Jorjom smo popričale o majčinstvu, organizaciji, preopterećenosti i zasićenosti, razlikama između muškaraca i žena i svim onim stvarima s kojima se susrećemo u kaotičnoj svakodnevici.

Isječak iz epizode koji je uzburkao Instagram

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Supermame (@supermame.hr)

Cijelu epizodu poslušajte ovdje (ili na omiljenoj aplikaciji za slušanje podcasta):

Podcast Iskreno o majčinstvu podržite lajkom, share-om i svakako nam ostavite svoj feedback u komentarima.

Hvala vam na slušanju!

Objava zašto su današnje majke preopterećene? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ne sjetim se često prošlih života. Onih prije djece. Jer mi se čine tako dalekima kao da ih je netko drugi živio, a ja ih mogu gledati kao premotani film. Možda to stvarno nisam bila ja. Sve mi je u tom filmu strano, sama za sebe titlove tražim.

Ali sjetim se jedne priče. U tom trenu frustrirajuće, kasnije malo bolne, a sada poučne. Prekidali smo jednu vezu, dugu, predugu. Davno gotovu.

U nekom od zadnjih dana ja sam krenula prema autu. Izbila je svađa, evo ne sjećam se oko čega. U toj fazi je dosta malo da rečenice počnu završavati uskličnicima.

“Pa kaj ti je? Kaj si tak nesretna?”, pita me derući se preko dvorišta.

“Nisam nesretna. Samo nisam sretna.”, odgovorim ne shvaćajući što sam zapravo rekla. Ta rečenica zvuči kao nešto što sam vježbala u glavi prije no što je izašlo na pozornicu. Nisam. Iznenadila sam samu sebe, ali nisam imala vremena razmislit o tome što sam rekla. Rasprava se nije nastavila. Lagala sam da žurim i sjela u auto.

Ne, ne želim pričati da sam sada nesretna ili ne sretna. Nisam. Ali ovaj “samo” je ključan. Meni je ovo šesta godina ponedjeljka koji nema kraja. Šesta godina pelena, puzanja, prohodavanja, bočica, duda, suza, uspavljivanja. Do pet popodne sam gotova. Fizički i psihički sam iscrpila sve svoje izvore i zalihe.

Nisam vedra i nasmijana žena kojoj se suprug vraća s posla. Svašta sam, ali to nisam. Dugo mi je trebalo da shvatim da nisam one riječi koje prve izlete u svađi.

Nisam ja, sunce moje, živčana. Samo nisam posložena. Nisam ja ljuta, samo nisam staložena. Nisam tužna, odsutna, zamišljena, samo sam preopterećena.

Nisam bezobrazna, bahata, rospija, samo nema nikog tko će umjesto mene. Ne žurim se, samo nemam vremena. Ne derem se, samo me ne čuješ. Ne šutim, samo pričam sama sebi. Ne uzdišem, samo tražim način, kalkuliram. Nije mi teško, samo ne znam odakle krenuti.

Nisam ja nuspojava, nego je meni uzrok.

Teško je biti jedno i drugo. Ali uvelike pomaže kada shvatim da postoji uzrok ponašanju koje ispliva na površinu. Lakše objasnim samu sebe sebi. Jer kada ja razumijem zašto sam nervozna, lakše objasnim odakle to dolazi.

Znači li to da će se stvari promijeniti? Ne, ne nužno. Ali ću se osjećati manje krivom što sam nervozna jer znam odakle ta nervoza putuje. A to, to je već lakše izlječivo.

Objava nisam nesretna, samo nisam sretna pojavila se prvi puta na SUPERMAME.