Eksplozija erotike i emocija: Roman koji je zapalio BookTok stiže u Hrvatsku!

U domaći nakladnički svijet stiže nova izdavačka kuća – Pssst… čitam, s misijom da donese odvažne, emotivne i nezaobilazne priče koje se čitaju u dahu i dugo ostaju s nama. Iza ovog projekta stoji Ivana Brez Murk, po zanimanju učiteljica klasičnog baleta, no i velika zaljubljenica u sve vezano uz knjige. Nakon godina vođenja profila na društvenim mrežama posvećenih knjigama i čitanju, suradnji s autorima i izdavačima, sudjelovanja na međunarodnim knjiškim konvencijama, vođenja inozemnih i domaćih knjiških klubova, shvatila je da dovoljno poznaje tržište da zna što čitatelji žele, no ne dobivaju od hrvatskih izdavača i da je vrijeme da uzme stvari u svoje ruke.

Prva je knjiga u njihovoj nakladi Hvali me (Praise) američke autorice Sare Cate, jedan od najčitanijih i najkomentiranijih romana na BookToku i u svijetu romantične fikcije. Riječ je o odvažnom, senzualnom i emocionalno inteligentnom ljubavnom romanu koji ruši granice između intime i identiteta, želje i granica, srama i slobode.

Roman Hvali me prvi je u serijalu Salacious Player’s Club koji tematizira odnose prožete povjerenjem, psihološkom dubinom i erotikom koja nije tu da šokira, već da – napokon – dobije svoje dostojanstvo. On će vam odškrinuti vrata u svijet zabranjenih romansi i pokazati što se skriva iza vrata jednog seks kluba.

O čemu se radi?

Kad se Charlotte, mlada žena koja pokušava ponovno izgraditi svoj život, zaposli kao tajnica strogom i izuzetno privlačnom Emersonu Grantu, ne zna da će ući u svijet koji je jednako zastrašujuć koliko i oslobađajuć. U njemu će morati odlučiti – je li spremna biti viđena, hvaljena i prihvaćena upravo takva kakva jest?

Roman je trenutno u pretprodaji na službenom webshopu www.pssstcitam.hr, gdje se može nabaviti uz 10 % popusta i besplatnu poštarinu na BOX NOW paketomate.
Do kraja mjeseca bit će dostupan i u svim većim knjižarama diljem Hrvatske.

Pssst… čitam najavljuje i niz drugih naslova u narednim mjesecima – romane koji spajaju strast i sadržaj, provokaciju i dubinu, te žele otvoriti prostor za autentične glasove i čitateljska iskustva koja nisu filtrirana.

Više informacija potražite na društvenim mrežama i webshopu izdavačke kuće.

Objava ova knjiga će vas natjerati da preispitate sve što znate o ljubavi i požudi! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

U svojoj novoj knjizi „Kako je mama tražila istinu“ Bruna Bajić iskreno progovara o majčinstvu, ranjivosti i unutarnjoj snazi koju žena mora pronaći kako bi mogla davati iz punine, a ne iz iscrpljenosti.

Bruna Bajić, magistra filma, medijske umjetnosti i animacije, redateljica i autorica, nedavno je objavila knjigu „Kako je mama tražila istinu“, intimno i emotivno djelo koje govori o majčinstvu, ranjivosti i transformaciji. Knjiga je nastala, kako kaže, kao rezultat duboke introspektivne potrebe, iz osjećaja usamljenosti koju je proživjela kroz trudnoću i prve godine života svog djeteta.

„Iako se sve oko mene događalo kao i prije, iznutra je sve bilo iskorijenjeno i promijenjeno. Više nisam bila ista, a opet, bilo me više nego ikad. Čak i kad bih bila toliko umorna da sam imala osjećaj da nestajem, nisam birala nestajanje – birala sam ljubav i postojanje“, iskreno priznaje Bruna.

“Na jedan način ne postojiš više kao prije, a opet te ima više nego ikad. A i kad imaš osjećaj da si tako umoran da nestaješ, opet više ne biraš nestajanje- nego svakodnevnu ljubav i postojanje.”

Ova knjiga, naglašava, nije samo njezina osobna priča, već i glas za sve majke koje prolaze kroz simultani proces rasta zajedno s djetetom. „Pisala sam kao glas za sve one mame koje znaju koliko je važno ne samo biti dobra mama, nego ostati dobro kao osoba, izvan majčinske uloge. Jer samo ako si dobro, možeš davati iz punine, a ne iz iscrpljenosti“, objašnjava.

“Kada se dijete rodi rijetko tko pita mamu ‘’kako si’’. Jednostavno pretpostavlja se da po prirodi postojanja mora biti dobro. Ali to je početak svih zabluda i današnje pandemije samoće majki u svijetu roditeljstva.”

Inspiraciju za knjigu pronašla je u vlastitom osjećaju neshvaćenosti i usamljenosti, koji se pojačao nakon što je postala majka. U potrazi za odgovorima upisala je školu Ranog razvoja, potom Osobni razvoj, a trenutno je edukant tjelesno orijentirane psihoterapije. „Te su me odluke dovele do osjećanja sebe na novoj razini i omogućile mi da napišem knjigu koja je iskrena, sa svim svojim amplitudama.”

“Knjiga je postala moje obećanje da ću biti ‘dobra i dobro’ istovremeno – za sebe i svoje dijete.“

Knjiga je pisana kroz dvije godine, a Bruna ističe da ju je proces pisanja sam vodio kroz razna „godišnja doba“ emocija: od otpora i straha, preko prihvaćanja i rasta, do radosti. „Imala sam dojam da je knjiga već tu, samo sam je trebala izvući iz kakofonije oko sebe.“

Posebno joj je važno što su reakcije čitateljica emotivne i snažne. „Srce mi je puno kad čujem rečenice poput ‘smijem se i plačem u isto vrijeme’ ili ‘imam osjećaj da sam sama napisala ovu knjigu’. Takvi komentari za mene su potvrda da sam uspjela dotaknuti ono što je važno“, kaže.

O društvenom kontekstu u kojem majke žive i odgajaju, Bruna je vrlo jasna: „Društvo je postalo poput javnog prostora u kojem svi imaju nešto za reći, a nitko ne zna tko je odgovoran. Majke su često nevidljive, njihovi vapaji u pomoć nailaze samo na jeku praznine. Na makrorazini teško je sve to promijeniti, ali ja se trudim svaki dan, na svojoj mikrorazini, učiniti ono što mogu za sebe i one oko sebe.“

“Naša djeca jesu naša rođenjem, ali uistinu, vjerno citatu, nisu naša djeca i neminovno trebaju gledati naprijed, a ne u nas. Na nama kao roditeljima je da nađemo svoj izvor napajanja, dok dajemo, bezuvjetno. Rekla bih da je to tajni gral, tko to uspije, ne treba se bojati nikoga i ničega.”

Bruna vjeruje da knjige poput njezine mogu otvoriti prostor za razgovor, a upravo to joj je cilj. „Kad se ljudi udruže s dobrim namjerama, nastaju paralelni svemiri kakve još ni ne možemo zamisliti.“

Ženama koje nose svoju istinu, ali je još nisu pronašle ili izrazile, Bruna poručuje: „Perfekcionizam nas često zaustavlja. Nitko ne voli biti ‘gol’, ali vjerujem da svi mi, nesvjesno, ronimo po svojim ‘malim godinama’, vraćamo se u strahove i nesigurnosti. Pronaći prostor za svoju istinu, bez ugrožavanja tuđe, veliki je zadatak svakog čovjeka. Posegni – možda nećeš osjetiti ruku koju prizivaš, ali možda te obgrle dvije.“

Bruna vas poziva na predstavljanje knjige 15. svibnja u Vestibulu u Splitu uz gošće poput Tanje Hrvatin Šimičić, edukatorice za roditelje i Alis Marić, vlasnice portala Čitaj knjigu.

Objava „da bi mogla davati, majka mora biti dobro“: Bruna Bajić o lekcijama iz majčinstva pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Knjigu po kojoj je snimljena jedna od omiljenih nam serija na Netflixu od sada možete čitati na hrvatskom, a iza svega krije se jedna lijepa ženska priča koju!

Žensko prijateljstvo moćna je stvar. Osim razumijevanja, podrške i gomile smijeha uz povremeni koktel, ženska prijateljstva često stvore odlične poslovne ideje. Najbolji dokaz ove tvrdnje upravo su Supermame i njihov krug prijateljica – suradnica.

Priča o Nakladi Morana počinje upravo tako – jednim posebnim prijateljstvom. Ivanu i Sandu, dvije učiteljice, povezala je ljubav prema čitanju. Spojio ih je Instagram, točnije, Bookstagram, zajednica ljubitelja pisane riječi. Sve je počelo s jednom knjigom – Sanda ju je tražila, Ivana joj je velikodušno ponudila poslati svoj primjerak. Ostalo je povijest. Prijateljstvo se iz digitalnog svijeta ubrzo preselilo u fizički i proširilo i na njihovu djecu. S obzirom na to da su dijelile ljubav prema istoj vrsti književnosti, često su morale čitati knjige na engleskom jeziku jer prijevoda na hrvatski nije bilo. Sve dok nisu odlučile same hrvatskoj publici prevesti naslove koje vole.

Premda je hrvatsko izdavaštvo već godinama u uzlaznoj putanji, postoji jedan žanr koji nije dovoljno zastupljen, a to je suvremena ljubavna fikcija, pogotovo ona s erotskim predznakom. Znate one knjige koje čitamo, a o njima ne pričamo? Ili šapućemo s frendicama na kavi pazeći da nas ne čuju znatiželjne uši sa susjednog stola? To su knjige u kojima nalazimo bijeg iz svakodnevice, knjige koje ističu autentičnost ženskoga iskustva, u kojima se slavi snaga ženskog izraza i potiče raznolikost iskustava. U središtu misije Naklade Morana stoji želja za stvaranjem mjesta koje će slaviti žensku književnost u svim njezinim nijansama. Bilo da je riječ o snažnim pričama o nevjerojatnoj hrabrosti, intimnim i erotičnim pričama o ljubavi ili o pustolovinama koje otkrivaju dubine duše.

Prvo izdanje Naklade Morana, 44 poglavlja o 4 muškarca američke autorice B. B. Easton odabrala je Ivana nakon što ju je oduševila energična, pristupačna autorica i cijeli njezin opus.

44 poglavlja o 4 muškarca brutalno je iskrena analiza ženske seksualnosti ispričana britkim stilom ukroćene „loše djevojke” B. B. Easton, koja će vas nasmijati do suza.

Ništa i nitko nije pošteđen dok se B. B. prisjeća tetoviranih i testosteronom napumpanih bivših dečkiju, koji su je na kraju doveli do pravog ljubavnog iskustva s ozbiljnim, izuzetno zgodnim… računovođom.

Nakon što je zasnovala obitelj sa savršeno običnim „mužobotom” Kenom, B. B. nedostaje bezbrižna strast iz mladosti. Počinje zapisivati svoje avanture u tajni dnevnik iz zabave, ali kad Ken pročita njezine zapise, B.B. shvaća da je možda otkrila Sveti Gral tehnika bihevioralne modifikacije. Psihološki ples koji slijedi nije ništa manje nego urnebesan dok B.B. koristi svoj dnevnik poput plamenika pokušavajući zapaliti svog hladnog, distanciranog partnera.

Ova je knjiga bila inspiracija za Netflixovu hit-seriju Sex/Life (Seks i život), a nalazi se i na listi Amazonovih top 100 prodanih naslova.

Naklada Morana za lipanj priprema još jednu književnu poslasticu, roman kanadske spisateljice Hanne Bonam-Young Unatoč svemu, ljubav, koji će biti idealno štivo za dugo, toplo ljeto.

Objava hit knjiga po kojoj je snimljena Netflixova popularna serija dobila prijevod! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Jelena Ribić Pavelić predstavila je Pisma iz HealVillea, knjigu koja se bavi mentalnim zdravljem djece, a kako bi uspješno došla na adrese djece iz najranjivijih skupina, autorica je odlučila knjigu ponuditi besplatno

Spisateljica i društvena poduzetnica Jelena Ribić Pavelić u Londonu je predstavila Pisma iz HealVillea, svoj prvi roman namijenjen prvenstveno djeci u dobi između 8 i 13 godina iz ranjivih skupina društva, a potom i svima onima koji su dio njihovog puta prema razvoju samopouzdanja.

Pisma iz HealVillea priča je, kako ističe autorica, o osjećanju osjećaja i, iako gotovo u cijelosti inspirirana dječjim emocionalnim iskustvima tijekom pandemije, specifičnog razdoblja koje je iznjedrilo brojne izazove kod djece i odraslih, izuzetno je važna i relevantna za naše vrijeme. Sadržaj knjige usmjeren je na prevenciju i razvoj samopouzdanja kod djece, utemeljen je na znanosti, a istovremeno vodi djecu na putovanje u mistični svijet osjećaja, pomažući im da pritom nauče kako zavoljeti sebe, baš takve kakvi jesu.

Na događaju koji je prošlog petka okupio brojne stručnjake u prijestolnici Ujedinjenog Kraljevstva, predstavljena je i mrežna stranica https://www.lettersfromhealville.com/hr/ putem koje svi u Hrvatskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu do kraja listopada mogu doći do svog besplatnog primjerka knjige. Broj besplatnih primjeraka nije ograničen, a glavni cilj inicijative jest da dođu do djece, roditelja i svih onih koji s djecom rade i potrebna im je stručna pomoć i inspiracija u pomaganju djeci da se osjećaju dobro, neovisno o tome u kakvoj se životnoj situaciji našli.

Cilj ove knjige jest potaknuti razgovore o osjećajima

„Cilj ove knjige jest potaknuti razgovore o osjećajima. Kako bismo u tome zaista i uspjeli, spremni smo poslati desetke tisuća primjeraka diljem Hrvatske i Ujedinjenog Kraljevstva u domove u kojima su osjećaji tema koja ondje nerijetko ne nailazi na plodno tlo. Ukoliko sadržaj koji smo pripremili pomogne u stvaranju okruženja u kojima su osjećaji ono što djecu osnažuje, a razgovori o osjećajima poželjni, moći ćemo reći kako smo uspješno učinili još jedan korak prema ostvarenju naše misije. Ovo je priča za djecu, ali i za sve one koji imaju čast živjeti ili raditi uz djecu – za roditelje, djedove i bake, učitelje”, istaknula je u povodu predstavljanja svoga najnovijeg autorskog djela Jelena Ribić Pavelić.

Iako se radi o njezinom prvom objavljenom romanu, ovo nije prva priča Jelene Ribić Pavelić. Naime, kao osnivačica Family Talesa, izdavačke kuće specijalizirane za priče temeljene na individualnim iskustvima djeteta, Jelena je autorica više od 300 priča za djecu koja odrastaju u različitim okruženjima – od domova ispunjenih ljubavlju, do domova za nezbrinutu djecu. Kako bi priče pomogle pojedinom djetetu da se lakše nosi sa strahovima, brigama i osjećajima općenito, ova bivša novinarka već nekoliko godina surađuje s brojnim dječjim psiholozima i stručnjacima iz područja mentalnog zdravlja djece. Istovremeno, i sama trenutno pohađa studij psihologije na Sveučilištu Essex u Ujedinjenom Kraljevstvu. Razvijanje autoričinog interesa o ovom području i njegovu refleksiju u njezinom najnovijem djelu prepoznali su i relevantni stručnjaci među kojima je i Damir Oštarčević, psiholog i psihoterapeut koji se u ovom povodu osvrnuo na važnost spoznaje vlastitih osjećaja kod djece:

„Pisma iz HealVillea vode nas prema spoznaji koliko je važno njegovati osjećaje te koliko je iskustvo da su naši osjećaji sigurni s našim bližnjima presudno za naše mentalno zdravlje. Djeca ogledaju i doživljavaju sebe onako kako mi, odrasli, odgovaramo na njihove potrebe.  U ovom divnom Jeleninom djelu punom avantura, Lana, glavna protagonistica, otkriva što znači osjećati, a na tom putovanju susreće likove koji joj pomažu spoznati ono najvažnije – da je voljena baš onako kako joj je potrebno i najbolje za nju te da je nužno dopustiti osjećajima da joj na tom putu budu suputnici kojima smije i može vjerovati“.

Kako autorica, zahvaljujući brojnim projektima i angažmanima koji to zahtijevaju, već nekoliko godina živi na relaciji Zagreb – London, prvo predstavljanje odlučila je održati upravo u glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva, na lokaciji gdje je posljednjih godina stekla podršku vrhunskih stručnjaka i renomiranih imena u područjima u kojima se usavršava i razvija. Tako joj se na predstavljanju knjige pridružila i Leonor Diaz Alcantara, predsjednica Uprave Montessori Grupe, organizacije u kojoj Jelena Ribić Pavelić odnedavno obnaša funkciju direktorice komunikacija.

„Posebna mi je čast danas imati priliku da uime Montessori Grupe podržim Jelenu u još jednoj inicijativi kojom nas inspirira da učinimo korak dalje na našem zajedničkom putu prema stvaranju prilika za jednako i najbolje obrazovanje djece diljem svijeta. U središtu svega što činimo su djeca i njihovi osjećaji, dijelimo jednak pogled na svijet i ciljeve kojima težimo, a ovakvi projekti su ono što punoga srca podržavamo jer jedino na taj način možemo pokušati učiniti svijet boljim mjestom za život“, izjavila je na predstavljanju knjige Diaz Alcantara.

Promocija knjige i besplatni primjerci dio su autoričine inicijative #OsjetiOsjećaje tijekom koje će zajedno sa stručnjacima iz područja mentalnog zdravlja organizirati akcije psihološke podrške djeci iz ranjivih sredina.

Za sve one koji žele podržati inicijativu, knjiga je dostupna i za kupnju na istoj mrežnoj stranici po cijeni od 140 kuna. Više informacija potražite OVDJE.

Objava sada postoji priča o osjećanju osjećaja, a svakom je djetetu dostupna besplatno pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

„Bilo je manje lijepih dana i noći i tjedana i mjeseci“, započela je Danijela Miklec predstavljanje svoje knjige „Ti (ni)si sama“ na zagrebačkom Interliberu.

Knjiga je iz tiska stigla ravno na najveći hrvatski sajam knjiga gdje je nakladnik Iris Illyrica organizirao promociju koja je u paviljonu 6 na pozornici okupila mnoge zainteresirane za ovu iskrenu knjigu o osobnom rastu kroz majčinstvo.

Što sve proživljava jedna sasvim obična žena, koja je uz to i single majka, a ne nalazi se na idiličnim fotografijama objavljenima na društvenim mrežama? Kroz 38 poglavlja ima naslova koji govore o dojenju i polasku u jaslice, ali i o važnosti emocionalnog razvoja djeteta, ‘groznim’ roditeljima, odgojiteljima, putovanjima i pustolovinama i jedno predivno pismo bebi koje će mnoge rasplakati.

Urednica knjige Elizabeta Vrbančić naglasila je kako su o majčinstvu napisane mnoge knjige, ali rijetko koja ovako iskreno i neposredno govori o stresu i izazovima. Kako je sama autorica naglasila, mnogi od tekstova u knjizi nastali su nakon užasnih dana, noću, kao oblik terapije pisanjem.

Na promociji su govorile i Sonja Švajhler, majka i suosnivačica portala Supermame te Ivana Habuš Kraljević, sociologinja te voditeljica Centra za roditelje Klubko. Obje su iznijele svoje doživljaje knjige te istaknule kako je knjiga namijenjena svim roditeljima i onima koji će to tek postati.

Ivana je istaknula kako bi se čitanjem ove knjige možda mogao i izbjeći neki razlaz jer je rođenje djeteta jedan od najvećih izazova u partnerskom odnosu koji tada raste u novom smjeru. ‘Baš bi ju zato najviše trebali čitati tate’, zaključila je, što je izazvalo smijeh publike. Autorica je iz svog primjera istaknula kako se majke puno ranije suočavaju s promjenama u trudnoći u obliku mučnina, fizičkih i hormonalnih promjena u tijelu i očevima je to ponekad teško pratiti te se već u ovoj fazi razilaze i mimoilaze.

I Sonja i Ivana podijelile su s okupljenima bisere svojih najmlađih. Knjiga balansira između humorističnih, ali iskrenih poglavlja u kojima Danijela progovara o izjavi svog sina kako joj smrdi iz usta do emotivnih ispovijedi i stručnih savjeta o školi s obzirom na to da je autorica dugogodišnja učiteljica i voditeljica dječjih radionica i pričaonica Fora priča. Stručni osvrti i činjenice povezuju osobne emocije, promišljanja i rast što knjigu zaokružuje i daje dinamičnost.

Ivana je izabrala ulomak iz ulomka ‘Želim biti baka’ naglasivši kako je to i metafora za majku kakva želimo biti, onu koja umjesto kućanskih poslova i brige zaista i uživa u blatnjavim lokvicama i trenutku koji brzo prolazi. Sonja je pak pročitala nekoliko rečenica iz poglavlja ‘Biti mama i biti žena’ koje govori o tome da je majčinska uloga samo jedna od onih koje su nam potrebne u životu, a često zaboravimo na njih kad postanemo majke.

Predstavljanje je bilo popraćeno obiteljskim fotografijama te je autorica na kraju istaknula kako je i na samoj naslovnici knjige njihov Bezabu zekan Jaki kojeg je izradila njihova baka i zahvalila je svima na podršci, posebno svom vučjem čoporu, svojoj obitelji, i poželjela okupljenima da uživaju u knjizi i pronalaze sami sebe kroz nju.

Na domjenku i potpisivanju knjige nakon promocije bila je prilična gužva, ali su se okupljeni osvježili pjenušcem „Puca“, hvaljenim Roseom i ostalim finim vinima iz Vina Kerman. Aromara se pobrinula da nakon večeri lijepo zaspimo uz opuštajući roller Revolution, što je bilo lakše uz predivne kartice za djecu Mirjane Petković, „Škrinjica sretnih misli“. Na promociji je bila i Zvjezdana Debić, autorica knjige „Majka u meni“.

Iris Illyrica potiče snažne žene i tekstove o njima pa smo se prisjetili i naslova „Ikone: Neustrašive žene koje su promijenile Hrvatsku“. Bila je to divna večer.

Majka u meni – kako ostvariti majčinstvo kad ne znamo što je to

Objava čitanjem ove knjige mogao bi se spriječiti neki razlaz pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

„Poznajem mnoštvo snažnih žena koje je upravo majčinstvo dovelo do ostvarenja njihovih snova. Premda se na početku priče možda činilo kako je baš rođenje djeteta ono što je snove ubilo. Moji prvi dani majčinstva bili su vožnja vlakom smrti – čas uzbuđenje, čas strah za vlastiti život. Istrčala sam iz vlaka čim je zasvirala sirena i otada nisam stala. Sa mnom sada trče – moj dom, moji snovi, moji prijatelji, moja našminkana verzija i ona nenašminkana. Slobodna sam kao nikada prije. Znam da sam sposobna preživjeti svoju smrt.” , riječi su koje stoje u opisu knjige TI (NI)SI SAMA, prvijenca autorice Danijele Miklec u izdanju nakladnika Iris Illyrica.

Riječ je o dirljivoj knjizi o majčinstvu, prepunoj savjeta za majke i one koje će to tek postati, čija će promocija biti održana u sklopu Interlibera u subotu 12. studenoga 2022. u 19:15 h u paviljonu 6.

Danijela Miklec mama je, učiteljica, kolumnistica, spisateljica i voditeljica pričaonica i dječjih radionica, ukratko superjunakinja koja nas u ovoj knjizi vodi na uzbudljivo, emotivno, inspirativno i humoristično putovanje kroz slatke, a ponekad i gorke, čari majčinstva!

O knjizi su rekle:

„Majčinstvo otkriva naše najranjivije dijelove, ali nas čini snažnijima, baš kao što je Danijela pokazala vlastitim primjerom. Ovo je svakako must have štivo svake novopečene majke i one koja će to tek postati.” Martina Friganović, urednica i suosnivačica portala Supermame.hr

„Kroz priče komunicira i s nama, dodirujući nas svojom ranjivošću, nježnošću, iskrenošću, nasmijavajući nas svojom neposrednošću, autoironijom i sarkazmima koji nas vraćaju u stvarnost svaki put kad se uljuljamo u mirnoću njenih riječi.” Ivana Habuš Kraljević, sociologinja i voditeljica Centra za roditelje Klubko

„Ovo je knjiga o onome što mnoge od nas možda proživljavaju, a o čemu malo tko govori, knjiga o traženju sebe, učenju o sebi i samosuosjećanju.” Sara Novak, pedagoginja i psihoterapeutkinja pod supervizijom. Snažna mama (IG)

„Nitko vas ne može zamijeniti na vašem putu spoznavanja sebe kao majke i žene, ali uz ovu knjigu imate suputnicu… I tako nikad nećete biti same!” Ivančica Tarade, mindfulness trenerica, urednica i edukatorica, www.dragonfly.hr

Objava “Ti (ni)si sama” knjiga je koja će vas provesti kroz lijepe i teške faze majčinstva pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Početkom Mjeseca hrvatske knjige knjižarski lanac Hoću knjigu pokreće jedinstveni program biblioterapije za odrasle i djecu

Jeste li znali da se biblioterapija odnosno terapija knjigom koristila još i u staroj Grčkoj kada je tragedija bila propisivana za manične, a komedija za depresivne pacijente? Aristotel je raspravljao o ulozi katarze u postizanju emocionalnog izlječenja, a mnoge su bolnice tijekom povijesti u svojim prostorima imale i knjižnice. Štoviše, one su bile i pomoćno sredstvo liječenja posttraumatskog stresnog poremećaja kod vojnika koji su preživjeli Drugi svjetski rat.

Zašto nam je baš sada potrebna biblioterapija?

Danas je knjiga također neizostavno sredstvo rada na sebi, a s obzirom na posljednju godinu i pol iza nas, to nam je potrebnije nego ikada.

Savez samostalnih sindikata Hrvatske proveo je istraživanje čiji rezultati pokazuju da je 43,4 posto ispitanika danas nešto nezadovoljnije svojim životom u usporedbi s vremenom prije pandemije, dok je 33,8 posto ispitanika znatno nezadovoljnije. Na mentalno zdravlje 30 posto radnika pandemija je negativno utjecala, a gotovo 70 posto ispitanih smatra da im se zbog pandemije povećala razina stresa.

Što se tiče djece i mladih, okolnosti pohađanja nastave i nemogućnost kontakta s vršnjacima drastično su utjecale na njih o čemu svjedoče i rezultati istraživanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu prema kojima 10 posto mladih ima izrazito visoku razinu tjeskobe, depresivnosti i stresa, a svaki treći smatra da će mu trebati stručna pomoć.

Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba iz 2020. godine ukazuje na to da je 9 posto djece i mladih iz Zagreba imalo povišenje anksioznih simptoma, a čak 15 posto simptome posstraumatskog stresa.

I zato je sada pravo vrijeme da i mali i veliki zaljubljenici u književnost na vlastitoj koži spoznaju kako pisana riječ može izliječiti i najdublje rane.

Kako će izgledati radionice?

U čarobnom okruženju zagrebačkog Megastorea Hoću knjigu u malim će se grupama provoditi biblioterapija, zasebno za odrasle i zasebno za djecu. Kroz devet susreta polaznici će se upoznati s biblioterapijom, istraživati svoje sposobnosti pisanja i rješavanja kreativnih zadataka, upoznavati nove književne naslove, čitati, imati priliku porazgovarati s gostima te poraditi na onome s čime se trenutno teško nose.

Kod dječjih radionica poseban će naglasak biti i na razvijanju njihove mašte i kritičkog razmišljanja te, prije svega, uočavanju vlastitih snaga.

Biblioterapiju će voditi Tatjana Barat, profesorica hrvatskog jezika i književnosti te autorica popularnih knjiga za djecu „Priče o neustrašivim hrvatskim ženama“ i „Kad odrastem, želim biti liječnik“ koja često i javno progovara o toj tematici te surađuje s brojnim stručnjacima mentalnog zdravlja.

Kao književnica i profesorica  književnosti te zaljubljenica  u psihologiju, području u kojem se stalno usavršava, i sama je uvidjela snagu knjige u radu s ljudima, a vođenjem razvojne interaktivne biblioterapije u Hoću knjigu pomoći će da naši polaznici u periodu koji je pred nama osvijeste svoje probleme te iz ovoga izađu jači nego ikada prije.

Bilo da se vi ili vaše dijete nosite s depresivnim epizodama, stresom, blagom anksioznošću, tugom, gubitkom drage osobe, usamljenošću ili nekim drugim stanjem, biblioterapija i poetska terapija mogu pomoći u tome. Baš će zato čitav koncept radionica biti prilagođen potrebama grupe.

Sve što je potrebno da biste vi ili vaše dijete sudjelovali na našoj biblioterapiji je dobra volja i spremnost uhvatiti se u koštac s izazovima koji vas koče te tako za sebe ili svoje dijete odabrati ovu jesen kao novi početak.

Predviđeno je 9 susreta, jednom mjesečno od listopada 2021. do lipnja 2020, a cijena za sve susrete zajedno je ukupno 500 kn. Prvi susret za odrasle je 15. listopada u 19 sati, a za djecu 16. listopada u 11 sati.

Sebe ili svoje dijete možete prijaviti na OVOJ POVEZNICI.

Foto: unsplash.com

Objava biblioterapija u Hoću knjigu: knjiga može biti najbolji prijatelj i malima i velikima pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Donosimo ulomak iz knjige Majka u meni – Kako ostvariti majčinstvo kad ne znamo što je to, autorice Zvjezdane Debić.

Misliti vs. osjećati

“Radije bih bio dijete majke koja ima unutrašnje konflikte ljudskog bića negoli majka kod koje sve ide lako i glatko, koja zna sve odgovore i koja nikada ne sumnja u sebe.” Donald Winnicott

Priprema za dolazak djeteta na svijet često uključuje spremanje stana i kupovanje potrepština za dijete. Posljednje tromjesečje faza je “gniježđenja” u kojoj žene instinktivno čiste, spremaju, glancaju sve ono što su već spremile, počistile i uglancale. Doduše, ne sve žene.

Na vrstu pripreme koja podrazumijeva preslagivanje vlastitoga, unutarnjeg inventara malo tko misli. Zapravo, posao preslagivanja unutarnjeg inventara trebala bi biti zdrava navika, bez obzira na to priprema li se osoba za roditeljstvo ili ne. Nekako mi se čini da se u našem društvu osobe koje zatraže stručnu pomoć smatraju “ludima”, dok su “normalni” oni koji na sebi ne rade ništa ili malo. Oni, izgleda, nemaju problema. Naravno, stvarna je situacija najčešće obratna.

Rekla bih da je u društvu dosta rašireno i usađeno razmišljanje o tome kako se ne treba zamarati, da treba pustiti i ne filozofirati kada nam se na životnom putu nađe neka prepreka. Pusti to, reklo bi se, bitno da smo živi i zdravi. Zdravi? Zaista? Čini mi se kako samo bezglavo jurimo i pritom puno toga guramo pod tepih, kao da nas na kraju utrke čeka nagrada. I to pogotovo one najbrže, koji se nisu osvrtali, već samo jurili.

Dakako, pritom ne mislim kako bismo trebali sjediti i provoditi sate ili većinu života analizirajući prošlost ili “plačući nad njom”, ali ponekad je potrebno zastati, osvrnuti se oko sebe, pa čak i vratiti se nekoliko koraka te ispraviti ono što nismo dobro postavili kao temelj.

Djetinjstvo i odrastanje u velikoj su mjeri odredili osobu u kakvu smo izrasli. Pritom ne mislim kako se ništa tijekom života ne može mijenjati – i u pozitivnom i u negativnom smjeru – ali smatram kako takvo što treba svjesno odlučiti i uložiti trud kako bismo promijenili obrasce ponašanja koje smo davno usvojili, a više nam ne koriste. Nije sva odgovornost na roditeljima, no roditelji imaju veliku odgovornost u podizanju djeteta i stvaranju društva.

Zato bi bilo korisno osvijestiti svoje postojanje što je više moguće. Razinu svjesnosti ne možemo podignuti forsiranjem ili “na silu”, već je rast moguć onda kad smo spremni na to. Ignoriranjem ili poricanjem blokiramo svaku mogućnost rasta.

Ljudi se dijele u dvije skupine: one koji poriču i odbijaju razgovore o smislu i smjeru svojih strahova (što bismo jednostavno rekli – “prave se ludi”) i one koji sve žele riješiti umom ili “zdravim razumom”. I jedna i druga skupina spadaju u krajnosti. Ja sam pripadala tim drugima. Kad bih uvidjela neki problem, željela sam ga što prije riješiti svojim (tada) najjačim adutom – umom – smatrajući kako znam kada je pravo vrijeme za rješavanje problema i koji je najbolji način za to, ili da to barem trebam znati. Pojmovi strpljenje, prihvaćanje, otpuštanje i opuštanje bili su mi poznati samo u teoriji. A dugo mi, zapravo, ni u teoriji nisu bili poznati. Budući da nisam bila svjesna svih svojih potisnutih emocija, smatrala sam se spremnom za majčinstvo. Iako sam cijeli svoj dotadašnji život zazirala od pomisli da bih ja mogla postati majka i uvijek mi je bila privlačnija i blaža opcija da posvojim dijete (što mi je trebalo biti znak da ima puno toga ispod površine), nisam mislila da će mi se dogoditi išta ni približno slično ovomu što mi se dogodilo.

Poslije mi je postalo jasno – previše sam mislila, a premalo osjećala. Bojala sam se dopustiti sebi osjećati jer se to često kosilo sa zdravim razumom kojim sam bila vođena. Razumski sam planirala svoj život. Ne mogu reći da sam bila bezosjećajna, ali svaki odnos i situacija koji su prilazili jako blizu moje biti – mojih skrivenih boli – tjerali su me na bijeg. Često sam bježala od emocija, ljudi i, u konačnici, od sebe, što su bile posljedice nesvjesnog straha od napuštanja, o kojem ću ponešto reći poslije. Od sebe možemo bježati neko vrijeme, ali na kraju pobjeći ne možemo. Tako je i mene sve sustiglo.

Sad mi je jasno da bi prije stvaranja novog života (začeća djeteta) bilo više nego korisno upoznati sebe i što je više moguće osvijestiti vlastiti postojanje. U protivnom mogući su navedeni scenariji.

“Nije upitno hoćete li se izgubiti (kad postanete roditelj, a to pogotovo vrijedi za majke), nego koliko brzo ćete se vratiti sebi. To umjetničko djelo nećete moći stvoriti preko noći i dajte si vremena da povratite izgubljenu ravnotežu. Što ste više znali tko ste i uživali u sebi i prije rođenja djeteta i što vam je odnos stabilniji, to ćete prije ponovno pronaći sebe u novom ruhu” Šimleša Bruno, 2011, Ljubavologija, Naklada Ljevak, Zagreb

O autorici:

S majkom se oprostila na traumatičan način s nepune četiri godine, stoga je ostvarivanje vlastite majčinske uloge za nju bio životni ispit. No ništa je nije moglo pripremiti na ono što ju je čekalo…

“Ovo je knjiga o prirodnom životnom procesu koji je u mojem životu potaknulo majčinstvo. Možda će tvoj životni proces sazrijevanja potaknuti neki drugi događaj u nekom drugom životnom razdoblju, no vjerujem da će se kad-tad svi susresti sa samima sobom,” piše Zvjezdana Debić u svojoj knjizi o iskustvima s kojima se susrela kao mlada majka.

Zvjezdana Debić preispituje vlastita očekivanja, odnos društva prema rodiljama u poslijeporođajnoj depresiji i ružičastu sliku majčinstva koja dominira u medijima.

“Cilj mi je prenijeti poruku kako ti, Ženo, nisi sama, nisi jedina kojoj se događa kriza identiteta u ulozi majke. Nisi najgora mama na svijetu zato što si ponekad ljutita, živčana ili luda od svega. Iskustvo majčinstva može te približiti sebi samoj, umjesto da izgubiš sebe u njemu.“

Objava Majka u meni – misliti vs. osjećati pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Nekada davno ljudi diljem svijeta počeli su se pitati zašto ih ponekad boli zub, kako se riješiti boli u želucu i zašto katkad imaju jake glavobolje. Nisu imali drugo objašnjenje nego da su im bolesti poslali bogovi kao kaznu. Mislili su da će se izliječiti budu li se koristili čarolijama, molitvama, plesovima i budu li prinosili žrtve svojim bogovima. Promatrali su zvijezde kako bi objasnili bolesti, a kada bi se netko osjećao vrlo loše, dali bi mu da jede jetra životinja.

“Kad odrastem želim biti liječnik” knjiga je u kojoj ćete doznati kako se od davne prošlosti do danas razvijala medicina, kako su ljudi polako shvatili da je čistoća pola zdravlja, razvijali mikroskope, kako su izrađeni crteži unutarnjih ljudskih organa, osmišljeni prvi toplomjeri i stetoskopi, a i lijekovi su postajali sve bolji.

Spisateljica Tatjana Barat, koja je napisala knjigu zajedno s liječnikom i psihijatrom Andrejom Proševom, otkrila nam je nekoliko zanimljivih detalja o samoj knjizi.

Kako se rodila ideja za knjigu?

“Andrej i ja zajedno smo pohađali Gimnaziju Josipa Slavenskog u Čakovcu. U kontakt smo stupili godinama kasnije kada sam pisala članak o njemu kao primjeru uspješnog mladog liječnika. Nakon toga surađivali smo na pisanju članaka za medije o mentalnom zdravlju koji su bili iznimno čitani, s obzirom na Andrejevu specijalizaciju iz psihijatrije i edukaciju iz transakcijske analize, a kada je objavljena moja prva knjiga Priče o neustrašivim hrvatskim ženama, stigao je i na promociju. Andrej je knjigu kupio za neke svoje kolege čije su članice obitelji bile dio priča, i to ih je oduševilo.

Naime, knjiga sadrži priče o tri liječnice bez kojih današnja hrvatska medicina ne bi bila jednaka. Razgovarajući o njima te uzevši u obzir koliko smo često zajedno pisali članke, došli smo na ideju da bi bilo dobro jednu čitavu knjigu posvetiti liječnicima. I tako je krenula pustolovina istraživanja, a za mene i velikog učenja o pojedinim granama medicine jer sam prvo sebe morala naučiti osnove da bih to potom mogla prenijeti djeci. Kada sam to svladala, krenulo je pisanje priča i kombiniranje s biografskim činjenicama pojedinaca, a potom zajedničko dorađivanje priča.

Kako ste napravili popis junaka, odnosno liječnika i liječnica?

Što se tiče samog popisa zastupljenih junaka, popis liječnika tekao je sam od sebe, ali kod liječnica smo se dobrano namučili jer su nepravedno zapostavljene. Inzistirala sam na tome da i muškarci i žene u knjizi naprosto moraju biti zastupljeni u istom omjeru.

Andrej je podržao tu ideju, pa smo se obratili drugim liječnicima. Tu vrijedi istaknuti prof. dr. sc. Jasmina Vraneš, prim. dr. med., voditeljicu Službe za kliničku mikrobiologiju pri Zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i Tamaru Kukovec Horvat, specijalisticu medicinske mikrobiologije s parazitologijom iz Varaždina koje su nam ukazale na značaj Dore Filipović, kao i prof. dr.sc. Vesnu Jurešu koja nam je otkrila svijet supruge Andrije Štampara, Desanke Ristović-Štampar.

Što se tiče žena, osobno su mi najdraže priče upravo o spomenutoj Desanki Ristović Štampar, ali i o Milici Šviglin Čavov, prvoj hrvatskoj liječnici koja nije mogla raditi u domovini jer je to krajem 19. i početkom 20. stoljeća ženama bilo zabranjeno, pa je u Bugarskoj otvorila svoju ordinaciju, što je tada za ženu bila velika čast. Tu je i Jelena Krmpotić-Nemanić – legendarna profesorica na Medicini, a zanimljiva je njezina poveznica s liječnikom Dragom Perovićem. Naime, kada je on pristao predavati na Medicini, jedan od uvjeta mu je bio da žene ne smiju dolaziti na njegova predavanja. Jelena ne samo da je došla nego je došla u suknji. Prof. Perović zapazio je njezin intelekt i posvećenost medicini pa je ona čak došla i na njegovo radno mjesto nakon što je otišao u mirovinu. Iznimno ju je cijenio kao kolegicu.

O čemu knjiga govori?

Krenuli smo od samih početaka i razvoja medicine – sve od krapinskih praljudi koji su si međusobno vidali rane kada bi se ozlijedili tijekom lova, preko egipatskog liječnika Imhotepa koji se vodi kao prvi liječnik čije je ime zabilježeno u povijesnim spisima, pa sve do razvoja moderne medicine u svijetu i na našim prostorima. Biografijama velikana hrvatske medicine ispričali smo i priču o osnivanju Medicinskog fakulteta u Zagrebu te kasnije i drugim našim gradovima, temeljima školske medicine, stomatologije, socijalne medicine, osnivanja prvih dječjih bolnica i svega bez čega je današnje zdravstvo nezamislivo.

U knjizi su redom velikani po kojima su danas nazvane zdravstvene ustanove. Andrija Štampar, Fran Mihaljević, Vuk Vrhovac… Osim toga, birali smo i pionire u svojim područjima. Primjerice, Eduard Radošević je prvi donio kolegij stomatologije na Medicinski fakultet u Zagrebu, a kasnije je od toga nastao zasebni studij. Tu je Eduard pl. Radošević koji je bio jedan od utemeljitelja Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Tu je Desanka Ristović-Štampar, utemeljiteljica školske medicine u Hrvatskoj, Feđa Fišer Sartorius koja je suosnovala Dječju bolnicu u Klaićevoj, Krista Kostial Šimunović koja je bila prva liječnica članica HAZU…

Osim što smo željeli ukazati na velikane hrvatske medicine, primarni je cilj bio pokazati dječacima i djevojčicama da su liječnici samo osobe od krvi i mesa koje rade svoj posao te da nam njihova pomoć može spasiti život.

Nastojali smo priče učiniti što toplijima i zanimljivijima kako bi djeca shvatila da se uistinu nemaju čega bojati kada posjećuju liječnika.

Na kraju svake priče nalaze se tri pitanja ispod naziva “Za male istraživače”. Primjerice, djecu se pita što misle o tome da se žene tijekom velikog dijela povijesti nisu smjele baviti medicinom, što znači kada na cesti ugledaju osobu koja nosi bijeli štap, koju ulogu u našim životima imaju prehrana i tjelovježba, kako treba brinuti o zubima, što znači kada za nekoga kažemo da je ispred svog vremena, što je to donacija organa, što je to Škola u bolnici i slično.

Dakle, pitanja su spoj i provjere o pročitanome, ali je još veći naglasak stavljen na razvoj kritičkog razmišljanja, istraživanja i samostalnog zaključivanja. Pitanja su tu samo kao vodiči koji će potaknuti djecu da dalje sama istražuju što sve medicina nudi.

Knjigu izdaje Školska Knjiga.

Objava knjiga za djecu posvećena hrabrim hrvatskim liječnicima i liječnicama koji su promijenili svijet! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Roditelj si djeteta do druge godine i pitaš se što te sve očekuje u mjesecima pred tobom? Ako te zanimaju konkretne i provjerene činjenice pisane jednostavnim jezikom onda je moguće da postoji nešto što bi ti moglo pomoći.

Radi se o knjigama  ‘Iz Perspektive djeteta 1 i 2’ autorice Antonelle Kuzma. Jedna je knjiga za prvih 12 mjeseci, a druga od 12. do 24. mjeseca. Radi se o knjigama u kojima se nalazi opis razvojnog stadija djeteta, mnogi savjeti i trikovi koji ti mogu pomoći u burnoj svakodnevnici te ideje i aktivnosti koje potiču rad na sposobnostima i samostalnu igru.

Autorica je znanstvenica koja je zaljubljenica u znanje, razvoj djece i stvaranje zajednice koja priprema djecu na stalno mijenjajući moderni svijet. Imajući to na umu knjige je osmislila kao alat koji roditelja vodi kroz razvoj djeteta s minimalnim ulaganjem vremena i energije. Neke od stavki koje tome pridonose su:

• iako svaka knjiga ima 200-ak stranica, pisane su na način da roditelj svakoga mjeseca pročita samo 20ak stranica upravo za mjesec u kojem se nalazi dijete (dosta je preispitivanja što je razvojno ‘normalno’ i koje aktivnosti kada raditi, od sada je to sve na jednom mjestu)
• u vodiču su znanstvene činjenice, ali napisane na vrlo jednostavan način tako da ga se može čitati čak i u najvećim trenucima umora
• kako bi vodič bio što potpuniji u njegovom stvaranju su mi pomogle čak 4 osobe iz 4 različite struke (odgojiteljica, specijalistica za rani razvoj, psihologinja i fizioterapeutkinja) – na ovaj su način stavile svoja znanja na jedno mjesto

Ove znanstvene knjige pisane jednostavnim jezikom imaju za cilj dati roditeljima znanje da mogu predvidjeti i razumjeti ponašanje djeteta u svakoj fazi te dočekati te situacije sa samopouzdanjem.

‘Iz perspektive djeteta 1 i 2’ dostupne su kao digitalne knjige od 2. prosinca 2020., a više o njima možeš saznati na stanici: Iz perspektive djeteta .

zašto nas djeca ne slušaju? – SUPERMAME

Objava ova knjiga pomoći će vam da razumjete faze razvoja kroz koje prolazi vaše dijete pojavila se prvi puta na SUPERMAME.