“Bit ćeš u kazni ako to napraviš”,  “Vrati to, ići ćeš u kaznu”, “Ne viči, ići ćeš u kaznu” – prepoznajete li sebe u ovim rečenicama?

Kazna! Kakva riječ! Uh…

Neću reći da kao diplomirani pedagog, učiteljica razredne nastave i mama, nisam nikada upotrijebila kaznu – jesam i nimalo se ne ponosim time!

A sad ću vam reći zašto.

Kada smo u školi u kojoj sam radila imali edukaciju iz psihologije, psihologinja nam je rekla kako udaljiti učenika od razreda ukoliko je nešto pogriješio, dati mu zabranu da ne radi tjelesni ili ga staviti u kut, ne rješava problem nego stvara duboku frustraciju djetetu! Tada sam bila mlada mama i to me je jako potreslo jer sam već jedan put poslala u kaznu svoga sina koji je napravio nešto što nije smio.

Od tad sam krenula istraživati, čitati literaturu i blogove, slušati savjetnike za odgoj. U tom istraživanju pronašla sam tehniku koja priprema djecu za sljedeću razinu života. Uz pomoć te tehnike roditelje se uči kako postaviti jasne granice, iskomunicirati što je prihvatljivo, a što je neprihvatljivo ponašanje. Nauče se i kako nakon tri upozorenja djetetu trebaju dati do znanja kako će dobiti POSLJEDICU. To možemo usporediti sa situacijom u kojoj bi odrasli dobili upozorenje ako bi ih policija zaustavila zbog odvezanog remena, dali im kaznu te ako tu istu kaznu ne plate, sljedeća posljedica je oduzimanje vozačke.

Posljedica je nama promijenila život. Iz početka nismo znali kako bi zaista trebali upotrebljavati ovaj pristup. Postavljala sam nerealne posljedice koje ni sama ne bih mogla ispuniti. Na primjer, jedna od posljedica je bila ne jesti slatko 5 dana. Ovo je mene frustriralo, a kako ne bi i dijete.

A sada ću vam objasniti o čemu je točno riječ i kako to možete primijeniti?

1. Prvi korak je da kao obitelj dogovorite ZAJEDNO granice ponašanja.

2. Što je dozvoljeno ponašanje i što nije dozvoljeno. Ovdje NEMA ODSTUPANJA. Lako se možete poskliznuti ako jednom kažete OK, pa nema veze. Dijete će izgubiti autoritet i neće vam vjerovati, a to nimalo ne želite.

3. Kada se dijete počne ponašati suprotno od dogovorenih pravila, upozorite ga PRVI PUT, bez uvreda, bez prijetnji, bez ičega što ga može uvrijediti. Sa smirenim tonom: „ Ovo ponašanje je nedopušteno i sljedeći put ćeš za njega dobiti posljedicu“, koju mu odmah objasnite.

4. Kada dijete prekrši taj dogovor, a vjerujte hoće, jer na početku ispituje granice, sa smirenim tonom dođite do njega, čučnite ispred, gledajte ga u oči i recite mu: “Ovo ponašanje je nedopušteno, upozorila sam te, sad ćeš dobiti posljedicu” (saopćite posljedicu) i zatražite od njega da to ponovi. Tko je prekršio dogovor, čekajte od njega da odgovori, tko je zaslužan što si dobio posljedicu: čekajte da kaže da je ono samo.

S ovim mu dajete jasno do znanja da je sam odgovoran za trenutnu situaciju, ali mu postaje jasno i da ako ne bude poštovao zajedno dogovorena pravila u budućnosti, za to će snositi posljedice. I u školi, u kući, na cesti i u društvu.

Budite spremni na izljev emocija. Ovdje ne mislim na dječje emocije, nego vaše… Koliko puta sam htjela odustati dok sam gledala kako se muče i lome… ali sada znam zašto sam ustrajala. Zato što živimo život koji je u skladu sa onim što dajemo: ljubav, razumijevanje, posvećenost i prisutnost.

Objava zašto kazne ne funkcioniraju i što napraviti kako bi nas dijete sljedeći put poslušalo? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.